REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj 14 Kž-121/2021-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Nenada Vlašića, kao predsjednika vijeća, Predraga Dragičevića, kao suca izvjestitelja i Mirjane Madunić, kao člana vijeća, uz sudjelovanje Irene Tomić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I. optuženika E. J. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 196. stavak 2. („Narodne novine“broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 i 84/21, dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama I. optuženika E. J., podnesenoj po branitelju A. S., odvjetniku iz R., II. optuženika M. J., podnesenoj po braniteljici A. H., odvjetnici iz Z., III. optuženika M. V., podnesenoj po braniteljici Đ. L., odvjetnici iz O., IV. optuženika D. Š., podnesenoj po branitelju Z. Ž., odvjetniku iz K., V. optužene pravne osobe TD E. d.o.o, podnesenoj po braniteljici M. K., odvjetnici iz Z., protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj K-2149/16- 110 od 24. veljače 2021., na javnoj sjednici vijeća održanoj u nazočnosti branitelja I. optuženika A. S., odvjetnika iz R. i branitelja IV. optuženika Z. Ž., odvjetnika iz K., dana 17. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e

Žalbe I. optuženika E. J., II. optuženika M. J., III. optuženika M. V., IV .optuženika D. Š. i V. optužene pravne osobe E. d.o.o. u stečaju, odbijaju se kao neosnovane i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu proglasio je krivima I. optuženika E. J., II. optuženika M. J., III. okrivljenika M. V.i IV. optuženika D. Š., da su počinili kazneno djelo protiv okoliša-uništavanjem okoliša otpadom-opisano i kažnjivo po članku 196. stavak 2. KZ/11, pa su I. optućenik E.J., II. optućenik M. J. i IV. okrivljenik D. Š.,osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, dok je III.optuženik M. V. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine.

1.1.Temeljem članka 54. KZ/11 III. optuženiku M. V. se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u trajanju od 7. svibnja 2015. do 12. lipnja 2015.

2. Temeljem članka 71. stavak 1. i 2. KZ/11, I., II., III. i IV. optuženiku izrečena je sigurnosna mjera zabrane obavljanja određene djelatnosti ili dužnosti u odnosu na djelatnosti vezane uz gospodarenje otpadom i to I., II. i IV. optuženicima u trajanju od 4 (četiri) godine i 6 (šest) mjeseci, a III. optuženiku u trajanju od 5 (pet) godina, za koje vrijeme, I., II., III. i IV. optuženici se ne smiju baviti djelatnošću vezanom uz gospodarenje otpadom samostalno, za drugu pravnu osobu, niti ovlastiti drugu osobu da se bavi tom djelatnošću u njihovo ime i po njegovim uputama.

3. Temeljem članka 196. stavak 2. KZ/11 u vezi članka 3. stavak 1. i 2., članka 7. stavka 3. i članka 10. stavka 2. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela V optuženom trgovačkom društvu E. d.o.o. u stečaju je izrečena novčana kazna u iznosu od 100.000,00 (stotisuća) kuna, te je naloženo V optuženom trgovačkom društvu E. d.o.o. u stečaju da izrečenu novčanu kaznu platiti u roku od 6 (šest) mjeseci od dana pravomoćnosti ove presude. Na temelju članka 10. a Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela ako V okrivljenik trgovačko društvo E. d.o.o. u stečaju ne plati novčanu kaznu u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti presude, novčana kazna naplatiti će se prisilno.

4. Na temelju članka 16. stavka 1. i 2. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela V okrivljenom trgovačkom društvu E. d.o.o. u stečaju je izrečena sigurnosna mjera zabrane obavljanja određene djelatnosti ili dužnosti u odnosu na djelatnosti vezane uz zabrane obavljanja određene djelatnosti ili dužnosti u odnosu na djelatnosti vezane uz gospodarenje otpadom u trajanju od 3 (tri) godine.

5. Temeljem članka 158. stavak 2. ZKP/08 oštećenici Grad K. i Grad O. u s postavljenim imovinskopravnim zahtjevima upućeni se na parnični postupak.

6. Temeljem članka 148. stavka 1. ZKP/08 nalaženo je I., II., III., IV. i V. optuženiku naknaditi trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu od po 4.000,00 (četiri tisuće) kuna svakom u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude uplatom u Državni proračun te naknaditi trošak nagrade i nužnih izdatke punomoćnika oštećenika u iznosu koji će biti naknadno određen po pravomoćnosti ove presude, a V okrivljenoj trgovačkom društvu E. d.o.o. u stečaju naknaditi i trošak nagrade i nužnih izdataka postavljene predstavnice u iznosu koji će biti naknadno određen po pravomoćnosti ove presude.

7. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio I. optuženik E. J. po branitelju A. S., odvjetniku iz R., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanje te odluke o kazni i sigurnosnoj mjeri, s prijedlogom da drugostupanjski sud usvoji žalbu i pobijanu presudu preinači na način da se I. optuženika oslobodi od optužbe ili izrekne blaža osuda izricanjem uvjetne osude sa daljnjim rokom kušnje, podredno da se žalba I. optuženika usvoji, a pobijana presuda ukine i vrati na ponovni postupak.

8. Protiv iste presude žalbu je podnio i II. optuženik M. J. po svojoj braniteljici A. H., odvjetnici iz Z.. Žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. i članka 468. stavak 3. ZKP, zbog pogrešne primjene Kaznenog zakona iz članka 469. stavak 6. ZKP, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavak 2. ZKP i odluke o kazni, sigurnosnoj mjeri i troškovima postupka iz članka 471. ZKP. P. da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu i II. optuženika oslobodi optužbe, podredno, da ukine presudu te vrati predmet na ponovni postupak.

9.Žalbu na prvostupanjsku presudu podnio je i III. optuženik M. V., po braniteljici Đ. L., odvjetnici iz O., zbog bitne povrede odredaba članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede Kaznenog zakona, odluke o kazni, odluke o troškovima kaznenog postupka te odluke o sigurnosnoj mjeri, s prijedlogom da nadležni županijski sud pobijanu presudu preinači na način da III. optuženika M. V. oslobodi od optužbe ili podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

10. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio i IV. optuženik D. Š., po svom branitelju Z. Ž., odvjetniku iz K., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede kaznenog zakona, zbog odluke o kaznenoj sankciji i zbog odluke o sigurnosnoj mjeri. Predlažu da nadležni županijski sud žalbu uvaži kao osnovanu, pobijanu presudu preinači i oslobodi III. optuženika, ili pak da osporenu presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje i to pred drugog suca pojedinca.

11. Žalbu je podnijelo i V.optuženo TD E. d.o.o., po predstavnici M. K., odvjetnici iz Z., zbog bitne povrede odredbi kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. i članka 468. stavak 2. ZKP, zbog pogrešne primjene Kaznenog zakona iz članka 469. stavak 6. ZKP, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavak 2. ZKP i odluke o kazni, sigurnosnoj mjeri i troškovima postupka iz članka 471. ZKP, s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači prvostupanjsku presudu i V. optuženo TD E. d.o.o. oslobodi optužbe, podredno, da ukine presudu te vrati predmet na ponovni postupak.

12. Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu u kojem predlažu da se žalbe optuženika odbiju kao neosnovane i u potpunosti potvrdi prvostupanjska presuda.

13. Županijsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu vratilo je spis koji im je dostavljen na razgledavanje temeljem članka 474. stavak 1. ZKP/08.

14. Na prijedlog branitelja optuženika dana 17. veljače 2022. održana je javna sjednica na koju je pristupio branitelj I. optuženog E. J., odvjetnik A. S. iz R. i branitelj IV.optuženog D. Š., odvjetnik Z. Ž.. iz K., dok nisu pristupili odvjetnici ostalih optuženika kao ni optuženici, iako je dostava u spisu za iste uredno iskazana. Također nije pristupio ni zastupnik optužbe ŽDO u Slav. Brodu.

15. Branitelj I. optuženika A. S. je na sjednici vijeća u ključnim crtama iznio navode iz svoje žalbe, posebno ističući da prvostupanjski sud nije izvršio pravilnu i zakonitu analizu dokaza, a posebno nije dovoljno pažnje posvetio iskazu ključnog svjedoka B. R.. Također je posebno istakao da je na strani njegovog branjenika prvostupanjski sud precijenio utjecaj otegotnih okolnosti, a podcijenio olakotne okolnosti koje po mišljenju obrane ipak prevladavaju. S. da bi bezuvjetna osuda ugrozila životnu egzistenciju obitelji prvooptuženika.

16. Branitelj IV. optuženika Z. Ž., se u cijelosti pridružio navodima branitelja I. optuženika i u cijelosti ostao kod svih navoda koje je iznio i obrazložio u žalbi. Smatra da je šef skladišta B. R. stručna i kvalificirana osoba i kao takav ujedno je i odgovoran za izvoz opasnog otpada iz skladišta.

17. Žalbe I. - V. optuženika nisu osnovane.

18. Nisu u pravu žalitelji kada tvrde da je prvostupanjskom presudom prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka koje iscrpno obrazlažu u svojim žalbama, jer je prvostupanjski sud pobijanom presudom u potpunosti riješio predmet optužbe, a izreka presude nije proturječna sama sebi i razlozima presude budući je sud prvog stupnja u pobijanoj presudi naveo razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji nikakav nedostatak u pogledu utvrđenja odlučnih činjenica, a izreka presude je posve razumljiva i nema nikakvih proturječnosti koje se odnose na ove povrede. Po mišljenju ovog drugostupanjskog vijeća, prvostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude iscrpno naveo sve razloge osuđujuće presude i brižljivo analizirao sve provedene dokaze tako da ni obrazloženje presude nije proturječno dokazima koji su provedeni tijekom kaznenog postupka.

19. Dakle, nisu u pravu žalitelji kad tvrde da u obrazloženju odlučnih činjenica postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude jer je prvostupanjski sud vrlo jasno i konkretno naveo sve utvrđene činjenice, koje je posve razložno i ispravno ocijenio i protumačio i iz provedenih dokaza izveo pravilan zaključak kako je tijekom ovog dokaznog postupka utvrđeno da su optuženici svojim postupanjem ostvarili subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela za koja se terete, i to kazneno djelo iz članka 196. stavak 2. KZ/11. Slijedom naprijed navedenog, na nedvojbeni je način utvrđeno da su na način kako im je optužnicom stavljeno na teret I., II., III. i IV. optuženici protivno propisima prevozili i odbacili otpad na način koji može ugroziti život i zdravlje ljudi, čime su u ponašanju svakog od optuženika ostvarena sva obilježja gore navedenog kaznenog djela.

20. Imajući u vidu gore navedeno, nisu u pravu žalitelji ni kad tvrde da je pobijanom presudom prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje. Upravo je suprotno mišljenje ovog drugostupanjskog vijeća da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje cijeneći tijekom dokaznog postupka sve relevantne dokaze, te pravilno zaključio da se u ponašanju svih optuženika stječu sva obilježja kaznenog djela za koja su proglašeni krivima. Sud je izveo sve dokaze koje je trebao izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica koje neposredno utječu na primjenu materijalno pravnih odredbi, te je na temelju savjesne ocjene izvedenih dokaza izveo pravilne zaključke o počinjenju kaznenog djela od strane svih optuženika i njihove kaznene odgovornosti, a za što je u obrazloženju svoje presude dao u svemu iscrpne i uvjerljive razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Stoga žalbe optuženika zbog pobijanih razloga nisu mogle biti prihvaćene jer je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio i navedene odredbe kaznenog zakona.

21. Optuženici su po mišljenju i ovog drugostupanjskog vijeća bili svjesni svog djela i svjesni da postupaju protivno propisima i to I., II. i IV. optuženici zaposlenici tvrtke koja se upravo bavi zbrinjavanjem opasnog otpada i svjesni opasnosti otpada i zakonske regulative koja strogo određuje postupak zbrinjavanja kada predaju opasan otpad osobi bez provjere ispunjava li uvjete za zbrinjavanje opasnog otpada, bez traženja ikakve dokumentacije i bez da joj predaju prateću dokumentaciju za otpad svjesni da postupaju protivno Zakonu, no unatoč tomu isto čine i postupaju sa izravnom namjerom. Jednako tako i III. optuženik M. V. bio svjestan svojeg djela i htio ga je počiniti. On je također postupao s izravnom namjerom i nesporno je da je bio svjestan da ne posjeduje ovlaštenje za prijevoz otpada koji preuzima i da ga neće zbrinuti sukladno Zakonu. Slijedom navedenog, I., II., III. i IV. optuženik su zajedno i po prethodnom dogovoru protivno odredbama članka 44. i 110. Zakona o održivom gospodarenju otpadom u inkriminiranom razdoblju kao što im je stavljeno na teret, prevozili i odbacili otpad na način koji može ugroziti život i zdravlje ljudi.

22. Kako nisu utvrđene okolnosti koje bi dovodile u sumnju ubrojivost I., II., III. i IV. optuženika prvostupanjski sud je s pravom proglasio krivim za učin kaznenog djela uništavanja okoliša otpadom iz članka 196. stavak 2. KZ/11 stavljenog im na teret. 23. Razmatrajući navode iz žalbe I. optuženog E. J., zastupanog po branitelju A. S., odvjetniku iz R., razvidno je da se u žalbi upire na činjenicu da isti smatra da je pobijana presuda nezakonita jer u izreci presude kojom je više osoba proglašeno krivima da su počinili kazneno djelo kao supočinitelji nije dan opis radnje počinjenja svakog od supočinitelja. Naime, I. optuženik smatra dvojbenim što sud iskaz svjedoka B. R. prvotno cijeni istinitim i vjerodostojnim, a potom u manjem dijelu ocjenjuje neuvjerljivim i usmjerenim da pomogne otklanjanju kazneno pravne odgovornosti I. optuženika. Isti također ponovno upire na vjerodostojnost vještačkog nalaza odnosno nalaza i mišljenja kemijsko-fizikalne vještakinje I. B., a u konačnici također smatra da je i izrečena kaznena sankcija prestroga, te da ne postoje zakonske pretpostavke za izricanje sigurnosne mjere.

24. Činjenica je da je prvostupanjski sud obranu I. optuženika E. J. djelomično i prihvatio kao istinitu i vjerodostojnu i to u dijelu u kojem je opisao da je radio u Trgovačkom društvu E. d.o.o., koja se bavila zbrinjavanjem otpada, da su otpad izvozili u spalionicu u B., kao i da su nastupili financijski problemi, pa je pristao na prijedlog II. optuženika da se to riješi preko III. optuženika, a za što je IV. optuženik kao direktor dao odobrenje. No, dio obrane I. optuženika da je slušao svog nadređenog IV. optuženika i da u ništa nije sumnjao, pa ni kad mu je rečeno da će se papiri rješavati naknadno, a tek je naknadno saznao da su naljepnice s bačvi skidane s pravom prvostupanjski sud nije prihvatio i s pravom je ocijenio da je ovakvom obranom I.optuženik želio od sebe otkloniti kazneno pravnu odgovornost za učinjeno. Tim više što je saslušani svjedok Branimir Rapo vrlo jasno iskazao da je sukladno uputama dobivenim od I., II. i IV. optuženika i nalogu dobivenom od IV. optuženika primio vozača kamiona karlovačkih registarskih oznaka koji je došao u skladište na utovar 30. travnja 2014. kako je to prije dogovoreno, te mu se čak nije ni predstavio. Samo mu je rekao da je došao utovariti boje i lakove, te je počeo sa utovarom otpada koji je stajao posložen na paletama i označen vidljivim naljepnicama sa oznakom vrste i količine otpada koji se tu nalazi, da bi nakon nekog vremena primijetio da na tim natovarenim paletama u kamion više nema naljepnica koje su se prethodno nalazile na paletama. Njemu nepoznati vozač skidao je te naljepnice, a na njegovo pitanje zašto to radi, odgovorio mu je da te naljepnice više nisu potrebne. Svjedok je potom otišao do kontejnera u kojem su bile bačene naljepnice, izvadio iste te popisao sve što je bilo utovareno u kamion. Također je primijetio da taj kamion nije bio prilagođen za tu vrstu otpada jer je imao niske stranice, a utovarene su palete na njemu bile jasno vidljive pa je smatrao da će možda te oznake da se radi o opasnom otpadu smetati kod prevoženja pa zato nije ispitivao zašto ih je vozač skinuo. Osim toga svjedok B. R. je vrlo jasno iskazao da je u trenutku kad su skidane naljepnice nazvao I. optuženika E. J. i opisao mu što se događa te ga pitao da li treba sačiniti prateći list i što da napiše, na što mu je I .optuženik odgovorio da ne treba sačinjavati nikakav dokument i da će se dokumentacija srediti naknadno, a neka kaže vozaču kamiona da dođe do restorana , što mu je svjedok i prenio. Ovaj iskaz svjedoka B. R. s pravom je prvostupanjski sud u većem dijelu prihvatio kao istinit i vjerodostojan jer je dan okolnosno i uvjerljivo, a suglasan je također s iskazima I., II. i IV. optuženika danih prilikom prvih ispitivanja.

25. Obrana II. optuženika M. J. je samo djelomično prihvaćena istinitom i to samo u dijelu u kojem je opisao poznanstvo i dogovor sa III. optuženikom pa i njegovu ponudu da preuzme opasan otpad o čemu je komunicirao sa I. i IV. optuženicima. No, dio iskaza II. optuženika kako kao komercijalista firme nije bio zadužen niti je provjeravao ima li treće optuženik papire i odobrenje za zbrinjavanje otpada s pravom je prvostupanjski sud ocijenio kao pokušaj II. optuženika da otkloni svoju kazneno pravnu odgovornost. Naime, iz iskaza I. i IV. optuženika proizlazi bitno aktivna uloga II. optuženika koji je po njima sav posao dogovorio sa III. optuženikom, a oni su mu vjerovali da je sve to u redu. Sve ovo i po mišljenju ovog drugostupanjskog vijeća ukazuje da je postojao i dogovor i koordinacija sve trojice I., II. i IV. optuženika svjesnih financijskih problema i nemogućnosti rješavanja uskladištenog otpada kao i njihova svijest da će na inkriminirani način ilegalno isti zbrinuti.

26. Treće optuženik M. V. se od prvog ispitivanja branio šutnjom. Razmatrajući navode iz žalbe III. optuženika izjavljene po braniteljici Đ. L., razvidno je da isti u žalbi iznosi činjenice koje nisu iznesene tijekom rasprave u ovom kaznenom predmetu tj. III. optuženik iznosi svoju obranu iako se tijekom postupka branio šutnjom. On u svojoj žalbi postavlja pitanje utvrđivanja činjenice supočiniteljstva ovog kaznenog djela te ističe da se pobijana presuda temelji na površnim i neutemeljenim zaključcima suda prvog stupnja očito samo u namjeri da se ovaj stari predmet riješi samo statistički.

27. Obranu IV. optuženika D. Š. prvostupanjski sud je također tek djelomično ocijenio istinitom i vjerodostojnom i prihvatio ju je samo u dijelu u kojem je opisao da je od 2012. radio u Trgovačkom društvu E. d.o.o. i da je bio i član uprave društva koje se bavilo zbrinjavanjem otpada, te je 2015. došlo do brojnih problema i to zbog loše financijske situacije firme i nemogućnosti odvoza otpada koji se gomilao u skladištu firme zbog čega su ih inspekcijske službe Ministarstva kažnjavale te je 2015. bilo dosta opasnog otpada koji je bilo potrebno zbrinuti. S pravom je prihvaćen i dio obrane IV. optuženika u kojem ovaj priznaje da je II. optuženik sve dogovorio sa III. optuženikom, iako nije rekao ni kuda taj otpad ide i gdje će se zbrinuti to je odobrio, a sve se brzo odvijalo i išli su na neko povjerenje. S pravom prvostupanjski sud nije prihvatio dio obrane IV. optuženika u kojoj je on tvrdio da nije odgovoran za ono što se dogodilo već je za to isključivo bio odgovoran B. R. kao skladištar društva. Naime, IV .optuženik je kao član uprave društva bio upoznat sa načinom i postupkom zbrinjavanja opasnog otpada, te da se isti predaje III. optuženiku protivno zakonskim propisima na ilegalno zbrinjavanje.

28. Iako su I., II. i IV. optuženici poricali postojanje zajedničkog dogovora oko odvoza opasnog otpada protivno Zakonu o održivom gospodarenju otpadom, iz analize njihovih iskaza te posebno iskaza svjedoka B. R., ali i iz materijalne dokumentacije u spisu nesporno je da su isti postupali svjesno, zajedno i po prethodnom dogovoru, suprotno Zakona o održivom gospodarenju otpadom, zbrinuli opasni otpad koji je teretio skladište društva E. d.o.o., i koji je trebalo ukloniti sukladno nalogu inspekcije zaštite okoliša.

29. Nesporno je da je društvo E. d.o.o. bilo društvo koje se bavilo zbrinjavanjem otpada, kao što su to opisali u svojim iskazima I., II. i IV. optuženici te brojni saslušani svjedoci. T. je nesporno da je društvo imalo problem zbog nagomilanog opasnog otpada u skladištu, čestih inspekcijskih nadzora i kažnjavanja zbog nezbrinjavanja uskladištenog opasnog otpada, pa su čak izvozili otpad u spalionicu u B. i I. i da su inspekcijske službe tražile da se otpad ubrzano zbrine, a zbog toga su često i dobivali kazne zbog proteka rokova. Imali su problem jer je firma bila u financijskim poteškoćama. Naime, pokušavali su ishoditi kredit ali banke ih nisu podržavale, niti hrvatske niti austrijske, slijedom čega nisu mogli iznaći rješenje kako zbrinuti otpad koji se godinama gomilao u njihovom skladištu. Posebno je svjedok B. R., koji je bio voditelj skladišta i odgovorna osoba tvrtke za gospodarenje otpadom, potvrdio u svom iskazu da se sve do 2013. otpad uredno zbrinjavao dok se 2014. i 2015. nije zbrinjavao već se gomilao u skladištu. U prosincu 2014. firma je imala inspekcijski nadzor kada joj je uručen nalog da u roku od 6 mjeseci izvrše zbrinjavanje otpada koji je u skladištu bio pohranjen dulje od godine dana, te je bilo istaknuto 12 ili 13 stavki otpada koji je hitno trebalo ukloniti iz skladišta. Postojanje istog naloga potvrđeno je i kroz Z. o obavljenom inspekcijskom nadzoru skladišta društva od 6. svibnja 2015. iz kojeg je razvidno da je društvo dobilo prethodno nalog 6. prosinca 2014. da do 20. svibnja 2015. zbrine oko 400 tona opasnog otpada koji je bio uskladišten u skladištu. S. B. R. je posebno istakao da su se intenzivno tražila rješenja u firmi oko izvoza toga otpada pa se čak razgovaralo da se isti izveze u I., no kako društvo nije imalo financijskih sredstava do realizacije toga dogovora nije došlo.

30. U tim okolnostima su po mišljenju prvostupanjskog suda u iznalaženju rješenja za zbrinjavanje opasnog otpada u skladištu, a posebice jer se približavao istok šestomjesečnog roka i ponovnog inspekcijskog nadzora, optuženici stupili u kontakt sa III. optuženikom M. V.. Njega je po iskazu I. i IV. optuženika u firmu doveo upravo II. optuženik M. J.. Pri tome je I. optuženik u svom iskazu naveo da je III. optuženika kao osobu preko koje će se riješiti otpad ponudio upravo II. optuženik kojemu je 20. travnja 2015. rekao da je dogovorio s jednim čovjekom da se povoljno izvezu boje i da će ta osoba doći u petak, da bi on potom kontaktirao IV. optuženika kao direktora i ovaj odobrio navedeno. Dana 29. travnja 2015., II. optuženik ga je obavijestio da će sutradan doći ta osoba radi preuzimanja otpadnih boja na utovar, što je on ponovno provjerio sa IV. optuženikom i ovaj je i to odobrio. II. optuženik je u svom iskazu u biti potvrdio navedeno tvrdeći da je III. optuženom D. Š. preporučio poslovni partner R. te je E. d.o.o., III. optuženom učinila uslugu zbrinjavajući mastolov. Kako III. optuženik nije imao sredstava za plaćanje tog zbrinjavanja mastolova rekao mu je da ako E. d.o.o. ima neki problem sa otpadom on to može riješiti, što je II. optuženik prenio IV. optuženiku, a na upit za cijenu toga III. optuženik je rekao da će cijena biti razumna i da će to biti u cijeni toga što bi on preko njih trebao raditi.

31. Iz naprijed navedenih iskaza I., II. i IV. optuženika proizlazi da je istima bilo poznato da se u konkretnom slučaju radi o nezakonitom odvoženju opasnog otpada po III. optuženiku i da to nisu pokušali spriječiti već su u tome i aktivno učestvovali u zajedničkom planiranju, što je posebno potvrdio i svjedok B. R., a kao što je već navedeno u točki 24. ove presude.

32. Iz iskaza I., II. i IV. optuženika također proizlazi da isti nisu ni provjeravali ispunjava li III. optuženik uvjete za prijevoz opasnog otpada jer im je, kao što je već prije rečeno, samo bilo bitno da se taj otpad utovari i da ga se odveze. Kod spornog utovara otpada ne samo da nisu sačinjeni prateći listovi već je prijevoznik skidao etikete koje su imale naznaku tvrtke koja šalje otpad, ključni broj, naziv i količinu otpada, ali i oznaku opasnosti „3“ koja je značila da se radi o zapaljivoj materiji. Iste su skidane i po mišljenju ovog drugostupanjskog vijeća da se ne bi vidjele oznake s vanjske strane paleta tijekom prijevoza. Sve navedeno ukazuje na postojanje svijesti i namjere I., II. i IV. optuženika da se opasan otpad preda III. optuženiku kao prijevozniku ilegalno, odnosno, da se postupa suprotno odredbi članka 44. Zakona o održivom gospodarenju otpadom. Naime, sukladno članku 44. Zakona o održivom gospodarenju otpadom posjednik otpada je dužan otpad predati osobi koja je ovlaštena za preuzimanje otpada te je dužan toj osobi predati uz pošiljku i odgovarajući prateći list koji sadrži informacije o vrsti i količini otpada koji čini pošiljku, po osobama koje imaju pošiljku u posjedu, o vlasništvu nad pošiljkom i druge potrebne informacije o pošiljci, a posjednik otpada koji je preuzeo pošiljku otpada dužan je kod preuzimanja potvrditi isto ovjerom pratećeg lista. Okolnost da isto nije obavljeno, nesporno je bila poznata I. optuženiku, koji je štoviše, na izričit upis B. R. da se otpad predaje bez pratećih listova uvjeravao ga da je sve u redu i da ne treba sačinjavati nikakav dokument. To je isto bilo poznato i II. i III. optuženiku što je u svom iskazu potvrdio upravo I. optuženik navodeći da je pitao iste što će biti s papirima o tom otpadu, a oni su mu na to odgovorili neka samo otpad ode, da će papire naknadno rješavati, a što mu je IV. optuženik potvrdio i taj dan. Sva trojica optuženika nisu uopće provjeravali da li III. optuženik ispunjava uvjete za prijevoz opasnog otpada već im je samo bilo bitno da se taj otpad utovari i da ga se odveze.

33. Treće optuženik je po riječima I. II. i IV. optuženika dana 30. travnja 2015. kamionom karlovačkih registarskih oznaka došao na utovar opasnog otpada u skladište društva E. d.o.o. u Pazinu, gdje je preuzeo ukupno 88 bačvi otpada i sa istih skinuo naljepnice sa podacima o njihovom sadržaju, te ih teretnim vozilom registarskih oznaka KA…, sa poluprikolicom registarskih oznaka KA…, prevezao na područje županije i na više lokacija odbacio u okoliš. Sve to su potvrdili i brojni saslušani svjedoci.

34. Na opisani način je III. optuženik M. V.. postupao suprotno odredbi članka 110. Zakona o održivom gospodarenju otpadom budući nije imao propisanu dokumentaciju o otpadu koji prevozi, niti je otpad predao sukladno tom zakonu, već ga je odbacio u okoliš pri čemu je iz dijela odbačenih bačvi opasni otpad kontaminirao područje gdje je odbačen. Naime, iz zapisnika o očevidu obavljanih po pronalasku bačvi od 1. do 6. svibnja 2015. te svjedoka D. J., inspektorice zaštite okoliša, koja je nazočila nekim od očevida, te fotoelaborata očevida utvrđeno je da su sporne bačve pronađene odbačene na više lokacija na području županije i to na nepristupačnim mjestima, uz šumske staze, vrtače, rijeke i potoke, pri čemu je iz dijela bačvi otpad iscurio u okolno područje i djelomice kontaminirao tlo. Ovdje je riječ o opasnom otpadu koji je u sebi između ostalog sadržavao etanol, i-propanol, n-butanol, 2-butanol, izobutanol i druga opasna sredstva navedena u pobijanoj presudi.

35. Sve ove činjenice su utvrđene i toksikološkim vještačenjem po vještaku Z. Z. L., koji je nedvojbeno utvrdio da sve tvari koje su izuzete iz pronađenih odbačenih bačvi predstavljaju opasnost za ljudsko zdravlje u toksikološkom ili fizikalnom smislu, a dio tvari predstavlja i opasnost za okoliš bilo da dođe do isparavanja i na taj način utječu na kakvoću zraka ili da uđu u tlo pri čemu mogu štetno djelovati na organizme koji žive u tlu ili na biljni ili životinjski svijet, dok posebnu opasnost predstavljaju one tvari koje se nalaze u blizini vodotokova površinskih ili podzemnih voda jer otjecanjem, bilo upijanjem ili po površini, mogu dospijevati u vode i štetno djelovati na organizme koji žive u vodi ili muljevitim koritima. To su kemikalije koje su akutno toksične, koje su toksične za cijeli organizam, od jednokratnog ili ponavljanog izlaganja, pa posredno kemikalije koje mogu izazvati različite nadražaje bilo kože, sluznice, dišnih organa, bilo očiju.

36. Uzimajući u obzir nalaze i mišljenja kako kemijsko-fizikalne vještakinje I. B., tako i vještaka toksikologa Z. L., nedvojbeno je utvrđeno da je otpad iz odbačenih bačvi djelomično kontaminirao područje gdje je odbačen, a čime je nastupila ugroza za zdravlje i život ljudi, obzirom da navedene tvari mogu uzrokovati rak, genetska oštećenja, oštećenje organa sluha, pospanost ili vrtoglavicu, nadraživanje oka, kože i dišnog sustava i druge zdravstvene probleme. Nalaze i mišljenja navedenih vještaka prvostupanjski sud je s pravom prihvatio kao stručne i vjerodostojne jer su dani na temelju znanja i iskustva i od strane osoba u potpunosti nezainteresiranih za ishod ovog kaznenog postupka.

37. Slijedom svega navedenog i ovo drugostupanjsko vijeće smatra da su I., II., III. i IV. optuženik počinili predmetno kazneno djelo koje im je stavljeno na teret tj. da su protivno propisima prevozili i odbacili otpad na način koji može ugroziti život i zdravlje ljudi čime su u ponašanju svakog od optuženika ostvarena sva objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 196. stavak 2. KZ/11 koje im je stavljeno na teret. 38. Optuženici su, kao što je to naprijed obrazloženo, bili svjesni svojeg djela, svjesni su bili da postupaju protivno propisima i to I., II. i IV. optuženici, zaposlenici tvrtke koja se upravo bavi zbrinjavanjem opasnog otpada i svjesni opasnosti otpada i zakonske regulative koja strogo određuje postupak zbrinjavanja kada predaju opasan otpad osobi bez provjere ispunjava li uvjete za zbrinjavanje opasnog otpada i to bez traženja ikakve dokumentacije i bez da joj predaju prateću dokumentaciju za opasni otpad. Dakle, oni su bili svjesni da postupaju protivno Zakonu, no unatoč tome predmetno djelo su počinili i na taj način postupili sa izravnom namjerom. Jednako tako je i III. optuženik M. V. bio svjestan svojeg djela i htio ga je počiniti, a postupao je sa izravnom namjerom. On je bio svjestan da ne posjeduje ovlaštenje za prijevoz otpada koji preuzima i da ga neće zbrinuti sukladno Zakonu. Slijedom navedenog sva četvorica optuženika su zajedno i po prethodnom dogovoru, protivno odredbama članka 44. i 110. Zakona o održivom gospodarenju otpadom u inkriminiranom razdoblju kao što im je stavljeno na teret prevozili i odbacili otpad na način koji može ugroziti život i zdravlje ljudi.

39. Posebno treba istaći da tijekom ovog kaznenog postupka nisu utvrđene okolnosti koje bi dovodile u sumnju ubrojivost I., II., III. i IV. optuženika pa ih je prvostupanjski sud s pravom oglasio krivima za učin kaznenog djela uništavanja okoliša otpadom članka 196. stavak 2. KZ/11 stavljenom im na teret.

40. Imajući u vidu sve navedeno s pravom prvostupanjski sud nije poklonio vjeru obranama optuženika jer su iste, kao što je već prije rečeno, nelogične i neživotne u opisu događaja dane isključivo radi izbjegavanja njihove kazneno pravne odgovornosti, a osim toga su u suprotnosti s iskazima saslušanih svjedoka i relevantnom dokumentacijom u spisu.

41. Dakle, prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje cijeneći tijekom dokaznog postupka sve relevantne dokaze, te je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio i navedene odredbe kaznenog zakona.

42. Kako je prvostupanjski sud izveo pravilne zaključke o počinjenju kaznenog djela na strani svih optuženika i stupnju njihove kaznene odgovornosti, te u obrazloženju svoje presude dao o svemu iscrpne i uvjerljive razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i sve okolnosti koje su od značaja za odmjeravanje kazne sukladno odredbi članka 47. KZ/11, te ih je pravilno vrednovao.

43. Olakotnim okolnostima I., II., III. i IV. optuženika prvostupanjski sud je cijenio njihovu dosadašnju neosuđivanost za kaznena djela tj. da niti prije nakon počinjenja ovog kaznenog djela nisu evidentirani kao počinitelji drugih kaznenih djela. I., III. i IV. optuženicima je olakotnim cijenjena i činjenica da su očevi maloljetne djece i to I. i IV. po jednog, a III. optuženiku troje malodobne djece. Olakotnom okolnošću II. optuženiku sud je cijenio činjenicu da ima zdravstvenih problema da se nakon počinjenja kaznenog djela psihijatrijski liječio. Otegotnim okolnostima I., II. i IV. optuženicima prvostupanjski sud je cijenio činjenicu da su kao zaposlenici tvrtke koja se bavila zbrinjavanjem opasnog otpada počinili ovog kazneno djelo iako su posebno bili upoznati kako sa štetnosti

otpada i zakonskim regulativama koje nalažu njihovo zbrinjavanje jer su se time bavili, no unatoč tome, na opisani su način dogovorili i proveli odvoz opasnog otpada protivno Zakonu o održivom gospodarenju otpadom i to 88 bačvi, odnosno više od 20 tona opasnog otpada. Od otegotnih okolnosti III. optuženiku je prvostupanjski sud cijenio njegovu upornost i snagu kriminalne volje koja se očitovala u načinu na koji je po nepristupačnim mjestima diljem županije razasuo bačve i to na način da je sadržaj istih unatoč svega nekoliko dana boravka u prirodi iz bačvi istekao i kontaminirao okolno tlo.

44. Prvostupanjski sud je nadalje uzeo u obzir i pored svih naprijed navedenih olakotnih i otegotnih okolnosti na strani svih optuženika i činjenicu da je za kazneno djelo uništavanja okoliša otpadom iz članka 196. stavak 2. KZ/11 zapriječena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci do 5 (pet) godina, ali i količinu (88 bačvi odnosno oko 20 tona opasnog otpada) i vrstu opasnog otpada kojim je počinjeno kazneno djelo kao i opasnost i ugrozu koju je isti otpad predstavljao za živote i zdravlje ljudi i okoliša.

45. Uzimajući u obzir sve naprijed navedene okolnosti prvostupanjski sud je I., II. i IV. optuženike, cijeneći i protek vremena od počinjenja kaznenog djela s pravom svakog osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, a III. optuženika uzimajući u obzir i kod njega izraženu kriminalnu upornost, kao što je to već prije rečeno, s pravom osudio na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, u koju kaznu mu je temeljem članka 54. KZ/11 uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u trajanju od 7. svibnja 2015. do 12. lipnja 2015.

46. Naime, i ovo drugostupanjsko vijeće predmetne kazne nalazi u svemu primjerenima, te smatra da su iste prema optuženicima primjerene svim okolnostima koje valja imati u vidu, a od kojih zavisi izbor vrste i mjere kazne. One su svakako primjerene da se njima izrazi društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela i da se jača povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, kao i za ostvarivanje specijalne i generalne prevencije. Naime, i ovo drugostupanjsko vijeće smatra da će se upravo ovakvim kaznama u dovoljnoj mjeri utjecati na počinitelje da više ne čine kaznena djela ali i utjecati na ostale građane kod kojih treba jačati svijest o pogibeljnosti i društvenoj neprihvatljivosti vršenja kaznenih djela.

47. Prvostupanjski sud je također pravilno sukladno odredbama članka 71. stavak 1. i 2. KZ/11, I., II., III. i IV. optuženiku izrekao sigurnosnu mjeru zabrane obavljanja određene djelatnosti ili dužnosti u odnosu na djelatnosti vezane uz gospodarenje otpadom i to I., II. i IV. optuženicima u trajanju od 4 (četiri) godine i 6 (šest) mjeseci, a III. optuženiku u trajanju od 5 (pet) godina, za koje vrijeme, I., II., III. i IV. optuženici se ne smiju baviti djelatnošću vezanom uz gospodarenje otpadom samostalno, za drugu pravnu osobu, niti ovlastiti drugu osobu da se bavi tom djelatnošću u njihovo ime i po njegovim uputama. Naime, uzimajući u obzir težinu i društvenu opasnost kaznenog djela koje su svi optuženici počinili u obavljanju poslova vezanih uz zbrinjavanje opasnog otpada kao i štetu i ugrozu koja je istima nastupila za okoliš, ocjena je i ovog drugostupanjskog vijeća da je svakako bilo potrebno svim optuženicima izreći gore navedene sigurnosne mjere u navedenom trajanju, sve uzimajući u obzir da se za vrijeme izvršavanja zatvorskih kazni na koje su I., II., III. i IV. optuženici osuđeni mjera neće izvršavati. Izrečene sigurnosne mjere su po mišljenju ovog drugostupanjskog

vijeća svakako nužne i to u navedenom trajanju kako bi se spriječilo da u obavljanju ovakve djelatnosti u tom periodu isti ne počine ovakvo ili slično kazneno djelo. 48. S obzirom da je radnjama odgovornih osoba i to I. i II. optuženika kao zaposlenika, i IV. optuženika kao direktora i člana uprave, dakle, odgovorne osobe trgovačkog društva E. d.o.o. u stečaju, zbog počinjenog kaznenog djelo uništavanja okoliša otpadom, sukladno članku 3. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela, pravilno je utvrđena i odgovornost pravne osobe E. d.o.o., koja je sada u stečaju, te ju u tom dijelu prvostupanjski sud osnovano precizirao činjenični opis. Njezina odgovornost temelji se na članku 7. stavak 3. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela, pa je prvostupanjski sud osnovano V. optuženu pravnu osobu na temelju članka 10. stavka 2. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela, a uzimajući u obzir raniju neosuđivanost pravne osobe kao i da je odgovorna za kazneno djelo s propisanom najvećom mjerom kazne od pet godina zatvora, pravilno osudio na novčanu kaznu od 100.000,00 kuna, uzimajući u obzir težinu i društvenu opasnost počinjenog kaznenog djela. Izrečenu novčanu kaznu V. optužena je dužna platiti u roku od šest mjeseci od pravomoćnosti presude, a u slučaju neplaćanja novčane kazne, ista će se naplatiti prisilnim putem.

49. Imajući u vidu navedeno, V. optuženoj pravnoj osobi E. d.o.o. u stečaju, osnovano je sukladno članku 16. stavku 1. i 2. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela, izrečena sigurnosna mjera zabrane obavljanja određene djelatnosti ili poslova i to zabrane obavljanja djelatnosti vezane uz gospodarenje otpadom u trajanju od tri godina. Naime, prvostupanjski sud je ispravno ocijenio da je potrebno izreći sigurnosnu mjeru V. optuženoj pravnoj osobi jer bi se daljnjim obavljanjem poslova vezanih uz gospodarenje otpadom moglo ponovno počiniti ovakvo ili slično kazneno djelo.

50. Iako su oštećenici Grad K. i Grad O. postavili imovinskopravne zahtjev potražujući naknadu štete zbog troškova sanacije i zbrinjavanja opasnog otpada, pravilno ih je prvostupanjski sud temeljem članka 158. stavak 2. ZKP/08 s postavljenim imovinsko pravnim zahtjevima uputio na parnični postupak, opravdano smatrajući kako bi se utvrđivanjem visine nastale štete nepotrebno odugovlačio ovaj kazneni postupak.

51. Na temelju zakonske odredbe članka 148. stavak 1. ZKP/08 prvostupanjski sud je pravilno I., II., III., IV. i V. optuženicima naložio da naknade troškove kaznenog postupka i to svakog u paušalnom iznosu od po 4.000,00 kuna, opravdano uzimajući u obzir duljinu trajanja kaznenog postupka i brojnost u postupku poduzimanih radnji, te ih obvezao da trošak nadoknade u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude. Osnovano ih je obvezao i da naknade troškove nagrade i nužnih izdataka punomoćnika oštećenika Grada K. i Grada O., u iznosima koji će biti naknadno određeni. Također je pravilno i V. optuženik trgovačko društvu E. d.o.o. u stečaju, obvezano naknaditi trošak nagrade i nužnih izdataka postavljene predstavnice u iznosu koji će biti naknadno određen po pravomoćnosti prvostupanjske presude.

52. Slijedom svega izloženog kako žalbe optuženika nisu osnovane i kako ispitivanjem pobijane presude ovaj sud drugog stupnja nije utvrdio povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavak 1. ZKP/08, to je temeljem članka 482. ZKP/08 sa žalbama valjalo postupiti kao u izreci ove presude.

Požega, 17. veljače 2022.

Predsjednik vijeća

Nenad Vlašić,v.r.

Broj zapisa: eb306-c3d85

Kontrolni broj: 0dd2b-b90cb-3c9b4

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=NENAD VLAŠIĆ, L=SLAVONSKI BROD, O=ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Županijski sud u Slavonskom Brodu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.