Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-46/2022-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim, predsjednika vijeća te dr. sc. Tanje Pavelin i Tomislava Juriše, članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bujas, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog E. K., zbog kaznenih djela iz članka 154. stavak 1. točke 1. i članka 153. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i oštećene S. K. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 28. svibnja 2021., broj K- 56/2020-101, u sjednici vijeća održanoj 16. veljače 2022.
r i j e š i o j e
I Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred potpuno izmijenjeno vijeće.
II Odbacuje se žalba oštećene S. K. kao nedopuštena.
Obrazloženje
1. Presudom Županijskog suda u Zagrebu broj K-56/2020-101 od 28. svibnja 2021. na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.) optuženi E. K. oslobođen je optužbe da bi počinio pod točkom 1. izreke pobijane presude kazneno djelo protiv spolne slobode - teško kazneno djelo protiv spolne slobode, opisano i kažnjivo u članku 154. stavku 1. točki 1. u vezi s člankom 153. stavkom 1. KZ/11., a pod točkom 2. iste izreke kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnjom, opisano i kažnjivo u članku 139. stavku 3. u vezi s člankom 139. stavkom 2. KZ/11., sve uz primjenu članka 51. KZ/11 kako je to pobliže činjenično i pravno opisano u pobijanoj presudi.
1.1. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točki 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci optuženika kao i nužni izdaci i nagrada branitelja optuženika padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv ove presude žalbu je pravodobno podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje.
3. Žalbu je podnijela i oštećena S. K. po punomoćniku S. I., odvjetniku u R., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede kaznenog zakona s prijedlogom da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili podredno da se donese presuda kojom se optuženik proglašava krivim.
4. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženik po braniteljici I. K., odvjetnici u Z., s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana.
5. Spis je u smislu članka 474. stavak 1. ZKP/08. bio dostavljen na razmatranje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje ga je vratilo dopisom broj KŽ-DO- 139/2022. od 9. veljače 2022.
6. Žalba državnog odvjetnika je osnovana dok je žalba oštećenice nedopuštena.
U odnosu na točku I izreke
7. Osnovano prigovara žalitelj da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio provedene dokaze te na temelju takve pogrešne ocjene izveo i pogrešan zaključak kako nije dokazano da bi optuženik počinio inkriminirana djela.
7.1. Prije svega, prvostupanjski sud je iskaz oštećenice S. K. cijenio izvan konteksta ranijih interpersonalnih odnosa s optuženikom, razmatrajući sporne događaje kroz pojedine segmente iskaza oštećenice koja je ipak, u bitnom, jednako iskazivala pri čemu je u ovom postupku u tri navrata iscrpno i detaljno ispitivana. Povezujući takvo ispitivanje oštećenice s prirodom kaznenih djela, činjenica da je protekom vremena u određenim dijelovima svojeg iskaza ublažila ponašanje optuženika uz pojašnjenje da ''na događaje gleda drugačije, da bi željela razgovarati s optuženikom, čuti što on misli'' ne ukazuje da optuženik nije počinio kaznena djela i da oštećenica iskazuje nevjerodostojno jer je u odnosu na odlučne činjenice u ovom postupku oštećenica iskazivala u bitnom jednako. Međutim, prvostupanjski sud iskaz oštećenice ocjenjuje u svim njegovim sadržajnim detaljima i svaku nedosljednost u sadržaju njenog iskaza ocjenjuje na način da ukazuje na pristanak oštećenice na spolne odnose odnosno da se oštećenica ne boji optuženika iako cjelokupni sadržaj njenog iskazivanja ukazuje na sva bitna obilježja kaznenih djela zbog kojeg se optuženik tereti.
7.2. Tako je oštećenica, prvi puta ispitivana na raspravi, opisala da joj je optuženik, dok je prala suđe, prilazio s leđa i grubo ju s obje ruke primao za grudi, skidao joj donji dio trenirke te gaćice i to grubo i snažno povlačeći prema dolje, pa je ona zbog toga počela nositi donji dio trenerke koji se veže, da je tražio spolni odnos iako ona to nije željela, snažno ju je fizički primao i stiskao u području spolovila i grudi i hvatao ju za stražnjicu, govorio joj je da ne služi za ništa drugo, cijelo vrijeme ju je snažno vukao za odjeću te, iako ga je molila da ju pusti, grizao ju je za obraze i gurao u sobu pa bi ona ponekad i udovoljila i oni bi otišli u sobu gdje bi ona sjela na krevet, a on stao ispred nje i tada bi ga oštećenica oralno zadovoljila. Nakon što bi ejakulirao, tapšao ju je rukom po glavi i govorio „Vidiš kako si dobra.“, a ponekad bi joj govorio da je glupa zbog toga što radi sve što joj kaže. Bila je protiv takvih odnosa i to mu je jasno davala do znanja te je govorila da ne želi, pružala mu je i fizički otpor, a bilo joj je neugodno i zbog prisutne djece. U odnosu na kazneno djelo prijetnje je opisala da ju je optuženik, kada je policija pozvonila na portafon, s obje ruke uhvatio za vrat, stisnuo i rekao joj da će ju ubiti ako pisne i da kaže policiji da se nije ništa dogodilo pa je ona policiji rekla da je bio samo verbalni sukob između njih pri čemu je plakala. Drugi puta ispitivana na raspravi, oštećenica je jasno iskazala da u cijelosti ostaje kod svojeg iskaza te ponovila da se optuženik uplašio dolaska policije i rekao joj je da će ju ubiti ako pisne i kaže policajcima što se dogodilo te da je ona bila uplašena i uznemirena i zbog optuženika i zbog dolaska policije. Nadalje, izjavila je da bi optuženik uporno inzistirao na spolnom odnosu i rekao bi joj, ako mu ne da, da zna kakav će biti, a to se odnosilo na optuženikovu nervozu i ljutnju zbog čega bi ona na kraju popustila i pristala na spolni odnos te i danas osjeća nelagodu od optuženika.
7.3. Ocjena prvostupanjskog suda kako je oštećenica bila decidirana i dovoljno jasna u pogledu dobrovoljnosti za spolni odnošaj te da je izjavila da je na kraju pristala na spolne odnose je proizvoljno i neutemeljeno, jer je ona izričito navela da ne smatra da je izmijenila iskaz i da ostaje kod svega što je iskazivala ali da sada, protekom vremena, drugačije gleda na događaje, da je svjesna da optuženika treba liječiti i da bi htjela saznati tko je zapravo optuženik, kakva je osoba. Međutim, kod ocjenjivanja iskaza oštećenice i njezinog držanja pred sudom prvostupanjski sud nije prepoznao neke od tipičnih reakcija žrtve na ponašanje nasilnika, primjerice, kako je to iskazala i sama oštećenica – radila je na kraju što je optuženik od nje tražio, pa je stav prvostupanjskog suda da to ukazuje na dobrovoljnost oštećenice na spolne odnose posve neprihvatljiv. Pri tome prvostupanjski sud nije analizirao ''pristanak'' oštećenice prema svim okolnostima ponašanja optuženika, a posebno dijelova iskaza oštećenice da se zapravo radilo o ''iznuđenom pristanku'' uslijed prvenstveno verbalne i psihičke prisile, a dijelom i fizičke prisile u njihovom domu u kojem su se nalazila i djeca. Jedno od bitnih obilježja ovog kaznenog djela je dobrovoljnost na spolne odnose koja ne može biti rezultat pristanka žrtve na ostvarenje spolnih odnosa prisilom odnosno stvaranjem psihičkog pritiska i atmosfere straha i nelagode. Kako je već naprijed istaknuto, kritični događaj ne smije biti razmatran izolirano i izvan okvira njihovih interpersonalnih odnosa koji su rezultirali smještajem oštećenice s dvoje djece u sigurnu kuću u K., vođenjem postupka pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu zbog nasilja u obitelji i postupanjem Centra za socijalnu skrb o čemu je iskazivala svjedokinja Ž. M. K..
7.4. Nadalje, pogrešan je i zaključak prvostupanjskog suda da nije dokazano da bi optuženik počinio kazneno djelo prijetnje iako sud utvrđuje da je optuženik primio oštećenicu za vrat i govorio joj da će ju ubiti ako pisne i nešto kaže ali da se očito ne radi o ozbiljnoj prijetnji. Takav zaključak prvostupanjski sud pogrešno temelji na svojem zaključku da je ''očito bezrazložno traženje policijske intervencije iziritiralo'' optuženika te da je oštećenica plakala od optuženikovog traženja razvoda, a ne od prijetnje jer ove okolnosti nisu odlučne okolnosti koje ukazuju da prijetnja nije bila objektivno prikladna da kod oštećenice izazove osjećaj straha i uznemirenosti pri čemu se ističe da se radi o kaznenom djelu apstraktnog ugrožavanja, te su obilježja djela ostvarena već samim upućivanjem prijetnje smrću s ciljem da se ta osoba, kojoj je prijetnja upućena, ustraši ili uznemiri ili osjeća nesigurno. Stoga pogrešno prvostupanjski sud analizira osjećaje oštećenice i razloge zbog kojih je bila uplakana, a prethodno dolasku djelatnika policije, što nema utjecaja na ocjenu je li optuženik izgovorio prijeteće riječi i predstavljaju li te riječi povezano s hvatanjem oštećenice za vrat objektivno ozbiljnu prijetnju upućenu oštećenici da će ju usmrtiti.
7.5. Kako je, slijedom navedenog, prvostupanjski sud za sada pogrešno utvrdio činjenično stanje te s obzirom na činjenicu da je, dajući razloge za svoju odluku, iznio jasne stavove o izvedenim dokazima, istovremeno pogrešno ocijenivši dokaze koji su relevantni za pravilno presuđenje, trebalo je ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje pred potpuno izmijenjeno sudsko vijeće.
7.6. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će izvesti sve već izvedene dokaze, s većom kritičnošću ocijeniti će okolnosti na koje je ukazano ovim rješenje, a posebno ukupnost međusobnih odnosa optuženika i oštećenice, kontekst njihovog ranijeg funkcioniranja, imajući u vidu specifičnost položaja žrtve i za žrtvu karakterističnih načina ponašanja. Nakon izvedenih dokaza utvrditi će činjenično stanje na kojem će temeljiti novu odluku, koju će valjano obrazložiti, u smislu odredbe iz članak 489. stavak 3. ZKP/08.
7.6. Slijedom navedenog, je na temelju članka 483. stavak 1. ZKP/08, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U odnosu na točku II izreke
8. Žalba oštećene S. K. nije dopuštena.
8.1. Odredbom članka 464. stavak 4. ZKP/08. propisano je da oštećenik (a u ovom je postupku S. K. oštećenica) može pobijati presudu zbog odluke suda o njegovim troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu, a žalbu zbog svih osnova zbog kojih se presuda može pobijati može podnijeti samo ako je državni odvjetnik preuzeo progon od oštećenika kao tužitelja.
8.2. Budući se žalbom oštećene S. K. prvostupanjska presuda pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjenog stanja i povrede kaznenog zakona, a ne zbog nekog od razloga predviđenih u citiranoj zakonskoj odredbi (odluke o njenim troškovima kaznenog postupka i o imovinskopravnom zahtjevu), a ne radi se o slučaju preuzimanja kaznenog progona državnog odvjetnika od oštećenika kao tužitelja, ta je žalba nedopuštena.
8.3. Stoga je žalbu oštećenice, na temelju članka 481. stavak 2. i čanka 484. stavak 1. ZKP/08., trebalo odbaciti i odlučiti kao pod točkom II izreke ovog rješenja.
U Zagrebu 16. veljače 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Turudić,univ.spec.crim.,v.r.
