Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 37. Gž R-742/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, po sucu toga suda Jasenki Grgić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. K. iz S., OIB:…, kojega zastupa punomoćnik Ž. P., odvjetnik u Z., protiv tužene O. š. F. K. F. sa sjedištem u Z., OIB:…, koju zastupa punomoćnica T. C. G., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tužene protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-35/19-36 od 30. prosinca 2019., dana 17. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužene i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-35/19-36 od 30. prosinca 2019. u pobijanom dijelu pod točkom I. i točkom II. izreke.

II. Preinačuje se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke te se nalaže tuženoj da isplati tužitelju iznos od 6.142,90 kn sa zateznom kamatom na pojedine iznose kako slijedi:

na iznos od 410,47 kn od 16. listopada 2011. do isplate

na iznos od 1.796,79 kn od 16. studenoga 2011. do isplate

na iznos od 1.796,79 kn od 16. prosinca 2011. do isplate

na iznos od 1.796,79 kn od 16. siječnja 2012. do isplate

na iznos od 342,06 kn od 16. veljače 2012. do isplate,

koja do 31. srpnja 2015. teče po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena a od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženoj da naknadi tužitelju trošak žalbe u iznosu od 1.171,87 kn, u roku od 15 dana, odbija se kao neosnovan zahtjev tužene za naknadu troškova postupka u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženoj da isplati tužitelju iznos od 22.445,72 kn sa zateznom kamatom od dospijeća pojedinih iznosa do isplate (točka I.), kao i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 16.500,00 kn sa zateznom kamatom od 30. prosinca 2019. do isplate (točka II.), odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 6.142,90 kn sa zateznom kamatom na pojedine iznose od dospijeća do isplate (točka III.).

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je izjavio žalbu, pobijajući dio pod točkom III. izreke zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019. - dalje: ZPP), predloživši njeno preinačenje, podredno ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

3. I tužena je izjavila žalbu protiv presude, pobijajući dio pod točkom I. i točkom II. izreke kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen i dosuđen parnični trošak, zbog svih zakonskih razloga, s prijedlogom za preinačenje i odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti.

4. U odgovoru na žalbu tužitelja tužena je osporila njenu osnovanost i predložila odbijanje.

5. Žalba tužitelja je osnovana, žalba tužene nije osnovana.

6. Neosnovan je žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka koji paušalno ističe tužitelj jer su u obrazloženju prvostupanjske presude navedeni razlozi o odlučnim činjenicama te ne postoje ikakve proturječnosti ili drugi nedostaci zbog kojih njenu pravičnost ne bi bilo moguće ispitati, žalitelj ne ukazuje na ikakve konkretne nedostatke koje ima u vidu ova zakonska odredba. I tužena neosnovano ističe ovaj žalbeni razlog jer su u obrazloženju presude, suprotno njenoj tvrdnji, navedeni svi odlučni razlozi o pretpostavkama odgovornosti za štetu.

7. Nije počinjena niti bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP na koju opisno ukazuje tužena tvrdeći da je prvostupanjski sud odlučio izvan granica zahtjeva stavljenog u postupku dosuđenjem neto iznosa plaće iako tužbeni zahtjev glasi na isplatu bruto iznosa. Nelogičnost ove tvrdnje proizlazi iz činjenice da su u bruto plaći sadržani neto iznosi te njihovim dosuđenjem tužbeni zahtjev ne može biti prekoračen. Nadalje, iz obrazloženja prvostupanjske presude jasno je da su neto iznosi specificirani temeljem nalaza i mišljenja financijskog vještaka u kojem su razvrstani iznosi naknade s iskazanim bruto i neto iznosima. Stoga je prvostupanjski sud u procesnom smislu pravilno sudio, prihvativši onaj dio zahtjeva koji je ocijenio osnovanim, obzirom je određen i specificiran. Stoga je nelogična i neutemeljena tvrdnja tužene da je sud "mogao usvojiti ili odbiti samo traženi bruto iznos a ne i neto iznose koje tužitelj nije tražio i specificirao u svom tužbenom zahtjevu".

8. Odlučne činjenice su pravilno i potpuno utvrđene, ostalim navodima žalitelji osporavaju pravilnost primjene materijalnog prava.

9. Nije sporno da je tužena 19. kolovoza 2011. objavila natječaj za radno mjesto tajnika škole, tužitelj se prijavio na natječaj 26. kolovoza 2011., pozivajući se na pravo prednosti pri zapošljavanju temeljem odredbe čl. 35. Zakona o pravima hrvatskih branitelja, na natječaju je izabrana S. K. P. s kojom je tužena sklopila ugovor o radu 23. rujna 2011.

10. U upravnom postupku je pravomoćnim i konačnim rješenjima nadležnih tijela utvrđeno da je tužena povrijedila prednost prava tužitelja pri zapošljavanju iz čl. 35. Zakona o pravima hrvatskih branitelja i tuženoj je zabranjeno da S. K. P. kod nje obavlja poslove tajnika, tužitelj je 8. siječnja 2012. zasnovao radni odnos kod drugog poslodavca.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa plaće koju bi ostvario u razdoblje od 23. rujna 2011. do 8. siječnja 2012., da mu tužena nije nezakonito uskratila prednost pri zapošljavanju.

12. Prema odredbi čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005. - dalje: ZOO) tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

13. Protupravna štetna radnja i odgovornost tužene utvrđene su pravomoćnim rješenjima nadležnih tijela u upravnom postupku koje sud u parničnom postupku nije ovlašten ispitivati niti drugačije odlučiti o tim pitanjima (čl. 12. ZPP). Zbog toga su bespredmetni njeni žalbeni navodi kojima osporava protupravnost radnje kao pretpostavke odgovornosti za štetu, kao i poricanje šikanoznog postupanja prema tužitelju.

14. Neosnovani su navodi o suodgovornosti tužitelja zbog činjenice da “nije u svojoj prijavi na natječaj dostavio dokumentaciju iz koje bi nedvosmisleno proizlazilo pravo na koje se poziva”, prije svega nejasno je o kojoj je dokumentaciji riječ, takav neodređeni prigovor nije moguće ispitati niti ocijeniti njegovu osnovanost.

15. Ukoliko tužena ima u vidu "dokumentaciju" koju je isticala u upravnom i ovom postupku, tj. dokaz tužitelja da njegov raniji radni odnos nije prestao njegovom krivnjom, valja reći da prema odlukama nadležnih tijela u upravnom postupku tužitelj nije bio dužan priložiti takav dokaz, izuzev na poziv tužene koja to od njega nije tražila.

16. Kraj utvrđenih činjenica da se tužitelj javio na natječaj kao nezaposlena osoba, po redovnom tijeku stvari, da je natječaj proveden zakonito on bi kao hrvatski branitelj ostvario u ovom slučaju prednost u odnosu na treću osobu i umjesto nje zasnovao radni odnos s tuženom. Budući do toga nije došlo zbog nezakonitog postupka izbora, za tužitelja je nastala šteta u vidu izgubljene plaće za razdoblje od zasnivanja radnog odnosa s trećom osobom do dana zasnivanja radnog odnosa tužitelja kod drugog poslodavca.

17. Stoga su u ovom slučaju pravilno utvrđene sve pretpostavke odgovornosti za štetu.

18. Iznos pripadajuće plaće pravilno je utvrđen temeljem nalaza i mišljenja sudskog vještaka, koji je specificirao pojedine mjesečne iznose, iskazavši bruto i neto iznose, datumi dospijeća nisu sporni.

19. Stoga u dijelu presude kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu naknade štete u visini neto iznosa nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnoga prava koji ističe tužena.

20. Međutim, ovaj sud prihvaća kao pravilan stav tužitelja izložen u žalbi da, imajući u vidu da su prema odredbi čl. 84. st. 4. Zakona o radu (Narodne novine, broj: 149/2009.) plaća i naknada plaće plaća i naknada plaće u bruto iznosu, tužitelj trpi štetu u iznosu koji odgovara bruto iznosu plaće koju bi ostvario zasnivanjem radnog odnosa kod tužene da nije bilo protupravne štetne radnje.

21. Stoga mu pripada naknada štete na ime bruto iznosa neostvarene plaće, sukladno odredbi čl. 1090. ZOO prema kojoj oštećenik ima pravo na potpunu naknadu prouzročene štete odnosno da se njegova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

22. Kako su odlučne činjenice o bruto i neto iznosima pravilno utvrđene, pravilnom primjenom materijalnoga prava je preinačena prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom III. izreke i tužitelju dosuđena razlika naknade plaće do zatraženog bruto iznosa, sa pripadajućom zateznom kamatom od dospijeća svakog iznosa do isplate.

23. Budući da je tužitelj djelomičnim preinačenjem prvostupanjske presude u cijelosti uspio u sporu, odluka o naknadi cjelokupnog parničnoga troška je zakonita u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP. Priznati su mu oni troškovi koji su bili potrebni za vođenje postupka i njihova je visina pravilno utvrđena (čl. 155. st. 1. ZPP). Pravilan je zaključak suda prvoga stupnja da je trošak pristupa na ročište za objavu bio potreban imajući u vidu pravo stranke da joj se i usmeno priopće razlozi presude (ustavno načelo javne objave presude).

24. Slijedom izloženog, primjenom odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 373. t. 3. ZPP presuđeno je kao u izreci.

25. Kako tužena nije uspjela u sporu neosnovan je njen zahtjev za naknadu troškova postupka u povodu žalbe dok je tužitelju dosuđena naknada troškova sastava žalbe u iznosu od 1.171,87 kn (čl. 166. st. 2. i čl. 154. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 17. veljače 2022.

Sudac:

Jasenka Grgić, v.r.