REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 73 Pž-3847/2018-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Gorana Aralica Martinović, u pravnoj stvari tužitelja A. B. d.d., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik A. H., odvjetnik iz Z., protiv tuženika E. O. d.d., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnica M. L., odvjetnica u Odvjetničkom društvu G. & P. d.o.o. iz Z., radi isplate iznosa od 95.373,65 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1179/2017 od 26. siječnja 2018., 16. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1179/2017 od 26. siječnja 2018. u točki I. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje odluka o troškovima postupka sadržana u točki II. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1179/2017 od 26. siječnja 2018. u dijelu kojim je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 6.272,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude 26. siječnja 2018. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 8 (slovima: osam) dana.

II. Preinačuje se odluka o troškovima postupka sadržana u točki II. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1179/2017 od 26. siječnja 2018. u dijelu kojim je dosuđen tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 4.687,50 kn i rješava:

Odbija se tuženikov zahtjev da mu tužitelj naknadi troškove postupka u iznosu od 4.687,50 kn (četiritisućešestoosamdesetsedam kuna i pedeset lipa) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude 26. siječnja 2018. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 8 (osam) dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1179/2017 od 26. siječnja 2018. odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da mu tuženik plati iznos od 95.373,65 kn sa zakonskim zateznom kamatama koje teku od 7. lipnja 2013. pa do 31. srpnja 2015. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od osam dana (točka I. izreke). Naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 10.960,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude 26. siječnja 2018. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 8 (slovima: osam) dana (točka II. izreke).

2. Protiv navedene presude je tužitelj izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka te predlaže da ovaj sud preinači pobijanu odluku i usvoji tužbeni zahtjev, a podredno da je ukine i vrati predmet sudu prvog stupnja na ponovan postupak. U žalbi u bitnome ponavlja navode istaknute u tijeku postupka pred sudom prvog stupnja te navodi da je presuda nerazumljiva i proturječna sa stanjem spisa te da nema razloga o odlučnim činjenicama zbog čega se ne može ispitati jer je između stranaka sporna osnova i visina zahtjeva. Traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.562,50 kn.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana, osim u dijelu odluke o trošku.

5. Pobijanu presudu ovaj je drugostupanjski sud ispitao u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. i čl. 381. ZPP-a („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, te je utvrdio da je presuda pravilna i zakonita osim u dijelu troškova postupka.

6. Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja dao je razloge o svim odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i neproturječni, te ne postoji proturječnost između razloga i sadržaja spisa, pa je stoga presudu moguće ispitati, a zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

7. Predmet tužbe jest tužiteljev zahtjev za naknadom štete na temelju sklopljenog Ugovora o osiguranju potraživanja (dalje: Ugovor) kojim se tuženik obvezao tužitelju naknaditi iznos koji potražuje od korisnika kredita (dužnika I. S. i sudužnika T. S.) na ime odobrenog kredita za kupnju osobnog vozila, a koji iznos nije uspio naplatiti od korisnika kredita, s tim da tužitelj tvrdio da je poduzeo sve radnje potrebne za naplatu potraživanja od korisnika kredita.

8. Tuženik se suprotstavlja tužbi osporavanjem osnovanosti i visini tužbenog zahtjeva a ističe i prigovor nedostatka aktivne legitimacije kao i prigovor zastare.

9. Na temelju dokaznog postupka prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je pravni prednik tužitelja S. banka d.d. O. zaključila Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita br. 53400278/2008 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na pokretnini u korist banke s I. S. kao korisnicom kredita – fiducijarnim dužnikom i T. S. kao sudužnikom 21. kolovoza 2008. s rokom vraćanja od sedam godina. Kredit je odobren u visini od 104.600,00 HRK. Radi osiguranja svih tražbina koje mogu nastati temeljem ugovora, ugovoren je prijenos prava vlasništva na osobnom vozilu marke F. tip F.. Navedeni ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika 22. kolovoza 2008.

10. Dana 27. siječnja 2010. tužitelj, kao pravni sljednik S. banke, i korisnica kredita I. S. te T. S. kao sudužnik zaključili su Aneks br. I, uz aneks uz Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita br. ... sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na pokretnini u korist banke. Na dan 1. siječnja 2010. glavnica kredita je iznosila 88.632,99 HRK uvećana za naknadu za provedbu moratorija tako da je iznosila 91.291,99 HRK, te navedeni iznos predstavlja novu glavnicu kredita. Rok vraćanja kredita je do 1. ožujka 2016. Navedeni Aneks ugovora je ovjeren i solemniziran kod javnog bilježnika 30. siječnja 2010.

11. Aneks br. II navedenom ugovoru zaključen je 27. srpnja 2010. Tim aneksom stranke su utvrdile da glavnica kredita uvećana za naknadu za provedbu moratorija iznosi 94.030,74 HRK na dan 1. srpnja 2010. U čl. 2. navedenog aneksa rok vraćanja kredita je do 1. rujna 2016. Aneks br. II je ovjeren i solemniziran kod javnog bilježnika 29. srpnja 2010.

12. Opomena pred otkaz ugovora o kreditu datirana s 23. svibnja 2013. upućena je sudužniku T. S. s pozivom na plaćanje duga u iznosu od 34.494,00 HRK.

13. I. S., korisnici kredita, opomena je datirana s 23. svibnja 2013. s pozivom na plaćanje duga u iznosu od 34.494,00 HRK.

14. Zahtjev za zapljenu primanja T. S. podnesen je E.- montu d.o.o. koji nije bilo moguće realizirati jer je imenovanom otkazan ugovor o radu s danom 8. srpnja 2011.

15. Zahtjev za zapljenu primanja kroz mirovinu upućen je V. montu d.o.o. 14. listopada 2011. Iz zahtjeva za zapljenu primanja proizlazi da je na dan 1. listopada 2011. iznos dospjelog i neplaćenog duga po ugovoru o kreditu 6.497,72 HRK.

16. Pravnom predniku tuženika S. osiguranje upućena je saldacija kredita i odštetni zahtjev 1. srpnja 2013. a radi naplate kredita I. S. u ukupnom iznosu od 95.373,65 HRK.

17. Iz uvodno citiranih isprava prvostupanjski sud pravilno postavlja pitanje zašto je tužitelj prije dospijeća roka za vraćanje kredita ugovorenog II. Aneksom gdje je rok vraćanja bio predviđen do 1. rujna 2016. opomenom pred otkaz ugovora datiranom 23. svibnja 2013. pozivao dužnika i njegovog sudužnika na plaćanje dospjele obveze u iznosu od 34.494,00 HRK, dakle manjeg iznosa nego što su ga stranke suglasno utvrdile u I. i II. Aneksu ugovora u odnosu na glavnicu kredita, te zašto je uputio odštetni zahtjev pravnom predniku tuženika S. osiguranje d.d. ako je produžen rok vraćanja kredita do 1. rujna 2016., a tijekom postupka tužitelj nije razjasnio proturječje između sadržaja tužbe i priloženih citiranih isprava.

18. Pravni prednik tuženika S. osiguranje d.d. i pravni prednik tužitelja S. banka d.d. O. zaključili su 22. siječnja 2007. Ugovor o osiguranju potraživanja prema kome se osiguravatelj obvezao da će osiguraniku nadoknaditi iznos (štetu) koji osiguranik nije uspio naplatiti od dužnika na ime odobrenog kredita fizičkim osobama za kupnju motornog vozila iako je poduzeo sve radnje navedene u ugovoru. Navedenim ugovorom utvrđena je visina obveze osiguravatelja u maksimalnom iznosu od 222.000,00 kn a odnosi se na kredite s rokom otplate do sedam godina.

19. U čl. 6. stranke su radi osiguranja svih tražbina osiguranika prema korisniku kredita koje proizlaze iz ugovora o kreditu odredile koja sredstva osiguranja moraju biti ugovorena i to o ovisnosti o visini odobrenog kredita.

20. Radi naplate potraživanja iz Ugovora o kreditu osiguranik je prema čl. 8. Ugovora o osiguranju potraživanja dužan poduzeti radnje koje se odnose na postupak opominjanja, a ukoliko opominjanje ne uspije poslati zahtjev za zapljenu plaće preporučenom poštanskom pošiljkom s povratnicom. Ukoliko se dospjelo dugovanje ne naplati ni pomoću zapljene plaće, osiguranik će svim sudionicima u kreditu poslati izjavu o otkazu kredita preporučenom poštanskom pošiljkom s povratnicom i cjelokupni kredit učiniti dospjelim i podnijeti odštetni zahtjev osiguratelju.

21. U slučaju da je osiguranik poduzeo sve potrebne radnje specificirane u prethodno citiranom članku za naplatu dospjelog duga stječe pravo na naknadu štete nastankom osiguranog slučaja. Odštetni zahtjev se podnosi osiguravatelju po nastupu osiguranog slučaja. Prije podnošenja odštetnog zahtjeva osiguranik je dužan naplatiti se iz depozita po kreditu ako isti postoji i odštetni zahtjev umanjiti za iznos depozita. Ukoliko je osiguranik propustio izvršiti neku od propisanih radnji neće se smatrati da je nastupio osigurani slučaj, a kako je to predviđeno u čl. 9. Ugovora o osiguranju potraživanja kojeg su zaključili pravni prednici tužitelja i tuženika.

22. Iz ovakvog činjeničnog utvrđenja proizlazi pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da nije nastao osigurani slučaj jer tužitelj nije poduzeo radnje specificirane u čl. 8. i čl. 9. Ugovora o osiguranju potraživanja.

23. Tužiteljeve tvrdnje o automatiziranom procesu naplate te o eventualnim objektivnim i nepredviđenim razlozima nepostupanja po ugovorenim parametrima, nisu ničim potkrijepljene, dok je pozivanje na dokazni prijedlog financijsko knjigovodstvenog vještačenja neosnovano, jer je taj dokazni prijedlog u tužbi predložen na okolnost visine, odnosno, iznosa ukupnog dugovanja, dok je sama osnova tužiteljevog potraživanja ostala nepotkrijepljena i nedokazana.

24. Odluka o troškovima postupka sadržana u točki II. izreke presude ispitana je kako kvalitativno u odnosu na osnovu dosuđenog parničnog troška u smislu čl. 154. st. 1. ZPP-a tako i kvantitativno u smislu odredbe iz čl. 155. ZPP-a u odnosu na visinu dosuđenih i odmjerenih troškova. U obrazloženju odluke o parničnom trošku sud je naveo za koje radnje, u kojem iznosu i na temelju kojeg materijalnog propisa je donesena odluka o parničnom trošku.

25. Međutim, pravilno žalitelj navodi da je pogrešno dosuđen tuženiku za sastav protutužbe od 14. srpnja 2015. iznos od 1.000,00 kn i sastav obrazloženog podneska od 17. srpnja 2015. u iznosu od 1.000,00 kn. Naime, po protutužbi koja je podnesena 17. srpnja 2015. (a ne 14. srpnja 2015.) razdvojen je postupak pa tuženiku ne pripada nagrada za sastav podneska/protutužbe jer će navedeno biti predmetom odluke o trošku postupka po protutužbi i to ovisno o uspjehu stranaka u toj parnici. Za pristup ročištu 2. veljače 2017. na kojem je određen prekid postupka na temelju odredbe Tbr. 9.5. OT tuženiku pripada nagrada u iznosu od 250,00 kn, a ne 1.000,00 kn. Neosnovano je dosuđena nagrada za sastav podneska od 3. ožujka 2017. u iznosu od 1.000,00 kn jer u spisu nema tog podneska, Pravilno žalitelj navodi da je pogrešno sud dosudio tuženiku iznos od 1.000,00 kn za sastav podneska od 24. studenog 2017. budući da mu je istovremeno dosuđen trošak pristupa na ročište 21. prosinca 2017. Stoga pravilno određen trošak iznosi 6.272,50 kn te je djelomično valjalo potvrditi odluku o troškovima a djelomično preinačiti za više određen iznos od 4.687,50 kn te preinačiti i odbiti zahtjev na temelju odredbe čl. 380. t. 3. ZPP-a, kao u točki II. izreke drugostupanjskog rješenja.

26. Slijedom navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih se pobija presuda u točki I. izreke, kao i u točki II. izreke u dijelu dosuđenog troška u iznosu od 6.272,50 kn, niti postoje razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu je valjalo odbiti i potvrditi predmetnu odluku sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a i odlučiti kao u presudi u i točki I. drugostupanjskog rješenja.

Zagreb, 16. veljače 2022.

Sudac

Gorana Aralica Martinović, v.r.