Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž R-1790/2021-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Branke Ježek Mjedenjak, predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Dubravke Butković Brljačić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja fakultet iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M.R., odvjetniku iz Odvjetničkog društva R. i p. d.o.o. iz Z., protiv tuženika R. D. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici I. R. R., odvjetnici iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-5456/2018-34 od 30. travnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 16. veljače 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5456/2018-34 od 30. travnja 2021., potvrđuje.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Navedenom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 138.591,28 kn neto, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. studenog 2018. do isplate, u roku od 15 dana.
2. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 29.823,75 kn, u roku od 15 dana.
3. Protiv te presude tuženik podnosi žalbu čijim sadržajem se poziva na sve zakonske žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19; dalje ZPP) te predlaže da se uvaženjem žalbe pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
4. Tužitelj u odgovoru na žalbu poriče osnovanost žalbenih navoda i predlaže žalbu odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi, uz naknadu troškova žalbenog postupka.
5. Žalba nije osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povrat utuženog iznosa koji je tuženiku isplatio kao naknadu plaće za vrijeme prekida rada u razdoblju od 27. listopada 2014. do 25. srpnja 2018.
7. Sud prvog stupnja po provedenom postupku utvrđuje:
- pod poslovnim brojem Pr-9267/2014 vođen je postupak između stranaka u obrnutim stranačkim ulogama, radi utvrđenja da je ovdje tuženik uznemiravan na radnom mjestu čime mu je povrijeđeno pravo na dostojanstvo te radi isplate, u kojem je donesena presuda od 10. studenoga 2017. kojom je tužbeni zahtjev odbijen, potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-10/2018-2 od 3. svibnja 2018.,
- tuženik je prekinuo rad kod tužitelja 27. listopada 2014. i 29. listopada 2014. podnio tužbu pred sudom prvog stupnja radi utvrđenja povrede dostojanstva,
- prema sadržaju dokumentacije S. d.d. o izvršenim isplatama tuženiku od strane tužitelja u navedenom razdoblju tužitelj mu je isplaćivao naknadu plaće kao da je radio, uz poreze i doprinose,
- tužitelj je 25. srpnja 2018. donio Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tuženiku pa se pred sudom prvog stupnja vodi postupak pod poslovnim brojem Pr- 4794/2018 radi utvrđenja nedopuštenosti te odluke i vraćanja na rad tužitelja,
8. Iz opisanih utvrđenja sud prvog stupnja zaključuje da je tuženik postupanjem na naprijed navedeni način konzumirao zakonsko pravo na prekid rada, ali da je pravomoćnošću presude kojom je odbijen tužbeni zahtjev kojim je tražio utvrđenje da mu je povrijeđeno pravo na dostojanstvo njegov izostanak postao neopravdan. Prekinuvši rad, što nije bio obavezan, preuzeo je rizik da će u slučaju neuspjeha u postupku radi zaštite dostojanstva eventualno biti obvezan vratiti poslodavcu primljene iznose na ime naknade plaće za vrijeme prekida rada, kao što je to u konkretnoj situaciji. Stoga primjenom odredbom članka 134. stavak 7. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, 98/19; dalje ZR) prihvaća tužbeni zahtjev i obvezuje tuženika isplatiti tužitelju utuženi iznos uz zakonsku zateznu kamatu, kao i naknaditi mu prouzročene parnične troškove.
9. Sud prvog stupnja je za donošenje odluke po zahtjevu tužitelja utvrdio odlučne činjenice, za njeno donošenje iznio razloge koji nisu proturječni tako da je presudu u svemu moguće ispitati, pa njenim donošenjem nije ostvarena bitna procesna povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju tužitelj ukazuje u žalbi. Ispitujući u povodu žalbe tu presudu nije utvrđeno niti da bi bila počinjena koja od drugih bitnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a.
10. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje protivno tvrdnjama tuženika sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo kada je donio pobijanu presudu.
11. Odredbom članka 134. ZR-a propisana je zaštita dostojanstva radnika, te postupanje poslodavca i radnika vezano uz ostvarivanje toga prava. Prema stavku 4. te odredbe ukoliko poslodavac u roku iz stavka 3. toga članka ne poduzme mjere za sprečavanje uznemiravanja ili spolnog uznemiravanja ili ako su mjere koje je poduzeo očito neprimjerene, radnik koji je uznemiravan ili spolno uznemiravan ima pravo prekinuti rad dok mu se ne osigura zaštita, pod uvjetom da je u daljnjem roku od 8 dana zatražio zaštitu pred nadležnim sudom. Prema stavku 4. citirane odredbe ukoliko postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati da će poslodavac zaštiti dostojanstvo radnika, radnik nije dužan dostaviti pritužbu poslodavcu i ima pravo prekinuti rad pod uvjetom da je zatražio zaštitu pred nadležnim sudom i o tome obavijestio poslodavca u roku od 8 dana od dana prekida rada, s time da prema stavku 6. za vrijeme prekida rada radnik ima pravo na naknadu plaće u iznosu plaće koju bi ostvarivao da je radio. Međutim, prema odredbi članka 134. stavak 7. toga članka ako je pravomoćnom sudskom odlukom utvrđeno da nije povrijeđeno dostojanstvo radnika, poslodavac može zahtijevati povrat isplaćene naknade iz stavka 6. ovog članka.
12. U konkretnom slučaju tuženik je 27. listopada 2014. prekinuo rad kod tužitelja na radnom mjestu koje je obavljao temeljem Ugovora o radu od 1. srpnja 2007., a 29. listopada 2014. podnio je tužbu radi zaštite dostojanstva i isplate.
13. Prekid rada nije zakonska pretpostavka odnosno uvjet da bi radnik ostvario pravo na sudsku zaštitu kada podnosi tužbu radi zaštite dostojanstva, ali jeste mogućnost propisana odredbom članka 134. stavak 4. i 5. ZR-a, kojima je radniku omogućeno prema njegovom izboru prekinuti rad i podnijeti tužbu pred sudom radi zaštite dostojanstva. Tužitelj je, kao što to utvrđuje sud prvog stupnja konzumirao ovo zakonsko pravo na prekid rada, ali je time preuzeo rizik da će za slučaj neuspjeha u postupku radi zaštite dostojanstva biti u obvezi tužitelju kao svom poslodavcu vratiti primljene iznose na ime naknade plaće za vrijeme prekida rada.
14. Dakle, tuženikov zahtjev za zaštitu dostojanstva i isplatu pravomoćno je odbijen pa su se time ispunili uvjeti iz odredbe članka 134. stavak 7. ZR-a temeljem koje je tužitelj ovlašten zahtijevati povrat isplaćene naknade.
15. Pravilno sud prvog stupnja ne prihvaća osnovanim paušalne tvrdnje tuženika da nije zaprimio iznose s osnove naknade plaće kada suprotno utvrđuje iz sadržaja priložene dokumentacije dostavljene po tužitelju, odnosno prema sadržaju obračunskih listi te dokumentacije S. d.d. o izvršenim isplatama tuženiku od strane tužitelja u navedenom razdoblju.
16. Iz nalaza i mišljenja vještaka za financije M. B. dipl. oecc. po usmenom očitovanju vještaka u smislu odredbe članka 260. ZPP-a (na traženje tuženika) sud prvog stupnja utvrđuje da je tužitelj u korist zavoda s osnova doprinosa na plaću uplatio iznos od 29.570,67 kn, u državni proračun na ime doprinosa iz plaće za osiguranje iznos od 34.383,26 kn, te s osnove poreza na dohodak i prireza za Grad Z. iznos od 716,52 kn. S osnove neto plaće i jubilarne nagrade da je tuženiku isplatio iznos od 138.321,28 kn, ali da mu je iz neto plaće obustavljao rate kredita i članarinu u iznosu od 84.616,88 kn tako da mu je konačno isplaćen iznos od 53.703,97 kn. Osim navedenog da je tuženiku isplatio na ime troškova prijevoza 270,00 kn, tako da mu je na ime neto plaće troškova prijevoza i jubilarne nagrade te svih navedenih doprinosa isplatio za tuženika iznos od 203.261,73 kn.
17. Protivno tvrdnjama tuženika iz rezultata provedenog financijskog vještačenja proizlazi da je tužitelj u utuženom razdoblju isplatio tuženiku na ime neto plaće, jubilarne nagrade i prijevoza ukupan iznos od 138.591,28 kn, povrat kojeg iznosa tužitelj potražuje od tuženika. Rezultate provedenog vještačenja tuženik nije doveo u dvojbu tijekom prvostupanjskog postupka, a niti sada žalbenim navodima jer na isti nije iznosio konkretne primjedbe niti predlagao očitovanje vještaka u odnosu na pojedine navode i zaključke, već predložio da se vještak usmeno očituje, što je i učinjeno. Vještak je u usmenom obrazloženju nalaza i mišljenja ispravio odnosno pojasnio pojedine iznose koji se odnose na visinu doprinosa te poreza i prireza, ali je ostao kod zaključka da je tužitelj u prijepornom razdoblju tuženiku isplatio na ime plaće, jubilarne nagrade i troškova prijevoza iznos od 138.591,28 kn. U takvoj situaciji sud prvog stupnja je pravilno visinu zahtjeva temeljio na rezultatima provedenog vještačenja koje i ovaj sud prihvaća stručnim i objektivnim te sukladnim sadržaju dostavljene dokumentacije. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe članka 134. stavak 7. ZR-a kada je tuženika obvezao isplatiti tužitelju navedeni iznos, te nadalje primjenom odredbe članka 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje ZOO) obvezao ga isplatiti i zakonsku zateznu kamatu jer je obveza tuženika u svakom slučaju dospjela danom podnošenja tužbe u predmetnom postupku, odnosno 14. studenoga 2018.
18. S obzirom na ovakav ishod postupka sud prvog stupnja je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavak 1. u vezi s člankom 155. ZPP-a, a uz odgovarajuću primjenu odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15; dalje Tarifa), obvezao tuženika naknaditi tužitelju prouzročene parnične troškove, koji se odnose na troškove zastupanja po odvjetniku, sudskih pristojbi te financijskog vještačenja.
19. Stoga je žalbu tuženika valjalo odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.
20. zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu nije osnovan, jer se prema odredbi članka 155. stavak 1. ZPP-a ne radi o troškovima potrebnim za vođenje postupka.
U Rijeci 16. veljače 2022.
Predsjednica vijeća
Branka Ježek Mjedenjak
