Kž-50/2023-6

 

                   

 

               

     REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU                                                                                    Kž-50/2023-6

 

                                                                                                                                           

U    I M E    R E P U B L I K  E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Jadranke Biga Milutin, kao predsjednice vijeća, Dijane Jakoliš i Ivana Jurišića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Jaram, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. I., zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 1., 2. i 6. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Puli-Pola, izjavljene protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola od 23. studenog 2022. br. K-274/2019, u sjednici vijeća održanoj dana 7. ožujka 2024., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženika M. I. sa braniteljem P. P., odvjetnikom u P.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni te se optuženi M. I. za kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 6. u vezi stavka 1. i 2. KZ/11, za koje je tom presudom proglašen krivim, na temelju članka 227. stavka 6. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Puli-Pola pod brojem K-274/2019 od 23. studenog 2022. optuženi M. I. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa, izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavaka 1., 2. i 6. KZ/11, pa je optuženik za navedeno kazneno djelo osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 11 mjeseci koja kazna zatvora mu je na temelju članka 55. stavka 1. KZ/11 zamijenjena radom za opće dobro na način da se 1 dan zatvora zamjenjuje sa 2 sata rada, koji rad će, uz pristanak optuženika biti izvršen sukladno Zakonu o probaciji („Narodne novine“ br. 99/18) i u roku koji za to odredi nadležno tijelo za probaciju.

 

2. Ako se okrivljeni M. I. u roku od 8 dana od dana za koji bude pozvan ne javi nadležnom tijelu za probaciju ili ako mu ne bude bilo moguće dostaviti poziv na adresu kojeg je dao sudu ili ukoliko ne da pristanak za rad, nadležno tijelo za probaciju će o tome obavijestiti nadležnog suca izvršenja te će zatvorska kazna biti izvršena.

Ako okrivljeni M. I. svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro u roku koji mu za to odredi nadležno tijelo za probaciju, sud će donijeti odluku kojom će odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora u cijelosti ili u neizvršenom dijelu. Ako okrivljenik ne izvrši rad za opće dobro bez svoje krivnje, nadležno tijelo za probaciju donijet će odluku o produljenju roka za izvršenje rada.

 

3. Na temelju članka 158. stavka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.- pročišćeni tekst, 91/12.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. 126/19,130/20 i 80/22-dalje u tekstu: ZKP/08), oštećena R. B. sa svojim imovinskopravnim zahtjevom na ime neimovinske štete i imovinske štete u ukupnom iznosu od 201.997,44 kune  je upućena u parnicu.

 

4. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 okrivljeni M. I. dužan je djelomično naknaditi troškove kaznenog postupka koji se sastoje od paušalne svote na temelju članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 u iznosu od 1.000,00 kuna, odnosno 132,72 eura  te troškova vještačenja na temelju članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08, i to kombiniranog vještačenja po stalnim sudskim vještacima doc. dr. sc. V. S. u iznosu od 3.000,00 kuna, odnosno 398,17 eura  i dipl. ing. kem. Z. K. u iznosu od 3.000,00 kuna, odnosno 398,17 eura  te stalnom sudskom vještaku dipl. ing. prometa Ž. P. u iznosu od 3.453,76 kuna, odnosno 458,39 eura  i 688,00 kuna, odnosno 91,31 euro, što je ukupno 11.141,76 kuna, odnosno 1.478,77 eura  koji iznos je okrivljeni M. I. dužan podmiriti u roku od 60 dana od dana pravomoćnosti presude.

 

5. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08 okrivljeni M. I. je oslobođen obveze plaćanja troškova vještačenja po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. stroj. S. M. u iznosu od 2.992,80 kuna, sudskom vještaku ing. A. R. u iznosu od 3.242,00 kune i iznosu od 1.264,00 kune te stalnom sudskom vještaku dr. I. K. u iznosu od 2.180,00 kuna.

 

6. Protiv te presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola i to zbog odluke o kazni sa prijedlogom da županijski sud preinači pobijanu presudu u dijelu koji se odnosi na odluku o kazni i to na način da optuženiku izrekne bezuvjetnu kaznu zatvora.

 

7. Optuženi M. I. je po branitelju P. P., odvjetniku iz P.-P. podnio odgovor na žalbu sa prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovna i potvrdi pobijana presuda.

 

8. O sjednici drugostupanjskog vijeća obaviješteni su, na njihovo traženje, optuženi M. I., njegov branitelj, odvjetnik P. P., te državni odvjetnik. Sjednici vijeća prisustvovali su optuženi sa braniteljem, dok nije pristupio zamjenik Županijskog državnog odvjetništva u Šibeniku koji je o održavanju sjednice uredno obaviješten pa je sjednica vijeća održana u njegovoj odsutnosti u smislu članka 475. stavka 4. ZKP/08.

 

9. U smislu članka 474. stavka 1. ZKP/08 spis je dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

 

10. Žalba je osnovana.

 

11. Uvodno je za navesti da je povodom podnesene žalbe ovaj drugostupanjski sud u skladu s obvezom iz članka 476. stavka 1. ZKP/08 ispitao pobijanu presudu i utvrdio da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti i da na štetu optuženika nije povrijeđen kazneni zakon.

 

12. Žaleći se zbog odluke o kazni državni odvjetnik u podnesenoj žalbi ističe da je izrečena kazna zatvora optuženiku koja je zamijenjena za rad za opće dobro, preblaga, te da se takvom kaznenopravnom sankcijom neće doprinijeti svrsi kažnjavanja, odnosno, ispuniti uvjeti specijalne prevencije. Državni odvjetnik smatra i da je prvostupanjski sud precijenio olakotnu okolnost da je optuženik priznao počinjenje djela, obzirom da je to učinio tek nakon provođenja novog prometnog vještačenja, te da se počinjenje kaznenog djela iz nehaja, kao što je to u konkretnom slučaju, ne može smatrati olakotnom okolnošću niti okolnost da se na mjestu događaja nalazio veliki kamion koji je odvlačio pažnju optuženika od stanja na kolniku.

 

13. Ovaj drugostupanjski sud razmotrio je po prvostupanjskom sudu izrečenu kaznu zatvora optuženiku koja je zamijenjena sa radom za opće dobro te zaključio kako opravdano državni odvjetnik prigovara visini izrečene kazne za počinjeno kazneno djelo. Naime, neovisno o tome što je po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud pravilno na strani optuženika utvrdio sve okolnosti koje utječu na izbor vrste i mjere kazne, ipak je izrečena kazna zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci preniska i neadekvatna težini i okolnostima počinjenog djela, kao i posljedicama koje ističe u žalbi državni odvjetnik. Pri tomu nisu osnovani žalbeni navodi državnog odvjetnika da je prvostupanjski sud kao olakotnu okolnost cijenio činjenicu da je kazneno djelo počinjeno iz nehaja. Ovo iz razloga, a kako to proizlazi iz pobijane presude, što je prvostupanjski sud pravilno prilikom odmjeravanja kazne, kako je to i propisano u članku 47. KZ/11, pri izboru vrste i mjere kazne pošao od stupnja krivnje – nehaja i svrhe kažnjavanja. Međutim, za navesti je, a što državni odvjetnik pravilno u žalbi primjećuje, da je prvostupanjski sud optuženiku izrekao kaznu zatvora manju od propisane, a da to nije posebno obrazložio niti se pozvao na odredbu članka 49. KZ/11 kojom su određene granice sudskog ublažavanja kazne. Ovo stoga što je za kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 6. KZ/11 propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do osam godina, pa izricanje manje zatvorske kazne od propisane zahtjeva primjenu instituta ublažavanja kazne propisanog u članku 49. KZ/11, naravno, uz adekvatno obrazloženje u tom pravcu, a što je u konkretnom slučaju izostalo.

 

14. Stoga ovaj sud smatra da je cijeneći sve izloženo, ali i potrebu generalne prevencije, za počinjeno kazneno djelo adekvatna kazna zatvora u trajanju od jedne godine, a koja kazna je, ustvari donji minimum zapriječene kazne zatvora za terećeno kazneno djelo. Naime, upravo izrečena kazna zatvora primjerena je stupnju krivnje optuženika M. I., jačini ugrožavanja kaznenim djelom zaštićenog dobra i osobi optuženika te će se takvom sankcijom u potpunosti ostvariti posebna i opća svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11.

 

15. Osuđujući optuženika na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine ujedno je sanirana i po prvostupanjskom sudu počinjena povreda kaznenog zakona u korist optuženika (ostvarena time što je prvostupanjski sud optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju nižem od najniže mjere zapriječene kazne za to kazneno djelo, a bez pozivanja na zakonsku osnovu koja omogućuje ublažavanje - članak 49. KZ/11.)

 

16. Slijedom svega prednje navedenog trebalo je, na temelju članka 486. stavka 1. ZKP/08, odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Šibeniku, 7. ožujka 2024.

 

 

              ZAPISNIČAR                                                                                      PREDSJEDNICA VIJEĆA

 

Marina Jaram,v.r.                                                                   Jadranka Biga Milutin,v.r.