REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-13343/2021
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Gordane Korotaj kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv mlt. P.T., zbog prekršaja iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17. i 126/19.), odlučujući o žalbi M.T., majke mlt. P.T., podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu od 1. listopada 2021., broj: 39 Pp J-1720/2021-11, u sjednici vijeća održanoj 16. veljače 2022.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba M.T., majke mlt. P.T.kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
II. Na temelju članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), mlt. P.T. se oslobađa obveze da naknadi troškove žalbenog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona.
Obrazloženje
1. Rješenjem Općinskog suda u Varaždinu od 1. listopada 2021., broj: 39 Pp J- 1720/2021-11, mlt. P.T., zbog prekršaja iz članka 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, na temelju članka 68. stavak 1. Prekršajnog zakona primijenjena je odgojna mjera – sudski ukor te je odlučeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret državnog proračuna.
2. Protiv navedenog rješenja, žalbu je podnijela M.T., majka mlt. P.T., ne naznačujući žalbenu osnovu, no iz sadržaja žalbe je vidljivo da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijano prvostupanjsko rješenje iz osnova i razloga iz kojih se ono pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom na štetu maloljetnika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih žaliteljica pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
5. Suština žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, svodi na tvrdnju da prvostupanjski sud nije u potpunosti cijenio specifičnost okolnosti te značaj, svrhu i cilj ovog postupka, a to je da se moralnom diskvalifikacijom mlt. P.T. stvori podloga za pobijanje Ugovora o darovanju sklopljenog između podnositeljice prijave, kao darovateljice i okrivljenika kao obdarenika, kojim je Š.B. svom unuku – okrivljenom P. darovala većinu nekretnina i dio pokretnina, a koje je očekivao naslijediti njen sin, a otac okrivljenog P.B.. Ističe se da navedene okolnosti naročito proizlaze iz iskaza svjedokinje Š.B., a posebno u dijelu kada ističe da je darovanjem oštetila svog sina te iz činjenice da je već u vrijeme provođenja postupka Š.B. podnijela tužbu za poništenje navedenog ugovora. Osim toga, ističe se da prijetnja nije bila izričito adresirana ni na koga pa da se postavlja pitanje zašto Š.B., a koja je navodno bila uznemirena, uvrijeđena i preplašena nije ni tada ni poslije pitala na koga se to odnosi, a osim toga tek nakon nekoliko dana reagira odlaskom na Centar za socijalnu skrb, a što sve ukazuje da je prijava navodnog nasilja izvršena nakon konzultacija sa taborom svog sina, a cilju i svrhom da se moralno diskvalificira P.T..
5.1. Međutim, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica koja čine obilježja djela prekršaja iz članka 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
5.2. Naime, prvostupanjski sud je s pravom pokloni vjeru iskaze svjedokinje oštećenice Š.B., obzirom da je ista iskazivala uvjerljivo, objektivno, detaljno u opisu tijeka događaja inkriminirane prilike te u njenom iskazu nije bilo kontradiktornosti niti nelogičnosti, a nakon izvedenog dokaza suočenjem između maloljetnika i svjedokinje oštećenice te maloljetnika i svjedokinje V.T. imao dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenik predmetne zgode ostvario zakonsko obilježje prekršaja iz članka 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Osim toga, iskaz svjedokinje oštećene Štefe Bešenić u potpunosti je suglasan s iskazom svjedokinje V.T.. Sve provedene dokaze, prvostupanjski je sud, sukladno odredbi članka 88. stavak 2. Prekršajnog zakona, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak da je okrivljenik predmetne zgode počinio prekršaj za koji se tereti.
5.3. Žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, a niti uvjerljivost i vjerodostojnost iskaza svjedokinje oštećene Š.B. koji se dovodi u sumnju zbog imovinskopravnih odnosa odnosno poništenja Ugovora u darovanju. Isto tako niti žalbenim navodima u kojima se ističe da nije točno utvrđeno na koga se odnosila navodno izgovorena prijetnja te da svjedokinja oštećena nije niti u jednom trenutku pitala na koga se to odnosi nije dovedena u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja pri čemu se napominje da iz provedenog dokaznog postupka jasno proizlazi da je mlt. P.T. izgovorio navedenu prijetnju prema baki Š.B..
5.4. Slijedom navedenog, nije osnovana žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
6. Žaleći se zbog odluke o prekršajnopravanoj sankciji, žaliteljica ističe kako smatra da sudska opomena ne može škoditi, ali da u opisanim okolnostima svaka „osuđujuća“ odluka klanu njezinog supruga je signal da može u bilo koje vrijeme izmisliti bilo kakvu optužbu i jedni drugima posvjedočiti, a što maloljetnika stavlja u poziciju da doslovce mora izbjegavati svaki kontakt kako ne bi bio opet lažno optužen, a što je pogubno za njegovo već načeto psihičko zdravlje i normalan razvoj.
6.1. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da će samim prijekorom u potpunosti biti postignuta svrha odgojnih mjera iz članka 66. Prekršajnog zakona te da će se na taj način dostatno pozitivno djelovati razvijanje cjelokupne ličnosti maloljetnika i jačanje njegove osobne odgovornosti. Prvostupanjski sud je prilikom odluke o prekršajnopravnoj sankciji imao u vidu sve okolnosti na strani okrivljenika, a koje se očituju u narušenim obiteljskim odnosima i njegovo narušeno zdravstveno stanje.
7. Odlučujući o troškovima prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točka 3.b) Prekršajnog zakona, ovaj sud je maloljetnika oslobodio obveze naknade istih, budući da iz podataka u spisu proizlazi da je uzdržavan od roditelja, učenik srednje škole te bez vlastitih prihoda.
8. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 16. veljače 2022.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić,v.r.
Kristina Gašparac Orlić,v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 5 ovjerenih prijepisa za spis, maloljetnika putem zakonske zastupnice i tužitelja.
