REPUBLIKA

HRVATSKA

OPĆINSKI

SUD

U

ĐAKOVU

Đakovo, Trg dr. Franje Tuđmana 2

Poslovni broj: 3. Ovr-328/2020-28

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Đakovu, po sutkinji Anđeli Bošković Rajković, u pravnoj stvari ovrhovoditelja E. M. d.o.o., OIB: …, Z., protiv 1. ovršenika Z. U., OIB: …, iz P., i 2. ovršenice A. U., OIB: …, iz P., oboje zastupani po punomoćniku M. B., odvjetniku iz U., radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o prijedlogu ovršenika za odgodu ovrhe, dana 16. veljače 2022. godine

r i j e š i o  j e

Odgađa se provedba ovrhe određena Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Đakovu broj Ovr-1243/18-2 od 24. svibnja 2018. godine do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Pazinu pod brojem P-450/2021.

Obrazloženje

1. Ovaj je sud po prijedlogu ovrhovoditelja dana 24. svibnja 2018. godine odredio ovrhu temeljem ovršne isprave, Ugovora o kreditu broj … sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koji je kao javnobilježnički akt solemniziran dana 8. lipnja 2007. godine od strane javnog bilježnika P. R. iz Đ., kao i temeljem Aneksa broj 1 i 2 uz Ugovor o kreditu od 29. lipnja 2010. godine te 29. prosinca 2010. godine, a koji su solemnizirani od strane javnog bilježnika N. B. iz Đ. pod brojem OV-9948/10 i OV-19267/10. Ovrha je određena na nekretninama ovršenika upisanim u zk. ul. br. … k.o. Đ., kč. br. …, jednokatna stambeno i poslovna zgrada i dvorište u ul. Ante Starčevića 65, suvlasnički dio: … u naravi stan na I. katu koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, ostave, kupaone i predsoblja, ukupne površine 64,06 m2, garaže površine 16,70 m2, ulaza u prizemlju sa 3,70 m2, stepeništa u prizemlju sa 7,64 m2 i tavana sa 77,65 m2, suvlasništvo ovršenika svakog u 1/2 dijela. Ovrha je određena radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja u ukupnom iznosu od 449.958,24 kn od čega 289.480,37 kn na ime glavnice, 26.215,58 kn na ime redovne kamate, 133.235,86 kn na ime zatezne kamate te 1.046,43 kn na ime ostalih

potraživanja.

2. Ovrha je zabilježena u zemljišnoj knjizi pod brojem Z-11947/2018.

3. Uvidom u Ugovor o kreditu bez depozita, te Anekse tom Ugovoru koji čine ovršnu ispravu, utvrđeno je da su isti sklopljeni između prvoovršenika Z. U. kao korisnika kredita i založnog dužnika i drugoovršenice A. U. kao založnog dužnika te S. b. d.d. O. kao kreditora. Ugovorom o cesiji od 25. siječnja 2018. godine, A. B. d.d. Z. (kao pravni slijednik S. b. d.d. O., koja je Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu Tt-09/1533/3 od dana 27. veljače 2009. godine pripojena H. A. A. B. d.d. Z., dok je Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj Tt- 16/22619-2 od 11. srpnja 2016. godine promijenjena tvrtka u A. B. d.d. Z.) je tražbinu iz Ugovora o kreditu ustupio, zajedno sa sredstvima osiguranja, cesionaru E. M. d.o.o. Z.. Navedeni je Ugovor o cesiji ovjeren od strane javnog bilježnika I. L. iz Z., dana 30. siječnja 2018. godine pod brojem OV-1067/18.

4. Ovršenici su protiv Rješenja o ovrsi izjavili žalbu, koja je odbijena Rješenjem Županijskog suda u Zadru broj Gž Ovr-298/19-2 od 27. svibnja 2019. godine. Kako su ovršenici istaknuli i žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14 i 73/17) isti su Zaključkom od 8. veljače 2019. godine upućeni na pokretanje parnice, a koju su i pokrenuli tužbom od 5. ožujka 2019. godine. Uvidom u spis P-280/2019 utvrđeno je da su naknadno ovršenici povukli tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

5. Dakle, kako je Rješenje o ovrsi postalo pravomoćno, sud je pristupio provedbi ovrhe. Ovrha je zabilježena u zemljišnoj knjizi, građevinskim vještačenjem utvrđena vrijednost nekretnine te određen način prodaje elektroničkom javnom dražbom na ročištu 8. lipnja 2021. godine.

6. Dana 9. lipnja 2021. godine, ovršenici su podnijeli prijedlog za odgodu ovrhe. U prijedlogu ističu da su osobe lošijeg imovinskog stanja, starosti 60, odnosno 56 godina. Nekretnina na kojoj se provodi ovrha je jedina stambena nekretnina ovršenika. Ne spore da je ovršenik Z. U. vlasnik još jedne nekretnine u P. koja u naravi predstavlja staru neupotrebljivu halu. Paralelno s ovrhom, a na prijedlog pravnog prednika tražbine, provodi se ovrha na novčanim sredstvima ovršenika već godinama. Prvoovršeniku se usteže jedino primanje (plaća) 1.100,00 kn mjesečno, dok je drugoovršenica zaposlena kao sobarica te u prosjeku prima plaću oko 5.000,00 kn. Ističu da su zbog lošeg imovinskog stanja prvenstveno prouzročenog ništetnim Ugovorom o kreditu bili primorani odseliti u P. gdje plaćaju najam od 400,00 eura mjesečno. Ovršenici su podnijeli dana 9. lipnja 2021. godine Općinskom sudu u Pazinu, Stalnoj službi u Poreču tužbu radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kreditu bez depozita broj …, kao i Aneksa broj 1 i 2 tom Ugovoru, a tužbu nisu podnijeli ranije zbog svojeg pravnog neznanja i loše materijalne situacije u kojoj su se našli. Smatraju da su time ispunjeni uvjeti za odgodu ovrhe jer provođenje ovrhe na nekretnini, odnosno njezina prodaja, predstavlja teško nadoknadivu ili nenadoknadivu štetu u situaciji kada se radi o jedinoj nekretnini ovršenika jer nikakva eventualno kasnije isplaćena novčana naknada ne može biti ekvivalent izgubljenoj nekretnini. Osim toga, smatraju da usvajanjem njihova prijedloga za odgodu neće nikome nastati šteta, niti je odgoda suprotna javnom interesu. Ovršenici se pozivaju i na stav Suda Europske unije izražen u presudi broj C- 407/18 te smatraju da u smislu Direktive vijeća EEZ 93/13 treba na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti ispitati jesu li odredbe sadržane u Ugovoru nepoštene te odgoditi zatraženu ovrhu. Osim toga, nepoštenost, pa i ništetnost ugovornih odredbi u konkretnom slučaju proizlazi iz pravomoćne odluke Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12, kao i da je stajalište Suda Europske unije kao takovo nadređeno svim nacionalnim sudovima. Slijedom svega navedenog, ovršenici predlažu da se usvoji njihov prijedlog te ovrha odgodi do pravomoćnog okončanja pokrenutog parničnog postupka.

7. Očitujući se o podnesenom prijedlogu za odgodu, ovrhovoditelj se podneskom od 18. lipnja 2021. godine, a temeljem čl. 65. st. 2. Ovršnog zakona, protivio odgodi ovrhe, smatrajući da je isti podnesen s ciljem odugovlačenja postupka. Smatra da nisu ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe. Prvenstveno, ovrhovoditelj ukazuje kako iz podnesene tužbe proizlazi da ovršenici upiru na ništetnost samo pojedinih odredbi Ugovora o kreditu, odnosno Ugovor o kreditu smatraju ništetnim jer je glavnica kredita i obveza vraćanja vezana uz valutu CHF te iz razloga što je ugovorena kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva prema odlukama banke, a ovrhovoditelj ističe kako ništetnost tih dijelova Ugovora ne bi uzrokovala ništetnost cijelog Ugovora. Pri tome smatraju relevantnim stav Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske izražen u presudi broj Pž-6632/17 iz kojeg proizlazi da navedeno nisu bitni elementi Ugovora o kreditu te da Ugovor može opstati i bez tih odredbi. No, sve da je podnošenjem tužbe došlo do ispunjenja objektivne zakonske pretpostavke iz čl. 65. st. 1. toč. 4. Ovršnog zakona, što ovrhovoditelj osporava, ovrhovoditelj ističe kako nije došlo do ispunjenja druge, nužne zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe jer ovršenici nisu učinili vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpjeli nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu niti učinili vjerojatnim da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje. Sve da je riječ o jedinoj stambenoj nekretnini ovršenika, ovršenici su kao založni dužnici dali suglasnost za provođenjem ovrhe na toj nekretnini. Nadalje, a pozivajući se na odredbe čl. 77. st. 1. Ovršnog zakona, a upravo kako su se ovršenici čl. 13. Ugovora dobrovoljno suglasili s provođenjem ovrhe na nekretnini nakon dospijeća osigurane tražbine, smatraju da se sada takvoj ovrsi ne mogu protiviti. U konačnici, ovrhovoditelj ističe da je trgovačko društvo koje stabilno posluje, a da je prvotuženik iz parničnog postupka financijska institucija pa je prema mišljenju ovrhovoditelja jasno da ovršenicima provedbom ovrhe ne može nastati nenadoknadiva, niti teško nadoknadiva šteta u slučaju njihova uspjeha u parničnom postupku. Stoga ovrhovoditelj predlaže odbiti prijedlog za odgodu ovrhe u cijelosti te nastaviti s postupkom.

8. Prijedlog za odgodu ovrhe je, prema mišljenju ovog suda, osnovan.

9. Odredbom čl. 65. st. 1. Ovršnog zakona propisano je da sud može na prijedlog ovršenika odgoditi ovrhu u potpunosti ili djelomice ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, te kumulativno s prethodno navedenim ako postoji jedan od razloga taksativno navedenih pod točkama 1. do 10.

10. Među strankama nije sporno, a i sud je za potrebe odlučivanja o prijedlogu za odgodu ovrhe izvršio uvid u podnesenu tužbu (list 233 do 237 spisa) te je utvrđeno da je prvoovršenik Z. U. kao tužitelj protiv ovrhovoditelja E. M. d.o.o. i A. B. d.d. Z. kao tuženika dana 9. lipnja 2021. godine podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kreditu bez depozita broj … sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 31. svibnja 2007. godine sklopljenog između Z. U. i S. b. d.d. O. kao pravnog prednika A. B. d.d., a koji je Ugovor potvrđen od strane javnog bilježnika P. R. dana 8. lipnja 2007. godine te radi utvrđenja ništetnosti Aneksa broj 1 i 2 navedenog Ugovora o kreditu. Tužba je dostavljena na odgovor tuženicima (list 685 spisa).

11. Uvidom u Ugovor o kreditu broj … sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 31. svibnja 2007. godine, utvrđeno je da je prednik ovrhovoditelja, odnosno prednik tražbine S. b. d.d. O. sa Z. U. kao korisnikom kredita, odnosno prvoovršenikom, sklopio Ugovor o kreditu kao stambeni kredit za adaptaciju u iznosu od 49.000,00 CHF, a koji mu je iznos stavljen na raspolaganje, odnosno isplaćen u protuvrijednosti u kunama (prema tečaju na dan sklapanja Ugovora o kreditu, odnosno prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan 31. svibnja 2007. godine od 1 CHF=4,439 kn, to je iznosilo približno 218.000,00 kn). Tim su istim Ugovorom ovršenici dopustili na nekretnini koja je predmet ovog postupka upis založnog prava, kao i provođenje neposredne ovrhe na založenoj nekretnini. Naknadno su sklopljena dva Aneksa tom Ugovoru (Aneks 1 i 2; list 18 do 28 spisa), a kojim je ugovoren moratorij otplate kredita.

12. Prema izvatku iz poslovnih knjiga proizlazi da su temeljem navedenog Ugovora ovršenici dužni iznos od 289.460,37 kn na ime glavnice (upravo prema ugovorenoj odredbi o valutnoj klauzuli CHF u skladu s čl. 3. točki 4. Ugovora o kreditu).

13. Iz javnobilježničke ovjere proizlazi da je Ugovor o kreditu postao ovršan 2. kolovoza 2013. godine.

14. Ovršenik je dostavio izvod iz Očevidnika o redoslijedu plaćanja iz kojeg je vidljivo da mu se svakomjesečno, a radi namirenja ovrhovoditeljeve tražbine usteže iznos od 1.270,17 kn, kao i sklopljeni ugovor o najmu stana u P., sada mjestu ovršenikova boravišta, te Potvrdu Općinskog suda u P. da ovršenici nisu upisani kao vlasnici nekretnina u području nadležnosti tog suda.

15. Da bi sud po prijedlogu ovršenika sukladno Ovršnom zakonu odgodio ovrhu, potrebno je da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, te ako postoji jedan od razloga taksativno navedenih pod točkama 1. do 10., čl. 65. st. 1. Ovršnog zakona. Oba uvjeta moraju biti kumulativno ispunjena.

16. Podnošenjem tužbe, odnosno pokretanjem parničnog postupka radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kreditu, koji čini ovršnu ispravu u ovom postupku, ispunjen je zakonski razlog iz čl. 65. st. 1. toč. 4. Ovršnog zakona, te je prema stajalištu suda, uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja opravdano odgoditi ovrhu.

17. Naime, odredbom čl. 3. st. 1. Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. godine o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje Direktiva) reguliraju se nepošteni uvjeti u potrošačkim ugovorima te se smatra nepoštenom ona jednostrano određena klauzula koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzroči značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Nepoštene odredbe nisu obvezujuće za potrošača, ali ugovor u tim uvjetima i dalje obvezuje stranke ako je u stanju nastaviti važiti i bez tih nepoštenih odredbi, u skladu s čl. 6. st. 1. Direktive.

18. Iz Ugovora o kreditu koji čini ovršnu ispravu u ovom predmetu utvrđeno je da je riječ o potrošačkom ugovoru, odobrenom za adaptaciju stana, što ovrhovoditelj niti ne spori.

19. Ovršenik Z. U. je kao korisnik kredita pokrenuo parnični postupak radi utvrđenja ništetnim Ugovora o kreditu broj … sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama s pripadajućim Aneksima. Ukoliko u pokrenutom parničnom postupku koji se pred Općinskim sudom u Pazinu vodi pod brojem P-450/2021 ovršenik uspije sa svojim zahtjevom, a u međuvremenu se provede ovaj ovršni postupak, ovršenici će ostati bez svoje nekretnine, neovisno što istu trenutno (zbog životnih okolnosti) ne koriste za potrebe stanovanja, a eventualna naknadna financijska naknada u takovom slučaju ne može biti ekvivalent gubitku nekretnine, te bi pravna zaštita koju bi naknadno postigli (u slučaju uspjeha u parničnom postupku) bila nepotpuna i nedovoljna. Osim toga, bez odgode ovog postupka, vođenje parničnog postupka za utvrđenje ništetnim Ugovora o kreditu, kao ovršne isprave u ovom postupku, ovršenicima ne bi predstavljalo niti odgovarajuće niti učinkovito sredstvo u slučaju provedbe ovrhe na njihovoj nekretnini.

20. Nadalje, sud Europske unije u presudi C-407/18 od 26. lipnja 2019. godine iznosi stav da Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba tumačiti s načelom djelotvornosti i to na način da joj se protivi nacionalni propis na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene, i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu. Iz navedenog proizlazi da je dužnost suda osigurati potpunu djelotvornost zaštite potrošača i u postupcima ovrhe pokrenutim temeljem ovršnih isprava, Ugovora o kreditu čije odredbe potrošač posebnom tužbom utvrđuje ništetnim. No, navedeno se mora cijeniti od svakog pojedinog slučaja, te pri tome uzeti u obzir i načelo pravne sigurnosti i nesmetano odvijanje postupka.

21. Presude Suda Europske unije predstavljaju izvor prava Europske unije, te su obvezujuće za sve države članice, njihova državna tijela i nacionalne sudove u okvirima njihove nadležnosti. Presuda koja se odnosi na jednu državu članicu obvezuje i sve druge države članice. Stoga, navedena presuda Suda Europske unije obvezuje i ovaj sud, jer se radi o istovjetnoj činjeničnoj I materijalnopravnoj situaciji. Naime, ovrhovoditelj je, kao slijednik tražbine banke kao kreditora, inicirao ovršni postupak protiv 1. ovršenika kao korisnika kredita i založnog dužnika i 2. ovršenice kao založnog dužnika na osnovu Ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta kojeg prvoovršenik, kao korisnik kredita u posebnom postupku utvrđuje ništetnim zbog nepoštenih ugovornih odredbi sukladno Zakonu o zaštiti potrošača, te Direktivi vijeća 93/13 EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, te koja je implementirana i u Zakon o zaštiti potrošača.

22. Sukladno prethodno navedenom, ovaj sud, kao ovršni sud nema mogućnost ispitati nepoštenost odredbi Ugovora o kreditu (temeljem kojeg provodi ovrhu), pa je stava da je već time, neovisno o postojanju subjektivne pretpostavke iz čl. 65. Ovršnog zakona, potrebno odgoditi provedbu ovrhe, dok se u parničnom postupku ne odluči o postavljenom zahtjevu za utvrđenje ništetnim Ugovora.

23. Upravo u situaciji kada se radi o ovršnom postupku na osnovu ugovora o neposredno izvršivom javnobilježničkom aktu (kojeg ovršenik smatra ništetnim) da bi se zajamčila puna učinkovitost Direktive vijeća 93/13, te da postigne cilj zajamčen Direktivom, odnosno osigura potpuna djelotvornost zaštite potrošača, ocjena je ovoga suda da će se navedeni cilj potpune zaštite potrošača postići upravo i jedino odgodom ovrhe do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se pred Općinskim sudom u Pazinu vodi pod brojem P-450/2021.

24. Prilikom provedbe ovrhe treba paziti i na dostojanstvo ovršenika, i to da ovrha za njega bude što manje nepovoljna, pa u situaciji kada ovrhovoditelj i tijekom (pa i odgode) ovog postupka namiruje svoju tražbinu pljenidbom novčanih sredstava ovršenika, uvažavajući činjenicu da je u tijeku parnični postupak radi utvrđenja ništetnosti ovršne isprave, Ugovora o kreditu kao potrošačkog ugovora, daljnjom bi provedbom ovrhe, prije okončanja pokrenutog parničnog postupka ovršenik izgubio zaštitu zajamčenu čl. 6. st. 2. Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. godine o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.

25. Stoga, kako je sud stava da su ispunjeni zakonski uvjeti za odgodu ovrhe, temeljem čl. 65. Ovršnog zakona odgođena je ovrha do pravomoćnog okončanja postupka koji se pred Općinskim sudom u Pazinu vodi pod broj P-450/2021, radi čega je odlučeno kao u izreci.

U Đakovu, dana 16. veljače 2022. godine

Sutkinja:

Anđela Bošković Rajković, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 8 dana od primitka ovjerenog prijepisa rješenja. Žalba se podnosi ovome sudu pisano, u dovoljnom broju primjeraka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Ovrhovoditelju po punomoćniku

2. Ovršenicima po punomoćniku