REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Kž-179/2021-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac, kao predsjednice vijeća, Dijane Jakoliš i Jadranke Biga Milutin, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Jaram, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I. opt. I. O. i II. opt. N. B., zbog kaznenih djela iz članka 141. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući povodom žalbi branitelja optuženika B. G. i Đ. L., odvjetnika u O., izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Karlovcu od 23. travnja 2021. br. 9 K-335/2017-30, u sjednici vijeća održanoj dana 17. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe optuženika I. O. i N. B. kao neosnovane i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Karlovcu pod br. 9 K- 335/2017-30 od 23. travnja 2021. I. optužena I. O. i II. optuženi N. B. oglašeni su krivima i to I. optužena I. O. zbog učina kaznenog djela narušavanja nepovredivosti doma i poslovnog prostora iz članka 141. stavka 1. KZ/11 te zajedno sa II. optuženim N. B. za učin kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 2. u vezi članka 228. stavka 1. KZ/11 u vezi članka 36. stavka 2. KZ/11.

1.1. I. optuženoj I. O. je temeljem članka 141. stavka 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a na temelju članka 229. stavka 1. KZ/11, utvrđena joj je kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, pa je ta optuženica, temeljem članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11 osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, dok je II. optuženi N. B., temeljem članka 229. stavka 1. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

1.2. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08 („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.- pročišćeni tekst, 91/12.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.-dalje u tekstu: ZKP/08) oboje optuženika je u cijelosti oslobođeno plaćanja troškova postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08 te nagrade i nužnih izdataka postavljenih branitelja te ti troškovi padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv te presude žalbu je podnijela I. optužena I. O. putem svog branitelja, odvjetnika B. G. i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazneno-pravnoj sankciji sa prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu tako da zbog nepostojanja elemenata bića kaznenog djela iz članka 141. stavka 1. KZ/11 na štetu P. L. te odnosa ovisnosti prema II. optuženom i njene mentalne retardacije oslobodi optuženicu odgovornosti za učin kaznenih djela koja joj se stavljaju na teret.

3. Žali se i II. optuženi N. B. po braniteljici Đ. L. i to zbog bitne povrede odredaba članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona te odluke o kazni sa prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da optuženika oslobodi od optužbe ili podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku koje ga je vratilo uz dopis od 27. kolovoza 2021. br. KŽ-DO-230/2021.

6. Žalbe optuženika nisu osnovane.

7. Iako u uvodu žalbe oboje optuženika navode da se žale zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, time da II. optuženi N. B. ističe povredu iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, u svojim žalbama ne obrazlažu u čemu bi se to sastojale bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

7.1. Stoga ovaj drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredba članka 467. stavka 1. ZKP/08 odnosno, postoji li povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 1., 5., 6., 9. i 11. ZKP/08, iz članka 468. stavka 2. ZKP/08 i je li rasprava protivno odredbama ovog zakona održana u odsutnosti optuženika i njihovih branitelja, te je li na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, utvrdio da niti jedna takva povreda bilo formalne bilo materijalne naravi, nije počinjena.

7.2. Stoga nisu osnovane žalbe optuženika izjavljene zbog žalbenog razloga bitne povrede kaznenog postupka.

8. Također nisu u pravu I. optužena i II. optuženi kada se žale zbog povrede kaznenog zakona. Naime, oboje optuženika u uvodu žalbe navode navedeni žalbeni osnov, ali u žalbi na obrazlažu povredu kaznenog zakona koju imaju u vidu, već se iz sadržaja njihovih žalbi može zaključiti kako smatraju da se presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju. To što I. optužena i svojoj žalbi ističe da u njenom ponašanju nema svih obilježja kaznenih djela za koja je proglašena krivom i pri tomu pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, ne opravdava predmetni žalbeni osnov. Ovo stoga što se postojanje povrede kaznenog zakona presuđuje prema činjeničnom stanju iz izreke presude, a ne onom koje bi, sa stanovišta oba žalitelja, bilo ispravno.

8.1. Stoga, kako su izrekom prvostupanjske presude utvrđeni svi bitni elementi kaznenih djela i to narušavanja nepovredivosti doma i poslovnog prostora iz članka 141. stavka 1. KZ/11 u odnosu na I. optuženu te kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 2. KZ/11 u odnosu na oboje optuženika, to u ovom slučaju ne postoji povreda kaznenog zakona.

9. Nadalje, žalbe optuženika izjavljene zbog žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, nisu osnovane.

9.1. Naime, prvostupanjski sud je, suprotno tvrdnjama oboje optuženika, činjenično stanje potpuno i pravilno utvrdio. Zaključci prvostupanjskog suda zasnovani su na ocjeni vjerodostojnosti iskaza ispitanih osoba i zaključci zasnovani na ocjeni svih ostalih izvedenih dokaza su logični, zakoniti i pravilni, pa su uslijed toga, zaključci suda o postojanju odlučnih činjenica čvrsto utemeljeni na izvedenim dokazima.

9.2. I. optužena I. O. u svojoj žalbi ističe da prvostupanjski sud nije pravilno utvrdio njenu kaznenu odgovornost za učin kaznenog djela narušavanja nepovredivosti doma i poslovnog prostora iz članka 141. stavka 1. KZ/11, smatrajući, a kako to proizilazi iz iskaza oštećenog P. L., da kuća te prigode nije bila zaključana, te se ne može govoriti u prodiranju u određeni prostor, jer da prodiranje podrazumijeva savladavanje određenih prepreka ili uporabu sile radi ulaska u nečiji prostor, a što da u ovom slučaju nedostaje.

Međutim, suprotno izloženom stajalištu te žaliteljice prodiranje u tuđi dom predstavlja aktivnu djelatnost uz savladavanje neke fizičke prepreke koja sprečava slobodan ulazak u ograđeni prostor. Dakle, nema nikakve dvojbe da vrata na obiteljskoj kući predstavljaju fizičku prepreku slobodnom ulasku u tako ograđeni prostor – obiteljski dom, te da je optuženica otvarajući vrata i ulazeći neovlašteno u unutrašnjost kuće time svladala fizičku prepreku koja sprečava slobodan ulazak u ograđeni prostor. Pri tomu, po stajalištu ovog suda, okolnost da su vrata bila tada otključana, nema nikakvog utjecaja na opstojnost terećenog kaznenog djela, obzirom da su vrata iako otključana i dalje bila zatvorena, kako to proizilazi iz iskaza P. L., i kao takva predstavljala fizičku prepreku koja sprečava slobodan ulazak u obiteljski dom.

9.3. Neosnovani su i žalbeni razlozi I. optužene kada ističe da kada je zatečena u kući, nije bila agresivna, mirno je čekala dolazak policije a da joj vlasnik nije niti dozvolio da se udalji, a što je suprotno od opisa kaznenog djela gdje se navodi „ili se na zahtjev ovlaštene osobe otuda ne udalji“, pa da iz toga proizilazi da kazneno djelo nije niti počinila.

9.4.To iz razloga što kazneno djelo narušavanja nepovredivosti doma i poslovnog prostora iz članka 141. stavka 1. KZ/11 ima dva oblika i to: a) neovlašteno prodiranje u tuđi dom ili poslovni prostor ili zatvoreni ili ograđeni prostor koji pripada tom domu ili poslovnom prostoru i pod b) zadržavanje u tim prostorima unatoč zahtjevu ovlaštene osobe za udaljavanjem. Pri tomu je za postojanje ovog drugog oblika izvršenja tog kaznenog djela, odlučeno da ulaženje u tuđi dom i drugi prostor, nije prethodilo neovlašteno prodiranje, već da je počinitelj ušao uz odobrenje ovlaštene osobe ili na osnovu neke zakonske osnove, a što nije slučaj u ovom postupku.

Dakle, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je optuženica bez odobrenja vlasnika ušla u otključanu kuću P. L. te spavala ispod stepenica, dok je vlasnik nije zatekao, a čime bi se u takvom njenom ponašanju ostvarila sva obilježja terećenog kaznenog djela iz članka 141. stavka 1. KZ/11.

9.5. Nisu niti osnovani žalbeni navodi I. optužene kada navodi da nema niti jednog dokaza koji bi upućivao na zaključak da bi upravo ta optuženica ušla u kuću oštećenog D. D. i uzela službeni etui s dokumentima i novcem. To tim više što II. optuženi priznaje da je imao novčanik-etui kod sebe i kojega je ostavio na zidiću kako bi bio pronađen, dok optuženica potpuno poriče učin tog kaznenog djela, uz napomenu da bi je II. optuženi fizičkim i psihičkim zlostavljanjem prisiljavao na protupravno postupanje, zbog čega je njena slobodna volja bila sputana, a osim toga ima mentalna i voljna ograničenja. Zbog svega izloženog da ne može biti odgovorna za kazneno djelo teške krađe iz članka 229. stavka 1. točka 2. KZ/11.

Neosnovano i II. optuženi u žalbi ističe da iz rezultata izvedenih dokaza ne proizilazi da su se optuženici prethodno dogovorili o počinjenju kaznenog djela teške krađe, jer da je nespornim utvrđeno da je u kući oštećenog ušla samo I. optužena i uzela službeni etui sa dokumentima i novcem. U pogledu okolnosti počinjenja kaznenog djela I. optužena je u dva navrata davala različite obrane, pa bi se, po stajalištu tog žalitelja radilo o nepouzdanom dokazu, time da se I. optužena, davajući obranu na raspravi, željela osvetiti II. optuženom zbog neriješenih izvanbračnih odnosa.

9.6. Međutim, suprotno tako izloženim žalbenim tvrdnjama oboje žalitelja, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio obranu I. optužene datu pred policijskim istražiteljem smatrajući da se na raspravi pokušavala prikazati žrtvom nesretnih okolnosti, a sve radi izbjegavanja kaznene odgovornosti, pri čemu kao neuvjerljivo cijeni objašnjenje te optuženice da bi pri prvom ispitivanju prihvatila svu odgovornost kako bi spasila II. optuženog, te postavlja retoričko pitanje- zašto bi to radila kada bi je on tukao i prijetio. Jednako tako, pravilno prvostupanjski sud ne prihvaća niti obranu II. optuženog kada tvrdi da sa krađom nije imao ništa, da ju je počinila I. optužena, a on da je samo nastojao spasiti dokumente.

I po stajalištu ovog drugostupanjskog suda nema nikakve dvojbe da su kazneno djelo teške krađe zajednički i dogovorno počinili upravo oboje optuženika i to kako je to okolnosno i detaljno u svojoj obrani pred policijskim istražiteljem opisala I. optužena, tako da je II. optuženi uočio sa terase novčanik i kazao joj da uđe u kuću, pa kada je ista ušla i uzela novčanik predala ga II. optuženom. Pravilno pri tomu prvostupanjski sud vrednuje iskaz oštećenog D. D. u dijelu u kojem opisuje da bi po povratku kući uočio dvije osobe kako zajedno idu od kuće do kuće po susjedstvu i prosjače, a što se u stvari i poklapa sa obranom I. optužene date pred policijskim istražiteljem da je II. optuženi došao do kuće oštećenog, uočio novčanik i kazao joj da uđe u kuću i uzme ga, što je ona i učinila.

Prema tome, suprotno stajalištima žalitelja nema sumnje da su kazneno djelo teške krađe na štetu D. D. počinili oboje optuženika zajednički i dogovorno. Da je predmetno kazneno djelo počinjeno na osobito drzak način, pravilno prvostupanjski sud zaključuje iz okolnosti da se optuženici nisu ustručavali ući u kuću u namjeri da otuđe stari iz nje, iako su u kući najvjerojatnije bili i stanari, obzirom da kuća nije bila zaključana, a što je i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda doista osobito drzak način počinjenja kaznenog djela teške krađe, obzirom da počinitelje niti nazočnost stanara te eventualno zaticanje pri izvršenju djela, što je realno za očekivati kada je obiteljski dom otključan, ne otklanja od njihove namjere počinjenja kaznenog djela.

10. Zbog svega prethodno izloženog nije ostvaren žalbeni prigovor pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja oboje optuženika.

11. Oboje optuženika podnijeli su i žalbe zbog odluke o kazni iako posebno u svojim žalbama nisu obrazložiti taj žalbeni osnov.

11.1. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i pravilno vrednovao sve okolnosti relevantne za zakonitu odluku o vrsti i mjeri kazne za oboje optuženika. Za naglasiti je pri tomu da presude u kojima se objedinjavaju ranije izrečene kazne po pravomoćnim presudama, se ne uračunavaju u raniju osuđivanost optuženika, kao što je to učinio prvostupanjski sud. Međutim, usprkos tomu pravilno je prvostupanjski sud našao da je I. optužena ranije osuđivana za učin istovrsnih kaznenih djela protiv imovine, pa da njena ranija osuđivanost nije utjecala da se kloni protupravnog ponašanja, te da se radi o osobi kojoj je činjenje kaznenih djela protiv imovine način života i izvor sredstava za život. Stoga je, i po ocjeni ovog suda, a nakon što su I. optuženoj utvrđene pojedinačne kazne zatvora i to za kazneno djelo iz članka 141. stavka 1. KZ/11 u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 229. stavak 1. točka 2. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, primjenom odredbi o stjecaju pravilno izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca.

11.2. Jednako tako, pravilno je prvostupanjski sud vrednovao na strani II. optuženika da se radi o višestruko osuđivanoj osobi većinom za kaznena djela protiv imovine, kojemu je to očito postao način života i izvor sredstava za život, te ocijenio da jedino bezuvjetnom kaznom zatvora na koju je osuđen u trajanju od 1 (jedne) godine za učin kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. točke 2. KZ/11, će se u konkretnom slučaju postići ciljevi i svrha kako generalne tako i specijalne prevencije.

11.3. Prema stajalištu ovog suda upravo izricanjem bezuvjetnih kazni zatvora u konkretnom slučaju ostvarit će se svrha kažnjavanja, kako u pogledu generalne tako i specijalne prevencije te će se izraziti dostatna društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, ali isto tako utjecati na počinitelje da ubuduće ne čine kaznena djela, kao i na sve ostale da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

12. Zbog svega navedenog, kako žalbe I. optužene I. O. i II. optuženog N. B. nisu osnovane, to je valjalo temeljem članka 482. ZKP/08, iste odbiti i presuditi kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Šibeniku, 17. veljače 2022.

ZAPISNIČAR

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Marina Jaram,v.r.

Nives Nikolac,v.r.