Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:Pž-258/2020

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Koraljke Bašić i Davorka Kučana, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog P. K., zbog prekršaja iz članka 289. stavka 1. i 4. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), rješavajući o žalbi okr. P. K., protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 18. prosinca 2019., broj: 72.PpP-1840/2019, u sjednici vijeća održanoj 17. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e

I

Odbija se žalba okr. P. K. kao neosnovana i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.

II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 300,00 (tristo) kuna, u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Osijeku okr. P. K. proglašen je krivim, da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaje iz članka 289. stavka 1. i 4. i članka 282. stavka 4. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa mu je na temelju citiranih propisa i uz primjenu instituta ublažavanja za svako pojedino djelo utvrđena novčana kazna u iznosu od 7.000,00 kuna, te potom izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 14.000,00 kuna.

1.1. Na temelju članka 40. Prekršajnog zakona okrivljeniku je vrijeme uhićenja 23. listopada 2019. u 22,00 sata do 24. listopada 2019. do 9,40 sati uračunato u izrečenu kaznu kao dva dan zatvora, odnosno 600,00 kuna novčane kazne, pa mu je na ime izrečene novčane kazne preostalo za platiti 13.400,00 kuna.

1.2. Okrivljeniku je nadalje na temelju članka 58. Prekršajnog zakona primijenjena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima „AM“ kategorije u trajanju od 6 mjeseci.

1.2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 kuna.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu ne navodeći žalbenu osnovu, međutim iz kratkog sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog, koja u sebi sadrži, u smislu odredbe članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, i žalbu zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji.

2.1. Žalitelj ističe da se ne osjeća potpuno krivim i da bi obranu želio iznijeti pred sudom. Navodi da je presuda izrečena bez njegove nazočnosti.

2.2. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba je neosnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Neosnovano žalitelj upire na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona, počinjenu povredom prava na obranu, jer je temeljem stanja predmeta razvidno da je prvostupanjski sud proveo žurni postupak i da je okrivljenik iznio obranu 24. listopada 2019. te su mu pročitani svi dokazi na koje nije stavljao primjedbe niti je predlagao provođenje drugih dokaza, dok je 28. prosinca 2019. kada je u postupku ispitan svjedok M. uredno pozvan na raspravu, međutim pozivu se nije odazvao, pa je, sukladno članka 85. stavka 2. Prekršajnog zakona, imao mogućnost očitovati se o svim činjenicama i dokazima koji ga terete i iznijeti sve činjenice i dokaze koji mu idu u prilog.

6. Neosnovano žalitelj upire da je presuda izrečena bez njegove nazočnosti, budući da se na temelju odredbe članka 179. stavka 1. Prekršajnog zakona o vremenu objave presude izvješćuju samo one stranke i sudionici koji su nazočni kod suda i ne postoji obveza suda da o objavi presude izvijesti onog okrivljenika, stranku ili sudionika postupka koji nije nazočan, konkretno ročištu u žurnom postupku. Ne obavještavanje stranke o vremenu objave presude nije odredbom članka 195. stavka 1. Prekršajnog zakona propisano kao bitna povreda, niti bi to predstavljao povredu iz članka 195. stavka 2., jer objavljivanje presude nema procesno pravni značaj za stranke.

6. Razmatrajući predmet u pogledu navoda žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, vijeće ovog Suda smatra da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika, iskaza svjedoka V. M. i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaje iz primijenjenog propisa Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom Sudu.

6.1. Naime, okrivljenik je u postupku pred sudom priznao sve odlučne činjenice djela iz članka 289. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, dok utvrđenje djela iz članka 282. stavka 1. i 4. istog Zakona proizlazi iz rezultata provedenog postupka, odnosno iskaza svjedoka M. koji potvrđuje i zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu od 23. listopada 2019., budući iz istoga jasno proizlazi da je odbio ispitivanje te stručni pregled - uzimanje krvi i urina radi analize, a takav zapisnik je bez primjedbi potpisano, a niti u postupku nije prigovarao sadržaju izvedenih dokaza.

6.2. Slijedom navedenog, budući da žalitelj ne upire, u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, na postojanje novih činjenica i dokaza, niti svojim žalbenim navodima argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

7. Razmatrajući odluku o kazni ovaj Sud smatra da je izrečena novčana kazna pravilna i zakonita, te primjerena težini prekršaja, opasnosti djela i svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, i nije prestrogo odmjerena. Naime, prvostupanjski sud je cijeneći ukupnost olakotnih okolnosti na strani okrivljenika te njegove loše materijalne i zdravstvene prilike, za svako pojedino djelo kaznu utvrdio uz primjenu instituta ublažavanja iz članka 37. Prekršajnog zakona, u značajnoj mjeri ispod posebnim zakonom propisanih minimalnih kazni, smatrajući da će se tako odmjerenom kaznom postići svrha kažnjavanja. Takvu ocjenu prihvaća i ovaj Sud, ne nalazeći nove relevantne okolnosti za odmjeravanje kazne, koje bi učinile osnovanim blaže kažnjavanje.

7. 1. U izrečenu kaznu pravilno je uračunato vrijeme koje je okrivljenik bio uhićen, od 23. listopada 2019. u 22,00 sata do 24. listopada 2019. do 9,40 sati, kao dva dana zatvora, odnosno 600,00 kuna novčane kazne, pa je na ime izrečene novčane kazne preostalo za platiti 13.400,00 kuna.

8. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine preostalog dijela novčane kazne za uplatu, u za to određenom roku.

9. Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom „AM“ kategorije u trajanju od 6 mjeseci, ovaj Sud je utvrdio da je ista na zakonu utemeljena, s obzirom na odredbu članka 58. Prekršajnog zakona, a imajući na umu težinu i značaj djela počinjenih u stjecaju, budući da opisano postupanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometne discipline i u potpunosti opravdava procjenu prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja djela i potrebe otklanjanja uvjeta koji mu omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja. Trajanje zaštitne mjere određeno u zakonom propisanim granicama (od jednog mjeseca do dvije godine) razmjerno pravilne ocjene osobina ličnosti okrivljenika i ranije osuđivanosti, dok žalitelj svojim navodima žalbe nije doveo u pitanje odluku suda prvog stupnja.

10. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.

11. Iz navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 17. veljače 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.