Poslovni broj: 5 UsI-251/2021-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Dariu Mađarošu, uz sudjelovanje zapisničarke Danijele Horvatić, u upravnom sporu tužitelja T. d.o.o., S. B., kojeg zastupa M. S., direktor, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, kojeg zastupa službena osoba V. R., radi obračuna trošarine, 16. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-01/19-01/97, URBROJ: 513-04-20-3 od 05. veljače 2020.

Obrazloženje

1. Pravni prednik tužitelja, A. T. j.d.o.o., je kod ovoga Suda podnio tužbu protiv tuženika radi ocjene zakonitosti propuštanja da u zakonom propisanom roku odluči o žalbi izjavljenoj protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda O., Carinskog ureda S. B., KLASA: UP/I-471- 01/18-18/266, URBROJ: 513-02-7023/5-18-14 od 27. prosinca 2018. kojim je pravni prednik tužitelja A. T. j.d.o.o. obvezan na plaćanje ukupnog iznosa od 8.221,81 kn na ime trošarine i to: iznos od 7.185,45 kn na ime trošarine na energente (trošarinske osnovice od 2.348,19 l x 3.060 kn/1000l), te iznos od 1.036,36 kn na ime kamata.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako je doneseno rješenje, KLASA, UP/II- 471-01/19-01/97, URBROJ: 513-04-20-3 od 05. veljače 2020. kojim je odbijena žalba prednika tužitelja.

3. Stoga je rješenjem ovoga Suda poslovni broj: UsI-123/2020-4 od 14. veljače 2020. pravni prednik tužitelja pozvan radi očitovanja o tome proširuje li tužbeni zahtjev u skladu s člankom 40. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje u tekstu ZUS) u odnosu na novodoneseno rješenje tuženika.

4. U podnesku zaprimljenom kod ovoga Suda 02. ožujka 2020. godine prednik tužitelja je proširio tužbeni zahtjev i u odnosu na rješenje tuženika od 05. veljače 2020. te je dostavio primjerak tužbe.

5. U tužbi u bitnome navodi da prema važećim propisima količina od 2.278,72 litara od ukupno 2.348,19 litara manjka lož ulja ne podliježe oporezivanju poreza na dodanu vrijednost pa time na nju ne može biti obračunata ni trošarina, jer se radi o pravilno i zakonito obračunatom kalu do visine utvrđene Odlukom o dopuštenom manjku s naslova kala, rastepa, kvara i loma na proizvodima u trgovini Hrvatske gospodarske komore ("Narodne novine" 129/07.). Nadalje ističe da lož ulje prodaje putem autocisterne te da prema važećim propisima za prodaju lož ulja na ovakav način nije potrebno ishoditi odobrenje nadležnog carinskog ureda, što je potkrijepljeno podacima o pojedinačnim prodajama gdje se vidi da se radi o količinama za koje nije vjerojatno da su mogle biti prodane putem automata za istakanje na benzinskoj postaji. Osim toga inventurna razlika nije prodana iz čega također proizlazi da nije postupano na nezakonit način. Predlaže Sudu poništiti osporavano i prvostupanjsko rješenje.

6. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja te predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

7. Rješenjem ovoga Suda poslovni broj 5 UsI-123/2020-14 od 21. rujna 2020. određen je prekid spora uslijed činjenice da je nad pravnim prednikom tužitelja otvoren stečajni postupak, dok je rješenjem poslovni broj 5 UsI-123/2020-16 od 25. veljače 2021. spor nastavljen i pozvan pravni slijednik tužitelja T. d.o.o. da izvijesti Sud ostaje li kod tužbe u ovom upravnom sporu i preuzima li mjesto tužitelja, a što je isti učinio u podnesku zaprimljenom kod ovoga Suda 09. ožujka 2021.

8. U provedenom dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis, a 08. veljače 2022. kod ovog Suda održana je javna rasprava kako bi se sukladno odredbi članka 6. stavak 1. ZUS-a svakoj stranci dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora, međutim, na raspravu nije pristupio uredno pozvani tužitelj, ali je ista održana u prisutnosti službene osobe tuženika na temelju članka 39. stavka 2. ZUS-a.

9. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Iz spisa upravnog postupka proizlazi da su u razdoblju od 14. svibnja 2018. do 06. prosinca 2018., ovlašteni carinski službenici obavili nadzore na tužiteljevim benzinskim pumpama – BP N. V. i BP S. B., u svrhu kontrole primjene propisa o trošarinama. O navedenom je sastavljen Zapisnik o nadzoru od 06. prosinca 2018. kojim je utvrđeno nezakonito postupanje s energentima. U postupku nadzora zatražena je dostava poslovne dokumentacije za nadzirano razdoblje od 01. siječnja 2016. do 14. svibnja 2018. na BP S. B. i nadzirano razdoblje od 13. ožujka 2018. do 14. svibnja 2018. na BP N. V., te je uvidom u knjigovodstvenu dokumentaciju utvrđeno kako je u razdoblju od 01. siječnja 2016. do 14. svibnja 2018. tužitelj zadužio ukupno 380.415,00 litara plinskog ulja za namjene grijanja i da je u istom razdoblju prodajom razdužio ukupno 363.444,98 litara istog energenta, kojoj količini je pribrojena količina od 14.621,20 litara koliko se prema knjigovodstvenim podacima 14. svibnja 2018. nalazilo na stanju zaliha. Slijedom iznesenog, utvrđena je razlika od 2.348,19 l plinskog ulja za namjene grijanja za koje u knjigovodstvenim podacima nema evidentiranih poslovnih događaja temeljem kojih bi se opravdalo zakonito postupanje tom količinom energenta. Naime, prema kartici artikla za porezno razdoblje 2017. na dan 01. siječnja 2017. u koloni – ulaz, evidentirana je količina energenta za 2.348,19 litara manje od stanja zaliha na dan 31. prosinca 2016., a koju razliku u količini lož ulja tužitelj nije evidentirao kao poslovni događaj, već je isto obrazložio pisanim putem 06. studenog 2018. navodeći da je količina evidentirana na kartici artikla 01. siječnja 2017. inventurno stanje. Nadalje, nadzorom je utvrđeno kako je na BP, S. B., tužitelj obavljao prodaju lož ulja bez odobrenja nadležnog carinskog ureda, budući da se prema članku 89. Zakona o trošarinama ("Narodne novine" 22/13., 32/13., 81/13., 100/15., 120/15. i 115/16,) prodaja označenih plinskih ulja za namjenu grijanja iz članka 87. istog Zakona, može obavljati samo iz posebno utvrđenih skladišta koja se moraju prijaviti nadležnom carinskom uredu. Zbog iznesenog, obračun trošarine na energente (plinsko ulje za namjene grijanja) izvršen je na količinu od 2.348,19 l koja predstavlja razliku po inventurnom stanju na dan 01. siječnja 2017., pri čemu se nije uzeo u obzir kalo od 1%, jer je tužitelj prodavao predmetni energent bez odobrenja nadležnog carinskog ureda, a što je u suprotnosti sa odredbama članka 89. Zakona o trošarinama.

11. Prema članku 90. stavku 2. Zakona o trošarinama ako se pri nadzoru, temeljem knjigovodstvenih i drugih isprava ili na drugi način, utvrdi da se energenti na koje je visina trošarine snižena ili energenti za koje nije plaćena trošarina ili je primijenjeno oslobođenje od plaćanja trošarine kupuju, prevoze, prerađuju, posjeduju, drže ili prodaju suprotno odredbama ovoga Zakona, osobi koja je nezakonito postupala trošarina se obračunava na one količine za koje se utvrdi da su bile predmet nezakonitog postupanja. Carinska uprava će procjenom utvrditi količinu energenta koji je bio predmet nezakonitog postupanja ako se ta količina ne može utvrditi na temelju poslovnih knjiga i evidencija.

12. Člankom 89. Zakona o trošarinama propisano je da se prodaja označenih plinskih ulja za namjenu grijanja iz članka 87. ovoga Zakona može obavljati samo iz posebno utvrđenih skladišta koja se moraju prijaviti nadležnom carinskom uredu (stavak 1.). Prodaja označenih plinskih ulja za namjenu grijanja ne smije se obavljati izravnim utakanjem u spremnike goriva motornih vozila, plovnih objekata, plovila, drugih motora ili strojeva (stavak 2.). Trošarinski obveznici i druge pravne ili fizičke osobe koje prodaju označena plinska ulja za grijanje dužni su u elektroničkom obliku voditi evidenciju o kupcima i prodanim količinama označenog plinskog ulja za grijanje. Evidencije o krajnjim kupcima i prodanim količinama označenih plinskih ulja za grijanje dostavljaju se Carinskoj upravi u elektroničkom obliku. Postupak prodaje označenih plinskih ulja te primjena sustava elektroničke evidencije i razmjene podataka s Carinskom upravom o prodaji plinskog ulja za grijanje uređuje se propisom iz članka 115. ovoga Zakona (stavak 3.).

13. Dakle, polazeći od nesporno utvrđene knjigovodstvene činjenice kako je prema kartici artikla za porezno razdoblje 2017. na dan 01. siječnja 2017. u koloni – ulaz, evidentirana količina energenta za 2.348,19 litara manje od stanja zaliha na dan 31. prosinca 2016., a koju razliku u količini lož ulja tužitelj nije evidentirao kao poslovni događaj, to ovaj Sud prihvaća zaključak tuženika o zakonitoj primjeni članka 90. stavka 2. Zakona o trošarinama na temelju kojeg je tužitelju obračunata predmetna trošarina. Naime, točno je da Pravilnik o trošarinama ("Narodne novine" 131/15., 45/16. i 1/17.) dopušta prodaju (distribuciju) označenih plinskih ulja za namjenu grijanja krajnjim korisnicima putem autocisterni, uz obvezno vođenje evidencije te posjedovanje posebne opreme autocisterni, i za takvu preprodaju (distribuciju) ne treba posjedovati posebno skladište ili ishoditi određeni trošarinski status, ali tužitelj tijekom ovog postupka nije predočio niti jedan uvjerljiv dokaz kojim bi potvrdio svoje tvrdnje da je prodavao označena plinska ulja za namjenu grijanja putem autocisterni niti je takva činjenica utvrđena od strane poreznih tijela. Kraj takvog stanja stvari pravilan je zaključak tuženika da utvrđeni manjak predstavlja nezakonito postupanje tužitelja, budući da nije imao odobrenje iz članka 89. stavka 1. Zakona o trošarinama, pa mu zbog toga ne može biti priznat ni kalo od 1%.

14. Slijedom prethodno navedenog, osporavano rješenje tuženika se ocjenjuje zakonitim te je na temelju članka 57. stavka 1, ZUS-a valjalo odlučiti kao u izreci ove presude.

U Osijeku 16. veljače 2022.

Sudac

Dario Mađaroš v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.