Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-Us-12/2022-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ spec. crim., predsjednika vijeća, te dr.sc. Tanje Pavelin i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bujas, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. G. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog N. Đ., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 30. prosinca 2021. broj Kv I-Us-127/21-2 (K-Us-17/2018.), u sjednici održanoj 16. veljače 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog N. Đ. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim je rješenjem, na temelju članka 557. e stavak 3. u vezi članka 557. a stavka 1. točaka c) i d) i stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), produljena privremena mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom određena rješenjem tog suda broj Kv I-Us-89/19 (K-Us- 17/18.) od 18. srpnja 2019., pravomoćnim 12. rujna 2019., na način da pod točkom I.1. izreke je određeno da Županijski sud u Rijeci neće ispuniti dio obveze na ime povrata uplaćene jamčevine optuženom N. Đ. , i to u iznosu od 26.500,00 kuna, nastalu temeljem rješenja istog suda od 26. rujna 2017. broj Kov-Us-11/16.., Kv-I– Us-22/17. na ime povrata uplaćene jamčevine, dok je pod točkom I.2. optuženom N. Đ. zabranjeno da primi dio ispunjenja te obveze na ime povrata jamstva u visini 26.500,00 kuna nastale rješenjem Županijskog suda u Rijeci broj Kov-Us-11/16., Kv I-Us-22/17. od 26. rujna 2017., te pod točkom I.3. se ostavlja na snazi raniji nalog Županijskom sudu u Rijeci da od iznosa jamstva u visini 80.000,00 kuna uplaćenog na ime okr. N. Đ. po rješenju Županijskog suda u Rijeci broj Kir-Us-154/15. iznos od 26.500,00 kuna s depozitnog računa Županijskog suda u Rijeci prenese u korist državnog na račun na koji se polažu privremeno oduzeta novčana sredstva, a kojim upravlja Ministarstvo…..
1.2. Također je, točkama II. i III. izreke, određeno da naložena privremena mjera može trajati najdulje šezdeset dana od dostave državnom odvjetniku obavijesti o pravomoćnosti odluke kojom je imovinska korist oduzeta sukladno članku 557.e stavak 2. ZKP/08., te da se ista donosi u korist Republike Hrvatske.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi N. Đ.po branitelju G. M., odvjetniku iz odvjetničkog ureda M., P. i B., bez navođenja zakonske osnove podnošenja žalbe, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijano rješenje preinači te ukine privremenu mjeru radi osiguranja oduzimanja imovinske koristi, podredno da rješenje ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno članku 495. u vezi članka 474. stavka 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje ga je vratilo dopisom broj KŽ-DO-131/2022-2 od 8. veljače 2022.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pobijajući prvostupanjsko rješenje žalitelj upire na pravomoćno rješenje o povratu jamstva koje i dalje egzistira nalazeći da je to u koliziji sa pobijanim rješenjem kojim se zabranjuje izvršiti povrat jamstva te ističe da je iz uplatnice razvidno da je jamčevinu uplatio otac optuženika što je prvostupanjski sud propustio utvrditi jer nije oca pozvao na sjednicu vijeća i dao mu mogućnost da dokaže vlasništvo dokumentacijom koja se odnosi na njegovo zaposlenje, primanja i kredite čime je došlo do povrede prava vlasništva zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske pozivajući se na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-Us-120/11-4.
6. Međutim, na jednake navode iz ranije podnesene žalbe optuženiku je odgovoreno rješenjem Vrhovnog suda broj I Kž-Us 97/2019-4 od 12. rujna 2019. pa tako da su jamstvo kao mjera osiguranja prisutnosti okrivljenika iz članka 102. ZKP/08. i privremena mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi iz članka 557. a ZKP/08. dva odvojena procesnopravna instituta, s potpuno različitim svrhama, te da nema zakonske zapreke da novac, ranije uplaćen na ime jamčevine, služi kao predmet osiguranja oduzimanja imovinske koristi neovisno o činjenici što je rješenje o ukidanju jamstva i povratu iznosa jamčevine postalo pravomoćno. Slijedom navedenog, neosnovano ponovno tvrdi optuženik da je pravomoćno rješenje o povratu jamstva koje i dalje egzistira u koliziji s pobijanim rješenjem kojim se zabranjuje izvršiti povrat jamstva.
7. Nadalje, nije u pravu optuženik niti kada ustraje u tvrdnji i ponavlja u žalbi navod da je ''jamčevinu uplatio otac okrivljenika'', koju tvrdnju ničim ne potkrjepljuje. Optuženik smatra da je prvostupanjski sud trebao utvrđivati zaposlenje, primanja i kredite oca optuženika, no ta utvrđenja nisu od utjecaja na relevantne okolnosti. Naime, na uplatnici koja prileži spisu broj Kir-Us-1/16. (list 13. spisa) nije naznačeno da bi uplatu iznosa jamčevine od 80.000,00 kuna izvršio otac optuženika, već je kao „uplatitelj“ naznačen upravo optuženik te da je rješenjem od 26. rujna 2017. broj Kov- Us-11/16., kojim je jamstvo ukinuto, određeno je da novčani iznos položen na ime jamstva ima biti vraćen optuženom N. Đ., a ne njegovom ocu. Kako kako optuženik protiv tog rješenja nije podnosio žalbu, nije niti moguće izvršiti povrat sredstava jamčevine drugoj osobi, različitoj od optuženika, a kako je to obrazloženo u citiranom rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Ovakva utvrđenja prvostupanjskog suda, potvrđena od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske, nisu s uspjehom osporena predmetnom žalbom u kojoj se ne navode nove činjenice koje nisu bile predmetom razmatranja u prijašnjem tijeku postupka. Tako je i u odnosu na navode optuženika da je otac zaposlen u inozemstvu te da je oca trebalo pozvati na sjednicu vijeća kako bi dokazao ''zakonitost pribavljenog novca za jamčevinu'' i na poziv suda dostavio dokumentaciju o zaposlenju, primanjima i kreditu citiranim rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske dana uputu optuženiku da za svoje navode može dostaviti dokumentaciju u spis, a što nije učinio od 2018. godine,dok je u odnosu na kredit oca optuženika utvrđeno da je podignut u veljači 2016., a jamčevina je uplaćena mjesec dana ranije. Dakle, o identičnim prigovorima optuženika već je odlučeno rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske I Kž-Us 97/2019-4 od 12. rujna 2019.
8. Gornja utvrđenja neosnovano osporava optuženik pozivom na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske I Kž-Us 120/11-4 od 11. siječnja 2012. jer se ne radi o istom činjeničnom stanju s obzirom da optuženik nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenja da je upravo on uplatio novčani iznos položen na ime jamstva. Praksa na koju se žalbom poziva optuženik primjenjiva je tek kada pitanje vlasništva ne bi bilo utvrđeno.
9. Zbog navedenog, kako žalbenim navodima nisu s uspjehom dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, a ispitivanjem pobijanog rješenja nisu nađene povrede na koje ovaj žalbeni sud, u smislu članka 494. stavka 4. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 16. veljače 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Turudić, univ.spec.crim.,v.r.
