REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-400/2022
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. V.M., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17, 126/19 i 84/21), odlučujući o žalbi okrivljenice podnesenoj putem braniteljice M.L.L., odvjetnice u R., protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama, broj: 64. Pp J- 1454/2019 od 5. listopada 2021., na sjednici vijeća održanoj 16. veljače 2022.,
p r e s u d i o j e :
I Odbija se kao neosnovana žalba okr. V.M. i potvrđuje prvostupanjska presuda.
II Na temelju odredbe čl. 138. st. 2. toč. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18, dalje u tekstu: PZ), okr. V.M. se oslobađa obveze naknade paušalnog iznosa troška žalbenog prekršajnog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okr. V.M. proglašena je krivom zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci pobijane presude za koji prekršaj je okrivljenici na temelju istog propisa, uz primjenu čl. 12. (ispravno čl. 15.) st. 2. istog zakona, izrečena zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana u trajanju od najmanje šest mjeseci te je okrivljenica oslobođena dužnosti naknade troška prekršajnog postupka.
2. Protiv te presude okr. V.M. je pravodobno po braniteljici podnijela žalbu iz svih žalbenih razloga, predlažući usvojiti žalbu, preinačiti presudu te osloboditi okrivljenicu od optužbe, a podredno, ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.
3. Žalba je neosnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenica pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. U odnosu na žalbene navode kojima se ističe bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. PZ-a, odnosno, nerazumljivost izreke i proturječje izreke s razlozima presude, ukazuje se žaliteljici da se ne radi ni o kakvim nedostacima presude koje bi imale karakter apsolutno bitne povrede odredaba prekršajnog postupka. Naprotiv, iz izreke pobijane presude jasno proizlazi zakonsko obilježje prekršaja za koji je okrivljenica proglašena krivom te je prvostupanjski sud, postupajući sukladno odredbi čl. 183. st. 1. t. 1. PZ-a, u izreci jasno opisao samu radnju izvršenja okrivljenice i odlučne činjenice kojima je utvrđen identitet predmetnog prekršaja. Naime, mjesto počinjenja prekršaja nije bitno obilježje prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji pa naznaka mjesta počinjenja prekršaja u izreci pobijane presude kao „P. bb“ i utvrđena činjenica da se događaj zbio u osobnom automobilu (dok se kretao iz Rijeke), po stavu ovog suda, ne čini izreku presude nerazumljivom niti u suprotnosti s razlozima o odlučnim činjenicama kako to navodi žaliteljica te je ovaj sud ocijenio da žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.
6. Suprotno žalbenim navodima, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i to nakon što je prethodno izveo potrebne dokaze koje je prihvatio i pravilno ocijenio.
6.1. Naime, žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, žaliteljica u žalbi navodi da je neosnovano prvostupanjski sud bezrezervno povjerovao iskazu navodne žrtve T.H., okrivljeničine majke, kojoj nisu ostali nikakvi tragovi navodnog udaranja i grebanja po licu od strane okrivljenice, a da nije proveo druge dokaze, konkretno, ispitao policijske službenike koji su došli na intervenciju te mogli svjedočiti o eventualnim ozljedama okrivljeničine majke.
6.2. Međutim, ovaj sud je ocijenio da je prvostupanjski sud opravdano na temelju iskaza žrtve nasilja T.H., koji je ocijenio kao neposredno uvjerljiv i vjerodostojan, a u kojem nije bilo nelogičnosti niti kontradiktornosti, imao dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenica predmetne zgode počinila tjelesno nasilje nad majkom u nazočnosti svoje maloljetne djece, čime je ostvarila zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Pritom se ukazuje žaliteljici da nastanak ozljede prilikom tjelesnog nasilja nije bitno obilježje predmetnog prekršaja pa eventualni nastanak istih kod žrtve, prvostupanjski sud nije niti imao obvezu utvrđivati. Stoga je neosnovan i navod žalbe kojima se ukazuje na potrebu ispitivanja kao svjedoka policijskih službenika koji su intervenirali predmetne zgode, a koji bi mogli iskazivati o navodnim ozljedama žrtve nasilja. Bezuspješno okrivljenica u žalbi nastoji diskreditirati iskaz žrtve nasilja te po stavu ovog suda, pravilno prvostupanjski sud, neposredno ocjenjujući iskaz žrtve kao životno logičan i okolnosan, nije našao niti jedan razlog zašto bi posumnjao u istinitost njenog iskaza pa navodi žalbe ne dovode u pitanje objektivnost iskazivanja žrtve nasilja, zbog čega niti za ovaj sud, nema dvojbe da je okrivljenica počinila terećeni prekršaj.
6.3. Provedene dokaze prvostupanjski sud je, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani žaliteljice. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio, te dao o svemu prihvatljive razloge, koje prihvaća i ovaj sud.
6.4. Stoga, po ocjeni ovog suda, navodi žalbe, u kojima žaliteljica ne navodi nove činjenice i ne predlaže nove dokaze, u smislu odredbe čl. 193. st. 5. PZ-a, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.
7. Iz sadržaja žalbe, razvidno je da žaliteljica u odnosu na žalbenu osnovu povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava zapravo ističe tzv. posrednu povredu materijalnog prekršajnog prava, koja bi proizlazila iz počinjenog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa se ne radi o samostalnoj žalbenoj osnovi iz čl. 194. t. 2. PZ-a te žalba ni u tom dijelu nije osnovana.
8. Razmatrajući odluku o prekršajnopravnoj sankciji – samostalno izrečenoj zaštitnoj mjeri obveznog psihosocijalnog tretmana u trajanju od najmanje šest mjeseci, bez izricanja kazne na temelju čl. 5. st. 1. i 50. st. 2. i 3. PZ-a, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud, sukladno čl. 15. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, pravilno ocijenio da je tu zaštitnu mjeru nužno izreći radi otklanjanja nasilničkog ponašanja okrivljenice te se i po stavu ovog suda takvom mjerom ostvaruje svrha zaštitnih mjera iz čl. 51. PZ-a, odnosno, otklanjaju uvjeti koji omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja, a ista je razmjerna težini počinjenog prekršaja, prekršaja koji se mogu očekivati, kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti, sukladno čl. 51.a.
9. Na temelju odredbe čl. 139. st. 6. PZ-a, a u vezi s odredbom čl. 138. st. 2. t. 3. c) PZ-a, koja predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, ovaj sud je odlučio okrivljenicu osloboditi obveze plaćanja paušalnog iznosa troška ovog žalbenog postupka, uzimajući u obzir imovno stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku, smatrajući da bi plaćanjem troškova žalbenog postupka bilo dovedeno u pitanje njeno uzdržavanje kao i članova njene obitelji, zbog čega je odlučeno kao pod t. II ove izreke.
10. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 203. st. 1. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 16. veljače 2022.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Goranka Ratković, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci, Stalne službe u Delnicama, u 4 otpravaka: za spis, okrivljenicu, braniteljicu, žrtvu nasilja i tužitelja
