Poslovni broj: K-950/2017
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex. Vojarna Sv. Križ
Dračevac
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po Tei Budimlić kao sucu pojedincu uz sudjelovanje M. P. kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv okrivljenog M. D. zbog kaznenog djela iz članka 139. st.2. Kaznenog zakona/11 u povodu optužnice O.-a S. pod poslovnim brojem K-DO-1604/2017 od 28.rujna 2017., nakon javno održane i zaključene rasprave 11. studenog 2021. u nazočnosti okrivljenika osobno sa braniteljem D. Č., odvj. u K. K. i savjetnika O.-a S.
T. P., a objavio je 15. studenog 2021. i
p r e s u d i o j e
I.
Na temelju čl. 544. st. 1. ZKP/08 kazneni nalog izdan presudom Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem K-950/2017 od 2. listopada 2017. u odnosu okrivljenog M. D. stavlja se i z v a n s n a g e.
II.
OKRIVLJENI: M. D., O.:
…, sin J. i M.
rođene S., rođen …. u S., s prebivalištem u
S., … pismen sa
završenom srednjom stručnom spremom, grafičar, razveden, otac malodobne troje djece, otac troje djece od kojih je dvoje mal u dobi od 5 i 17 godina, zaposlen kao savjetnik ekskluzivne prodaje u
U.O. d.d. s prosječnim
mjesečnim primanjima od oko 5.000,00 kn, vlasnik zemljišta u K.
s građevinom u izgradnji, vlasnik osobnog vozila marke M., proizvedenog 2006., lošeg imovnog stanja, drugi postupak se ne vodi,
k r i v j e
što je dana 4. lipnja 2017. god. oko 10,30 sati, u K., … ispred obiteljske kuće svojoj supruzi oštećenoj V. D. koja
je došla nahraniti psa, i s kojom vodi brakorazvodnu parnicu, nakon verbalne prepirke, u nakani da je ustraši rekao joj da će ubiti nju i psa ako ne ode s njegovog posjeda, a što je kod nje izazvalo strah za njen život,
dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,
čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnju - djelo opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 2. i 4. Kaznenog zakona („NN“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15, dalje u tekstu KZ/11).
Stoga se okrivljeni M. D. na temelju čl. 139. st. 2. KZ/11,
o s u đ u j e
na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca,
a potom se na temelju čl. 56. KZ/11 prema okrivljeniku izriče
UVJETNA OSUDA
te se istovremeno utvrđuje da se kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseci, neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi sa čl. 145. st. 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku ( "NN", broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 -
Odluka i Rješenje USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14,70/17 i 126/19, dalje: ZKP/08) dužan je okrivljeni M. D. u roku od 15 dana po
pravomoćnosti presude naknaditi trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 (tisuću) kuna.
Obrazloženje
ODO u S. podnijelo je ovom sudu
optužnicu br. K-DO-1604/2017 od 28. rujna 2017. protiv okrivljenog M.
D. zbog počinjenja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11,
pobliže opisanog u izreci optužnog akta.
Navedenim optužnim aktom je predloženo da sud na temelju čl. 540. st. 1. Zakona o kaznenom postupku prema okrivljenom M. D. izda kazneni nalog, što je ovaj sud i prihvatio te pod poslovnim brojem K-950/2017 od 2. listopada 2017. izdao presudu-kazneni nalog.
Kako je okrivljeni pravovremeno izjavio prigovor na naprijed citirani kazneni nalog, nakon potvrđivanja optužnice, postupak je nastavljen zakazivanjem rasprave i provođenjem dokaznog postupka.
Pozvan da izjasni o tome kakav stav zauzima spram navoda iz optužnice, okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret optužnim aktom, pa se pristupilo provođenju dokaznog postupka.
Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaze ispitivanjem oštećene V. P., te svjedoka J. D. i Ž.
R..
Osim toga, sud je u dokazne svrhe pregledao i pročitao dopise Prekršajnog suda u Splitu, S. službe u S. br. 23 Pr-363/2017 od 11. rujna 2017. (list 50) i Prekršajnog suda u Splitu, S. službe u K. S. br. 23 Pr-365/2017 od 12. rujna 2017. (list 52), te spisi ovog suda poslovnog broja P Ob-610/2017 po tužbi V. D. protiv M.
D. radi razvoda braka, a iz istog presuda od 30. listopada 2018. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. broja Gž Ob- 1359/2018 od 15. siječnja 2019., predmet ovog suda poslovnog broja P- 2889/2017 po tužbi tužitelja M. D. protiv tuženice V. koji postupak je u tijeku, predmet br. P Ob-462/217 po tužbi mal. tužitelja L.
D., Z. D. te J. D. protiv tuženika M.
D. radi uzdržavanja a iz istog presuda od 29. svibnja 2018. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. brojem Gž Ob-852/18 od 24. lipnja 2019., predmet P Ob-196/2018 po tužbi V. D.
(P.) protiv tuženika M. radi diobe bračne stečevine sa protutužbom
M. D. a koji postupak je u tijeku.
Na temelju odredbe čl. 421. st. 1. toč. 2. ZKP/08 odbijeni su dokazni prijedlozi branitelja okrivljenika za pribavljanjem prijava koje je oštećena podnosila PP S. protiv okrivljenika kao nevažni jer su do sada izvedenim dokazima u dovoljnoj mjeri utvrđene odlučne činjenice za donošenje meritorne odluke i bez izvođenja tih dokaza.
Na temelju čl. 421. st. 1. toč. 1. ZKP/08 odbijen je kao nedopušten dokazni prijedlog oštećene za pregledavanjem u dolazne svrhe presude Općinskog suda u Splitu posl. broja K-767/2014 od 16. rujna 2014. i presude Prekršajnog suda Split S. službe K. S. pod poslovnim brojem
Pp J-1887/2017 od 26. svibnja 2017. jer se radi o presudama u predmetima u odnosu na koje je prema okrivljeniku nastupila rehabilitacija prema čl. 18. Zakonu o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji.
Kako stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga za nadopunu ovako provedenog dokaznog postupka, kao ni primjedbi na provedeni dokazni postupak, na kraju je pročitan izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenog (list 103 spisa), te prekršajne evidencije (list 121-122 spisa).
Potom je okrivljenik iznio svoju obranu u kojoj je u bitnom kazao da nisu točni navodi optužnog akta da bi inkriminirane prigode bi uputio svojoj bivšoj supruzi prijetnju da će ubiti nju i psa. Opisao je kako je te prigode sa ocem bio na objektu u izgradnji, pri čemu je on bio ispred objekta dok se otac nalazio unutar objekta na katu. Ispred objekta se nalazio pas koji je pripadao bivšoj supruzi o kojem su brinuli on i susjed te mu dva puta dnevno donosili hranu. Te prigode je u dvorište objekta došla i njegova bivša supruga, koju je odmah po dolasku zamolio da napusti objekt i da ne narušava privatni posjed a ukoliko bude dolazila da će je prijaviti policiji. Ona mu je na to kazala "Je li ti to meni prijetiš?" nakon čega se udaljila i kazala da će ga prijaviti na policiju. Na te riječi joj je uzvratio da ću i on nju prijaviti za narušavanje privatnog posjeda, nakon čega su se doista i susreli u policijskoj postaji prilikom podnošenja prijava.
Cijeli događaj između njih je trajao niti 30-ak sekundi i to su sve riječi koje su uputili jedno drugom ove prigode. Njihov najmlađi sin nije bio s oštećenom te prigode kako to ona tvrdi, ali je njena sestra Ž. bila izvan ograde ovog objekta.
Istakao je da je njegova bivša supruga iskorištava državna tijela u svrhu svojih interesa a inkriminiranom događaju je prethodilo to što je 20-ak dana prije napustio bračnu zajednicu s čime se ona nije slagala. Iz tog razloga mu je branila i da viđa djecu a te prigode je došla na njegov teritorij kako bi ga isprovocirala čemu se nije dao jer su ga upozorili prijatelji i odvjetnik da se ne upušta u to.
No za razliku od obrane na raspravi, okrivljenik je u obrani koju je iznio prilikom prvog ispitivanja pred ODO-om kazao da je oštećena inkriminirane prigode došla pred kuću u izgradnji s njihovim najmlađim djetetom, te je kazao da je tada s njom razgovarao o njenom psu koji se nalazio pred tom kućom a o kojem se ona nije brinula te je istakao da joj te prigode nije prijetio već je ona njemu prijetila da neće vidjeti djecu i da će ga kazneno prijaviti.
Po okončanom dokaznom postupku, sud je cijenio cjelokupne rezultate raspravljanja, posebice izjavu o osnovanosti optužbe okrivljenika i njegovu obranu, kao i iskaze ispitanih svjedoka, pa je našao utvrđenim činjenično stanje upravo onakvim kako je navedeno u izreci, te je okrivljenika M.
D. proglasio krivim za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11.
Prilikom utvrđivanja činjeničnog stanja sudu, a i strankama nije bilo upitno da je inkriminirane prigode u K. ispred kuće na adresi … , ispred obiteljske kuće došlo do susreta između okrivljenika i oštećene,
njegove tadašnje supruge V. D. s kojom je vodio
brakorazvodnu parnicu, no s obzirom da okrivljenik i oštećena tijek događaja koji je uslijedio i riječi koje su uputili jedno drugom različito opisuju, tijekom postupka je trebalo na nedvojben način utvrditi je li okrivljenik oštećenoj te prigode uputio prijeteće riječi koje se navode u optužnom aktu.
Tako je oštećena V. P. (ranije D.) na raspravi u
bitnom kazala da je između nje i okrivljenika bilo više situacija incidentnih od 2017. te da se i sada među njima vodi više sudskih postupaka. U inkriminirano vrijeme su živjeli odvojeno, a sudski su se razveli 2017, te je te prigode došla ispred kuće koju su gradili kako bi nahranila psa, kada je okrivljenik od nje tražio da makne psa jer da će i nju i njega riješiti, svašta joj još izgovorio, no svih detalja se nije sjećala. Kako ju je 17. svibnja te godine okrivljenik istukao, bila je u strahu od njegova ponašanja.
U iskazu kojeg je svjedokinja iznijela pred policijskim istražiteljem PU SD dana 18. srpnja 2017., svjedokinja je detaljnije iskazivala i tako je kazala da problemi u braku s okrivljenikom počeli još 2014. kada ju je fizički napao zbog čega je procesuiran od strane suda, nakon čega se njihov odnos popravio pa su se upustili u izgradnju zajedničke obiteljske kuće. No tijekom 2017. ponovno je došlo do međusobne netrpeljivosti među njima jer je posumnjala da on ima ljubavnicu, da bi je okrivljenik ponovno fizički napao u svibnju 2017., nakon čega ju je istjerao s posjeda na kojem su gradili kuću. Dana 04. lipnja 2017. došla je pred tu kuću sa sinom Z. kako bi nahranila psa, no nakon što je psu dala hranu, pojavio se okrivljenik koji je odmah počeo vikati da se gubi s njegovog posjeda i da će zvati policiju, na što mu je kazala da to može učiniti. Potom joj je povišenim tonom počeo prijetiti da se riješi psa inače će ubiti i nju i psa, nakon čega ju je vrijeđao nazivajući je kurvetinom i štracom. Te prigode u blizini nije bilo nikoga tko bi mogao čuti njegove riječi. Nakon tih riječi se uputio prema kafiću M. iz kojeg pravca je prethodno i došao. Kada je krenula s djetetom prema gradu, pred tim kafićem ga je vidjela kako sjedi s ocem J. D..
Njegove prijetnje je shvatila ozbiljno jer se boji za svoj život i sigurnost jer ju je okrivljenik i nakon toga nastavio uznemiravati.
Potom je svjedokinji predočen sadržaj zapisnika o ispitivanju pred policijskim istražiteljem PU SD od 18. srpnja 2017. u kojem je detaljnije kazala nakon čega je ista kazala da u cijelosti ostaje pri tom zapisniku i da je točno sve što je tada iskazivala.
Na pitanje branitelja okrivljenika je li ove prigode netko drugi nazočio ovom događaju, svjedokinja je kazala da su bili prisutni samo ona i okrivljenik i da nitko drugi nije mogao čuti. Pojasnila je da je ona došla unutar ograđenog dvorišta ispred objekta, te da na kući nisu bili postavljeni prozori, ali da se netko tada nalazio unutar objekta, sigurno bi izišao vani u trenu kada je došla nahraniti psa, no s obzirom da je pas kada je došla do objekta ležao mirno po tome zna da nitko nije mogao biti u kući.
Nakon što joj je okrivljenik rekao da će riješiti i nju i psa, ona je naknadno došla s djecom i psa odvela sa sobom.
Na pitanje branitelja kakvim tonom glasa joj se obratio okrivljenik, kazala je da je da joj se obratio visokim tonom, onakvim kakva ima osoba koja želi potjerati nekoga sa svog imanja.
Na daljnji upit svjedokinja je kazala da se između nje i okrivljenika vode još dva parnična te jedan kazneni postupak ali niti jedan od njih nema veze s ovim postupkom.
Sud je osim obrani okrivljenika i iskazu oštećenice, posebnu pozornost posvetio iskazima svjedoka J. D. - okrivljenikovog oca i Ž.
R. – sestre oštećenice, za koje okrivljenik tvrdi da su da bili neposredni očevici inkriminiranog događaja.
Svjedokinja Ž. R. je na raspravi kazala da inkriminirane
prigode nije bila nazočna događaju koji se zbio između njene sestre i okrivljenika i nije joj poznato što se te prigode dogodilo, stoga isti nije imao posebne dokazne vrijednosti stoga ga sud nije ni analizirao.
Za razliku od nje, svjedok J. D., okrivljenikov otac je na
raspravi kazao da je kritične prigode došao sa svojim sinom M., koji je namjeravao nahraniti psa koji se nalazio pred obiteljskom kućom u izgradnji u S.. Po dolasku pred objekt M. je otišao dati psu hranu, dok je on ušao unutar objekta te se popeo na prvi kat. Kako na kući još nisu bili postavljeni prozori, čuo je razgovor koji se ispred kuće odvijao između njegovog sina i njegove sada bivše supruge V., te je čuo da je M. upozorava da
zanemaruje psa i da ga makne odatle, odnosno da ga udomi, pri čemu je od nje tražio da se udalji od objekta što joj je ponovio u dva ili tri navrata. Taj razgovor nije dugo trajalo, a nakon što se V. udaljila, izišao je iz objekta
i sa sinom otišao popiti kavu. Kako je V. učestalo prijavljivala policiji njegovog sina, ove prigode mu je savjetovao da odu u policijsku postaju i da on da iskaz policajcima da je V. nelegalno došla na objekt i da je upozore da više ne dolazi.
Upitan da precizira jesu li u policijsku postaju otišli nakon što je V. podnijela kaznenu prijavu ili samoinicijativno, kazao je da su njih dvojica krenuli prema policijskoj postaji, a prema istoj je išla i sama V. tako da su gotovo istovremeno došli na policiju.
Na pitanje kakvi su bili tonovi između okrivljenika i bivše supruge ove prigode, svjedok je kazao da je njegov sin M. govorio normalnim tonom da makne tog psa iz objekta jer o njemu ne vodi računa, dok je Vedrana bila uzrujana oko tog psa.
Potom je svjedoku predočen dio zapisnika o ispitivanju sastavljen pred policijskim istražiteljem od dana 18. srpnja 2017. u dijelu u kojem je različito iskazivao, a posebice da je ove prigode sa bivšom nevjestom V. bila
u društvu i njena sestra Ž. R., nakon čega je isti kazao da se s
obzirom na protek vremena nekih detalja ne sjeća, te da je točno je sve što je kazao u tom ranijem iskazu i da je doista te prigode sa V. došla i
njena sestra Ž. koja je bila udaljena od nje dva ili tri metra ali je zasigurno mogla čuti cijeli razgovor koji se odvijao između njegovog sina i V.. On
je cijelo vrijeme bio unutar objekta i nije izlazio da Vedrana ne bi njegovu prisutnost krivo shvatila, pa je nakon što se ona sa sestrom i djecom udaljila, izišao iz objekta.
Osim toga, sud je na prijedlog obrane izvršio uvid u predmete ovog suda koji se vodi između okrivljenika i oštećene, no iz istih je utvrđeno da se radi o uobičajenim parničnim postupcima koji se vode između stranaka nakon prekida bračne zajednice pa je tako utvrđeno da je predmet pod poslovnim brojem P Ob-610/2017 vođen u povodu tužbe V. D. protiv M.
D. radi razvoda braka i povjeravanju djece na daljnju skrb, u kojem je donesena presuda 30. listopada 2018. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. broja Gž Ob-1359/2018 od 15. siječnja 2019., predmet br. P Ob-462/217 vodio se po tužbi mal. tužitelja L.
D., Z. D. te J. D. protiv tuženika M.
D. radi uzdržavanja u kojem je donesena presuda od 29. svibnja 2018. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. brojem Gž Ob-852/18 od 24. lipnja 2019.
Isto tako, predmet pod poslovnim brojem P-2889/2017 vodi se po tužbi tužitelja M. D. protiv tuženice V. radi predaje u posjed, koji
postupak je u tijeku, kao i postupak u predmetu pod poslovnim brojem P Ob- 196/2018 po tužbi V. D. (P.) protiv tuženika M. radi
diobe bračne stečevine sa protutužbom M. D. pod poslovnim
brojem P Ob-303/2019.
Pregledom navedenih predmeta utvrđeno je da ti sudski postupci nemaju posebne dokazne težine u ovom kaznenom postupku s obzirom da je u postupku i bez uvida u iste bilo nesporno da su odnosi između bivših supružnika, odnosno okrivljenika i oštećenice u inkriminirano vrijeme bilo narušeni i napeti jer su neposredno prije inkriminiranog događaja prekinuli bračnu zajednicu, a takvi odnosi među njima traju i danas, tak da ni nakon dovršetka visoko konfliktnog razvoda nisu uspostavili normalnu međusobnu komunikaciju.
Sud je analizirajući iskaze ispitanih svjedoka, kao i obranu okrivljenika i dovodeći ih u vezu sa nesporno utvrđenim činjenicama postojanja narušenih međusobnih odnosa između okrivljenika i oštećene V. P. (ranije
D.) koji su bili u brakorazvodnoj parnici, kao i zbog neriješenih imovinskopravnih sporova oko kuće ispred koje se događaj zbio, kao vjerodostojan prihvatio opis tijeka inkriminiranog događaja kako je to u iskazu navela oštećena V. P..
Naime, s obzirom da okrivljenik u obrani koju je iznio pred ODO-om u S., kao i njegov otac svjedok J. D. zapravo potvrđuju navode
oštećene da joj je okrivljenik inkriminirane prigode prigovarao da zanemaruje psa i da ga makne odatle, te da je od nje tražio da se udalji s njegovog posjeda i da će zvati policiju, stoga se riječi prijetnje koje je oštećena navela da joj je okrivljenik uputio uz te riječi da će ubiti i nju i psa, prema mišljenju ovog suda u potpunosti uklapaju u dani kontekst.
Stoga prihvaćajući iskaz oštećenice u odnosu na riječi koje joj je okrivljenik uputio inkriminirane prigode, sud obranu okrivljenika i iskaz svjedoka J. D. u dijelu u kojem negiraju da okrivljenik ove
prigode prijetio oštećenoj procjenjuje kao neutemeljene i nevjerodostojne, te smatra nedvojbeno utvrđenim da je navedenim ponašanjem koje je opisano u optužnici okrivljenik ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11.
Pritom je nužno istaknuti da za ostvarenje zakonskih obilježja prijetnje nije bitno je okrivljenik doista imao namjere prijetnje i izvršiti, jer se u slučaju kaznenog djela prijetnje zakonska obilježja kaznenog djela ostvaruju i kad počinitelj nema namjeru ostvariti izrečenu prijetnju, već je bitno da je ona takva da je s obzirom na okolnosti objektivno prikladna da u osobe kojoj je upućena izazove strah, uznemirenost, nesigurnost i osobnu ugroženost, a o čemu je iskazala sama oštećenica.
Nakon svih naprijed navedenih utvrđenja, valjalo je odlučiti i o krivnji okrivljenika, a kako pritom nitko nije dovodio u sumnju njegovu ubrojivost, sud ga smatra ubrojivim počiniteljem.
Što se tiče subjektivnog odnosa okrivljenika prema počinjenom kaznenom djelu, sud smatra da je on postupao s izravnom namjerom, dakle, bio je svjestan svojih radnji i postupaka, te htio na štetnu posljedicu, a koji stav suda je utemeljen prvenstveno na procjeni kazivanja oštećenice.
Slijedom naprijed navedenog, ovaj sud okrivljenika smatra krivim za počinjeno kazneno djelo.
Nakon svega valjalo je odlučiti o kazneno-pravnoj sankciji koja će biti primjerena svim okolnostima počinjenog kaznenog djela, osobnosti okrivljenika, a pri tome opet voditi računa da se izabranom sankcijom ostvari i svrha određena čl. 41. KZ/11.
Prilikom odluke o sankciji koja je navedena u izreci ove presude, sud je okrivljeniku kao olakotnu okolnost cijenio raniju kaznenu neosuđivanost, korektno i primjereno držanje pred sudom, dok nekih posebnih otegotnih okolnost u njegovom ponašanju sud nije našao.
Uzimajući u obzir sve naprijed navedene okolnosti, sud je okrivljenika M. D. na temelju čl. 139. st. 2. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca, a potom mu na temelju čl. 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od 1 (jedne) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, jer smatra da je upravo ta sankcija po svojoj vrsti, ali i po svojoj duljini trajanja upravo ona sankcija kojom će se na okrivljenika djelovati i tako izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela tako da svi uočavaju njegovu nedopuštenost odnosno njegovu zabranjenost, te utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, kao i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.
U konkretnom slučaju, u skladu s odredbom čl. 3. st. 1. Kaznenog zakona, sud je prema okrivljeniku primijenio zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela, a to je Kazneni zakon objavljen u NN br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15, jer kasnijim izmjenama i
dopunama Kaznenog zakona kazneno djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nije mijenjalo.
Odredbom članka 544. stavka 1. ZKP/08 propisano je da će sudac pojedinac, pri donošenju nove presude, rješenjem staviti izvan snage kazneni nalog u odnosu na optuženika koji je podnio prigovor, slijedom čega je odlučeno kao u izreci presude pod točkom I.
Odluka o troškovima je utemeljena na odredbi čl. 148. st. 6. u svezi sa čl. 145. st. 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku/08, te je imajući u vidu duljinu i složenost kaznenog postupka kao i materijalne prilike okrivljenika koji je iako nije zaposlen i nema primanja, ima u svom vlasništvu stan i dvije pokretnine, stoga ga je sud obvezao okrivljenog M. D. na plaćanje troškova postupka u vidu paušalne svote u iznosu od 1.000,00 (tisuću) kuna, smatrajući da plaćanjem troškova postupka u navedenom iznosu neće bila dovedena u pitanje njegova materijalna egzistencija, kao ne egzistencija osoba koje je dužan uzdržavati.
Slijedom naprijed obrazloženog odlučeno je kao u izreci ove presude.
U S. 15. studenog 2021.
SUDAC TEA
BUDIMLIĆ v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od trenutka primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi u 4 primjerka ovom sudu, a o njoj odlučuje nadležni Županijski sud.
