Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-430/2021-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća te Ivana Turudića univ.spec.crim., Tomislava Juriše, mr.sc.Marijana Bitange i Snježane Hrupek-Šabijan, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bujas, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. Š., zbog kaznenog djela iz članka 111. točka 2. i 3. u vezi članka 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika, podnesenim protiv presude Županijskog suda u Sisku, broj: K-10/2021 od 12. listopada 2021., u sjednici vijeća održanoj 16. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana presuda u odluci kazni na način da se optuženom M. Š. za kazneno djelo iz članka 111. točka 2. i 3. u vezi članka 34. KZ/11., zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju istog zakonskog propisa, uz primjenu članka 48. stavak 1. i članka 49. stavak 1. točka 1. KZ/11., utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) godina, dok se prihvaća po prvostupanjskom sudu utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine za kazneno djelo iz članka 117. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11., zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, pa se optuženi M. Š., uz primjenu članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11., osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina i 6 (šest) mjeseci, u koju kaznu mu se, na temelju članka 54. KZ/11., uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 13. studenog 2020. pa nadalje.

II. Odbija se kao neosnovana žalba optuženog M. Š. te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Županijski sud u Sisku, presudom od 12. listopada 2021., broj K-10/2021-28, proglasio je krivim optuženog M. Š. zbog kaznenih djela protiv života i tijela – teškim ubojstvom u pokušaju, iz članka 111. točka 2. i 3. u vezi s člankom 34. KZ/11., činjenično opisanog pod točkom 1. izreke, i tjelesnom ozljedom iz članka 117. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11., činjenično opisanog pod točkom 2. izreke, te mu je za počinjena kaznena djela utvrdio kazne zatvora i to za kazneno djelo iz članka 111. točka 2. i 3. u vezi s člankom 34. KZ/11. uz primjenu članka 49. stavak 1. točka 1. KZ/11. kaznu zatvora od tri godine, a za kazneno djelo iz članka 117. stavak 2. KZ/11. kaznu zatvora od jedne godine te je na temelju članka 51. KZ/11. za počinjena kaznena djela osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od tri godine i šest mjeseci.

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom M. Š. u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 13. studenog 2020. pa nadalje.

1.2. Na temelju članka 69. KZ/11. optuženom M. Š. izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu u trajanju od dvije godine i šest mjeseci odnosno do prestanka izvršenja kazne zatvora te je određeno da ista počinje teći od dana izvršnosti presude.

1.3. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. I 126/19. – dalje u tekstu: ZKP/08.) optuženi M. Š. u cijelosti je oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka te je određeno da isti padaju na teret državnog proračuna.

2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženiku utvrde pojedinačne kazne zatvora u duljem trajanju, te da ga se osudi na strožu jedinstvenu kaznu zatvora.

2.2. Optuženik se žali po braniteljici S. F., odvjetnici iz S., „zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene Kaznenog zakona na štetu okrivljenika i odluke o kazni“ s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske „preinači pobijanu presudu te oslobodi okrivljenika od odgovornosti.“

2.3. Državni odvjetnik podnio je odgovor na žalbu optuženika s prijedlogom da se ta žalba odbije kao neosnovana.

3. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba optuženika nije osnovana.

5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. optuženik smatra da presuda ne sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, jer da se prvostupanjski sud ograničio samo na obrazlaganje spornih činjenica, iako je po zakonu dužan obrazlagati sve odlučne činjenice, dok obrana sve po sudu navedene nesporne činjenice ne smatra nespornima. Međutim, žalitelj zanemaruje odredbu članka 459. stavak 5. ZKP/08., koja propisuje da je sud nesporne činjenice dužan samo navesti, dok je dužan navesti razloge koje je sporne činjenice našao dokazanima ili nedokazanima, a što je prvostupanjski sud ispravno i učinio u odlomcima 4. i 4.1. obrazloženja pobijane presude, pa stoga nije počinjena povreda na koju optuženik upire. Optuženik u žalbi ne konkretizira koje to sporne činjenice prvostupanjski sud nije obrazložio, pa je presuda u tom dijelu ispitana po službenoj dužnosti u skladu s odredbom iz članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08., te takav vid ove bitne postupovne povrede nije utvrđen. Pritom treba naglasiti da je pri obrazlaganju presude prvostupanjski sud dužan dati razloge o spornim činjenicama koje su kaznenopravno relevantne, odnosno kojima se ostvaruju bitna obilježja inkriminiranog djela, a to je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud učinio.

5.1. Nadalje, žalitelj smatra da „sud u pogledu odlučnih činjenica nije označio jasne i logične razloge na kojima se zasniva izreka presude, na osnovi kojih odlučnih činjenica je došao do zaključaka o okrivljenikovom počinjenju terećenih kaznenih djela niti je obrazložio dokaze na temelju kojih proizlazi zaključak suda…te da su razlozi presude potpuno nejasni…da nije ocijenio provedene dokaze odnosno nije naveo razloge zašto ih smatra vjerodostojnima, kao ni nalaze i mišljenja sudskih vještaka…nije razmotrio obranu optuženika…nije obrazložio namjeru optuženika…te je paušalno izložio svoje stajalište“, čime da je ujedno povrijeđeno i pravo na pošteno suđenje.

6. Međutim, protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je analizirao iskaze svih ispitanih svjedoka te ocijenio njihovu vjerodostojnost (točke 9.,10.,18. i 20. obrazloženja presude), kao i nalaze i mišljenja sudskih vještaka (točke 6. i 7. obrazloženja presude) te ocijenio njihovu vjerodostojnost (točka 20. obrazloženja presude), također je razmotrio obranu optuženika (točka 19. obrazloženja presude), kao i naveo razloge za subjektivna obilježja kaznenih djela ( točka 14.1. i 22 obrazloženja presude) te dao jasne i dostatne razloge za svoje zaključke, pa stoga nije u pravu optuženik da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.. Dakako, to znači i da nema govora o povredi prava na pošteno suđenje, kako se neosnovano upire žalbom.

7. Nadalje, optuženik smatra da je prvostupanjski sud povrijedio njegovo pravo na obranu, jer je odbio njegov prijedlog za određivanje rekonstrukcije, pri čemu optuženik ističe da nije naveo razloge „zašto navedeni dokaz nije bio nužan za utvrđivanje istine“, čime sugerira i bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.. Suprotno navodima optuženika, prvostupanjski sud je pod točkom 2.3. obrazloženja presude naveo da je ovaj dokazni prijedlog odbijen kao nevažan i neprikladan, o kojim zaključcima je dao i valjane razloge, pa bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. nije ostvarena, a samim time što neki dokazni prijedlog obrane nije prihvaćen nije povrijeđeno pravo obrane, nego se eventualno radi o prigovoru nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Isto tako, optuženik sadržajno pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede iz članka 468. stavak 2. ZKP/08., sugerirajući da se temelji na nezakonitom dokazu, jer da se nalaz i mišljenje sudskog vještaka sudske medicine dr. P. B. temelji na iskazu žrtve koja je u postupku prihvatila blagodat nesvjedočenja. Međutim, izvršenim uvidom u pisani nalaz i mišljenje utvrđeno je da se isti temelji na medicinskoj dokumentaciji za žrtvu te iskazima svjedoka M. i D. Š., Stoga je neosnovan navod optuženika da se nalaz temelji na iskazu žrtve koja je prihvatila blagodat nesvjedočenja, pa žrtva u kaznenom postupku nije niti iskazivala, te sudski vještak na njezinom iskazu nije niti mogao temeljiti svoj nalaz i mišljenje.

9. U odnosu na bitne povrede odredaba kaznenog postupka pobijana presuda je ispitana i na temelju članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08. i nije utvrđeno da bi bila počinjena koja od postupovnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

10. Nije osnovana žalba optuženika niti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

11. Naime, optuženik smatra da iz nalaza i mišljenja sudskih vještaka sudske medicine dr. P. B. i doc.dr.sc. M. B., proizlazi da u ovom postupku optužba nije dokazala da je optuženik imao namjeru usmrtiti majku, niti joj je nanio tjelesne ozljede, jer da se sudski vještak dr.P. B. na konkretan slučaj nije mogao očitovati, jer nikakvih tragova ili ozljeda na žrtvi nije bilo, odnosno nisu opisane u medicinskoj dokumentaciji, niti se vide na fotografijama žrtve tako da o eventualnom pritisku nije mogao zaključivati, već je samo naveo da, ako ga je i bilo, nije bio takvog intenziteta da ostavi trag. Isto tako upire na dio nalaza i mišljenja vještaka u kojem se navodi da se kod žrtve ne može isključiti nastanak krvnih podljeva i uslijed kontakta sa preprekama u prostoru.

12. Nije u pravu optuženik kada smatra da iz provedenog sudsko-medicinskog vještačenja ne proizlazi da je optuženik imao namjeru usmrtiti majku, niti joj je nanio tjelesne ozljede. Naime, predmetni nalaz i mišljenje je tek jedan od dokaza na kojem prvostupanjski sud temelji svoj zaključak, pri čemu su sudski vještaci odgovorili na sve zadatke vještačenja, svoje zaključke su argumentirali, pa je pravilno prvostupanjski sud prihvatio nalaze i mišljenja kao vjerodostojne. Sudski vještaci medicinske struke utvrđuju da stavljanje jastuka na usta i nos uz pritisak ne ostavlja vidljivi trag na licu, a tek dovoljno dugi pritisak uz nemogućnost disanja dovodi do smrti. Iz navedenog utvrđenja obrana pogrešno zaključuje da nije dokazano kazneno djelo pokušaja ubojstva koje se optuženiku stavlja na teret, jer nije bilo tragova na žrtvi. Dakle, nepostojanje ozljeda na licu žrtve uopće ne isključuje namjeru optuženika da pritiskanjem jastuka na lice žrtve (nosa i usta) istu ubije. Nadalje, u odnosu na kazneno djelo tjelesne ozljede, opisano pod točkom II izreke pobijane presude, provedenim vještačenjem je utvrđeno da su opisane ozljede na licu žrtve nastale pritiskom prstima, odnosno udarcem, dok krvni podljevi na rukama upućuju da su nastali pritiskom prstima druge osobe, pri čemu ne može isključiti i nastanak udarcem u prepreku, međutim manje vjerojatno. Sve ozljede predstavljaju tjelesne ozljede, pa stoga, nije osnovan žalbeni navod da provedenim vještačenjem nije dokazano počinjenje inkriminiranih kaznenih djela.

13. Nadalje, žalitelj smatra da niti jedan od ispitanih svjedoka članova obitelji nije bio prisutan inkriminiranom događaju, već da su iskazivali „ono što su proizvoljno zaključivali“, ističući pri tome iskaze svjedoka S. G. i Z. G., čije iskaze smatra „pretpostavkama svjedoka o mogućem postupanju optuženika, koji ne mogu biti temelj osuđujuće presude“. Također smatra da prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da su svi svjedoci identično iskazivali, navodeći da iz iskaza svjedoka S. G. i Z. G. proizlazi da su čuli da je nešto lupilo odnosno palo u trenutku kada je žrtva otključavala vrata, pa smatraju da je to vjerojatno optuženi srušio peć, te da kada su ulazili u kuću da su vidjeli optuženika koji je bio garav od prevrnute peći dok žrtva nije, a što optuženik smatra da je sukladno njegovoj obrani da je on, nakon što je maknuo jastuk sa žrtve, otišao u dnevni boravak gdje su ga svjedoci i našli, da je putem zapeo za peć i prevrnuo je kad se vraćao iz sobe gdje je majka ostala sama te je po dolasku svjedoka ona sišla i otvorila im vrata.

14. Međutim, protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je ispravno prihvatio iskaze ispitanih svjedoka, jer su međusobno podudarni u bitnim dijelovima koji se odnose na inkriminirane događaje, i svi su crpili svoja saznanja od žrtve, koja im je odmah po njihovom dolasku ispričala što se zbilo, pa stoga nije od utjecaja što nisu bili očevici događaja. Dijelovi iskaza svjedoka S. G. i Z. G., na koje se žalitelj poziva smatrajući da potkrepljuju obranu optuženika, ni na koji način ne isključuju da se događaj odvio na način stavljen na teret optuženiku, pa je stoga ispravno prvostupanjski sud prihvatio iskaze svjedoka jer su svi u bitnom istovjetno iskazivali.

15. Iz svih navedenih razloga, činjenično stanje nije pogrešno niti nepotpuno utvrđeno.

16. Iako optuženik navodi žalbeni osnov povrede kaznenog zakona, isti ne argumentira, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bila počinjena povreda kaznenog zakona na štetu optuženika.

17. Zbog odluke o kazni žali se državni odvjetnik navodeći da je prvostupanjski sud precijenio značaj olakotnih okolnosti, dok nije u dovoljnoj mjeri cijenio značaj otegotnih okolnosti.

18. Zbog odluke o kazni žali se i optuženik navodeći da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti na strani optuženika.

19. Ispitujući pobijanu presudu u tom dijelu po žalbama državnog odvjetnika i optuženika ovaj drugostupanjski sud prihvaća sve utvrđene okolnosti suda prvog stupnja o kojima ovisi odabir vrste i visine kazne pri čemu je optuženiku kao olakotno cijenjena kaznena i prekršajna neosuđivanost te smanjena ubrojivost, da nije bilo težih posljedica za oštećenu, dok mu je kao otegotno cijenjena upornost koju je iskazao pri počinjenju kaznenog djela na štetu oštećene majke A. Š..

20. Međutim, po mišljenju drugostupanjskog suda, sve navedene okolnosti nisu adekvatno cijenjene, odnosno otegotne okolnosti su podcijenjene dok su olakotne okolnosti precijenjene u odnosu na kazneno djelo teškog ubojstva u pokušaju, kako to osnovano u žalbi ističe državni odvjetnik. Pritom je sud prvog stupnja, po ocjeni suda drugog stupnja, kod utvrđivanja kazne zatvora za kazneno djelo pod točkom 1. izreke pobijene presude, pogrešno zaključio, a čemu prigovara i državni odvjetnik, kako utvrđene olakotne okolnosti u svome zbiru, u smislu članka 48. stavka 2. KZ/11., predstavljaju naročito olakotne okolnosti, koje po svom značaju i kvaliteti opravdavaju izricanje kazne ispod zakonom zapriječenog minimuma.

21. U pravu je državni odvjetnik kada ukazuje da su iskazana upornost i time kriminalna količina koju je optuženik iskazao pri počinjenju kaznenog djela na štetu majke, otegotne okolnosti takvog karaktera da su nalagale osudu optuženika na kaznu zatvora u duljem trajanju od tri godine. Nasuprot tome, nije u pravu državni odvjetnik da je optuženiku valjalo utvrditi kaznu zatvora u duljem trajanju i za kazneno djelo tjelesne ozljede, cijeneći otegotnu okolnost da je u činjenju toga djela iskazao naročitu upornost jer je oštećenici tjelesne ozljede nanio u više navrata kroz razdoblje od desetak dana, a to stoga što je optuženik proglašen krivim da je djelo počinio točno neutvrđenog dana u razdoblju od 1. do 12. studenog 2020., dakle nije proglašen krivim za nanošenje tjelesnih ozljeda u više navrata kroz navedeno razdoblje.

22. Nije u pravu optuženik kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud prevelik značaj dao otegotnoj okolnosti „naročite upornosti u činjenju kaznenog djela, propustivši cijeniti povijest odnosa optuženika i majke“.

23. Sve utvrđene otegotne okolnosti te ugrožavanje i povreda zaštićenog dobra u odnosu na kazneno djelo počinjeno na štetu oštećene majke A. Š. opravdavaju strože kažnjavanje. Te okolnosti, a imajući u vidu da se radi o počinjenju izuzetno pogibeljnog kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 111. KZ/11. za koje je zapriječena kazna zatvora u trajanju od deset do četrdeset godina, ukazuju da je optuženiku, potrebno izreći strožu društvenu osudu kako bi se ostvarila svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 u smislu da će se primjerenom kaznom utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, ali utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i da će se utjecati na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Iz navedenih je razloga, prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika preinačena pobijana presuda u odluci o kazni na način da je optuženiku za predmetno kazneno djelo iz članka 111. KZ/11., na temelju tog propisa, uz primjenu u izreci ove presude citiranih odredbi o zakonskom ublažavanju kazne (a budući da se radi o pokušaju), utvrđena kazna zatvora u trajanju od pet godina, te prihvaćajući utvrđenu kaznu zatvora za kazneno djelo tjelesne ozljede u trajanju od jedne godine, optuženik je uz primjenu odredbi o izricanju jedinstvene kazne osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od pet godina i šest mjeseci godina u koju mu je, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 13. studenog 2020. pa nadalje.

24. Budući da sukladno članka 478. ZKP/08. žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja podnesena u korist optuženika sadrži u sebi između ostalog i žalbu zbog odluke o sigurnosnoj mjeri, prvostupanjska presuda ispitana je i u tom dijelu po žalbi optuženika.

25. Kako iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra proizlazi da je optuženik kaznena djela počinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o alkoholu kao i da postoji opasnost da će zbog te ovisnosti u budućnosti počiniti teže kazneno djelo pravilno mu je prvostupanjski sud na temelju članka 69. KZ/11. izrekao sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu.

26. Slijedom svega navedenog pobijana presuda je na temelju članka 486. stavak 1. ZKP/08. prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika preinačena u odluci o kazni, a na temelju članka 482. ZKP/08. odbijena je kao neosnovana žalba optuženika te je u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđena prvostupanjska presuda U Zagrebu 16.veljače 2022.

Predsjednica vijeća:

dr.sc.Tanja Pavelin, v.r.