Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 24 Gž R-1429/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Vesne Žulj kao predsjednice vijeća, Tomislava Aralice kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Roberta Jambora kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Š. V. iz Z., …, OIB: …, kog zastupa G. Š., odvjetnica u Z., …, protiv tuženika T. zajednice Općine V., …, OIB: …, kog zastupa I. R. M., odvjetnik u O. društvu K. & P. d.o.o. u Z1., …, radi utvrđenja otkaza nezakonitim i vraćanja na rad, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr- 124/20 od 20. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 16. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-124/20 od 20. svibnja 2021.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-124/20 od 20. svibnja 2021. pod točkama I. i II. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Odlukom Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-124/20 od 20. svibnja 2021. presuđeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je otkaz ugovora o radu koji je zaključen između stranaka 1. prosinca 2007. godine i koji je otkaz tuženik dao tužitelju odlukom od 28. prosinca 2018. nije dopušten, pa stoga radni odnos tužitelju nije prestao.

II. Naređuje se tuženiku da tužitelja vrati na posao s danom 29. prosinca 2018. godine.

III. Nalaže se tuženom da tužitelju nadoknadi parnični trošak ovog postupka, sve u roku od 15 dana.“"

Istom odlukom je i riješeno:

"I Odbija se prijedlog tužitelja koji glasi:

„1. Nalaže se tuženiku da privremeno vrati tužitelja na rad, te da mu isplaćuje naknadu plaće za vrijeme ovog spora.

2. Ova privremena mjera ostaje na snazi do donošenja pravomoćne odluke u ovom sporu.“

II Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak ovog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna, u roku od 8 dana.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška postupka preko određenog iznosa od 2.500,00 kuna, a do zatraženog iznosa."

2. Protiv navedene presude u cijelosti i rješenja pod točkama I. i II. izreke tužitelj je izjavio pravovremenu žalbu iz svih žalbenih razloga određenih člankom 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP), s prijedlogom da viši sud pobijanu presudu i rješenje preinači.

3. Tuženik je dostavio odgovor na žalbu u kojem pobija žalbene razloge tužitelja. Traži naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a budući da se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Tužitelj tuži svog poslodavca radi utvrđenja nedopuštenim odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, vraćanja na rad, izdavanja privremene mjere i naknade troškova postupka. Tijekom postupka utvrđene su sljedeće bitne činjenice:

- tužitelj i T. vijeće T. zajednice Općine V. (dalje T.), zastupano po predsjedniku K. K., zaključili su 30. studenoga 2007. „Ugovor o pravima i obvezama direktora“ temeljem kog je tužitelj radio na radnom mjestu direktora T. ureda T. na vrijeme od 4 godine (listovi 9-12 spisa);

- unatoč što je rok od 4 godine istekao još 2011., tužitelj je nastavio raditi poslove direktora T. ureda T., a da stranke novi ugovor nisu zaključile;

- M. turizma je 28. lipnja 2017. donijelo rješenje o imenovanju povjerenika u T. u osobi K. L., čime su suspendirane zakonske ovlasti direktora T. ureda T. (list. 64 - 65 spisa);

- M. turizma je 16. studenoga 2018. donijelo rješenje o imenovanju povjerenika u T. u osobi I. A. umjesto K. L., čime su suspendirane zakonske ovlasti direktora T. ureda T. (list. 66 - 68 spisa);

- dana 14. prosinca 2018. godine T. vijeće T. donijelo je odluku o razrješenju Š. V. s funkcije direktora T. ureda T. (listovi 17 - 20 spisa);

- tužitelj nije osporavao ovu odluku, nije protiv nje ustao s nekim pravnim lijekom niti tužbom;

- predsjednik T., K. K., donio je 28. prosinca 2018. Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu radniku Š. V., direktoru T. ureda T. zbog osobito teških povreda obveza iz radnih odnosa radi kojih nastavak radnog odnosa nije moguć, kao i zbog toga jer je odlukom T. vijeće T. razriješen s funkcije direktora T. ureda T. (listovi 6 - 8 spisa);

- protiv ove odluke tužitelj je podnio zahtjev za zaštitu prava na kog se tuženik nije očitovao (listovi 13 - 15 spisa).

8. Na utvrđene činjenice sud je prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz čl. 4., čl. 10. i čl. 124. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17, 98/19, dalje: ZR), neimenovane odredbe Zakona o turističkim zajednicama i promicanju hrvatskog turizma („Narodne novine“ broj: 152/08, 52/19, dalje ZTZ), na snazi od 1. siječnja 2009. do 31. prosinca 2019., neimenovane odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO), neimenovane odredbe Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 125/11, 68/13, 110/15 dalje: ZTD), te čl. 346. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, dalje: OZ), pa presudio kao u izreci osporene odluke.

9. Sud je prvog stupnja pravilno utvrdio bitne činjenice, ali nije na njih sasvim pravilno primijenio materijalno pravo.

10. Nije sasvim ispravan zaključak suda prvog stupnja kako je „Ugovor o pravima i obvezama direktora“ temeljem kog je tužitelj radio na radnom mjestu direktora T. ureda T. zajednice Općine V. (dalje: T.) i to na vrijeme od 4 godine, čisti menadžerski ugovor iz čl. 4. st. 3. ZR na kog se primjenjuju odredbe ZOO, a ne samo odredbe ZR. Prema mišljenju ovog višeg suda, riječ je o mješovitom menadžerskom ugovoru, odnosno o ugovoru o radu koji ima elemente menadžerskog ugovora, pa se na njega pored odredbi ZR primjenjuju i odredbe ZOO, ZTZ i statuta tuženika.

11. Naime, u predmetnom „Ugovoru o pravima i obvezama direktora“ od 30. studenoga 2007., stranke utvrđuju kako je T. vijeće T. imenovalo Š. V. za direktora T. ureda T. na vrijeme od 4 godine, utvrđuju se njegova prava, obveze, ovlaštenja i odgovornost, ali isto tako ugovara neto mjesečna plaća od 6.250,00 kuna, naknade za rad u redovno radno vrijeme, u dane godišnjeg odmora, plaćenog dopusta, državnih i vjerskih praznila, bolovanja, te drugo. Stoga ovaj ugovor nije čisti menadžerski ugovor, već takozvani mješoviti. Istovrsno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud RH u više svojih odluka kad su u pitanju bili slični ugovori direktora turističkih ureda, primjerice u odluci poslovni broj Revr 955/14 od 20. travnja 2017. U toj odluci se navodi: „Tužiteljica je sa tuženikom sklopila ugovor o radu na određeno vrijeme u trajanju od četiri godine za radno mjesto direktorice T. ureda T. zajednice. Pritom treba napomenuti da se ne radi o klasičnom ugovoru o radu na određeno vrijeme, već o ugovoru koji ima elemente menadžerskog ugovora, odnosno na koji se primjenjuju odredbe Statuta tužene prema kojem se direktor T. zajednice imenuje na mandat od četiri godine. Stoga su pravilno nižestupanjski sudovi zaključili da se na odluku o razrješenju dužnosti, a kojom je ujedno otkazan ugovor o radu na određeno vrijeme, ima primijeniti Statut tužene i koji u odredbi čl. 61. st. 1. toč. 6. predviđa mogućnost da ako turističko vijeće ne prihvati izvješće o radu direktora Turističkog ureda da isti može biti razriješen.“

12. Predmetni ugovor o radu s elementima menadžerskog ugovora istekao je još 2011., a nakon toga stranke nisu zaključile novi ugovor. Tužitelj je i dalje nastavio obnašati poslove direktora T. ureda T. sve do imenovanja prvog povjerenika T., K. L. rješenjem M. turizma od 28. lipnja 2017. Tim rješenjem su suspendirane zakonske ovlasti direktora T. ureda T.. Tužitelj je i nakon toga nastavio obavljati poslove kod tuženika. M. turizma je 16. studenoga 2018. donijelo novo rješenje o imenovanju povjerenika u T. u osobi I. A. umjesto K. L. čime su suspendirane zakonske ovlasti direktora T. ureda T., ali tužitelj ondje i dalje radi. Takvo stanje je trajalo do 14. prosinca 2018. godine kad je T. vijeće T. donijelo odluku o razrješenju Š. V. s funkcije direktora T. ureda T.. Dakle, tužitelj je faktično obnašao poslove radnog mjesta direktor tuženika od 2011. do odluke o razrješenju koju je donijelo T. vijeće T. dana 14. prosinca 2018. Znači, sedam godina.

13. Nije pravilan zaključak suda prvog stupnja kako istekom konkretnog ugovora o radu s elementima menadžerskog ugovora nije mogao nastati prešutni ugovor o radu. I to upravo zato što predmetni ugovor predstavlja i ugovor o radu, a svi ugovori o radu za radno mjesto direktora Turističkog ureda moraju imati elemente menadžerskog ugovora.

14. Zakon propisuje kako ugovor o radu mora biti zaključen u pismenom obliku, ali ako nije, onda u čl. 14. st. 2. do 4. ZR propisuje sljedeće: (2) Propust ugovornih stranaka da sklope ugovor o radu u pisanom obliku, ne utječe na postojanje i valjanost toga ugovora. (3) Ako ugovor o radu nije sklopljen u pisanom obliku, poslodavac je dužan prije početka rada, radniku izdati pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu. (4) Ako poslodavac prije početka rada ne sklopi s radnikom ugovor o radu u pisanom obliku ili mu ne izda pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

15. Primijenjeno na predmetni slučaj to znači da se od 30. studenoga 2011., zato jer je tužitelj nastavio raditi za tuženika, a da ovaj s njim nije sklopio ugovor o radu u pisanom obliku niti mu je izdao pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu, smatra kako je poslodavac s radnikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Ali to ne znači da on nakon toga ne može biti razriješen s tog radnog mjesta u skladu sa ZTZ i Statutom tuženika. Zbog toga je pogrešno i neprihvatljivo shvaćanje suda prvog stupnja kako tužitelj uopće nije bio u radnom odnosu s tuženikom nakon što mu je 30. studenoga 2011. istekao predmetni ugovor o radu s elementima menadžerskog ugovora. Jer kako onda objasniti odluku T. vijeća T. o razrješenju od 14. prosinca 2018. i odluku predsjednika T. o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 28. prosinca 2018.? A osobito činjenicu da je on kod tuženika faktično radio sedam godina, i to očito uz znanje i odobrenje tuženika kao poslodavca.

16. Međutim, i na ovaj prešutni ugovor o radu primjenjuju se odredbe ZTZ i Statuta tuženika koje reguliraju imenovanje i razrješenje direktora T. ureda T.. Prema odredbi čl. 17. toč. 6. ZTZ turističko vijeće turističke zajednice, između ostalog, razrješava direktora turističke zajednice. T. vijeće može razriješiti direktora turističke zajednice i prije isteka mandata pod pretpostavkama iz čl. 22. st. 7. ZTZ. Isto je propisano i čl. 21. toč. 9. i 41. Statuta tuženika od 3. studenoga 2010. (listovi 37 - 63 spisa). Stoga, kad je T. vijeće T. 14. prosinca 2018. donijelo odluku o razrješenju tužitelja s funkcije direktora T. ureda T., ono je odlučivalo unutra svojih zakonskih i statutarnih ovlaštenja.

17. Zakonitost odluke T. vijeća T. od 14. prosinca 2018. nije osporena. Tužitelj protiv iste nije pokrenuo neki pravni lijek niti je ustao s tužbom. Ne osporava ju ni u ovom postupku. Dakle, temeljem ove odluke tužitelj je prestao biti direktor T. ureda T., a ne temeljem sporne odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

18. Sporna odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju koju je donio predsjednik T. 28. prosinca 2018. u svom obrazloženju sadrži više razloga zbog kojih se ugovor otkazuje. Navodi se kako je on razriješen odlukom T. ureda T. s funkcije direktora T. ureda T. zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa, a što ima za posljedicu donošenje ove odluke o izvanrednom otkazu. U nastavku se nabrajaju dotične osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa.

19. Prema odredbama čl. 116. st. 1. i 2. ZR, poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Sve to poslodavac u sporovima ove vrste mora dokazati temeljem odredbe čl. čl. 135. st. 3. ZR.

20. Osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa nabrojane u predmetnoj odluci o otkazu (listovi 6-8 spisa) su sljedeće:

1. neizvršavanje i nemarno izvršavanje svojih dužnosti,

2. nezakonit, nesavjestan i nepravilan rad kao i prekoračenje ovlaštenja,

3. onemogućio je pravilan rad i funkcioniranje ostalih tijela TZ,

4. nije pripremio i predao predsjedniku T. dokumentaciju za sazivanje skupštine, 5. nije dostavio predsjedniku T. planove i programe rada,

6. nije pravodobno uplaćivao dio boravišnih pristojbi u proračun općine V., 7. nakon 14. prosinca 2018. nije se više pojavio na radnom mjestu.

21. Prema odredbi iz čl. 135. st. 3. ZR, u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac.

22. Ali za donošenje zakonite odluke u predmetnom sporu i nije odlučno utvrđenje ovih navodnih osobito teških povreda obveze iz radnog odnosa, pored nesporne činjenice da je tuženik razriješen funkcije direktora T. ureda T. odlukom T. vijeća T., koje je odlučivalo unutra svojih zakonskih i statutarnih ovlaštenja. Ta odluka o razrješenju je ona „druga osobito važna činjenica“ iz čl. 116. st. 1. ZR zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć, a koja se okolnost u obrazloženju osporene odluke predsjednika T. spominje na početku obrazloženja kao razlog izvanrednog otkaza ugovora o radu. Po mišljenju ovog višeg suda, ta odluka T. ureda je doista osobito važna činjenica zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Iz ovog razloga nije osnovan glavni tužbeni razlog za utvrđenjem kako odluka o otkazu nije dopuštena, a posljedično i zahtjevi za utvrđenjem kako radni odnos nije prestao te vraćanje na posao.

23. Zato je valjalo po čl. 368. st. 2. ZPP odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu jer je ovaj drugostupanjski sud utvrdio kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, ali je i pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu.

24. I odluka o troškovima postupka zakonita je kako po osnovu, temeljem čl.154. st.

1. ZPP, tako i po visini troškova, temeljem čl. 155. ZPP. Tužitelj je u cijelosti izgubio parnicu pa je dužan tuženiku nadoknaditi troškove. Sud prvog stupnja je pravilno postupio kad je tuženiku priznao troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice, dok je troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku priznao prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, dalje OT).

Posebno o žalbi protiv rješenja:

25. Pravilno je sud prvog stupnja zaključio kako ne postoje zakonske pretpostavke iz čl. 346. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, dalje: OZ) i čl. 124. st. 2. ZR potrebne za donošenje privremene mjere. Naime, predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine, a iz gore navedenih razloga.

26. Stoga je valjalo po čl. 380. toč. 3. ZPP, u svezi s čl. 11. OZ, odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi osporeno rješenje u pobijanom dijelu.

27. Zahtjev tuženika za naknadom troška sastava pisanog odgovora na žalbu nije osnovan jer se po čl. 155. st. 1. ZPP ne radi o trošku potrebnom za vođenje parnice pa ga je po čl. 166. st. 2. ZPP valjalo odbiti.

U Zagrebu 16. veljače 2022. godine

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj