Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Poslovni broj: Gž Ob-84/2022-2
Split, Gundulićeva 29a
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Mihe Mratovića kao predsjednika vijeća, Nediljke Radić kao suca izvjestitelja i dr. sc. Lidije Vojković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. Č., OIB: …, S., zastupane po punomoćniku D. M., odvjetniku iz P., protiv tuženice D. B., OIB: …, S., zastupane po punomoćniku B. S., odvjetniku iz L., radi utvrđenja, rješavajući žalbu tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P Ob-150/20 od 11. listopada 2021., dana 17. veljače 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P Ob-150/20 od 11. listopada 2021.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:
"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice, koji glasi:
„Utvrđuje se da 1/2 dijela nekretnine označene kao kčbr. 247/3 k.o. S. u naravi kuća br. 12, površine 93 m[2] i dvorište, površine 577 m , ukupne površine 670 m , upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Varaždinu, Zemljišnoknjižni odjel Ludbreg, u z. k. ul. br. 1690, predstavlja zajedničku imovinu - bračnu stečevinu iza pok. D. B. iz S., te da isti ulazi u ostavinsku imovinu iza pok. D. B. iz S.
Nalaže se tuženici D. B. iz S., OIB: …, da tužiteljici D. Č. iz S., OIB: …, naknadi sve prouzročene parnične troškove sa zakonskim zateznim kamatama propisanim čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koje se određuju za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja teče od donošenja presude suda prvog stupnja pa do isplate, sve u roku od 15 dana“.
II. Tužiteljica D. Č. dužna je tuženici D. B. naknaditi prouzročene troškove postupka u iznosu od 6.250,00 kn (slovima: šest tisuća dvjesto pedeset kuna), u roku od 15 dana."
2. Tužiteljica pobija presudu zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja presudu preinači na način da prihvati tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti kao osnovanim i tužiteljici naloži da tužiteljici naknadi parnični trošak, podredno da istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je neosnovana.
5. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da u ostavinsku imovinu iza pok. D. B. ulazi 1/2 dijela nekretnine označene kao kč. br. 247/3 k.o. S. u naravi kuća broj 12, površine 23 m[2] i dvorište, površine 577 m , ukupne površine 670 m opisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Varaždinu, zemljišnoknjižni odjel u Ludbregu zk. ul. 1690, jer da ista predstavlja bračnu stečevinu tuženice i pok. D. B. svakog za 1/2 dijela.
7. U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski je sud utvrdio da je tuženica u zemljišnim knjigama uknjižena za 1/1 dijela nekretnine kč. br. 247/3 oranica Z. u P. sa 200 čhv, zk. ul. 1557 k.o. S., koju je stekla darovanjem (Ugovorom o darovanju od 21. travnja 1969.) za vrijeme trajanja njezinog braka s D. B. i da su neposredno nakon toga počeli graditi kuću koju su dovršili do 1980. Roditelji tužiteljice – D. B. i tuženica u to vrijeme živjeli su i radili u Njemačkoj, oboje su ostvarivali primanja iz radnog odnosa, s tim da su primanja D. u odnosu na tuženicu bila veća, da je tužiteljica sa svojom obitelji stanovala u predmetnoj kući uz manje incidente sve do 2019., te da je tuženica pokrenula postupak za njihovo iseljenje.
8. Sud prvog stupnja smatra da je volja supružnika (D. B. i tuženice) bila da predmetna nekretnina bude u suvlasništvu za 1/2 dijela, a pri tome je cijenio i njihove doprinosi u stjecanju imovine (članak 287. stavak 1. Zakona o braku i porodičnim odnosima – "Narodne novine", broj 11/78, 27/78, 45/89, 59/90, 25/94 i 162/98), pa je utvrdio da 1/2 dijela predmetne nekretnine predstavlja bračnu stečevinu pok. D. B. i tuženice, ali je odbio tužbeni zahtjev pozivom na odredbu članka 138. stavak 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19 – dalje: ZN).
9. Ovakva činjenična utvrđenja i pravni zaključak suda prvog stupnja su pravilni, a tužiteljica ih svojim žalbenim navodima nije dovela u sumnju.
10. Prema odredbi članka 138. stavak 1. ZN-a propisano je da pravo zahtijevati ostavinu kao nasljednik ostavitelja prema poštenom posjedniku koji također tvrdi da na nju ima pravo kao nasljednik zastarijeva za godinu dana od kada je nasljednik saznao za svoje pravo i za posjednika ostavine, a najkasnije za 10 godina računajući za zakonskog nasljednika od smrti ostavitelja, a za oporučnog nasljednika od proglašenja oporuke. Prema nepoštenom posjedniku ovo pravo zastarijeva za 20 godina (stavak 2. citiranog članka).
11. Kako je ostavitelj D. B. preminuo ... a predmetna tužba je podnesena 15. rujna 2020., ista je podnesena nakon proteka zakonskog roka od 20 godina, pa je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan imajući u vidu odredbu članka 138. stavak 1. ZN-a.
12. Pasivno legitimiran za nasljednički zahtjev je osoba koja je faktično ušla (u cijelosti ili u nekom dijelu) u pravni položaj nasljednika koji joj ne pripada, onemogućujući time nasljednika da on faktično zauzme pravni položaj koji mu pripada na temelju njegovog nasljednog prava. Učinak je zastare nasljedničkog zahtjeva da nasljednik više ne može protiv pasivno legitimirane osobe koja je istakla prigovor zastare postići usklađivanje svog faktičnog položaja s pravnim.
13. U smislu odredbe članka 138. stavak 1. ZN-a za zastarijevanje zahtjeva u odnosu na nesavjesnog posjednika ostavine propisan je samo objektivni rok od 20 godina koji počinje teći kod zakonskog nasljeđivanja od smrti ostavitelja, a kod oporučnog nasljeđivanja od proglašenja oporuke.
14. Na žalbene navode tužiteljice da tužba za utvrđenje bračne stečevine ne zastarijeva jer se radi o vlasničkopravnom zahtjevu, za navesti da je u konkretnom slučaju riječ o sporu između nasljednika istog ostavitelja koji se spore o jačem pravu na nasljedstvo ili o veličini nasljednog dijela, pa nije riječ o vlasničkoj tužbi već o nasljedničkoj i stoga dolazi do primjene odredbi ZN-a.
15. Pri obračunu troškova postupka sud prvog stupnja je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15) pravilno obračunao troškove koji su bili neophodni za vođenje ovog postupka.
16. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu, potvrditi pobijanu presudu i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
U Splitu 17. veljače 2022.
Predsjednik vijeća:
Miho Mratović, v. r.
