Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj 6 Gž-500/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vesne Gašparuš-Horvat predsjednice vijeća, Verice Kos sutkinje izvjestiteljice i Gorana Škugora člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Z., odvjetnika u R., OIB: ., sa sjedištem u R., …, zastupanog po punomoćnici H. B. K., odvjetnici u R., protiv tuženika trgovačkog društva Ž. d.o.o., OIB: …, sa sjedištem u R., …, zastupanog po punomoćniku L. P., odvjetniku u C., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-495/2020-6 od 2. ožujka 2021., u sjednici vijeća održanoj 17. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Ž. d.o.o. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-495/2020-6 od 2. ožujka 2021. u pobijanom dijelu pod točkom IV. izreke za iznos od 68.113,00 kn (slovima: šezdesetomsatisućastotrianaestkuna).

II. Preinačava se navedena presuda pod točkom I. izreke, pod točkom II. izreke i pod točkom IV izreke za iznos od 19.787,00 kn (slovima: devetnaesttisućasedamstoosamdesetsedamkuna) za isto sudi:

1. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice O. S. O. iz R. poslovni broj Ovrv-487/17 od 22. studenog 2017. te se tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

2. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja M. Z. za naknadu troškova parničnog postupka

u

iznosu

od

26.466,38

kn

(slovima:

dvadesetšesttisućačetristošezdesetšestkunaitridesetosamlipa).

3. Nalaže se tužitelju M. Z. da tuženiku Ž. d.o.o. naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 19.787,00 kn (slovima: devetnaesttisućasedamstoosamdesetsedamkuna) u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju M. Z. da tuženiku Ž. d.o.o. naknadi trošak sastavljanja žalbe u iznosu od 3.125,00 kn (slovima: tritisućastodvadesetpetkuna) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

''I. Održava se na snazi platni nalog, sadržan u rješenju o ovrsi koje je dana 22. studenog 2017. godine, pod poslovnim brojem Ovrv-487/17, donijela javna bilježnica O. S. O. iz R., u dijelu na temelju kojega je tuženiku trgovačkom društvu Ž. d.o.o. naloženo da tužitelju M. Z., u roku od 8 dana, isplati iznos od 193.750,00 kn (slovima: sto devedeset tri tisuće sedamsto pedeset kuna), sa zakonskim zateznim kamatama koje za razdoblje od 07. rujna 2017. godine do 31. prosinca 2017. godine teku po kamatnoj stopi od 7,41% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2018. godine do 30. lipnja 2018. godine po kamatnoj stopi od 7,09% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2018. godine do 31. prosinca 2018. godine po kamatnoj stopi od 6,82% godišnje, za razdoblje od 22. siječnja 2019. godine do 30. lipnja 2019. godine po kamatnoj stopi od 6,54% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2019. godine do 31. prosinca 2019. godine po kamatnoj stopi od 6,30% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2020. godine do 30. lipnja 2020. godine po kamatnoj stopi od 6,11% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2020. godine do 31. prosinca 2020. godine po kamatnoj stopi od 5,89% godišnje te za razdoblje od 01. siječnja 2021. godine do isplate po kamatnoj stopi od 5,75% godišnje, odnosno po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku trgovačkom društvu Ž. d.o.o. da tužitelju M. Z. nadoknadi parnične troškove, u iznosu od 26.466,38 kn, u roku od 15 dana.

III. U preostalom dijelu, iznad iznosa iz t. II., a do zatraženog iznosa od 28.466,38 kn, zahtjev tužitelja M. Z. za nadoknadu parničnih troškova odbija se.

IV. Odbija se zahtjev tuženika trgovačkog društva Ž. d.o.o. za nadoknadu parničnih troškova u uvodno opisanoj pravnoj stvari, u zatraženom iznosu od 87.900,00 kn.''

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja te zahtjev za naknadu troškova, a da se tuženiku dosudi troškove, uvećane za trošak žalbe. Za sastavljanje žalbe zahtijeva naknadu od 3.125,00 kn. Iako tuženik presudu pobija u cijelosti, po sadržaju žalbe je razvidno da je pobija u dijelu u kojem nije uspio u sporu, dakle pod točkama I, II. i IV. izreke pa je u tome dijelu , u smislu odredbe čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) prvostupanjska presuda ispitivana.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 193.750,00 kn. Tužbeni zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da je s tuženikom 29. lipnja 2012. zaključio ugovor o pružanju usluga pravne pomoći kojim se tužitelj obvezao tuženiku, u predmetima koje mu povjeri, pružati sve oblike pravne pomoći, a tuženik se obvezao za to platiti mu paušalnu naknadu u iznosu od 5.000,00 kn mjesečno, uvećano za porez na dodanu vrijednost, a da mu tuženik, iako mu je tužitelj pružao usluge u utuženom razdoblju od siječnja 2015. do srpnja 2017., naknadu u utuženom iznosu nije platio. Tvrdi da je ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme, da je ugovoreno da ugovor može prestati otkazom jedne od ugovornih strana uz otkazni rok od 4 mjeseca te da ugovor za sporno razdoblje nije otkazan.

5. Tuženik osporava tužbeni zahtjev tvrdnjom da je ugovor o pružanju usluga pravne pomoći raskinut dopisom tuženika od 4. srpnja 2014. s danom 30. lipnja 2014. i da nakon toga po tom ugovoru tužitelj tuženiku nije pružao nikakve usluge, niti mu je dostavljao račune, a da je račun broj 211/MZ/1 od 22. kolovoza 2017. izdan neutemeljeno.

6. Prvostupanjski sud održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika poslovni broj Ovrv-487/17 od 22. studenog 2017. s obrazloženjem da je tužitelj dokazao osnovu i visinu svoje tražbine, a da tuženik nije dokazao da je ugovor o pružanju usluga pravne pomoći otkazao dopisom od 4. srpnja 2014. te da bi taj dopis bio uručen tužitelju. Takav zaključak sud temelji na iskazu zakonske zastupnice tuženika N. B., prema kojem je tužitelj zastupao tuženika i pružao mu pravnu pomoć i nakon sastavljanja tog dopisa, pa da je u utuženom razdoblju tužitelj ispunjavao sadržaj obveze iz čl. 1 ugovora o pružanju usluga pravne pomoći, na iskazima svjedokinja M. B. i D. P. te tužitelja, jer da su ti iskazi podudarni u pogledu okolnosti bitnih za presuđivanje, a da je one dijelove njihova iskaza koji su bili oprečni sud bio u mogućnosti razriješiti uz primjenu odgovarajućih procesnih pravila.

7. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda tuženika, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2.ZPP ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, pa ni povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju upire žalitelj. Suprotno navodima tuženika pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te se može ispitati.

8. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke, ali je iz izvedenih činjenica izveo pogrešan zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

9. Sud prvog stupnja u postupku je utvrdio da su tužitelj i tuženik 29. lipnja 2012. zaključili ugovor o pružanju usluga pravne pomoći kojim se tužitelj kao odvjetnik obvezao tuženiku kao stranci pružati sve oblike pravne pomoći, za što mu se tuženik obvezao plaćati mjesečnu naknadu u iznosu od 5.000,00 kn, uvećanu za porez na dodanu vrijednost, koja se plaća za protekli mjesec u roku od 15 dana od izdavanja računa, a ugovor je sklopljen na neodređeno vrijeme, sa mogućnošću otkaza jedne od ugovornih strana uz otkazni rok od 4 mjeseca. Nadalje je utvrđeno da je tužitelj zastupao tuženika pred sudovima i nakon 4. srpnja 2014., da tužitelj nakon 4. srpnja 2014. za utuženo razdoblje nije izdavao račune u skladu s ugovorom, već je za razdoblje od siječnja 2015. do srpnja 2017. na temelju ugovora o pružanju usluga pravne pomoći tuženiku izdao račun broj 211/MZ/1 od 22. kolovoza 2017. na iznos od 193.750,00 kn s dospijećem računa 6. rujna 2017., koji tuženik nije o dospijeću podmirio, da račun broj 211/MZ od 22. kolovoza 2017. tuženik nije iskazao u poslovnim knjigama, niti je iskazao pravo na odbitak pretporeza po tom računu.

10. Ovako utvrđeno činjenično stanje žalbom ne spori ni tuženik.

11. Međutim, sporno je da li je tuženik otkazao ugovor dopisom od 4. srpnja 2014. te da li je taj dopis tužitelju dostavljen, jer tužitelj tvrdi da dopis tuženika nije primio niti da je ugovor otkazan, sve do rujna 2017., dok pak tuženik tvrdi suprotno. O navedenoj odlučnoj činjenici sud prvog stupnja je odlučivao primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP.

12. Spisu je priložen dopis tuženika tužitelju od 4. srpnja 2014., kojim tuženik tužitelja obavještava o financijskim poteškoćama nastalim zbog nenaplaćenih potraživanja te ujedno predlaže da tužitelj „naš ugovor s Vama danom 30. lipnja 2014. – stavite izvan snage; račune nam dalje nemojte slati, jer ih nismo u mogućnosti platiti; sve svoje obveze, čim nam prispije prvi priliv sredstava, uredno ćemo platiti“ te nadalje predlaže da tužitelj vodi sve predmete koji još nisu okončani, a nalaze se kod njega, s time da bi tuženik plaćao kad se svaki pojedini predmet okonča. Tuženik smatra da dopis od 4. srpnja 2014. predstavlja otkaz ugovora o pružanju usluga pravne pomoći, a iako nema potvrdu o dostavi, tvrdi da je taj dopis tužitelj primio i da mu je bio poznat njegov sadržaj. U spisu je i dopis tužitelja tuženiku od 6. rujna 2017. kojim ga obavještava da se račun broj 211/MZ od 22. kolovoza 2017. odnosi na pružene pravne usluge, jer da je ugovor o pružanju usluga pravne pomoći od 29. lipnja 2012. i dalje na snazi, jer isti nije prestao na ugovoreni način, s obzirom da ga ni jedna ugovorna strana nije otkazala niti je dat otkazni rok, a u „dopisu od 04. srpnja 2014. Broj 319/NB pozivate mene da navedeni ugovor stavim izvan snage, što ja nisam prihvatio niti sam isti do današnjega dana otkazao“. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je dopis tuženika primio, mada ne zna kada, a pretpostavlja da je do bilo neposredno prije rujna 2017., kada da je ugovor o pružanju usluga pravne pomoći raskinut. Iz spisa proizlazi i to da je tuženik dopisom od 23. rujna 2017. obavijestio tužitelja da „danom 30. rujna 2017., otkazujemo da nas zastupate po bilo kojem predmetu i na bilo kojem Sudu“, zahtijevajući i preuzimanje predmeta koji su kod njega, a da je tužitelj, držeći da je time došlo do raskida ugovora o pružanju usluga pravne pomoći, dopisom od 28. rujna 2017. dostavio specifikaciju troškova u predmetima u kojima je zastupao tuženika i predložio da se na miran način urede međusobni odnosi glede predmeta u tijeku.

13. Tužitelj i tuženik zaključili su 29. lipnja 2012. ugovor o pružanju pravne pomoći predviđen Tbr. 38. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 148/09) važeće u vrijeme zaključenja ugovora, pa se na odnos stranaka vezano za taj ugovor primjenjuju odredbe čl. 763. do 784. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 i 125/11 – dalje: ZOO).

14. U smislu odredbe čl. 779. st. 1. ZOO od takvog ugovora nalogodavac može odustati jednostranom izjavom volje danom na bilo koji način na koji se volja može očitovati. Prema odredbi čl. 783. st. 1. ZOO kad je nalogodavac odustao od ugovora nalog prestaje u trenutku kad je nalogoprimac saznao za događaj zbog kojeg nalog prestaje.

15. Dopis tuženika od 4. srpnja 2014. upućen tužitelju ima pravni učinak odustanka od ugovora. Naime, iako u tom dopisu nije izričito navedeno da tuženik odustaje od ugovora, već je tužitelj zamoljen da „naš ugovor s Vama danom 30. lipnja 2014. – stavite izvan snage“, po svojem sadržaju taj dopis predstavlja jednostrano očitovanu izjavu volje tuženika da od ugovora o pružanju usluga pravne pomoći od 29. lipnja 2012. odustaje. Iz sadržaja dopisa tužitelja tuženiku od 6. rujna 2017., a imajući u vidu i da tužitelju sve do spornog računa broj 211/MZ od 22. kolovoza 2017. nije izdavao račune za sporno razdoblje, kako je to bilo ugovoreno čl. 10. st. 2. ugovora, da je tužitelj zastupao tuženika u postupku pred sudom za što je posebno specificirao troškove dopisom od 28. rujna 2017., za zaključiti je da je tužitelj sporni dopis od 4. srpnja 2014. primio u vrijeme njegova datiranja. Tuženik nije mogao odustati od ugovora retroaktivno sa danom 30. lipnja 2014., kako navodi u dopisu, no s obzirom da su stranke ugovorile otkazni rok od 4 mjeseca, nalog je do siječnja 2015. prestao. Stoga tužitelj neosnovano zahtijeva utuženi iznos od tuženika. Naime, iako je tužitelj u dopisu od 6. rujna 2017. naveo da nije prihvatio otkaz ugovora, nalogodavac može odustati od ugovora bilo kada, jednostranom izjavom, za što nije potreban pristanak nalogoprimca.

16. Prema tome, pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da je ugovor o pružanju usluga pravne pomoći od 29. lipnja 2012. u utuženom razdoblju bio na snazi pa da je tuženik u obvezi platiti tužitelju utuženi iznos, koji se odnosi na razdoblje od siječnja 2015. do srpnja 2017.

17. Stoga je na temelju odredbe čl. 373. st. 1. t. 2. ZPP valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke, ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan odbiti.

18. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari, u smislu odredbe čl. 166. st. 2. ZPP valja preinačiti i odluku o troškovima parničnog postupka. Tužitelj je u cijelosti izgubio parnicu pa je, u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP, neosnovan njegov zahtjev za naknadu troškova postupka pa je na temelju odredbe čl. 373. st. 3. ZPP valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu pod točkom II. izreke i zahtjev tužitelja odbiti.

19. Zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka je pak osnovan pa je tužitelj tuženiku dužan naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, pri čemu se kao osnovica za obračun troškova postupka uzima vrijednost predmeta spora od 193.750,00 kn.

20. Kao opravdan trošak postupka tuženiku pripada 250 bodova za sastavljanje prigovora protiv rješenja o ovrsi (po Tbr. 11. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – „Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje: Tarifa), 250 bodova za sastav podneska od 2. veljače 2021. (po Tbr. 8. t. 1. Tarife) i po 250 bodova za zastupanje na ročištima od 13. rujna 2018., 5. studenog 2018., 17. siječnja 2019., 11. travnja 2019. i 19. veljače 2021., što sve uz vrijednost boda od 10,00 kn iznosi 17.500,00 kn. Opravdan trošak postupka tuženika je i trošak sudske pristojbe na prigovor u iznosu od 2.287,00 kn. Stoga je valjalo naložiti tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 19.787,00 kn (točka II.3. izreke ove drugostupanjske presude).

21. Međutim, preostali iznos troškova postupka od 68.113,00 kn tuženik neosnovano zahtijeva pa je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkom IV. izreke za taj iznos i zahtjev tuženika kao neosnovan odbiti. Naime, tuženiku ne pripada trošak sastava podnesaka od 16. travnja 2018. i 3. rujna 2018., jer se odnose na protutužbu koju je tuženik podnio, o kojoj je odlučeno izdvojeno raspravljati, ne pripada mu trošak zastupanja na ročištu od 18. svibnja 2019., jer toga dana ročište u ovom predmetu nije održano, a ne pripada mu ni iznos pristojbe na rješenje od 14. prosinca 2017. od 100,00 kn, koja mu je odmjerena jer nije pri podnošenju prigovora platio pristojbu na prigovor.

22. Odluka pod točkom III. izreke ove drugostupanjske presude se temelji na odredbi čl. 166. st. 2. u vezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP. Za sastavljanje žalbe protiv prvostupanjske presude tuženiku pripada 250 bodova, s povećanjem od 25 % (po Tbr.10.t.1. Tarife), što uz vrijednost boda od 10,00 kn iznosi 3.125,00 kn pa je naloženo tužitelju da taj trošak tuženiku naknadi.

23. U nepobijanom dijelu pod točkom III. izreke prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 17. veljače 2022.

Predsjednica vijeća

Vesna Gašparuš-Horvat, v.r.