Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 76 Gž-229/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Darije Horvat, kao predsjednice vijeća, Lidije Bošnjaković, kao članice vijeća - sutkinje izvjestiteljice i Josipa Grubišića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Željku Živkoviću, odvjetniku iz Šibenika, protiv 1. tuženice FO iz [adresa], 2. tuženice DO, rođ. FO, iz [adresa], 3. tuženice OO, rođ. FO, iz [adresa], 4. tuženika ŠO, pok. P, iz [adresa], 5. tuženice EO, ud. P, iz [adresa], 6. tuženice UO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 7. tuženice POS iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Šime Mrdeža, odvjetnik u Šibeniku, 8. tuženice ŽO, rođ. POS, pok. OO, iz [adresa], i 9. tuženika Republike Hrvatske, OIB: 36162371878, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi 9. tuženika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku posl. br. P-2461/17-32 od 2. lipnja 2021., na sjednici vijeća održanoj dana 16. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba 9. tuženika Republike Hrvatske i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Šibeniku posl. br. P-2461/17-32 od 2. lipnja 2021.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je tužitelj nasljedstvom iza smrti svojih prednika i provedenom materijalnom diobom stekao vlasništvo dijela čestice 2726/1 k. o. [katastarska općina], površine 1561 m2, koji dio je na skici mjesta očevida od 28. prosinca 2020. izrađenoj po sudskom vještaku i mjerniku NO, označen slovima A-B- C-D-E-F-A, a koja skica je sastavni dio presude.

2. Citiranu presudu u cijelosti žalbom pobija 9. tuženik Republika Hrvatska iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 70/19 – dalje: ZPP), s prijedlogom da ovaj sud preinači pobijanu presudu, podredno istu ukine i vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tuženika i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba je neosnovana.

5. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna apsolutno bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koju ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 1. ZPP-a.

6. U žalbi tuženik navodi da je prvostupanjski sud trebao utvrditi jesu li prednici tužitelja, prije upisa općenarodne imovine i Republike Hrvatske, bili upisani u zemljišnim knjigama. Također smatra da sud nije mogao prihvatiti tužbeni zahtjev s obzirom na činjenicu da su prednici tužitelja morali biti kvalificirani posjednici. Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nije dovoljno da se radi o dugogodišnjem nesmetanom posjedu, već je potrebno da su se prednici tužitelja zakonito koristili predmetnom nekretninom. Navodi i da su mnoge nekretnine, dok su bile u društvenom vlasništvu od strane mještana, uzurpirane radi potrebe prehranjivanja svoje obitelji, da je bivši zakonodavac donio Zakon o uređenju imovinskih odnosa nastalih samovlasnim zauzećem zemljišta u općenarodnoj imovini (uzurpacijom), koji je stavljen izvan snage Zakonom o prestanku važenja Zakona o uređenju imovinskih odnosa nastalih samovlasnim zauzećem (uzurpacijom) zemljišta u općenarodnoj imovini.

7. Iz izvedenih dokaza,prvostupanjski sud pravilno je utvrdio:

- da je predmetnu nekretninu tužitelj stekao nasljeđivanjem iza smrti svojih roditelja MO i ĐO, a njegov otac iza smrti svog oca KO, a njihovi prednici dugogodišnjim nesmetanim posjedovanjem odnosno dosjelošću,

- da je nekretnina u posjedu tužitelja, što je vidljivo na terenu budući da je ograđena suhozidom i da se na njoj nalaze stabla maslina koja su obrađena,

- da je nekretnina u katastarskom zemljištu upisana kao posjed prednika tužitelja.

8. Stoga, sud prvog stupnja utvrđuje kako su se prednici ranijeg tužitelja nalazili u dugogodišnjem, kontinuiranom i mirnom posjedu predmetne nekretnine duže od 40 godina, računajući do 6. travnja 1941. pa unatrag, da su, slijedom toga, vlasništvo iste stekli dosjelošću po pravnim pravilima paragrafa 1472. Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ) koja pravila se primjenjuju temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine", broj 73/91), pa da je tužitelj stekao vlasništvo navedene nekretnine nasljeđivanjem od stvarnog vlasnika, slijedom čega je prihvaćen tužbeni zahtjev kao osnovan.

9. Glede žalbenih navoda tuženika da je trebalo utvrditi jesu li prednici ranijeg tužitelja prije upisa općenarodne imovine i Republike Hrvatske bili upisani u zemljišnim knjigama, valja reći da takav prigovor tuženik Republika Hrvatska nije iznosio tijekom prvostupanjskog postupka te isto nije dopušteno isticati u žalbenoj fazi postupka. Naime, tuženik Republika Hrvatska je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporavao zakonitost posjeda navodeći kao je upis suvlasništva predmetne nekretnine za 9/10 dijelova na ime Republike Hrvatske valjan, kao i osporavajući pravnu osnovu stjecanja prava vlasništva od strane prednika predlagatelja, pogrešno smatrajući kako je na tužitelju teret dokaza da tuženik nije bio stvarni vlasnik za 9/10 dijela navedene nekretnine u vrijeme raspolaganja u korist tuženika. Pritom također nije isticao činjenične navode u pogledu osporene zakonitosti posjeda niti je na te okolnosti predlagao dokaze. Stoga te činjenice niti okolnosti prvostupanjski sud nije bio u obvezi niti utvrđivati, zbog čega je neosnovan istaknuti žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

10. U odnosu na žalbene navode tuženika pod 2), da za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nije dovoljno da se radi o dugogodišnjem nesmetanom posjedu, već da je potrebno da su prednici ranijeg tužitelja zakonito koristili predmetnu nekretninu, za odgovoriti je da prema pravnom pravilu iz paragrafa 1460. OGZ-a dosjelošću se stječe pravo vlasništva stvari samostalnim posjedovanjem te stvari ako je taj posjed zakonit, pošten i istinit, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari i da je posjed trajao kroz cijelo vrijeme zakonom određeno (pravna pravila iz paragrafa 309., 316., 326. i 345.), s tim da prema pravnom pravilu iz paragrafa 1477. OGZ-a - onaj tko dosjelost svog posjeda osniva na vremenu od 30 ili 40 godina, nije dužan pokazati zakoniti naslov stjecanja, ali ako bi u odnosu na njega bilo dokazano nepoštenje posjeda, tada ne bi vlasništvo dosjelošću stekao ni istekom navedenog vremena. U smislu pravnog pravila iz paragrafa 1468. OGZ-a, u slučaju kad stvar nije uknjižena na onoga, koji je doista posjeduje, dosjelost se završava tek poslije 30 godina (redovna dosjelost), s tim da prema pravnom pravilu iz paragrafa 1472. OGZ- a - na državnoj imovini te crkvenih, općinskih i inih dopuštenih zborova nije dovoljno opće i redovno vrijeme dosjelosti, već vrijeme dosjelosti od 40 godina.

11. Dakle, prema pravnim pravilima OGZ-a, dosjelošću se stječe pravo vlasništva stvari samostalnim posjedovanjem te stvari kroz određeno vrijeme ako je posjed zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, a posjed je pošten ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova.

12. Prema stavu sudske prakse, za svaki posjed presumira se da je pošten, a nepoštenje posjeda treba dokazati i nije dovoljno samo poricanje stanja posjeda (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 389/14 od 29. svibnja 2014.).

13. U konkretnom slučaju, kako to proizlazi iz spisa predmeta, tuženik na kojem je, sukladno pravnom pravilu iz paragrafa 1477. OGZ-a, teret dokazivanja da je posjed nepošten, nije dokazao tu činjenicu, a niti iz provedenih dokaza proizlazi da je vršio posjedovne čine.

14. Iz dokaza koje je sud prvog stupnja izveo proizlazi da je u konkretnom slučaju navedeni posjed trajao i nakon 6. travnja 1941., te da je trajao i kad je bila na snazi odredba čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09,153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje: ZV) - od 1. siječnja 1997. do 17. studenoga 1999., a kojom je bilo propisano da se u rok stjecanja dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana. Iako je ova odredba ukinuta od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske (odlukama U-I-58/1997, U-I-1235/1997., U-I- 1053/1997. i U-I-1054/1997.), prema shvaćanju Europskog suda za ljudska prava izraženog u presudama "Trgo" protiv Republike Hrvatske i drugima, a koje shvaćanje je preuzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev158/2017-2 od 7. svibnja 2019., takvu grešku zakonodavstva, ako ne postoje suprotstavljena prava nekih trećih osoba, ne mogu snositi pojedinci – građani, nego sama država.

15. Dakle, prema naprijed citiranom stajalištu Europskog suda za ljudska prava, a koje je prihvatio i Vrhovni sud Republike Hrvatske, vrijeme poštenog samostalnog posjeda, kao i kvalificiranog posjeda, na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu i prije 8. listopada 1991., uračunava se u vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva na tim nekretninama dosjelošću.

16. Stoga, sve i da se na strani pravnih prednika ranijeg tužitelja nije radilo o posjedovanju u trajanju od 40 godina do 6. travnja 1941., proizlazi da bi i u tom slučaju bile ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, ali tada iz čl. 159. st. 4. ZV-a, jer su se prednici ranijeg tužitelja u posjedu predmetne nekretnine, neometani od ikoga, nalazili preko 40 godina računajući do 17. studenoga 1999. pa unatrag, budući da su o njihovom posjedu suglasno i detaljno iskazivali saslušani svjedoci, a ne postoje drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba. Dakle, tužitelj bi i u tom slučaju vlasništvo navedene nekretnine stekao nasljeđivanjem od stvarnog vlasnika.

17. Pri tome se ističe i da se prema odredbi čl. 18. st. 5. ZV-a poštenje posjeda pretpostavlja, a pretpostavljalo se i po čl. 72. st. 3. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 9/92 i 77/92), koji je bio na snazi od 1. rujna 1980. do 31. prosinca 1996.

18. Prema tome, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je u odnosu na tuženicu pod 2) prihvatio tužbeni zahtjev, kao i odredbu čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a kod odluke o troškovima postupka.

19. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu koji se odnosi na tuženika pod 9.

U Zagrebu 16. veljače 2022.

Predsjednica vijeća:

Darija Horvat