Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: II Kž-60/2022-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ. spec. crim. predsjednika vijeća te dr. sc. Tanje Pavelin i Snježane Hrupek-Šabijan članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. S., zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 4. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog S. S. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli- Pola broj K-25/2019-276 (Kv I-17/2022.) od 21. siječnja 2022. o produljenju primjene mjera opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 16. veljače 2022.,
r i j e š i o j e
I. Prihvaća se djelomično žalba optuženog S. S., preinačuje se pobijano rješenje na način da se protiv optuženog S. S. ukida mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) i to obveza redovitog javljanja policijskim službenicima Policijske postaje Pula - Pola prvi ponedjeljak u mjesecu u razdoblju od 8,00 do 20,00 sati.
II. U ostalom dijelu odbija se žalba optuženog S. S. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Puli- Pola broj K-25/2019-276 (Kv I-17/2022.) od 21. siječnja 2022., u tijeku postupka nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Puli- Pola broj K-DO-7/2019. od 26. kolovoza 2019., koja je potvrđena rješenjem prvostupanjskog suda broj Kov-23/2019. od 26. rujna 2019., protiv optuženog S. S., zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 4. u vezi stavka 1. KZ/11., pod točkom I. na temelju članka 98. stavka 1. i 2. točke 3. i 8. u vezi članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08. protiv optuženog S. S. produljene su mjere opreza i to: obveza redovitog javljanja i to policijskim službenicima Policijske postaje Pula - Pola prvi ponedjeljak u mjesecu u razdoblju od 8,00 do 20,00 sati te privremenog oduzimanja dozvole za upravljanjem motornim vozilom B kategorije. Nadalje, pod točkom II. na temelju odredbe članka 98. stavak 6. ZKP/08. određeno je da mjere opreza mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude. Pod točkom III. na temelju članka 100. stavka 2. i 3. ZKP/08. i Pravilnika o načinu izvršavanja mjera opreza navedeno je da izrečene mjere opreza izvršavaju policijski službenici Policijske postaje Pula - Pola koji su dužni o tome svakih 30 dana dostaviti sudu pisano izviješće, a u slučaju postupanja okrivljenika protivno naloženim mjerama opreza o tome obavijestiti odmah sud. Nadalje, pod točkom IV. na temelju članka 98. stavak 1. ZKP/08. upozoren je optuženik da će se u slučaju nepridržavanja izrečenih mjera opreza iste zamijeniti istražnim zatvorom.
2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženi S. S. po branitelju odvjetniku M. M. i po branitelju odvjetniku N. S. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske preinačiti pobijano rješenje na način da se ukinu „predmetne mjere opreza“, odnosno se ukine pobijano rješenje u cijelosti te „da se odredi da se protiv okrivljenika naložene mjere opreza neće provoditi“. S obzirom da se obje žalbe međusobno nadopunjuju, bit će razmatrane kao jedinstvena žalba optuženika.
3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Protivno žalbenom prigovoru, pobijanim rješenjem nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, koju žalitelj obrazlaže da se „identičnim sadržajem“ kao u prijašnjim rješenjima obrazlaže produljenje mjera opreza i to „općenitim formulacijama; paušalnim; pomalo špranciranim navodima“ iznose razlozi o odlučnim činjenicama, upirući time na povredu iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Naime, po ocjeni drugostupanjskog suda prvostupanjski je sud pobijanim rješenjem iznoseći razloge za svoju odluku zakonito utvrdio i pravilno obrazložio da kod optuženog S. S. postoji osnovana sumnja da bi počinio kazneno djelo za koje se tereti kao opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora propisana člankom 123. stavka 1. ZKP/08., kao i posebna pretpostavka za primjenu istražnozatvorske mjere iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za takve svoje zaključke prvostupanjski sud dao je jasne, iscrpne i valjane razloge. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. Nadalje, prvostupanjski sud je jasno i određeno izložio zbog čega smatra da se ista svrha u odnosu na optuženika u konkretnom slučaju može ostvariti i dalje primjenom blaže mjere, odnosno mjere opreza iz članka 98. stavaka 1. i 2. točke 3. i 8. ZKP/08. Druga je stvar je li o tome pravilna argumentacija prvostupanjskog suda iznesena u pobijanom rješenju, o čemu tek slijede razlozi.
5.1. Dakle, nije počinjena istaknuta bitna povreda odredaba kaznenog postupka, a ispitivanjem prvostupanjskog rješenja sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene ni druge povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
5.2. Ponovno se ističe da osnovana sumnja da je optuženik počinio kazneno djelo za koje se tereti proizlazi iz dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica, a takav zaključak pravilnim nalazi i drugostupanjski sud. Te dokaze je već optužno vijeće pri odlučivanju o potvrđivanju optužnice dostatno analiziralo u mjeri koja je potreba za dovoljan stupanj osnovane sumnje u počinjenje kaznenog djelo. Konačnu ocjenu pak tih dokaza dati će raspravni sud nakon provedenog kontradiktornog postupka, dok ovaj sud, kao ni prvostupanjski sud u ovom stadiju postupka nisu ovlašteni na to. Stoga žalitelj neosnovano dovodi u pitanje postojanje osnovane sumnje i potrebu da se detaljno obrazlože dokazi iz kojih to proizlazi.
6. Žalitelj smatra da je pobijano rješenje doneseno na nezakonit način jer su u donošenju rješenja sudjelovali suci koji su se morali izuzeti od postupanja jer da su nastupili uvjeti za njihov otklon iz članka 32. stavka 1. točka 4. i 5. i stavka 2. ZKP/08. navodeći u kojim su sve ranijim odlukama sudjelovali koji suci i pozivajući se na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5538/2011 od 26. veljače 2014. i U-III-41640/2009 od 29. travnja 2010., upirući time očito na bitnu povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08.
6.1. Protivno navodima žalbe, iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj II Kž 181/2014. od 7. svibnja 2014. proizlazi da nigdje nije otklonjena mogućnost da jedan sudac u više navrata sudjeluje u vijeću za odlučivanje o istražnom zatvoru, niti ima zapreke da član optužnog vijeća koje je odlučivalo o potvrđivanju optužnice sudjeluje u donošenju odluke o istražnom zatvoru, kao član izvanraspravnog vijeća. Ujedno, upućuje se žalitelj i na praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske u odlukama U-III- 4082/11. od 14. siječnja 2016. i broj U-III-713/16 od 11. svibnja 2016. kojima je zauzet suprotan stav nego li u odlukama na koje se poziva u žalbi. Napominje se da niti jedna od odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske (niti odluke na koje se poziva žalitelj, niti ovdje citirane odluke) nisu primjenjive na konkretan kazneni postupak jer se odnose na slučajeve kada su pojedini suci koji su odlučivali o produljenju istražnog zatvora sudjelovali kao članovi raspravnog vijeća u odlučivanju o glavnoj stvari, pri čemu je dovedena u pitanje nepristranost sudaca prilikom odlučivanju o kaznenoj odgovornosti i krivnji podnositelja ustavne tužbe, što ovdje nije slučaj. Stoga, u donošenju pobijane odluke nije ostvarena niti jedna od zakonskih pretpostavki iz članka 32. stavka 1. ZKP/08., kojom je propisano kada je sudac isključen od obavljanja sudačke dužnosti, niti je u žalbi navedena konkretna okolnost koja bi izazvala sumnju u nepristranost sudaca koji su sudjelovali u donošenju pobijanog rješenja. Dakle, nije ostvarena bitna postupovna povreda iz članka 468. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08.
7. Nadalje, žalitelj osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja pa iznosi svoj stav da ne postoji bojazan od ponavljanja kaznenog djela. Međutim, pravilno prvostupanjski sud prije svega u naravi i načinu počinjenja kaznenog djela za iteracijsku opasnost nalazi
koje se optuženik tereti (prema optužnici djelo je počinio pod utjecajem alkohola od 2,73 g/kg i uslijed prekoračenja brzine). Osim toga optuženik je kazneno osuđivan, što upućuje da ni izricana ranija kazna nije ostvarila očekivani preventivni učinak u vidu odvraćanja od činjenja kaznenih djela, štoviše osnovano je sumnjiv da je kazneno djelo za koje se tereti počinio u vremenu provjeravanja iz ranije presude (Općinski sud u Puli- Pola broj K-648/2017.) i za vrijeme dok mu je bila oduzeta
okolnosti
vozačka dozvola. Stoga, ocjena je i drugostupanjskog suda da sve te predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na konkretnu i predvidivu opasnost da će boravkom na slobodi ponoviti isto ili slično kazneno djelo.
8. No, kako se sukladno članku 95. stavak 1. ZKP/08. prilikom odlučivanja o mjerama osiguranja prisutnosti optuženika i drugim mjerama opreza mora paziti da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se u konkretnoj situaciji svrha istražnog zatvora i dalje s uspjehom može ostvariti njegovom zamjenom mjerom opreza, kao prihvatljivom garancijom za otklanjanje postojeće opasnosti od ponavljanja djela.
8.1. Međutim, vodeći računa o proteku vremena od kada je optuženiku određena mjera opreza obveze redovitog javljanja i to policijskim službenicima Policijske postaje Pula - Pola (tri godine), pritom imajući na umu ostalu naloženu mu mjeru opreza koje se do sada uredno pridržavao, drugostupanjski sud nalazi da daljnja primjena mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08. više nije svrhovita za otklon postojeće opasnosti od ponavljanja djela.
8.2. Naime, navedena se svrha i dalje može učinkovito postići primjenom mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 8. ZKP/08. i to privremenim oduzimanjem dozvole za upravljanjem motornim vozilom B kategorije. Ta se mjera ukazuje opravdanom, učinkovitom i dostatnom zamjenom za mjeru istražnog zatvora s osnove opasnosti od ponavljanja djela, a na nijedan način ne ometa optuženika u svakodnevnom životu, pa ni u o pravu na rad, i riječ je o minimumu društvenog opreza. Pritom se optuženik upozorava da je dužan pridržavati se produljene mu mjere opreza jer će se ista u protivnom zamijeniti istražnim zatvorom.
9. Stoga je žalbu optuženog S. S. trebalo djelomično prihvatiti i preinačiti prvostupanjsko rješenje na način da se mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08., i to obveza redovitog javljanja policijskim službenicima Policijske postaje Pula - Pola prvi ponedjeljak u mjesecu u razdoblju od 8,00 do 20,00 sati, ukida.
10. Slijedom navedenog,s obzirom da je žalba optuženika u preostalom dijelu odbijena kao neosnovana, na temelju članka 494. stavka 3. točaka 2. i 3. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
U Zagrebu 16. veljače 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Turudić, univ. spec. crim.,v.r.
