Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1114/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac, kao članice vijeća i suca izvjestitelja te Marijana Miletića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. N. iz N., OIB: … koju zastupa punomoćnik odvjetnik R. R. iz K., protiv tuženog T. L. iz V., OIB: … kojeg zastupa punomoćnica odvjetnica D. T. iz K., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Crikvenici-Stalne službe u Krku, poslovni broj P-321/2020-8 od 21. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 17. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici-Stalne službe u Krku, poslovni broj P-321/2020-8 od 21. svibnja 2021.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

I. Odbija se tužiteljica J. N. iz N., OIB: … s tužbenim zahtjevom koji glasi: "I. Utvrđuje se da je tužiteljica N. J., OIB: …, iz N. ili po sezoni u RH na adresi …. zastupana stekla pravo vlasništva cijele gr.č. 50/1G u g.t. I z.k.ul. 2546 k.o. B.;

II. Ovlašćuje se tužiteljica N. J., OIB: …, iz N. ili po sezoni u RH na adresi … zastupana da po pravomoćnosti ove presude zatraži upis prijenosa prava vlasništva sa imena tuženog uknjiženog suvlasnika T. L., OIB: …, iz V. (u zemljišnim knjigama naveden na adresi Z.) na ime tužitelja u odnosu na ½ dijela cijele gr.č. 50/1G u g.t. 1 z.k.ul. 2546 k.o. 315869 B.

III. Tuženik je dužan tužiteljici naknaditi trošak parničnog postupka u roku od 15 dana od dana presuđenja." 2 Poslovni broj: P-321/2020.-8.

II Nalaže se tužiteljici J. N. iz N., OIB: … da tuženiku T. L. iz V., OIB: … naknadi troškove ovog parničnog postupka u ukupnom iznosu od 3.000,00 kn (tritisuće kuna) sa zakonskim zateznim kamatama od dana presuđenja pa do isplate u roku od 15 dana.

2. Žali se tužiteljica koji pobija prvostupanjsku presudu zbog svih žalbenih razlog iz odredbe članak 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da se tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti.

3. Odgovor na žalbu je podnesen u kojem se navodi da nisu osnovani žalbeni navodi tužiteljice pa se predlaže žalbu odbiti.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora predstavlja zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je stekla pravo vlasništva cijele gr.č. 50/1G u g.t. I z.k.ul. 2546 k.o. B. i ovlaštenje da na temelju pravomoćne presude zatraži upis prijenosa prava vlasništva sa imena tuženog uknjiženog suvlasnika T. L. za 1/2 dijela.

6. Po provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenice:

- da je uvidom u spis predmeta, poslovni broj P-139/99 utvrđeno da je tužitelj S. M. ustao tužbom protiv ovdje tužiteljice J. N. radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju te je donesena pravomoćna presuda poslovni broj P-139/99-21 kojom se odbija tužitelj S. M. s tužbenim zahtjevom u cijelosti,

- da je uvidom u spis predmeta P-4625/15 (ranije P-375/98) sud utvrdio da se vodio parnični postupak u pravnoj stvari tužiteljice J. N. protiv tuženih I. S. i V. S. radi brisanja upisa i uspostave prijašnjeg z.k. stanja u tijeku kojeg je postupka tužba proširena i na tužene V. R., T. L., F. K. i M. K., ali je zbog činjenice da su se tuženici protivili proširenju tužbe na njih, tužba u odnosu na V. R., T. L., F. K. i M. K. odbačena,

- da je uvidom u ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključenog između I. M. i D. M. kao primatelja uzdržavanja i J. N. ovdje tužiteljice, kao davateljice uzdržavanja utvrđeno da je predmetom ugovora o doživotnom uzdržavanju bila između ostalih i nekretnina gr.č. 50/1 u k.o. B.,

- da je rješenjem z.k. odjela Općinskog suda u Krku poslovni broj Z-1626/93 od 20. rujna 1993. provedena zabilježba ugovora o doživotnom uzdržavanju od 6. kolovoza 1993. (poslovni broj R2-67/93), na nekretninama koje je bile predmetom ugovora o doživotnom uzdržavanju pa tako i na predmetnoj gr.č. 50/1G u k.o. B.,

- da iz kupoprodajnog ugovora sklopljenog između D. M. kao prodavateljice i I. i V. S. kao kupaca proizlazi da je prodavateljica D. M. 28.11.1997. prodala predmetnu nekretninu gr.č. 50/1G kupcima I. i V. S. svakome u 1/2 dijela (Z-3617/97),

- da su kupci I. S. i V. S. predmetnu nekretninu dalje prodali V. R. temeljem kupoprodajnog ugovora od 26.2.1999. (Z-395/99) a ista je temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnina uz nekoliko drugih nekretnina predmetnu nekretninu prodala ovdje tuženiku T. L. 29. srpnja 2004., koji je sukladno točki V. ugovora odmah stupio u posjed kupljenih nekretnina.

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan. Tuženik da nije bio nesavjesni kupac, a ovo iz razloga što je u trenutku sklapanja ugovora o kupoprodaji nekretnine od 29. srpnja 2004. prodavateljica V. R. iz B. N. bila uknjižena kao suvlasnica predmetne nekretnine gr.č. 50/1G u k.o. B., pa tuženik nije imao razloga sumnjati u točnost upisa, unatoč zabilježbi ugovora o doživotnom uzdržavanju. Zabilježba da ne proizvodi pridržaj prvenstvenog reda u smislu članka 39. stavak 2. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13, 108/17 - dalje: ZZK) pa je pozivanje tužiteljice na pravni učinak prvenstvenog reda konkretne zabilježbe neosnovano. Tužiteljica da nema jače pravo od tuženika da bi po tom osnovu stekla pravo vlasništva na 1/2 predmetne nekretnine. Ista da nije mogla steći pravo vlasništva na 1/2 dijela temeljem nekog drugog pravnog osnova, pa ni dosjelošću jer se za to nisu stekli uvjeti iz članka 159. i 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/1996., 68/1998., 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009 i 153/2009 - dalje: ZV). Na strani tužiteljice da nedostaje savjesnost obzirom da je ista već 27.8.1998. pokretanjem parnice protiv I. S. i V. S. radi brisanja uknjižbe prava vlasništva na predmetnoj nekretnini bila u saznanju da je D. M. svoj suvlasnički dio predmetne nekretnine prodala kupcima I. i V. S.

8. Navedena utvrđenja prvostupanjskog suda u skladu su sa sadržajem dokaza provedenih u postupku, koje dokaze je prvostupanjski sud ispravno cijenio kako to nalaže odredba članka 8. ZPP, a o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane i jasne razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

9. Cijeneći utvrđeno činjenično stanje za prosuđivanje o osnovanosti zahtjeva tužiteljice osnovano je prvostupanjski sud a pozivom na citirane odredbe ZZK i ZV zaključio da zahtjev tužiteljice nije osnovan.

10. Naime, zabilježba je upis kojim se čini vidljivim mjerodavne okolnosti za koje je zakonom određeno da ih se može zabilježiti u zemljišnim knjigama. Zabilježbom se mogu osnovati određeni pravni učinci kada je to predviđeno zakonom (stavak 4. članak 30. ZZK). Kada se radi o zabilježbi sa svrhom da se vidljivim učine određeni odnosi ili činjenice određene zakonom, zabilježba ima za posljedicu da se nitko ne može pozivati na to da za njih nije znao niti morao znati (točka 1. članak 39. ZZK). Zabilježba ugovora o doživotnom uzdržavanju zbog koje je odbijen prijedlog za uknjižbu prava vlasništva u ovom zemljišnoknjižnom predmetu, ne sprječava međutim primatelja uzdržavanja da kao vlasnik otuđi trećoj osobi nekretnine koje su predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju.

11. Dakle, zabilježba ugovora o doživotnom uzdržavanju ima funkciju publiciteta, što ne sprječava primatelja uzdržavanja da kao vlasnik nekretnine koja je bila predmetom ugovora o doživotnom uzdržavanju, istu proda trećoj osobi, odnosno zabilježba ima značaj javne obavijesti o postojanju ugovora o doživotnom uzdržavanju te ima učinak da se nitko ne može pozivati na to da nije znao niti mogao znati za postojanje činjenice ugovora o doživotnom uzdržavanju niti da mu nisu bili vidljivi učinjeni odnosi nastali iz tog ugovora (članka 39. stavak 1. ZZK), koja zabilježba ne proizvodi pridržaj prvenstvenog reda u smislu članka 39 stavak 2 ZZK.

12. Iz dostavljenog vlasničkog lista za predmetnu nekretninu razvidno je da je u vrijeme zaključenja ugovora o kupoprodaji iz 2004. kojeg je tuženik zaključio sa V. R. ista bila uknjižena kao vlasnik za 1/2 dijela predmetne nekretnine, te nije postojala zabilježba spora, pa tužiteljica nije dokazala da bi tuženik bio nesavjesni kupac, kao što nije dokazala ni da je na temelju neke druge osnove stekla vlasništvo za 1/2 dijela, a osim toga tužiteljica je a kako to i proizlazi iz povijesnog izvatka za predmetnu nekretninu 8. travnja 1988., dakle nakon smrti primatelja uzdržavanja podnijela prijedlog za uknjižbu radi utvrđenja prava vlasništva samo za 1/2 dijela predmetne nekretnine koja je bila upisana na ime I. M. (primatelja uzdržavanja- supruga D. M.), pa je očigledno imala saznanja da je D. za života otuđila svoj suvlasnički dio. Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio da tužiteljica nije stekla pravo vlasništva 1/2 dijela samo radi činjenice da je ugovor o doživotnom uzdržavanju između nje i primateljice uzdržavanja zabilježen u zemljišnim knjigama.

13. U situaciji kada je tužiteljica u zemljišnim knjigama već upisana kao vlasnica na spornoj nekretnini za 1/2 dijela koju obuhvaća svojim tužbenim zahtjevom, tužiteljica nema opravdani pravni interes tražiti da se tužbom utvrdi vlasnicom cijele nekretnine oznake gr.č. 50/1G k.o. B., a kako to i osnovano zaključuje prvostupanjski sud.

14. Također se u konkretnom slučaju ne radi o višestrukom otuđenju predmetne nekretnine, a kakao to neosnovano navodi tužiteljica. Naime, postojanje zabilježbe ugovora o doživotnom uzdržavanju ne znači i zabranu daljnjeg raspolaganja nekretninom.

15. Suprotno žalbenim navodima žaliteljice, utvrđenja prvostupanjskog suda u skladu su sa izvedenim dokazima. Naime, sud je u postupku izvedene dokaze ocijenio po svom slobodnom uvjerenju, svoje je uvjerenje opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima koji imaju uporište u izvedenim dokazima. Kako ta ocjena nije dovedena u sumnju žalbenim navodima žaliteljice, to drugostupanjski sud prihvaća kao pravilnu ocjenu dokaza koju je dao sud prvog stupnja u odnosu na istu.

16. Dakle, po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud je raspravio sve one činjenice koje su bitne za pravilno presuđenje i temeljem tako utvrđenih činjenica izveo pravilan zaključak da tužiteljica nije dokazala osnovanost zahtjeva.

17. Pravilna je i odluka o trošku postupka, koja je valjano utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP kako po osnovu tako i visini, a koja žalbenim navodima tužiteljice nije dovedena u sumnju.

18. Kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, to je žalbu žaliteljice valjalo odbiti i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu po osnovi odredbe članka 368. stavak 1. ZPP.

Splitu, 17. veljače 2022.

Predsjednica vijeća:

Tihana Pivac, v. r.