Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 13 Gž Ovr-31/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Katiji Hrabrov, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja M. d.o.o., OIB: …, iz S., …, zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnici D. P., odvjetnici u S., …, protiv ovršenika: 1) G. F., OIB: …, iz Z., … i 2) B. P., OIB: …, iz Z., …, radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-2423/2018-18 od 27. svibnja 2021., dana 17. veljače 2022.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovrhovoditelja M. d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-2423/2018-18 od 27. svibnja 2021.

Obrazloženje

1. Uvodno označenim rješenjem odlučeno je:

"I. Odbija se prijedlog ovrhovoditelja M. d.o.o. za donošenje rješenja kojim se nalaže F. a. isplatiti ovrhovoditelju 1.000.000,00 kuna s zateznom kamatom od 24. rujna 2007. do isplate te donošenje rješenja o ovrsi na računima F. a., kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška ovog postupka kao neosnovan."

2. Protiv citiranog rješenja žalbu je izjavio ovrhovoditelj pobijajući ga zbog bitne povrede odredaba ovršnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijano rješenje preinači sukladno žalbenim navodima, podredno da se isto rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak. U žalbi ističe da je apsolutno bitna povreda odredaba postupka počinjena time što pobijano rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te u njemu nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Prvostupanjski sud pobijanu odluku temelji isključivo na pogrešnom zaključku da pravomoćna i ovršna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5667/2008 od 6. svibnja 2010. nije isprava iz čl. 209. st. 1. Ovršnog zakona te da se na temelju nje može pokrenuti samo postupak sudske ovrhe. Na takav način je sud prvog stupnja toj odluci oduzeo svojstvo ovršne isprave. Prema izričitoj odredbi iz čl. 209. Ovršnog zakona, u konkretnom slučaju, mogla se tražiti izravna naplata od F. a. (dalje A.), te je tužitelj postupio po zakonu kada je takvu naplatu zatražio, jer bi u suprotnom njegov prijedlog za ovrhu bio nedopušten po čl. 211. Ovršnog zakona. Upravo zbog samovolje i nezakonitog postupanja A. je i uređena njena odgovornost u ovakvim slučajevima po čl. 213. i čl. 201. Ovršnog zakona. A. je ovrhovoditelju i njegovom predniku nanijela ogromnu štetu zbog ne postupanja po predmetnoj ovršnoj ispravi, jer su tuženici iz te ovršne isprave iskoristili dobiveno vrijeme za preusmjeravanje svih novčanih tokova u inozemstvu.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba ovršnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 70/19) u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14 i 73/17 - dalje OZ), na koju u žalbi ukazuje ovrhovoditelj, budući da pobijano rješenje ima razloga o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, slijedom čega se isto može ispitati.

6. Nadalje, sud prvog stupnja nije počinio niti bitne povrede odredaba ovršnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 1. u vezi čl. 381. istoga Zakona, a sve u vezi čl. 21. st. 1. OZ.

7. Pobijanim rješenjem sud prvog stupnja odbio je kao neosnovan prijedlog ovrhovoditelja za donošenjem rješenja kojim se nalaže A. isplatiti mu 1.000.000,00 kn sa zateznom kamatom od 24. rujna 2007. do isplate te donošenje rješenja o ovrsi na računima A., smatrajući da je A. opravdano odbila provesti postupak izravne naplate, budući da za to nisu bile ispunjene pretpostavke iz čl. 209. st. 1. OZ.

8. Odredbom čl. 209. st. 1. OZ propisano je ako ovrhovoditelj izravno zatraži od A. da na temelju ovršne odluke i nagodbe domaćeg suda ili upravnog tijela koje glase na ispunjenje određene novčane tražbine i koje imaju potvrdu o ovršnosti odnosno obračuna poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine provede naplatu te tražbine prijenosom novčanih sredstava s računa koje ovršenik ima kod banaka na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za izravnu naplatu, A. će postupiti kao u povodu nepravomoćnog rješenja o ovrsi koje je dostavio sud.

9. Ovrhovoditelj je izravnu naplatu od A. zatražio na temelju presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5667/08 donesene 6. svibnja 2010. kojom je naloženo ovršenicima pod 1) G. F. i 2) B. P. (dalje: ovršenici), sklopiti s prednikom ovrhovoditelja ugovor o kupoprodaji dionica, prema kojem ovršenici kupuju od prednika ovrhovoditelja … dionica trgovačkog društva M. d.d. za iznos od 5.868.122,64 kn te je određeno da ako predmetni ugovor ne bi bio sklopljen, taj ugovor zamjenjuje navedena presuda.

9.1. Dakle, navedenom presudom strankama je naloženo sklapanje ugovora o kupoprodaji dionica, a da bi ovrhovoditelj bio ovlašten na pokretanje postupka izravne naplate, temeljem odredbe čl. 209. OZ, koji provodi A. primjenom odredbi Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine", broj 68/2018 - dalje ZPONS) on prethodno u kognicijskom (parničnom) postupku mora ishoditi ovršnu ispravu (pravomoćnu presudu) kojom će tuženicima biti naloženo plaćanje njegove tražbine, što u konkretnome nije slučaj.

10. Naime, od A. je moguće zatražiti izravnu naplatu samo na temelju osnove za plaćanje, a nju definira čl. 3. toč. 1. ZPONS i čl. 209. st. 1. OZ, a presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5667/08 kojom je naloženo sklapanje ugovora o kupoprodaji dionica ne sadrži nalog za plaćanje, odnosno ne glasi na ispunjenje novčane tražbine, slijedom čega ovrhovoditelj nije bio u poziciji podnijeti zahtjev za izravnu naplatu A., temeljem odredbi čl. 4. ZPONS.

11. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio prijedlog ovrhovoditelja, budući da nisu ispunjene pretpostavke za donošenje odluke iz čl. 213. OZ u vezi čl. 201. istoga Zakona.

12. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ, odbiti žalbu ovrhovoditelja kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje suda prvog stupnja.

Zadar, 17. veljače 2022.

Sutkinja

Katija Hrabrov, v.r.