REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. Vojarna „Sv. Križ“ Dračevac

Split

Poslovni broj: SS 25 Pr-4061/2021-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Jerki Kovačić Garac, a na prijedlog više sudske savjetnice-specijalista Sanje Bikić, u pravnoj stvari tužitelja N. Č., O.: …, S. , zastupanog po punomoćniku M. U.,

odvjetniku u S., protiv tuženika D. za starije

i nemoćne osobe S., O.: …, S., zastupanog

po punomoćnicama E. K. B. i M. B.-P., odvjetnicama u S.,

radi isplate razlike plaće, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11.veljače 2022. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja A. M., odvjetničke vježbenice kod N. B., odvjetnika u S., i

punomoćnice tuženika M. B. P., odvjetnice u S., te održanog ročišta za objavu presude 16.veljače 2022.,

p r e s u d i o j e:

I. Nalaže se tuženiku D. Z. S. I. N. O. S., O.:

…. , S., da u roku od 15 dana isplati

tužitelju N. Č., O.: …, S. iznos od

5.074,02 kuna (slovima:pet tisuća sedamdeset četiri kune dvije lipe) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na:

- iznos od 372,73 kuna od 15.veljače 2016.god.

- iznos od 333,80 kuna od 15.ožujka 2016.god.

- iznos od 320,90 kuna od 15.travnja 2016.god.

- iznos od 330,93 kuna od 15.svibnja 2016.god.

- iznos od 383,71 kuna od 15.lipnja 2016.god.

- iznos od 333,54 kuna od 15.srpnja 2016.god.

- iznos od 392,49 kuna od 15.kolovoza 2016.god.

- iznos od 431,53 kuna od 15.rujna 2016.god.

- iznos od 394,20 kuna od 15.listopada 2016.god.

- iznos od 426,62 kuna od 15.studenog 2016.god.

- iznos od 407,13 kuna od 15.prosinca 2016.god. - iznos od 529,72 kuna od 15.siječnja 2017.god.

- iznos od 416,72 kuna od 15.veljače 2017.god. pa do isplate koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku da, u roku od 15 dana, naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.375,00 kn (slovima:tri tisuće tri stotine sedamdeset pet kuna) uvećane za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od 16.veljače 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

i

r i j e š i o je:

Odbija se prijedlog za miješanje R. H. u ovaj predmet na strani tuženika kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi zaprimljenoj 19.veljače 2021. navodi da je tužitelj bio zaposlenik tuženika u utuženom razdoblju od siječnja 2016. do siječnja 2017. Također ne bi trebalo biti sporno da tuženik predstavlja javnu službu sukladno čl.2. Zakona o plaćama u javnim službama. Vlada RH i sindikati u javnim službama (uključujući S. zaposlenih u djelatnosti socijalne skrbi) sklopili su 23.studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama kojim je utvrđeno povećanje osnovice za plaće u javnim službama za 6% godišnje za 2007., 2008. i 2009. 13.svibnja 2009. su sklopili Dodatak sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama kojim dodatkom su uslijed teške recesije i globalne ekonomske krize odgodili povećanje osnovice. Naime, odredbom čl. III. Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama ugovoreno je da „u trenutku kad službeni pokazatelji D. zavoda za statistiku R. H. ukažu na poboljšanje stanja

odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno ( u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto. 26.listopada 2011. stranke su sklopile Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13.svibnja 2009. Čl.III. Izmjene i dopune Dodataka sporazumu ugovoreno je da "osnovica za obračun plaće u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto, za mjesec u kojem službeni pokazatelji D. zavoda za statistiku RH ukažu da je poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine), prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema ovim izmjenama i dopunama. 7. prosinca 2011. arbitražna komisija donijela je arbitražnu odluku kojom je potvrđen sadržaj prethodno citiranih Izmjena dodatka, a iste stranke su 28.prosinca 2012. u Z. donijele Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna dodatka o sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama. U drugom tromjesečju 2015. zabilježen je rast BDP-a od 1,2 %, a u trećem tromjesečju je zabilježen rast od 2,8 %, što daje aritmetičku sredinu od 2,0%. Naime, D. zavod za statistiku je 28.kolovoza 2015. objavio priopćenje da je u drugom tromjesečju BDP realno veći za 1,2 % u odnosu na isto tromjesečje 2014., a to je potvrđeno je procjenom DZS-a od 04.rujna 2015. DZS je 27.studenog 2015. objavio da je treće tromjesečje 2015. u kojem je navedeno da je BDP realno veći za 2,8 % a to je potvrđeno procjenom DZS-a od 4.prosinca 2015. Dakle, 27.studenog 2015. su se ispunili uvjeti iz čl. III. Izmjene i dopune Dodatka za povratom osnovice, odnosno njezinim povećanjem na iznos od 5.415,37 kn bruto. 20. listopada 2016. DZS je objavio priopćenje za javnost povodom objave usklađenih tromjesečnih podataka BDP-a od prvog tromjesečja 2014. do drugog tromjesečja 2016. te iz revidiranih podataka proizlazi da je za drugo tromjesečje 2015. BDP realno rastao za 1,24561%, a da je za treće tromjesečje 2015. realno rastao za 2,78247%. Iz svega navedenog nesporno proizlazi da je tuženik trebao tužitelju od prosinca 2015. obračunavati plaću po osnovici od 5.415,37 kn. Nažalost, tuženik nije ispoštovao odredbu čl.III. Izmjena dodatka te je u razdoblju od prosinca 2015. do siječnja 2017. isplaćivao plaću temeljem osnovice od 5.108,84 kn. Nadalje, u čl. IV. Izmjena dodatka strane su ugovorile sljedeće: Točno šest mjeseci nakon objave podatka iz članka III. ovih izmjena i dopuna ugovorne strane će utvrditi odnos (kvocijent) pariteta između: - Pariteta mjesečne osnove bruto plaće početnika s VSS- om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u R. H. u prethodnoj godini, te istog pariteta iz prethodne alineje u 2008. a sve prema podacima D. zavoda za statistiku R. H.. U slučaju smanjenja

pariteta u odnosu na 2008. osnovica za obračun plaća korigirat će se od prvog sljedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike na način da se ista uveća za polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog postotnog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. Nakon pet mjeseci od početka primjene korigirane osnovice, sukladno prethodnom stavku, osnovica će se uvećati za preostalih 50% utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. Prema čl.VII. b. Izmjena dodatka prethodno spomenuti odnos pariteta je tokom cijele 2008. iznosio 87,9:100. Prema statističkim podacima DZS-a, koji su sukladno čl. VII b Izmjena dodatka ugovornim stranama redovito dostavljani, proizlazi kako mjesečna osnovna bruto plaća početnika s VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci u 2015.g. iznosi 6.225,44 kn, dok je prosječna nominalna bruto plaća u privredi u RH za isto razdoblje iznosila 7.247,50 kn. Podjelom navedenih iznosa (6.225,44:7.247,50) dobije se paritet u odnosu od 85,9/100. Dakle, usporedbom odnosa pariteta od 85,9/100 : 87,9:100= 0.9772 (97,72%) može se utvrditi da je paritet iz 2015.g. manji za 2,28% od pariteta iz 2008. Kako je prema čl.IV. Izmjena dodatka ugovoreno da će se u slučaju smanjenja pariteta u odnosu na 2008. osnovica za obračun plaća korigirati prvog sljedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike na način da se ista uveća za polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog postotnog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, to je onda od 4.lipnja 2016. ispunjen uvjet za povećanjem plaće. Od srpnja 2016. osnovica se trebala uvećati za daljnjih 1,14% (2,28: 2= 1,14%). Istim člankom u stavku III. je ugovoreno da će nakon pet mjeseci od početka primjene korigirane osnovice, sukladno prethodnom stavku, osnovica se uvećati za preostalih 50% utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. Dakle, sukladno navedenom, osnovica za plaće za prosinac 2016. i siječanj 2017. se trebala povećati za dodatnih 1,14%. Radi jednostavnijeg pregleda, tužitelj ističe da je za utuženi period osnovica plaće trebala iznositi za razdoblje prosinac 2015.-lipanj 2016. = 5.415,37 kn, za razdoblje srpanj 2016.- studeni 2016. = 5.477,11 kn, te za razdoblje prosinac 2016.- siječanj 2017.= 5.539,55 kn. S obzirom da je nesporno da tuženik nije poštivao naprijed navedene odredbe Kolektivnog ugovora te da nije obračunavao plaću sukladno povećanoj osnovici to je onda tužitelj aktivno legitimiran da traži naknadu neisplaćenih plaća. S obzirom da tužitelj nije u posjedu dokumentacije koja je potrebna radi postavljanja preciznog tužbenog zahtjeva (obračunske liste od siječnja 2016. do siječnja 2017.) te da ne može izračunati visinu uskraćene plaće i naknade plaće, to tužitelj postavlja sukladno čl.186.b. Zakona o parničnom postupku tzv. stupnjevitu tužbu kojom se predlaže sudu da naloži tuženiku dostavu svih obračunskih isprava za isplatu plaće, odnosno naknade plaće za razdoblje od siječnja 2016. do siječnja 2017. (zaključno sa siječnjem 2017.), a nakon pribave te dokumentacije tužitelj će moći precizirati tužbeni zahtjev. Podneskom zaprimljenim 19.listopada 2021. tužitelj je dostavio u spis konačno uređeni i specificirani tužbeni zahtjev kojim potražuje isplatu iznosa od 5.074,02 kn na ime razlike plaće od siječnja 2016. do siječnja 2017. sa pripadajućom zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos od dospijeća do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je točno je da je 23. studenoga 2006. sklopljen Sporazum o osnovici plaće u javnim službama sklopljen (u daljnjem tekstu: Sporazum), kao što je točno i da je 13. svibnja 2009. sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama (u daljnjem tekstu: Dodatak), odnosno da su 26. listopada 2011. sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama (u daljnjem tekstu: Izmjene dodatka). Također je točno i kako je na temelju Dodatka donesena Arbitražna odluka od 07. prosinca 2011. (dalje u tekstu: Arbitražna odluka), kojom je utvrđen sadržaj Dodatka, kao i da su Vlada RH i sindikati javnih službi 28. prosinca 2012., donijeli Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama usvojenih arbitražom od 07. prosinca 2011. (dalje u tekstu: Vjerodostojno tumačenje). Međutim, tuženik osporava pravnu valjanost Sporazuma, Dodatka, Izmjene dodatka, Arbitražne odluke te Vjerodostojnog tumačenja, a sve iz razloga kako slijedi. Člankom 186. Zakona o radu ("NN" br. 38/95., 54/95.,

65/95., 102/98., 17/01., 82/01., 114/03., 142/03., 123/03., 30/04., 137/04. -službeni pročišćeni tekst, 68/05., 94/09., 149/09.; dalje: ZR/95), koji je važio u vrijeme sklapanja Sporazuma, propisan je način sklapanja kolektivnih ugovora ako je na području za koje se sklapa kolektivni ugovor zastupljeno više sindikata, odnosno udruga sindikata više razine. U tom slučaju poslodavac o sklapanju kolektivnog ugovora može pregovarati samo sa pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata. O broju članova i sastavu pregovaračkog odbora sindikati odlučuju sporazumno, a ukoliko ne postignu sporazum o broju članova i sastavu pregovaračkog odbora odlučuje G.-socijalno vijeće, odnosno ministar nadležan za rad ako G.-socijalno vijeće nije utemeljeno. U konkretnom

slučaju, sklapanju Sporazuma nisu prethodili zakoniti kolektivni pregovori u smislu odredbe čl. 186. ZR/95 već su vršeni dogovori s predstavnicima pojedinih sindikata pa utoliko nije poštivana propisana procedura te se Sporazum zajedno sa svim svojim Dodacima, kao i Arbitražna odluka te Vjerodostojno tumačenje ukazuju nezakonitim. Tuženik nadalje ističe da Izmjene dodatka nisu sklopile sve stranke koje su sklopile Sporazum i Dodatak te da stoga iste nisu pravno valjane i obvezujuće. Naime, Sporazum i Dodatak sklopljeni su između Vlade RH i osam sindikata javnih službi dok su Izmjene dodatka sklopljene između Vlade RH i sedam sindikata (iste nije sklopio Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi H.). Notorno je da izmjene i dopune, da bi bile valjane, moraju ugovoriti sve strane ugovornog odnosa, a što ovdje nije slučaj, stoga se, uslijed nedostatka identiteta stranaka, radi o nevaljanom aktu; tako i VSRH u svojoj presudi posl. br. Revr-409/2009 od 17. ožujka 2010. ističe da „…Dodatak već sklopljenom Kolektivnom ugovoru…mogu sklopiti samo one iste ugovorne stranke koje su sklopile Kolektivni ugovor…te su samo one ovlaštene zajedno mijenjati i dopunjavati ili ukidati pojedina prava propisana već sklopljenim Kolektivnim ugovorom.“ Iz istog razloga ističe se nevaljanost Arbitražne odluke i Vjerodostojnog tumačenja. Tužitelj osnovanost svog tužbenog zahtjeva temelji na odredbi čl. III. Izmjena dodatka u kojoj stoji da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415, 37 kn bruto „za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja)“, što tuženik osporava u cijelosti. Naime, plaće u javnim službama uređene su Zakonom o plaćama u javnim službama (NN 27/01 i 39/09) i Zakonom o osnovici plaće u javnim službama (NN 39/09 i 124/09). Odredbom čl. 2. Zakona o izmjenama zakona o osnovici plaće u javnim službama (NN 124/09) određeno je da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade R. H. i sindikata javnih službi, a ako

kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna R. H.

za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada R. Hrvatske posebnom odlukom. Nadalje, odredbom čl. 3. istog zakona određeno je da se do utvrđivanja nove osnovice plaće u javnim službama na temelju članka 2. primjenjuje osnovica plaće u javnim službama utvrđena Dodatkom sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, sklopljenim između Vlade R. H. i sindikata javnih službi dana 13. svibnja 2009. Navedenim Dodatkom, odredbom čl. II. st. 1. istog, osnovica je utvrđena u visini od 5.108,84 kune bruto. Zakonom o plaćama u javnim službama, odredbom čl. 4., propisano je da plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Iz navedenih odredbi, koje su kogentne naravi te ih stranke nisu u mogućnosti svojom voljom mijenjati, proizlazi da je u utuženom razdoblju osnovica plaće iznosila 5.108,84 kune. Naime, tijekom utuženog razdoblja kolektivnim ugovorima nije bila određena osnovica plaće, a Vlada RH nije donosila posebne odluke o istoj, stoga se osnovica određivala sukladno odredbi č l. 3. Zakona o izmjenama zakona o osnovici plaće u javnim službama kojom je ista utvrđena upravo u visini od 5.108,84 kn. Pritom eventualne kasnije izmjene osnovice (npr. po čl. III. Dodatka) ne bi bile od utjecaja niti bi se primjenjivale upravo stoga što ih je sam zakonodavac, uporabom termina -utvrđena osnovica (dakle ona osnovica koja je već utvrđena u vrijeme donošenja zakona, a ne ona koja će se tek utvrditi)- isključio. Vlada RH je pak na sjednici održanoj 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama (NN 123/16) kojom je ista utvrđena u visini od 5.211,02. kuna, s primjenom od siječnja 2017. Dakle, tijekom cijelog utuženog razdoblja, tužitelju je plaća ispravno isplaćivana u visini koja je zakonom određena. Tužitelj nadalje pogrešno cijeni da su nastupile pretpostavke iz čl. III. Izmjena dodatka, odnosno da se ostvario uvjet rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto. Naime, odredbom čl. VII. t. 1. Izmjena dodatka utvrđeno je da „ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III. do V. ovih Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP- a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao“. U razdoblju od listopada 2011. do rujna 2014. Državni zavod za statistiku zabilježio je pad (negativan rast) realnog međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a u ukupno 12. tromjesečja, stoga je primjenom odredbe čl. VII. t. 1., primjenu čl. III. valjalo odgoditi za dvanaest tromjesečja, odnosno do studenog 2019. Kod toga valja naglasiti kako su Izmjene dodatka sklopljene na određeno vrijeme -na razdoblje od pet godina -pa utoliko do usklađenja, obzirom da je Sporazum istekao prije no što bi se usklađenje imalo primijeniti, nije ni moglo doći. Tuženik ponovno ističe da je tijekom cijelog utuženog razdoblja plaću tužitelja obračunavao i isplaćivao u visini sukladno Zakonu o plaćama u javnim službama, Uredbi o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, sukladno svojim općim aktima te sukladno važećim kolektivnim ugovorima. Slijedom navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan i obvezati istog na naknadu parničnog troška tuženiku. Ujedno je predložio da se u ovaj predmet pozove i R. H. kao umješač na strani tuženika jer postoji interes iste za donošenje odluke u ovom predmetu obzirom da se plaće u javnim službama osiguravaju iz Državnog proračuna.

3.Tijekom postupka stranke su u cijelosti ostale kod svojih navoda iz tužbe, odnosno odgovora na tužbu. Nadalje, tužitelj je podnio stupnjevitu tužbu prema odredbi čl.186.b ZPP-a, ali je podneskom zaprimljenim 19.listopada 2021. dostavio u spis uređeni tužbeni zahtjev kojim potražuje isplatu iznosa od 5.074,02 kn sa pripadajućom zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos od dospijeća do isplate, osim zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak. Na pripremnom ročištu održanom 11.veljače 2022., na kojemu je ujedno zaključen prethodni postupak te je otvoreno i zaključeno ročište za glavnu raspravu, tuženik je izjavio da ne osporava visinu uređenog tužbenog zahtjeva.

3.1. Prema mišljenju ovog suda u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za podnošenje stupnjevite tužbe niti se tužba tužitelja može smatrati stupnjevitom tužbom iz odredbe članka 186.b ZPP. Ovo stoga jer nije ispunjena pretpostavka postojanja tražbine tužitelja čija točna visina tužitelju nije poznata. Naime, tužitelj je svaki mjesec primao plaću, kao i obračunske liste iz kojih proizlazi visina plaće koju je isti primao, pa se tako samo radi o matematičkoj operaciji izračuna visine tužbenog traženja. S druge strane, nije ispunjena ni pretpostavka postojanja obveze tuženika u vidu građanskopravne obveze polaganja računa ili predaje pregleda imovine i obveza koju tuženica ne ispunjava jer tužitelj nije ni tvrdio da mu tuženik nije dostavljao platne liste za utuženo razdoblje. Međutim, tuženik nije tijekom postupka prigovarao da se ne radi o stupnjevitoj tužbi, pa se stoga u toj situaciji ima smatrati da je od početka pa do uređenja tužbenog zahtjeva vrijednost predmeta spora bila ona koja je navedena u uređenom tužbenom zahtjevu (a u konačnici se radi o sporu male vrijednosti).

4. Na prijedlog tuženika sud je prema odredbi iz čl. 206. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,

88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 , nadalje: ZPP) pozvao dopisom od 10.svibnja 2021. R. H. putem O. u S. na miješanje u ovaj predmet, ali se R. H. oglušila

na navedeni dopis. Ovaj sud smatra da R. H. nema pravni interes za miješanje u ovaj predmet, a to pogotovo imajući u vidu da tužitelj traži isplatu razliku plaće, te je upravo taj poslodavac i u obvezi isplatiti plaću tužitelju, a nesporno je da je poslodavac tužitelja tuženik. To bez obzira što doista tužitelj svoje potraživanje temelji na dokumentima u kojima je sudjelovala R. H., kao i dio sindikata javnih službi, međutim R. H. nije i poslodavac tužitelja. Plaću radniku, a što je ovdje tužitelj, isključivo isplaćuje poslodavac, pa stoga R. H. nema pravni interes za miješanje u ovaj predmet. Uostalom upravo iz odgovora na tužbu proizlazi da je tuženik taj koji isplaćuje plaću kao poslodavac, te da vodi računa o materijalnim pravima svojih zaposlenika jer povećanje plaće isplaćuje i iz vlastitih prihoda. Stoga je sud i odbio navedeni prijedlog na ročištu održanom 11.veljače 2022. kako je to naznačeno u izreci rješenja.

5. Sud je izveo dokaze pregledom Izmjena i dopuna Dodatku Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011., Arbitražne odluke od 7.12.2011., Dodatka Sporazumu od 13.5.2009., Vjerodostojnog tumačenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama usvojenog dana 28.12.2012., Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23.11.2006., pregledom priopćenja za javnost D. zavoda za statistiku od 28.8.2015. o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015., objave procjene DZS-a od 4.9.2015. i priopćenja za javnost DZS-a od 27.11.2015. o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015., i objave procjene DZS-a od 4.12.2015., pregledom obračunskih/platnih listi za tužitelja za utuženo razdoblje uz tablicu izračuna razlike u isplati plaće, kao i pregledom sudskih odluka priloženih u spis od strane tužitelja i tuženika.

6.Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

7.Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće temeljem odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. godine.

8.Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika koji kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama, na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme. Također, nije sporno da je tuženik u utuženom razdoblju obračunavao plaću prema osnovici od 5.108,84 kn, te nije sporna pravilnost izračuna razlike manje isplaćenih plaća u utuženom razdoblju nakon konačno uređenog tužbenog zahtjeva.

9.Među strankama je sporna valjanost i pravna snaga, te potom i način tumačenja pojedinih odredbi Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., odnosno je li tuženik trebao obračunati i isplatiti tužitelju plaću za utuženo razdoblje po osnovici od 5.108,37 kn ili po osnovici od 5415,37 kn sukladno odredbi članka III. IDDS-a. Dakle, sporna je osnova tužbenog zahtjeva, uključujući i pravo na isplatu pariteta sukladno članku IV. Izmjena i dopuna dodatka sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011.

10.Iz dokumentacije pregledane u dokaznom postupku proizlazi:

- da su Vlada RH i S. javnih službi i to S. hrvatskih učitelja,

N. sindikat zaposlenih u srednjim školama H., N. sindikat

znanosti i visokog obrazovanja, S. zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi H., S. sindikat zdravstva i socijalne skrbi H., H. liječnički sindikat, H. strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te H. sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenog 2006. S. o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se u 2007., 2008. i 2009., s primjenom od 1. siječnja svake godine, povećava osnovica za izračun plaća u javnim službama za 6% u odnosu na osnovicu za izračun plaće koja se primjenjivala u prethodnoj godini,

- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama u kojemu su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s tim da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto nakon što službeni pokazatelji D. zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto i to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te su u čl. IV. odredili način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u R. H.,

- da su Vlada RH te S. javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, s tim da te izmjene nisu potpisane po jednom sindikatu, iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a na što ukazuje u odgovoru na tužbu tuženik, kojim su Izmjenama između ostalog izmijenjeni čl. III., IV., VII. i XI. Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, koji su se odnosili na način povrata osnovice, način usklađivanja pariteta, uvjete nužne za ostvarivanje odredbi predmetnih akata i vremensko trajanje, tako da je izmijenjenim čl. III utvrđeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojemu službeni pokazatelji D. zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja,

odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto mjereno aritmetičkom sredinom (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine), izmijenjenim čl. VII. je utvrđeno da se uskladba, dakle ne i osnovica, odgađa ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III. do V. Izmjena i dopuna za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao, a izmijenjenim čl. XI. je utvrđena primjena u trajanju od 5 godina,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe i to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu, time da je iz čl. 1.Vjerodostojog tumačenja razvidno da je 7. prosinca 2011. Arbitraža usvojila sadržaj Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

11. Plaća tužitelja u utuženom razdoblju bila je uređena Zakonom o osnovici plaće u javnim službama ("NN" broj: 39/09), te je izmijenjenom

odredbom čl. 2. Zakonom o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("NN" broj: 124/09) od 24. listopada 2009. određeno da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna R. H. za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom. Nadalje, čl. 3. naprijed navedenog Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama određeno je da se na plaće u javnim službama primjenjuje osnovica plaće utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sve dok se ne utvrdi nova osnovica na temelju naprijed citirane odredbe čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama.

11.1. Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela je Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama („NN“ broj: 126/2016.), kojom je osnovica utvrđena u visini od 5.211,02 kn bruto te se ista primjenjivala od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine, koja je isplaćena u mjesecu veljači 2017.

11.2. Također, Vlada R. H. i osam sindikata javnih službi sklopili su Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („NN“ broj: 84/07, dalje: TKU/07) u kojemu su u čl. 49. st. 4. ugovorile:

„Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen 23.11.2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio ovog kolektivnog ugovora“, čime su ugovorne strane TKU/07 prihvatile sadržaj Sporazuma kao dio sadržaja TKU-a.

11.3. Slično je ugovoreno i prilikom sklapanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („NN broj: 115/10, dalje:

TKU/10) u kojemu je u čl. 51. st. 4. ugovoreno: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“.

11.4. Odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („NN broj: 141/12, dalje: TKU/12)

ugovoreno je: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“.

11.5. Iz odredbe čl. 199. st. 1. Zakona o radu („NN broj: 93/14, 127/17 i 98/19, dalje: ZR) proizlazi da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka. Nadalje iz čl. 139. ZR proizlazi da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina ako ZR-om ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Također, iz čl. 90. st. 1. ZR-a proizlazi da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, a iz čl. 92. st. 3. ZR-a proizlazi da ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu.

12. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("NN" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07,

84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), te primjenjujući pravne izvore i odredbe mjerodavnog materijalnog prava, sud je utvrdio da tužitelj osnovano potražuje isplatu razlike bruto plaće u utuženom iznosu, zbog čega je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I.

12.1. Za istaknuti je da su u cijelosti neosnovani navodi tuženika u kojima isti osporava pravnu valjanost i pravnu snagu Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011. (dalje IDD Sporazuma). Naime, iz naprijed citiranih odredbi TKU-a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 proizlazi da su Vlada RH i sindikati javnih službi nedvojbeno ugovorili da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje prema uvjetima specificiranim u IDD Sporazuma. Štoviše, Vlada RH kao potpisnik IDD Sporazuma izrijekom je potvrdila njegovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2012., te nikad nije dovodila u pitanje njegovu pravnu valjanost i nije nikada u odgovarajućem sudskom postupku tražila utvrđenje njegove ništavosti. Osim toga valja istaknuti i da su sukladno odluci Vrhovnog suda R. H. broj Revr-408/12-2 i odluci Ustavnog suda R. H.

broj: U-III/3535/12, odredbe kolektivnog ugovora ništetne zbog nedostatka u sklapanju samo ako je sindikat bio isključen protivno zakonu iz postupka kolektivnog pregovaranja i sklapanja ugovora. U konkretnom slučaju IDD Sporazuma nije potpisao jedan od sindikata, međutim iste je parafirao, a što ne spori niti tuženik, iz čega je razvidno da je sudjelovao u pregovaranju pa se ne može pozivati na ništetnost istih.

12.2.Slijedom navedenog, a prema stavu ovog suda, IDD Sporazuma predstavljaju valjani Kolektivni ugovor, što je potvrđeno i citiranim odredbama TKU- a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 pa su odredbe istog u smislu citiranog čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("NN broj: 39/09, 124/09) temelj za određivanje osnovice u utuženom razdoblju. To stoga što su odredbe IDD Sporazuma bile na snazi do 26. siječnja 2017. jer je čl. XI IDD Sporazuma ugovoreno trajanje na određeno vrijeme od 5 godina, koje je vrijeme produženo za tri mjeseca sukladno citiranom čl. 199. st. 1. ZR-a.

12.3. Neosnovane su tvrdnje tuženika vezane za odgodu primjene čl. III IDD Sporazuma jer odredbom čl. VIII IDD Sporazuma nije odgođena primjena čl. III. IDD Sporazuma. Naime, iz teksta i smisla odredbe čl. VII., kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011., tako i iz Vjerodostojnog tumačenje od 28. prosinca 2012. proizlazi da se odgoda odnosi samo na način "usklađivanja pariteta" određen u čl. IV. i V. IDD Sporazuma, slijedom čega nije došlo do odgode primjene čl. III. kojim je uređen način povrata osnovice. Istovjetan zaključak proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda R. H. broj: Rev-1111/2020-2.

12.4. Budući su među strankama nesporni podaci D. zavoda za statistiku, prema kojima je zabilježena stopa rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a u drugom tromjesečju 2015. od 1,2%, odnosno u trećem tromjesečju od 2,8%, a što daje aritmetičku sredinu od 2 %, te da su podaci za treće tromjesečje objavljeni 4. prosinca 2015., proizlazi da su se uvjeti iz čl. III IDD Sporazuma za obračun plaća u javnim službama po osnovici od 5.415,37 kn bruto ostvarili s plaćom za prosinac 2015., koja je trebala biti isplaćena do 15. siječnja 2016. i trajali su do zaključno s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja je trebala biti isplaćena do 15. veljače 2017.

13. Nadalje, ovaj sud smatra da je i tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na obračun pariteta, osnovan.

13.1. Naime, odredbom članka IV. st. 1. IDDS propisano je da će točno šest mjeseci nakon objave podataka iz članka III. Izmjena dodatka, ugovorne strane utvrditi odnos (koeficijent) pariteta između:

-pariteta mjesečne osnovne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u R. H. u prethodnoj godini i

-istog pariteta iz prethodne alineje u 2008., a sve prema podacima D. zavoda za statistiku R. H..

13.2. Prema statističkim podacima D. zavoda za statistiku, mjesečna osnovna bruto plaća početnika sa VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci u 2015. godini iznosi 6.225,44 kn, dok je prosječna mjesečna nominalna bruto plaća u privredi u R. H. za isti razdoblje iznosila 7.247,50 kn,

odnosno da paritet za 2015. iznosi 85,9:100 (dobiveno podjelom iznosa od 6.225,44 kn sa iznosom od 7.247,50 kn).

13.3. Kako je člankom VII. b. st. 3. i st. 8. IDDS utvrđeno da paritet za 2008. iznosi 87,9:100, to primjenom citirane odredbe članka IV. st. 1. IDDS dolazi do odnosa pariteta 85,9:100 / 87,9:100 = 97,72 kn, odnosno paritet iz 2015. je manji od pariteta iz 2008. godine za 2,28 %.

13.4. Nadalje, odredbom članka IV. st. 2. IDDS određeno je da, u slučaju smanjenja pariteta u odnosu na 2008. godinu, osnovica za obračun plaća korigirat će se od prvog slijedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike, na način da se ista uveća za polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog postotnog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008.

13.5. Sindikati javnih službi su dana 2. lipnja 2016. pozvali Vladu RH da, sukladno članku IV. IDDS utvrde tzv. koeficijent iz članka IV. st. 1. IDDS, na koji poziv se Vlada oglušila.

13.6. Prema odredbi članka 297. st. 4. Zakona o obveznim odnosima („NN“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.; dalje: ZOO), uzima se da je uvjet ispunjen ako njegovo ispunjenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, spriječi strana na čiji je teret određen, odnosno da nije ispunjen ako njegovo ispunjenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroči strana u čiju je korist određen, dok je prema odredbi članka 272. st. 1. ZOO-a, činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi.

14. Slijedom navedenoga, kvocijent pariteta iz članka IV. st. 1. IDDS, ima se smatrati utvrđenim, i to dana 4. lipnja 2016., jer je Državni zavod za statistiku objavio podatke 4. studenoga 2015., pa je rok određen člankom IV. st. 1. IDDS, 4. lipnja 2016., čime je ispunjen uvjet primjene citiranog članka IV. st. 2. IDDS, a obzirom da je paritet odrediv prema objektivnim statističkim podacima Državnog zavoda za statistiku.

14.1. Iz navedenoga proizlazi da se, počevši od plaće za srpanj 2016., osnovica trebala uvećati za daljnjih 1,14 % (2,28% : 2 = 1,14 %).

14.2. Odredbom članka IV. st. 3. IDDS određeno je da će, nakon pet mjeseci od početka primjene korigirane osnovice, sukladno prethodnom stavku, osnovnica uvećati za preostalih 50% utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008.

14.3. S obzirom da je tuženik u utuženom razdoblju obračunavao tužitelju plaću po osnovici od 5.108,84 kn, iako je bio u obvezi obračunavati plaću po osnovici od 5.415,37 kn, to je u obvezi naknaditi tužitelju potraživanje s osnova razlike bruto plaće i naknade plaće.

14.4. I dodatno, osnovica plaće za prosinac 2016. i siječanj 2017. trebala se uvećati za još daljnjih 1,14 % u skladu s navedenim u obrazloženju pod točkama 14. - 14.2 ove odluke.

14.5. Sukladno navedenom, prihvaćen je u cijelosti kao osnovan obračun razlike plaće tužitelja koji bi mu trebao biti isplaćen u utuženom periodu, u ukupnom iznosu od 5.074,02 kn bruto, te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

15. Rok za izvršenje predmetne činidbe određen je sukladno odredbi čl. 328. st.2. ZPP-a.

16. Prema odredbi članka 433.a stavak 1. ZPP-a kada utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu. Ako je utužio novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtijeva bruto iznos smatra se da je utužio bruto iznos,slijedom čega je odlučeno kao u izreci presude.

17. Na sve dosuđene iznose tužitelju je dosuđena i zatezna kamata sukladno odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima („NN“, broj: 35/05,

41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO), osim u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, sadržanim u bruto iznosu plaće, koji dospijevaju tek s isplatom sukladno odredbi članka 45. stavak. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak (NN 187/04) i članka 61. stavka 1. i 9. Pravilnika porezu na dohodak, a što je tužitelj i specificirao u tužbenom zahtjevu.

18. Dokaze koji se ne obrazlažu posebno u ovoj odluci sud smatra irelevantnim za ishod ovog postupka.

19. Tužitelj je u ovom postupku u cijelosti uspio sa svojim zahtjevom, pa mu sukladno odredbi članka 154. st. 1. u vezi sa čl. 155. ZPP-a pripadaju troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, nadalje:Tarifa) i vrijednosti predmeta spora. Tužitelju je priznat trošak za sastav tužbe u iznosu od 750,00 kn prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife, za sastav jednog obrazloženog podneska kojim se očituje na odgovor na tužbu u iznosu od 750,00 kn prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife, za zastupanje na ročištu na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari održanom 11.veljače 2022. u iznosu od 750,00 kn prema Tbr. 9. toč. 1.Tarife, za sastav obrazloženog podneska od 19.listopada 2021. kojim se uređuje tužbeni zahtjev u visini od 750,00 kn sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, i za zastupanje na ročištu za objavu odluke iznos od 375,00 kn (Tbr. 9. t. 3. Tarife), odnosno sveukupno 3.375,00 kn, uz napomenu da punomoćnik tužitelja nije zatražio uvećanje troška za 25% PDV-a. Svi troškovi koji su dosuđeni tužitelju su po mišljenju suda bili nužni i opravdani za vođenje ovog postupka prema odredbi iz čl. 155. ZPP-a, te su usklađeni sa važećom odvjetničkom tarifom. Na sve dosuđene troškove sud je dosudio i zateznu kamatu prema stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a tekućom od dana donošenja ove odluke, a to sukladno odredbi iz čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN 142/12, 25/13, 93/14, 73/17). Stoga je odlučeno kao u izreci presude pod točkom II.

Split, 16.veljače 2022.

Sutkinja: Jerka

Kovačić Garac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba može izjaviti žalbu putem ovog suda nadležnom županijskom sudu i to u roku od 15 dana od dana održanog ročišta za objavu presude za stranku koja je uredno obaviještena o istome, a od primitka iste za neuredno obaviještenu stranku o ročištu za objavu.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovog suda, pismeno u tri primjerka.

Ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, a istom ročištu nije pristupila tada će se dan objave presude na e-oglasnoj ploči smatrati kao dan primitka pismenog otpravka presude.

U slučaju da stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu tada će joj se pismeni otpravak presude dostaviti putem pošte te će se kao dan primitka uzeti dan kada joj je ista uručena od strane službenika pošte.

U razdoblju od 1.-15. kolovoza rokovi za žalbu ne teku.

Dna:

- tužitelju putem punomoćnika,

- tuženiku putem punomoćnika,

- u spis.