Republika Hrvatska
Županijski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 1
Poslovni broj: Gž-600/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Gorana Milakovića kao predsjednika vijeća, sutkinje Nade Sambol kao člana vijeća i suca izvjestitelja i sutkinje Dobrila Ćuruvija kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. B. iz B. kbr… OIB:…, zastupane po punomoćnicima iz Z. odvjetničkog ureda K. M. i M. P., odvjetnicima u B., protiv tuženika A. b d.d. iz Z., S., OIB: …, kao pravnog sljednika H. A.-A d.d. iz Z., S., zastupanog po punomoćnicima iz O. društva L. N. S., odvjetnicima u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-346/2019-13 od 10. travnja 2020.., u sjednici vijeća održanoj 17. veljače 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-346/2019-13 od 10. travnja 2020.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-346/2019-13 od 10. travnja 2020. presuđeno je tako da izreka glasi:
„I. Odbija se kao neosnovan u pogledu pravne osnove tužbeni zahtjev tužiteljice iz stupnjevite tužbe, kojim je predloženo da se tuženiku naloži da isplati tužiteljici novčanu tražbinu u domaćoj valuti sa zateznima kamatama, a koji iznos je predložen da se vrati tužiteljici zbog ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, čiju visinu zahtjeva je tužiteljica htjela odrediti nakon provođenja financijskog vještačenja u pogledu novčanog iznosa koji se potražuje predmetnom tužbom.
II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu od 3.750,00 kn u roku od 15 dana.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa od 3.750,00 kn do zatraženog iznosa od 5.000,00 kn, odnosno u vezi isplate iznosa od 1.250,00 kn.„
2. Protiv presude žalbu je podnijela tužiteljica zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje: ZPP), predlaže uvažiti žalbu na način da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući presudu utvrđeno je da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje tužiteljica, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, dani su jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu u suprotnosti sa izvedenim dokazima. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje primjenom članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Predmet ove parnice je tužbeni zahtjev radi više plaćenog iznosa zbog ništetnih odredbi ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i vezivanje glavnice uz tečaj CHF. Tužiteljica je podnijela tužbu prema odredbi članka 186.b stavak 4. i 5. ZPP-a.
7. Prvostupanjski sud je utvrdio da su tužiteljica kao primateljica kredita i pravni prednik tuženika H. A.-A. iz Z kao davatelj kredita sklopili ugovor o kreditu 23. ožujka 2007. kojim je tuženik tužiteljici odobrio kredit u visini od 66.812,00 CHF uz promjenjivu kamatnu stopu, a stranke su dana 9. ožujka 2016. sklopile Aneks ugovora o kreditu u skladu s odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15. – dalje: ZIP ZPK/15), da tužiteljica nije potrošač prema članku 3. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03. – dalje: ZZP).
8. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužiteljica nije potrošač prema ZZP-a i da se ne može pozivati na pravna utvrđenja iz pravomoćnih presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012. Prvostupanjski sud je na temelju sadržaja ugovora o kreditu, zahtjeva za kredit za kupnju poljoprivredne mehanizacije, ponude tvrtke P. - za kupnju traktora i prikolice, iskaza tužiteljice utvrdio da je tužiteljica po zanimanju poljoprivrednik i da je kredit podignut za kupnju traktora i stajske prikolice za obavljanje djelatnosti poljoprivreda. Dakle, kupnja traktora i prikolice je bila isključivo za svrhu koja je bila namijenjena njezinom zanimanju i zanimanju njezinog supruga, odnosno njezinoj poslovnoj aktivnosti ili djelatnosti, poljoprivredi.
9. Prema odredbi članka 3. ZZP/03 potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju, niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Kraj utvrđene činjenice, da je zanimanje tužiteljice poljoprivrednik i da se bavi poljoprivredom u koju svrhu je i kredit podignut za kupnju traktora i prikolice, tužiteljica nije potrošač. Neodlučno je što je tužiteljica ugovor zaključila kao fizička osoba, a ne kao nositelj poljoprivrednog gospodarstva, jer je odlučna činjenica zanimanje i poslovna aktivnost tužiteljice.
10. Točni su žalbeni navodi da je u članku 2. Ugovora o kreditu navedeno da banka odobrava korisniku kredita potrošački kredit i da su stranke sklopile Aneks ugovora prema odredbi ZIP ZPK/15. Međutim, kako je tuženica u ovoj parnici osporila tužiteljici da je potrošač, sud je utvrdio činjenice temeljem kojih tužiteljica prema članku 3. ZZP/03, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije potrošač.
11. Budući tužiteljica nije potrošač, ne može se pozivati na utvrđenja iz presuda u kolektivnom sporu. Tužiteljica je u tužbi iznijela činjenice na kojima temelji da su ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz ugovora o kreditu od 23. ožujka 2007., a to su, da je tuženica u ugovor o kreditu unijela odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi i to isključivo na osnovi jednostrane odluke banke, da tužiteljici nisu bili poznati parametri na osnovu kojih se kamatna stopa mijenja, nije joj dana mogućnost pojedinačnog pregovaranja o uvjetima ugovora, kako promjenjivoj kamatnoj stopi, tako i valuti u kojoj je kredit odobren pa su te odredbe protivne članku 96. i 97. ZZP/07 i poziva se na pravna utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojim je utvrđeno da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valuti nepoštene i stoga ništetne.
12. Točni su žalbeni navodi da sud nije vezan pravnom osnovom tužbenog zahtjeva, međutim vezan je činjenicama na kojima tužitelj temelji tužbeni zahtjev. Tužiteljica je u tužbi iznijela činjenice temeljem kojih tvrdi da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene, a time i ništetne prema Zakonu o zaštiti potrošača i pritom se poziva na odredbu članka 96. i 97. i članka 102. ZZP/07 i na pravna utvrđenja iz presuda o kolektivnom sporu. Prema odredbi članka 81. stavak 1. i 2. ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenju uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radilo o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Prema članku 87. stavak 1. ZZP/03 nepoštena ugovorna odredba je ništava. Dakle, činjenice na kojim je tužiteljica kao prethodno pitanje u ovoj parnici temeljila ništetnost ugovornih odredbi su nepoštene ugovorne odredbe prema ZZP-a i ništetnost kao posljedica nepoštene ugovorne odredbe. Stoga je neosnovano pozivanje tužiteljice u žalbi na odredbu članka 270. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15.).
13. Točni su žalbeni navodi, da sud o ništetnosti ugovornih odredbi odlučuje kao o prethodnom pitanju kod ocjene osnovanosti zahtjeva za isplatu zbog ništetnih odredbi ugovora, da tužitelj ne mora postaviti tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi i da sud na ništetnost pazi po službenoj dužnosti, međutim, sud odlučuje o ništetnosti ugovornih odredbi kao o prethodnom pitanju ili o tužbenom zahtjevu radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u okviru činjenica iznijetih u tužbi.
14. Stoga je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je neosnovan u pogledu pravne osnove tužbeni zahtjev tužiteljice iz stupnjevite tužbe kojim je predloženo da se naloži tuženici tužiteljici isplatiti novčanu tražbinu čiju će visinu odrediti nakon provođenja financijskog vještačenja.
15. Odluka o parničnom trošku donijeta je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15).
16. Primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda.
Bjelovar, 17. veljače 2022.
Predsjednik vijeća
Goran Milaković v.r.
