Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kžmp-3/2021-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež, sastavljenom od sudaca mr.sc. Ljiljane Stipišić, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog T. N. zbog kaznenog djela iz članka 230. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Rijeci, broj Kmp- 4/2020-38 od 28. rujna 2021. u sjednici održanoj 17. veljače 2022., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženika, H. B., odvjetnika u R.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, broj Kmp-4/2020-38 od 28. rujna 2021., Županijski sud u Rijeci na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) oslobodio je od optužbe optuženika T. N. zbog kaznenog djela protiv imovine, razbojništvom u pokušaju, iz članka 230. stavak 1. i 2. u vezi s člankom 34. KZ/11. činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci prvostupanjske presude

1.1. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08. odlučeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se preinači pobijana presuda na način da se optuženik T. N. osudi za počinjenje kaznenog djela razbojništva u pokušaju iz članka 230. stavak 1. i 2. u vezi sa člankom 34. KZ/11., odnosno podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženi T. N. po branitelju H. B., odvjetniku u R. s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

4. Spis je sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08., prije dostave sudu izvjestitelju, bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Na javnu sjednicu vijeća, čije održavanje je zatražio u odgovoru na žalbu optuženik, nisu pristupili uredno izviješten državni odvjetnik i optuženi T. N., pa je ista održana u njihovoj odsutnosti, temeljem članka 475. stavak 4. ZKP/08. Na sjednici je nazočio branitelj optuženog T. N., H. B., odvjetnik u R., koji je izložio najvažnije dijelove žalbe.

6. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

7. Nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da je sud prvog stupnja činjenično stanje pogrešno utvrdio. Naime, državni odvjetnik smatra da je sud prvog stupnja pogrešno zaključio da u ovom kaznenom postupku nema dovoljno pouzdanih dokaza za izvođenje zaključka da je počinitelj ovog kaznenog djela optuženik T. N. Jedini neposredni svjedok je žrtva M. B., koja je iskazala da ne može sa potpunom sigurnošću i bez dvojbe navesti da se radi o počinitelju T. N., dok su drugi svjedoci samo posredni svjedoci, kojima je žrtva M. B. govorila da joj je u stanu bio T.

7.1. Međutim i po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, sud prvog stupnja nije mogao na temelju dokaza koje je izveo na raspravi s potpunom izvjesnošću utvrditi da je upravo optuženik 14. travnja 2020. između 15,30 sati i 16,00 sati počinio kazneno djelo razbojništva u pokušaju na štetu M. B.

7.2. U sustavu slobodne ocijene dokaza, koji je propisan u članku 9. stavak 3. ZKP/08., u pravilu svaki dokaz koji je podoban za dokazivanje određene činjenice ima procesno jednaku vrijednost, tako da nema zapreke da se na jednom jedinom dokazu, dakako ukoliko ga sud ocijeni vjerodostojnim, temelji sudska odluka. Dakle, u ovom konkretnom slučaju optužba se temelji na iskazu oštećenice M. B., 91- godišnjakinje, koja je navela u prvom nesmetanom izlaganju da je otvorila nepoznatoj osobi sa maskom na licu, koja ju je gurnula unutra prema hodniku i kuhinji te je zbog sporog hoda i starosti pala na pod hodnika, a potom da ju je uhvatio za ruku dok je ležala na podu te odvukao do prostora kuhinje govoreći glasom: "Novac, daj novac". Ležala je na podu okrenuta trbuhom kada je ta osoba počela otvarati ladice i izbacivati stvari iz ladica, a prije toga joj je osoba prislonila nož na zatiljak. Tada se osobi željela obratiti sa riječima:T. misleći na unuka svoje susjede koja živi na istom katu.

7.3. Sud je po mišljenju državnog odvjetnika trebao ovaj dokaz, iskaz oštećenice ocijeniti u toj mjeri uvjerljivim da na temelju njega može s potpunom sigurnošću utvrditi da je optuženik počinitelj predmetnog kaznenog djela i istovremeno isključiti bilo kakvu dvojbu da je pokušaj razbojništva počinila neka druga osoba.

7.4. Međutim, sud prvog stupnja je detaljnom analizom svih relevantnih okolnosti i iskaza svjedokinje M. B. ocijenio da taj iskaz svjedokinje nije potpuno pouzdan dokaz da se na temelju njega donese osuđujuća presuda. Naime, svjedokinja M. B. navodi da je mislila tko bi mogao biti počinitelj i zaključila da je to T. N., unuk njezine susjede, jer je znao u kojoj ladici ona drži novac. Ujedno, svjedokinja spominje kretnje i glas, iako navodi da T. N. nije vidjela nekoliko godina, ali da ga je poznavala od malena.

7.5. Kraj takvog stanja, iako je 91-godišnja oštećenica procijenjena po kliničkom psihologu i psihijatru da je uredno psihičkog funkcioniranja, da joj je sjećanje i pamćenje očuvano bez obzira na kronološku dob, te nema sklonosti komfabulacijama niti da izgubljeno sjećanje nadomještava izmišljenim, ovaj iskaz iz kojeg bi trebalo proizaći da je počinitelj optuženi T. N. je doista nedovoljno pouzdan s obzirom na kratko vrijeme trajanja kontakta navodnog počinitelja i oštećenice te izostanka bilo kakvih materijalnih tragova. Naime, biološki i kontaktni tragovi, koji su izuzeti odmah po događaju i prijavi te dostavljeni na vještačenje, kao što su odjevni predmeti: košulja na kopčanje dugih rukava i donji dio trenirke te odjeća optuženika T. N., narančasta majica dugih rukava s natpisom "Adidas" s kapuljačom, majica dugih rukava s natpisom "Adidas" pa nisu pronađena tekstilna vlakna koja bi bila ispitana svojstva jednaka vlaknima i sastava materija odjeće žrtve, odnosno optuženika T. N.. Također niti na unutrašnjoj strani automobila marke Renault Fluence kojim je upravljao tada T. N. nisu pronađena tekstilna vlakna koja bi bila jednaka vlaknima i sastavu materijala odjeće žrtve M. B.

8. Nasuprot iskazu oštećenice, svjedokinja M. J., baka optuženika je navela da je zvala svog unuka T. da dođe pa je isti došao tog inkriminiranog dana u 16,05, jer je bio u blizini pa je došao i njegov otac jer mu je ranije dala karticu da joj digne novac na bankomatu pa da je njezin zet ostao do 16,15 sati, a unuk još malo iza njega pa su popričali, dok je unuk, optuženik T. N. otišao u 16,20 sati kada ga je ispratila do stepenica na hodniku, poljubila ga i on je otišao, a bio je parkiran u ulici, koja je uska pa se teško izlazi, pa je otišla na prozor i vidjela da je dobro izišao s autom.

8.1.Također, otac optuženika M. N. je naveo da je njegov sin T. otišao tog dana nakon ručka u 15,00 sati u teretanu, a on je došao svojoj punici M. J., jer joj je podigao 1.000,00 kn sa njezinog bankovnog računa, a tamo je zatekao T. i baku kako razgovaraju. Zadržao se pet minuta i otišao kući, a Tin je još ostao pa je za jedno petnaest minuta iza njega došao kući, presvukao se i otišao se naći sa K. N., a poslije je saznao da je baka nazvala T. da joj donese ključ od stana da se zaključa, jer je netko napao susjedu M. i da je T. to išao odnijeti iza 17 sati.

8.2. Dakle, imajući na umu s jedne strane iskaz oštećenice M. B., koja u suštini i sama nije u potpunosti sigurna je li osoba koja ju je napala i tražila novce bio unuk njezine susjede optuženik T. N., te iako je i posrednim svjedocima sinu N. B. i svjedokinji Lj. B. iskazivala da sumnja da je to bio optuženik, isto i dalje ostavlja sud u određeni stupanj sumnje u osobu počinitelja ovog kaznenog djela. Naime, sin oštećenice N. B. je naveo da mu je toga dana mama rekla i pokazala prstom prema stanu od susjede J. govoreći: T. a što je ponovila i snaha oštećenice, svjedokinja Lj. B., koju je nazvala unuka oštećenice D. D., govoreći da je potrebno da kod bake šalju hitno policiju, jer ju je netko napao pa kada je svjedokinja došla sa liječnicom, medicinskom sestrom i vozačem, kada je oblačila nakon pregleda oštećenicu, ista je izgovorila T. pa je njoj prva asocijacija bila da je to T., unuk od susjede J., jer je njezina svekrva spominjala to ime dječaka, kada su zajedno pekli jabuke.

8.3. Međutim, liječnica B. N. je navela da je došla u stan kada je oštećenica bila u kuhinji, uznemirena, žaleći se da joj je nepoznata mlađa osoba pozvonila na vrata, da je otvorila, da je ta osoba imala neku maramu na glavi te da je imala nož u ruci, a oštećenica je djelovala svjesno, orijentirano i nije bila zbunjena. Na oštećenici nije bilo vidljivih tragova ozljede. Oštećenica liječnici nije spominjala ime osobe koja ju je napala.

9. Iz iskaza D. D., unuke oštećenice M. B. proizlazi da joj je baka rekla da kada je napadač izlazio iz njezinog stana nije otišao po stepenicama pa je zaključila da je otišao na vrata gdje živi baka od T. N. pa je zato rekla da se radi o T.

10. Suprotno ovim iskazima svjedok K. N., prijatelj optuženika je naveo da se čuo između četiri i pola pet s optuženikom te da su se našli oko pet do pola šest kada je T. dobio poziv od mame da je napadnuta starija gospođa u svom stanu u blizini njegove bake pa su zato i otišli do bake u njenu zgradu.

11. Također, prema podacima Policijske uprave proizlazi da žrtva pokušaja razbojništva idući dan nije prepoznala optuženikovu odjeću, a da u automobilu niti u stanu žrtve nisu pronašli korisnih tragova.

12. Kraj takvog stanja stvari kada je sud prvog stupnja sve odlučne činjenice pravilno utvrdio, okolnosti koje državni odvjetnik ističe u žalbi, a to je da je žrtva M. B. prema tome što nije primijetila da bi počinitelj izišao iz zgrade zaključila da je on ušao u stan njezine susjede, odnosno da je T. N. u dva navrata tokom toga dana bio kod svoje bake i da je počinitelj posegnuo za ladicom u kojoj ona inače drži novac ne ukazuje da je počinitelj ovog kaznenog djela razbojništva u pokušaju upravo optuženik T. N. pa ovi navodi nemaju značenje koje im pridaje žalitelj.

13. Iz svih naprijed navedenih razloga, kako žalba državnog odvjetnika nije osnovana i kako sud prvog stupnja nije počinio povrede iz članka 476. stavak 1. ZKP/08. na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju članka 482. ZKP/08. odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 17. veljače 2022.

Predsjednica vijeća:

mr.sc. Ljiljana Stipišić, v.r.