Poslovni broj Gž-2258/2021-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sucu pojedincu Dubravki Butković Brljačić, u pravnoj stvari tužitelja P. C. d.o.o. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva M. & K. d.o.o. iz Z., protiv tuženika N. M. iz S. Š., OIB: ..., radi isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2257/2019-13 od 17. veljače 2020., 17. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2257/2019-13 od 17. veljače 2020. u dijelu točke I. izreke u kojem je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika R. – A. Č. iz S. B. poslovni broj Ovrv- 1318/2018 od 20. travnja 2018. radi isplate iznosa od 2.533,87 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 2.441,33 kuna od 15. veljače 2018. do isplate, te u točki III. izreke.

II. Djelomično se prihvaća žalba tuženika i preinačuje citirana presuda u preostalom dijelu točke I. izreke u kojem je održan na snazi citirani platni nalog radi isplate zakonske zatezne kamate na iznos od 92,54 kune tekuće od 17. veljače 2020. do isplate, na način da se platni nalog u tom dijelu ukida, te tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika R. – A. Č. iz S. B. poslovni broj Ovrv-1318/2018 od 20. travnja 2018. u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos 2.533,87 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 2.441,33 kuna od 15. veljače 2018. do isplate, a na iznos od 92,54 kune od 17. veljače 2020. do isplate. Točkom II. izreke ukinut je citirani platni nalog u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.293,75 kuna.

2. Protiv citirane presude žalbu podnosi tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 1. i 2 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP), sadržajno predlažući da se presuda ukine.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj je u bitnome osporio žalbene navode tuženika, predlažući odbijanje žalbe kao neosnovane, uz naknadu troška odgovora na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana, ali iz drugih razloga.

5. U konkretnom slučaju radi se o postupku u sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a. Prema odredbi članka 467. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14), koja se primjenjuje pozivom na članak 117. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19), prvostupanjska presuda kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točki 1., 2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

6. Prvostupanjsku presudu kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti nije dopušteno pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Iz stanja u spisu proizlazi da je predmet spora zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.441,33 kune sa zakonskom zateznom kamatom na ime računa za svibanj i lipanj 2017., odnosno troškova nastalih korištenjem A. E. kartice broj ... izdane na ime tuženika u navedenom razdoblju.

8. U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženik u odgovoru na tužbu (prigovoru) istaknuo da je potpisao pristupnicu za A. E. karticu, ali da nije bio upoznat sa okvirnim ugovorom i Općim uvjetima poslovanja. Utvrđuje i da je tužitelj tijekom postupka naveo da je tuženik potpisao pristupnicu, da je bio korisnik kartice broj ..., koju je i koristio, te da je time prihvatio i sve odredbe Ugovora o korištenju A. E. kartice i Opće uvjete poslovanja P. C. d.o.o. za A. E. osobne kartice.

9. Nadalje, utvrđuje da je člankom 4.b Ugovora o korištenju A. E. kartice propisano da je osnovni korisnik odgovoran za sve utroške učinjene na osnovnu karticu, a da je člankom 11. Općih uvjeta poslovanja P. C. d.o.o. za A. E. osobne kartice osnovni korisnik kartice dužan na dan dospijeća plaćanja podmiriti sve dospjele obveze nastale po osnovnoj i svim dodatnim karticama.

10. Uvidom u pristupnicu za A. E. karticu utvrđuje da je istu potpisao tuženik 16. svibnja 2007.

11. Uvidom u izvod iz poslovnih knjiga i prijepise računa utvrđuje da visina troška učinjena korištenjem kartice na dan 1. travnja 2018. iznosi 2.441,33 kune, a da se preostalo dugovanje u iznosu od 92,54 kune odnosi na obračunate zakonske zatezne kamate.

12. S obzirom na navedeno, a primjenom članka 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje ZOO) i članka 4.b. Ugovora o korištenju A. E. kartice i članka 11. Općih uvjeta poslovanja P. C. d.o.o. za A. E. osobne kartice, prvostupanjski sud odlučuje kao u točki I. izreke pobijane presude, uz obrazloženje da je tuženik bio dužan podmiriti sve dospjele obveze nastale korištenjem kartice, što nesporno nije učinio, budući da ni ne tvrdi da je račune za navedeni trošak po kartici podmirio.

13. U odnosu na navode tuženika da nije bio upoznat sa okvirnim ugovorom i Općim uvjetima poslovanja, prvostupanjski sud utvrđuje da je potpisom pristupnice tuženik prihvatio sve odredbe Ugovora o korištenju A. E. kartice, a time i odgovornost za utroške nastale uporabom te kartice.

14. O troškovima postupka odlučuje primjenom odredbe članka 154. stavka 1. i 155. ZPP-a.

15. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je donošenjem pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a, a na koju tuženik u žalbi ukazuje navodeći da nije pozvan na ročište za glavnu raspravu održano 5. veljače 2020., budući da spisu prileži dostavnica za tuženika (list 86 spisa) iz koje je razvidno da je 7. studenoga 2019. uredno, putem sudskog dostavljača, zaprimio poziv suda za ročište 5. veljače 2020. Također, iako su točni navodi tuženika da nije uredno pozvan na ročište za objavu presude održano 17. veljače 2020., navedeno ne čini ostvarenom citiranu bitnu povredu odredaba postupka, budući da je odredbom članka 335. stavka 6. ZPP-a, između ostalog, propisano da će se ročište na kojem se presuda objavljuje održati neovisno o tome jesu li stranke o njemu uredno obaviještene, odnosno jesu li pristupile na to ročište.

16. Žalbeni navodi tuženika da je sud zanemario bitan dokaz da tužitelj već naplaćuje predmetnu tražbinu u postupku izravne naplate kod FINA-e na temelju zadužnice, nisu dopušteni s obzirom na odredbu članka 352. stavka 1. ZPP-a koja propisuje da se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice, niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti, a o čemu se u konkretnom slučaju ne radi.

17. Odredbom članka 9. ZOO-a propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu, te da je odgovoran za njezino ispunjenje.

18. Sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, te ranije citiranim odredbama Ugovora o korištenju A. E. kartice i članka 11. Općih uvjeta poslovanja P. C. d.o.o. za A. E. osobne kartice, cijeneći da je tuženik tijekom postupka samo paušalno osporio tražbinu tužitelja, a da iz vjerodostojne isprave dostavljene u spis, odnosno izvatka iz poslovnih knjiga i računa proizlazi osnovanost i visina tražbine tužitelja, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo, te održao na snazi predmetni platni nalog za isplatu iznosa od 2.441,33 kune sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. veljače 2018 do isplate, te iznosa od 92,54 kune, kao i naložio tuženiku isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.293,75 kuna.

19. Međutim, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je održao na snazi predmetni platni nalog u točki I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju zakonsku zateznu kamatu na iznos od 92,54 kune.

20. Naime, odredbom članka 31. stavka 1. ZOO-a propisano je da na dospjele a neisplaćene zatezne kamate ne teku zatezne kamate, osim kad je to zakonom određeno. Stoga, a budući da se iznos od 92,54 kune odnosi na zatezne kamate obračunate u apsolutnom iznosu za razdoblje od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 14. veljače 2018., na navedeni iznos dospjelih, a neisplaćenih zateznih kamata ne teku kamate, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

21. Slijedom obrazloženog odlučeno je kao u izreci ove presude na temelju odredbi članka 368. stavka 1. i članka 373. točke 3. ZPP-a.

22. Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na žalbu sukladno odredbi članka 155. stavka 1. ZPP-a

U Rijeci, 17. veljače 2022.

Sudac

Dubravka Butković Brljačić, v.r.