REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 15 Pž-950/2020-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kamelije Parać, predsjednice vijeća, Maria Vukelića, suca izvjestitelja i Marine Veljak, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja STEČAJNA MASA IZA M. d.o.o. – u stečaju, OIB ..., L. kojeg zastupa stečajni upravitelj M. P. iz S., protiv 1. tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB ..., kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo, Građansko- upravni odjel, D. te 2. tuženika OPĆINA L., OIB ..., L., kojeg zastupa punomoćnik N. P., odvjetnik u B., radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-958/14 od 30. svibnja 2016. u sjednici vijeća održanoj 16. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-958/14 od 30. svibnja 2016.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje da je tužitelj M. d.o.o., vlasnik zemljišta označenog sa čest. zem. 13060/36, 13060/37 i 13060/38, upisanog u Z.U. 578 K.O. L. pa se ovlašćuje temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva navedenog zemljišta, na svoje ime i za cijelo, uz istodobno brisanje upisanog društvenog vlasništva. Također je tužitelj odbijen i sa zahtjevom za naknadu tužitelju parničnog troška.

2. Tako je prvostupanjski sud presudio ocjenjujući da u ovoj pravnoj stvari tužitelj nije dokazao da su sporne nekretnine bile predmet pretvorbe društva „U.“ d.d. S., koje nekretnine je tužitelj kupio u ovršnom postupku.

3. Također prvostupanjski sud je ocijenio da tužitelj vlasništvo na spornim nekretninama nije mogao steći niti dosjelošću budući nije ostvaren ni zakonom propisani rok od 20 godina za stjecanje vlasništva dosjelošću, na koju osnovu se tužitelj poziva u svojoj tužbi.

4. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu osporavajući je u cijelosti iz svih zakonom predviđenih razloga. Žalitelj ističe kako su naknadno, nakon izvršene pretvorbe, izvršene brojne parcelacije zemljišta na način da su se mijenjale oznake čestice i površina čestica pa tako i u odnosu na utužene nekretnine. Žalitelj smatra da sud nije u pravu ni kada navodi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni zakonom propisani uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Poduzeća U. s.p.o. odnosno U. d.d. bila su u posjedu spornih nekretnina od 1984. godine pa do danas. Na njima su izgrađene građevine temeljem građevinskih dozvola. Tužitelj je u posjed kompletnog kompleksa zemljišta i zgrada stupio nakon kupnje na dražbi u ovršnom postupku u travnju 2009. godine, a njegov posjed je zakonit istinit mit i pošten.

5. Iz spisu priloženih položajnih nacrta vidljivo je da se svih jedanaest zgrada koji je tužitelj kupio nalaze na spornom zemljištu i jasno je da je tužitelj opravdano smatrao da je kupnjom zgrada kupio zemljište oko tih zgrada koje tim zgrada pripada i preko kojeg pristupa u zgrade. Stoga predlaže žalbu prihvatiti, pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

6. Odgovor na žabu nije podnesen.

7. Tužiteljeva žalba nije osnovana.

8. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/91, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 70/19; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud donio pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.

9. Iz stanja spisa proizlazi da žalbenim navodima tužitelj u biti ponavlja navode istaknute tijekom prvostupanjskog postupka, a u vezi kojih je prvostupanjski sud dao jasne i valjane razloge i pravilnom primjenom materijalnog prava utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Predmet spora u ovoj parnici je utvrđenje prava vlasništva na u tužbi navedenim nekretninama upisanim u zemljišnim knjigama kao društveno vlasništvo. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj nakon što je prethodno u zemljišnoknjižnom postupku odbijen sa zahtjevom za upis prava vlasništva spornih nekretnina sada to želi ostvariti u parničnom postupku pozivajući se na dosjelost.

11. Tužitelj u tužbi tvrdi da je vlasnik nekretnina označenih sa čest.zem. 13060/36, čest. zem. 13060/37 i čest. zem. 13060/38 upisanih u Z.U. 578 K.O. L. (dalje u tekstu: sporne nekretnine) koje u naravi predstavljaju zemljište koje se nalazi ispod i oko 11 zgradnih čestica (u tužbi navedenih, pod točkama II. i III., dalje u tekstu: zgradne čestice) te koje pripada tim zgradama u cijelosti i služi za njihovu redovnu upotrebu. Vlasništvo navedenog zemljišta tužitelj tvrdi da je stekao dosjelošću neprekidnim, samostalnim, zakonitim, istinitim i poštenim posjedovanjem, osobno i putem svojih pravnih prethodnika duže od 20 godina računajući od 8. listopada 1991. do danas.

12. Nije sporno da je tužitelj 11 zgradnih čestica i na njima sagrađenih zgrada kupio u ovršnom postupku koji se kod Općinskog suda u K. pod poslovnim brojem Ovr-849/99 vodio nad „U.“ d.d. S. kao ovršenikom te da je u zemljišnoj knjizi tužitelj uknjižen kao njihov vlasnik. Sporno je da li je tužitelj postao vlasnik i okolnog zemljišta-spornih nekretnina.

13. Prvotuženik Republika Hrvatska ističe da je tužbeni zahtjev neosnovan jer u postupku pretvorbe društvenog poduzeća U. s.p.o. je vrijednost društvenog kapitala bila procijenjena samo za čestice zemlje 13060/35 K.O. L., a ne i sporne nekretnine. Stoga smatra da na uređenje imovinskopravnih odnosa treba primijeniti Zakon o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije odnosno Zakon o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske.

14. Drugotuženik Općina L. osporava u cijelosti tužbeni zahtjev ali ne poriče da je tužitelj uknjiženi vlasnik predmetnih zgradnih čestica. Ističe da je tužitelj u zemljišnoknjižnom postupku poslovni broj Z-1359/99 odbijen u zahtjevu za sjedinjenjem z.k. tijela i uknjižbu prava vlasništva upravo spornih nekretnina. Osporava da bi tužitelj imao zakonit posjed na sporne nekretnine jer da darovni ugovor i izjave o priznavanju vlasništva (između općine L. i poduzeća U.) koje spominje tužitelj, glase na točno određene nekretnine, ali to nisu sporne nekretnine obuhvaćene ovom tužbom.

15. Tužitelj nije dokazao odlučne činjenice, u ovoj pravnoj stvari, vlasništvo spornih nekretnina pa je tužbeni zahtjev osnovano odbijen.

16. Tužitelj nije mogao steći vlasništvo dosjelošću jer nije ostvaren zakonom propisani rok od 20 godina za stjecanje vlasništva dosjelošću propisani odredbom članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10 i 143/12; dalje: ZVDSP).

17. Prema odredbi čl. 18. st. 3. ZVDSP-a posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. To znači da se prestanak poštenog posjeda vezuje za spoznaju da posjed nije pošten.

18. Pravilno ističe prvostupanjski sud da je tužiteljev posjed svakako prestao biti pošten najkasnije kada je 22. prosinca 2009. u zemljišnim knjigama Općinskog suda u K., ZK odjela B. u Z.Ul. 578 na nekretninama oznake 13060/36, 13060/37 i 13060/38 (dakle, upravo na nekretninama koje su predmet tužbenog traženja) pod poslovnim brojem Z-1359/09 zabilježeno odbijanje prijedloga tužitelja za sjedinjenje ZK. tijela u jedno ZK. tijelo i uknjižbu prava vlasništva spornih nekretnina.

19. Stoga su neosnovani žalbeni navodi da je u razdoblju od 8. listopada 1991. pa do 8. listopada 2011. protekao zakonom propisani rok od 20 godina za stjecanje prava spornih nekretnina vlasništva dosjelošću.

20. Povrh navedenog, treba istaknuti da je nakon što je u dokaznom postupku prvostupanjski sud pregledao isprave priložene spisu, pravilno je zaključio da tužitelj nije dokazao da su sporne nekretnine unesene u društveni kapital u postupku pretvorbe, te nekretnine nisu procijenjene i uključene u vrijednost društvenog odnosno temeljnog kapitala u postupku pretvorbe društva „U.“ d.d. S.. To je vidljivo iz rješenja HFP Klasa: UP/I-..., Urbroj: ... od 18. prosinca 1997. Tužitelj ističe da je nemoguće da su svi objekti bili sagrađeni na tadašnju čestici 13060/35 površine 6353 m² kada je vidljivo iz geodetske podloge da cijeli kompleks zgrada sa zemljištem ima više od 12 000 m² a ne samo 6353 m².

21. Jednako tako, pravilno ističe prvostupanjski sud da nije ovlašten utvrđivati eventualne nedostatke odnosno pogreške ili propuste u predmetnom rješenju s napomenom da tužitelj tijekom postupka nije niti isticao da je protiv navedenog rješenja podnosio žalbu radi pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Sud nije ovlašten utvrđivati što spada u zemljište potrebno za redovnu upotrebu zgrade, već je to bilo ovlašteno utvrđivati, a u odnosu na nekretnine koje su predmet tužbenog traženja, nadležno tijelo ureda državne uprave u upravnom postupku. Stoga su i neosnovani žalbeni razlozi u odnosu na izneseno.

22. Nisu osnovani žalbeni razlozi da je sud bio dužan vještačenjem po sudskom vještaku geodetske struke uz očevid na licu mjesta utvrditi da procijenjena čestica zemlje 13060/35 odgovara spornim česticama 1360/36, 1360/37, 1360/38, koje su bile formirane nakon što je postupak pretvorbe već bio proveden, a posebice da bi vještak trebao utvrditi koje je zemljište u formalnopravnom smislu stvarno procijenjeno, a koje, nije jer to ne može biti predmet parničnog postupka pred sudom. Ostali žalbeni razlozi nisu od značaja za pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

23. Iz obrazloženja pobijane presude vidljivo je da je prvostupanjski sud argumentirano i detaljno naveo i obrazložio koje je o činjenice utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio, koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a izjasnio se i o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora. Ova utvrđenja i ocjene prihvaća i ovaj žalbeni sud bez potrebe daljnjeg suvišnog ponavljanja iznesenog u prvostupanjskoj odluci.

24. Tijekom postupka nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Razlozima svoje žalbe žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost pobijane presude.

25. Odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita jer je tužitelj u cijelosti izgubio spor, te mu temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a ne pripada niti pravo na naknadu troškova parničnog postupka.

26. Stoga je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 16. veljače 2022.

Predsjednica vijeća

Kamelija Parać, v.r.