Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 47 Gž-2110/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Vugića predsjednika vijeća, Renate Đaković Vranković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vande Senta članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja Ž. M. iz Z., OIB… i drugotužiteljice Lj. R. iz Z., OIB…, koje zastupa punomoćnik D. L., odvjetnik iz Z., protiv prvotuženika I. M. iz Z., OIB… i drugotuženika D. P. iz O., OIB…, kojeg zastupa punomoćnik Ž. Ž., odvjetnik iz Z., radi utvrđenja te u pravnoj stvari protutužitelja D. P. iz O., OIB…, kojeg zastupa punomoćnik Ž. Ž., odvjetnik iz Z., protiv prvoprotuuženika Ž. M. iz Z., OIB…. i drugoprotutuženice Lj. R. iz Z., OIB…, koje zastupa punomoćnik D. L., odvjetnik iz Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi drugotuženika-protutužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3695/20-90 od 16. travnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 16. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba drugotuženika-protutužitelja D. P. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3695/20-90 od 16. travnja 2021.

II Odbija se zahtjev drugotuženika-protutužitelja za naknadu zatraženih troškova nastalih u povodu pravnog lijeka u iznosu od 6.250,00 kn.

III Odbija se zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadu zatraženih troškova za sastav odgovora na žalbu u iznosu od 6.125,00 kn kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Utvrđuje se da je bez pravnog učinka Ugovor o kupoprodaji nekretnine zaključen između D. M. iz Z., OIB… zastupanog temeljem specijalne punomoći od dana 21.02.2012. godine ovjerene kod javnog bilježnika Z. F. iz Z. pod brojem OV- 2231/12 po I. M. iz Z., OIB…., kao prodavatelja, i D. P. iz S. S., OIB…, kao kupca, kojim je prodavatelj kupio a kupac kupio stan koji se sastoji od dvije sobe, sobice, smočnice, kuhinje i kupaonice, WC-a i hodnika, a ima ukupnu površinu od 52,18 m2 i nalazi se u Z., naselju Z., .., stara adresa Z.., koji ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika M. G. dana 31. svibnja 2012. godine pod brojem OV-4355/12.

II. Odbija se protutužbeni zahtjev II. tuženika - protutužitelja D. P. koji glasi: "Utvrđuje se da je tužitelj P. D. iz S. S., OIB…., stekao valjan pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na nekretnina i to suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-18) povezano s vlasništvom dvosobnog stana br. 1. na III (trećem) katu, sa sobicom, površine 62,18 m2, …, koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali dijelovi, a koji se nalazi u stambenoj zgradi br. 25, 27, 29, 31, 33 u … ulici sagrađenoj na kat.čest. 514, ukupne površine 733 m2, sve upisano u zk.ul. 1… k.o. 3… k.o. Z. O., zajedno sa idealnim dijelom zajedničkih dijelova i uređaja zgrade kojima ti zajednički dijelovi i uređaju služe srazmjeran vrijednosti prodanih nekretnina, a isto tako i odgovarajući dio zemljišta koji pripada prodanim nekretninama, što su tuženi dužni priznati i trpjeti da se tužitelj upiše kao vlasnik suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-18) povezano s vlasništvom dvosobnog stana br. 1. na III (trećem) katu, sa sobicom, površine 62,18 m2, Vanikina 27, koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali dijelovi, a koji se nalazi u stambenoj zgradi br. 25, 27, 29, 31, 33 u … ulici sagrađenoj na kat.čest. 514, ukupne površine 733 m2, sve upisano u zk.ul. 1.. k.o. 3.. k.o. Z. O., zajedno sa idealnim dijelom zajedničkih dijelova i uređaja zgrade kojima ti zajednički dijelovi i uređaju služe srazmjeran vrijednosti prodanih nekretnina, a isto tako i odgovarajući dio zemljišta koji pripada prodanim nekretninama, u zemljišnim knjigama, a ujedno su tuženi dužni solidarno naknaditi tužitelju troškove postupka sa zateznom kamatom koja teče od donošenja presude pa do isplate, po stopi u visine prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, sve navedeno u roku od 15 dana.

Odbija se proutužbeni zahtjev II. tuženika - protutužitelja D. P. koji glasi: Tuženi M. Ž. iz Z., OIB…, i R. Lj. iz Z., OIB…, solidarno su dužni tužitelju P. D. iz S. S., OIB…, vratiti iznos od 60.000,00 EUR u protuvrijednosti u kunama prema prodajnom tečaju HNB sa zateznom kamatom od 1.6.12. pa do namirenja, po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena te iznos od 24.896,12 kn sa zateznom kamatom od donošenja presude pa do namirenja po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a ujedno su dužni solidarno naknaditi tužitelju troškove postupka sa zateznom kamatom koja teče od donošenja presude pa do isplate, po stopi u visine prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, sve navedeno u roku od 15 dana."

II. Nalaže se I. tuženiku I. M., OIB… i II. tuženiku - protutužitelju D. P., OIB…, da I. tužitelju - protutuženiku Ž. M., OIB…, i II. tužiteljici - protutuženici Lj. R., OIB…, naknade parnični trošak u iznosu od 60.850,00 kn sa zateznom kamatom od 16. travnja 2021. pa do isplate po stopi u visine prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

2. Protiv ove presude žalbu je podnio drugotuženik-protutužitelj iz svih žalbenih razloga. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja te prihvatiti protutužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka drugotuženiku. Potražuje naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 6.250,00 kn.

3. Tužitelji-protutuženici u odgovoru na žalbu osporavaju navode istaknute u žalbi te predlažu istu odbiti. Potražuju naknadu troška za sastav odgovora na žalbu u iznosu od ukupno 6.125,00 kn.

4. Žalba drugotuženika-protutužitelja je neosnovana.

5. Prema odredbi čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. U ovom predmetu je tijekom postupka presudom P-5783/2013-59 od 21. prosinca 2016., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2851/7-4 od 9. lipnja 2020., utvrđeno da je ništetna i bez pravnog učinka punomoć od 21. veljače 2012. kojom je prednik tužitelja-protutuženika, D. M., opunomoćio prvotuženika za sklapanje kupoprodajnog ugovora stana u Z., … od 31. svibnja 2012.

7. Predmet ovog žalbenog postupka je ugovor o kupoprodaji stana u Z., … od 31. svibnja 2012. koji je kao punomoćnik prodavatelja D. M. na temelju specijalne punomoći od 21. veljače 2012. (koja je naprijed navedenom presudom utvrđena ništenom) potpisao prvotuženik, a drugotuženik kao kupac.

7.1. Tužitelji su u tužbi u vezi valjanosti kupoprodajnog ugovora od 31. svibnja 2012. istaknuli tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti tog ugovora tvrdeći da je kupoprodajni ugovor sklopljen na temelje ništetne punomoći, kao i da se radi o prividnom ugovoru koji je zaključen radi pokrića dugova prvotuženika. Nakon što je presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2851/7-4 od 9. lipnja 2020., utvrđeno da je ništetna i bez pravnog učinka punomoć od 21. veljače 2012., tužitelji su u podnesku od 26. studenoga 2020. istaknuli tužbeni zahtjev, a o kojem je prvostupanjski sud odlučivao pobijanom presudom, radi utvrđenja da je ugovor o kupoprodaji stana od 31. svibnja 2012. bez pravnog učinka, koji zahtjev temelje na činjenicama navedenim u tom podnesku da prilikom sklapanja ugovora nije postojalo valjano očitovanje volje prodavatelja D. M., jer on kupoprodajni ugovor od 31. svibnja 2012. nije potpisao, zbog čega ne postoji suglasnost volja ugovornih strana budući da je kupoprodajni ugovor potpisao prvotuženik na temelju punomoći koja je utvrđena ništetnom.

7.2. Drugotuženik je podnio 13. studenoga 2013. protutužbu radi utvrđenja prava vlasništva na stanu u Z., …, da bi u podnesku od 3. ožujka 2021. istaknuo protutužbeni zahtjev, a o kojem je prvostupanjski sud odlučivao pobijanom presudom, radi utvrđenja da je drugotuženik stekao valjani pravni osnov za stjecanja prava vlasništva na stanu u Z., …, što su protutuženici dužni priznati i trpjeti upis prava vlasništva u korist protutužitelja, te je ostao kod ranije istaknutnog eventualno kumuliranag protutužbenog zahtjev za isplatu iznosa od 60.000,00 EUR plaćenog na ime kupovnine iz ugovora o kupoprodaji od 31. svibnja 2012. i iznosa od 24.896,12 kn plaćenog na ime razreza poreza na promet nekretnina.

8. Prvostupanjski sud je postupku koji je prethodio ovom žalbenom postupku u bitnome utvrdio:

- da su prvotužitelj, drugotužiteljica i prvotuženik djeca pok. D. M. koji je umro 20. prosinca 2012., a oni su njegovi zakonski nasljednici,

- da su ugovor o kupoprodaji stana u Z., … od 31. svibnja 2012. potpisali prvotuženik na temelju specijalne punomoći koja je utvrđena ništetnom jer D. M. u vrijeme davanja punomoćni 21. veljače 2012. nije bio sposoban za rasuđivanje - kao prodavatelj i drugotuženik kao kupac,

- da su vlasnici predmetnog stana u Z., …, prvotužitelj i drugotužiteljica svaki u ½ dijela, koji su stekli na temelju nasljeđivanja iza pok. D. M.,

- da je drugotuženik novac na ime kupovnine predao prvotuženiku.

9. Polazeći od utvrđene činjenice da D. M. u vrijeme davanja specijalne punomoći nije bio sposoban za rasuđivanje, prvostupanjski sud je pozivom na odredbu čl. 312. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/2021 – dalje: ZOO), zaključio da kupoprodajni ugovor koji je potpisao prvotuženik kao neovlaštena osoba, nije proizveo pravne učinke, budući da tijekom postupka niti jedna strana nije tvrdila ni dokazala da je D. M. naknadno odobrio kupoprodajni ugovor od 31. svibnja 2012., slijedom čega je prihvatio tužbeni zahtjev.

9.1. Prvostupanjski sud je odbio protutužbeni zahtjev radi utvrđenja da je protutužitelj na temelju ugovora stekao valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva, obzirom na to da je zaključio da predmetni kupoprodajni ugovor od 31. svibnja 2012. ne proizvodi pravne učinke, pa nedostaje pravni osnov u smislu valjanog ugovora. U odnosu na eventualno kumulirani protutužbeni zahtjev za isplatu, prvostupanjski sud je, pozivajući se na odredbu čl. 312. st. 4. ZOO, zaključio da protutužitelj zahtjev za isplatu iznosa koji je predan prvotuženiku kao i zahtjev za isplatu iznosa plaćenog na ime poreza može osnovano tražiti samo od osobe koja je neovlašteno sklopila kupoprodajni ugovor, a to je prvotuženik, pa je odbio i taj dio protutužbenog zahtjeva.

10. Suprotno žalbenim navodima drugotuženika-protutužitelja, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi samoj sebi niti razlozima presude, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama za presuđenje, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, pa se nije ostvarila bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju drugotuženik-protutužitelj sadržajno ističe u žalbi, a nisu se ostvarile niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

11. Neosnovano se žalitelj poziva na navode iznesene u odluci Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2851/7-4 od 9. lipnja 2020. budući da su tužitelji nakon donošenja te drugostupanjske odluke kojom je djelomično ukinuta prvostupanjska presuda broj P-5783/2013-59 od 21. prosinca 2016., između ostalog, u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnim i bez pravnog učinka kupoprodajni ugovor od 31. svibnja 2012. i u tom dijelu, između ostalog, predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, u podnesku od 26. studenoga 2020. istaknuli tužbeni zahtjev, a o kojem je prvostupanjski sud odlučivao pobijanom presudom, radi utvrđenja da je ugovor o kupoprodaji stana od 31. svibnja 2012. bez pravnog učinka i koji zahtjev temelje na činjenicama navedenim u tom podnesku da prilikom sklapanja ugovora nije postojalo valjano očitovanje volje prodavatelja D. M., jer on kupoprodajni ugovor od 31. svibnja 2012. nije potpisao, već je to učinio prvotuženik temelju punomoći koja je utvrđena ništetnom i zbog čega smatraju da ne postoji suglasnost volja ugovornih strana, pa polazeći od činjenice da je kupoprodajni ugovor od 31. svibnja 2012. potpisala neovlaštena osoba, pravilno su istaknuli tužbeni zahtjev radi utvrđenja da takav ugovor ne proizvodi pravni učinak.

11.1. Naime, kod nesporne činjenice da prvotuženik I. M. nije bio ovlašten za zastupanje D. M. koji ugovor od 31. svibnja 2012. naknadno nije odobrio, polazeći od odredbe čl. 312. st. 3. ZOO prema kojoj ako neovlašteno zastupani ni u ostavljenom roku ugovor ne odobri, smatra se da ugovor nije ni sklopljen, proizlazi da sporni ugovor nije sklopljen. Takvo pravno shvaćanje u suglasnosti je s pravnim shvaćanjem o tom pravnom pitanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 14. studenoga 2013.: "Tužbenim zahtjevom se ne može osnovano zahtijevati utvrđenje ništavosti pravnog posla koji je sklopljen od strane neovlaštene osobe jer je odredbom čl. 88. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (sada 312. st. 3. ZOO) propisano da se smatra da takav ugovor nije ni sklopljen."

11.2. Nastavno navedenom, a imajući u vidu pravno shvaćanje Vrhovnog suda Repulike Hrvatske izraženom u odluci broj Revt-301/14 od 8. kolovoza 2017., kupoprodajni ugovor od 31. svibnja 2012. ima se smatrati da nije ni sklopljen, dakle nije ni nastao, pa samim tim ni ne proizvodi pravne učinke u smislu da bi cilj takvog ugovora bio da drugotuženik stekne vlasništvo stana u Z., …..

12. Nadalje žalitelj osporava prvostupanjsku presudu u dijelu koji se odnosi na naknadno odobrenje ugovora od strane D. M. pri čemu ističe da ga je prodavatelj uveo u posjed stana, a koja radnja po shvaćanju žalitelja predstavlja konkludentni čin odobrenja ugovora od strane prodavatelja. Iz iskaza drugotuženika proizlazi da je u posjed stana ušao na način da mu je ključeve stana dao prvotuženik I. M., dakle neovlaštena osoba za sklapanje ugovora od 31. svibnja 2012., zbog čega su žalbeni navodi u vezi postojanja naknadnog odobrenja ugovora od strane vlasnika stana D. M. neosnovani.

13. Neosnovano drugotuženik-protutužitelj osporava utvrđeno činjenično stanje u pogledu isplate iznosa od 60.000,00 EUR navodeći da je iznos kupovnine isplaćen u cijelosti prodavatelju odnosno njegovom punomoćniku, jer, kako je već naprijed navedeno, I. M. nije bio punomoćnik prodavatelja D. M., a drugotuženik-protutužitelj kao i saslušani svjedoci H. i K. su iskazali da je novac primio prvotuženik I. M., dakle kupovnina nije plaćena D. M., slijedom čega je u tom dijelu pravilno utvrđeno činjenično stanje.

14. Pogrešno je shvaćanje drugotuženika-protutužitelja da je valjalo primijeniti odredbu čl. 317. ZOO kojim je definiran učinak opoziva i sužavanja punomoći prema trećim osobama, budući da se u okolnostima ovog predmeta ne radi o takvoj situaciji, već je kupoprodajni ugovor od 31. svibnja 2012. na strani prodavatelja sklopila neovlaštena osoba I. M., slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 312. st. 4. ZOO prema kojoj u konkretnoj situaciji drugotuženik- protutužitelj može od prvotuženika I. M. kao osobe koja je kao opunomoćenik bez ovlaštenja sklopila kupoprodajni ugovor od 31. svibnja 2012. tražiti naknadu štete, ako u trenutku sklapanja ugovora nije znao niti morao znati da I. M. nije imao ovlaštenje za sklapanje ugovora.

15. Odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita jer je prvostupanjski sud o troškovima postupka odlučio pravilnom primjenom odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP, a drugotuženik-protutužitelj u žalbi ne navodi nikakve konkretne razloge zbog kojih bi odluka o troškovima postupka bila pogrešna i nezakonita.

16. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu drugotuženika-protutužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu.

17. Na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u svezi odredbe čl. 154. st. 1. ZPP odbijen je zahtjev drugotuženika-protutužitelja za naknadu zatraženih troškova za sastav žalbe u zatraženom iznosu.

18. Zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu odbijen je na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, jer isti nije bio potreban.

U Zagrebu, 16. veljače 2022.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić, v.r.