REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Jž-1813/2019

Zagreb

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. R. P. i dr., zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi okr. R. P., podnesenoj protiv osuđujućeg dijela presude Općinskog suda u Puli-Pola od 10. srpnja 2019., broj 1. Pp J-134/2019, u sjednici vijeća održanoj 16. veljače 2022.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba okr. R. P., ukida se pobijana prvostupanjska presuda u odnosu na tog okrivljenika te se predmet u tom dijelu dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Puli-Pola od 10. srpnja 2019., broj 1. Pp J-134/2019, okr. R. P. je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u osuđujućem dijelu izreke pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu 600,00 kuna (što je protuvrijednost 80 EUR), koju je dužan platiti u roku 30 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, a obvezan je i na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 300,00 kuna.

1.1. Istom presudom, okr. V. Š. je, na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), oslobođen od optužbe da bi, na način činjenično opisan u oslobađajućem dijelu izreke pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

2. Protiv osuđujućeg dijela te presude, žalbu je podnio okr. R. P. osobno, ne naznačujući žalbenu osnovu, no iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

3. Žalba je osnovana.

4. U pravu je okrivljenik kada u žalbi tvrdi da činjenično stanje nije, za sada, pravilno utvrđeno.

4.1. No, prije analize prvostupanjske presude u smislu žalbenih navoda potrebno je ukazati na nekoliko bitnih procesnih propusta prvostupanjskog suda, koje je potrebno ispraviti u novom postupku. Prije svega, pogrešno je i neosnovano prvostupanjski sud vodio žurni prekršajni postupak, jer nije ispunjen ni jedan razlog iz čl. 221. st. 1. t. 1. Prekršajnog zakona, a nema osnove ni za vođenje žurnog postupka na temelju čl. 221. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona iako je tužitelj u optužnom prijedlogu to predložio. Naime, tužitelj nije imao zakonske ovlasti podnijeti prijedlog za vođenje žurnog postupka s obzirom da je za prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisana i kazna zatvora, a prijedlog za vođenje žurnog postupka (čl. 221. st. 1. t. 2 Prekršajnog zakona) se može podnijeti samo ako se postupak vodi za prekršaje za koje je kao jedina kazna propisana novčana kazna, o čemu se u konkretnom slučaju ne radi. Stoga, unatoč podnesenom prijedlogu ovlaštenog tužitelja za vođenje prekršajnog postupka, prvostupanjski sud je morao provesti redovan postupak i o krivnji okrivljenih odlučiti kontradiktornim raspravljanjem na glavnoj raspravi.

4.2. Osim toga, neosnovano je prvostupanjski sud, pozivajući se na supsidijarnu primjenu čl. 407. st. 3. Zakona o kaznenom postupku, pročitao dokaze koji su izvedeni pred drugim sucem. Naime, u prvoj rečenici čl. 407. st. 3. Zakona o kaznenom postupku, koju je prvostupanjski sud zanemario, propisano je da „rasprava mora iznova početi i svi se dokazi moraju ponovno izvesti ako se rasprava drži pred drugim predsjednikom vijeća“, slijedom čega je potpuno jasno da su, nakon promjene suca u ovom prekršajnom predmetu, svi dokazi morali biti ponovno izvedeni.

5. Okr. R. P. je proglašen krivim da je prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira počinio na način da se „obratio drugo-okrivljeniku Š. govoreći mu da više ne smije lupati po njegovom autu te mu se počeo približavati licem u lice, na što ga je Š. odgurnuo, na što je on počeo mahati rukom prema Š. s namjerom da ga udari“.

5.1. Prije svega, nejasno je zašto prvostupanjski sud smatra da se u radnjama okr. R. P. koje su u činjeničnom opisu naznačene na način da se okrivljenik „obratio drugo-okrivljeniku Š. govoreći mu da više ne smije lupati po njegovom autu“ stječu obilježja prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Naime, iz navedene zakonske odredbe jasno proizlazi da se predmetni prekršaj, kada je riječ o verbalnom napadu, a o tome se radi u citiranom dijelu izreke prvostupanjske presude, može počiniti samo svađom ili vikanjem (pri čemu, naravno, dolaze u obzir i sinonimi ovih riječi npr. buka, galama, graja…), jer je životno logično da se javnost ne može uznemiriti verbalnim napadom a da se pritom ne radi o vikanju ili svađi. Kako je to vidljivo iz izreke pobijane presude, u činjeničnom opisu nije naznačeno da bi okr. R. P. vikao odnosno da bi se svađao, nego je navedeno da se „obratio … govoreći mu ...“. Slijedom navedenog, očigledno je da se u ovim radnjama okr. R. P. ne ostvaruju bitna obilježja prekršaja za koji je proglašen krivim. Ovo neovisno o tome što je iz provedenog dokaznog postupka nedvojbeno utvrđeno da je okr. R. P. inkriminirane prilike vikao, koju činjenicu ne osporava ni sam okrivljenik u svojoj obrani, ali optužbom okrivljeniku nije bilo stavljeno na teret da bi vikao ili da bi se svađao.

6. Nadalje, u odnosu na ostale radnje za koje je okr. R. P. proglašen krivim, a koje su opisane na način da se ovaj okrivljenik „počeo približavati licem u lice, na što ga je Š. odgurnuo, na što je on počeo mahati rukom prema Š. s namjerom da ga udari“, nejasan je zaključak prvostupanjskog suda da okrivljenik nije osporavao odlučne činjenice, kada je i iz pisane i iz usmene obrane okr. R. P. nedvojbeno da on osporava tvrdnju optužbe da bi mahao rukom prema okr. Š. u namjeri da ga udari. Dapače, okr. R. P. u obrani tvrdi da su njegove radnje bile obrambene, u kom smislu prvostupanjski sud uopće nije razmatrao utvrđeno činjenično stanje, a što je bio dužan učiniti s obzirom da je inkriminirani događaj već i samom optužbom opisan na način da je prvo okr. V. Š. odgurnuo okr. R. P., a nakon čega je okr. R. P. počeo mahati rukom s namjerom da ga udari pa, dakle, već i iz same optužbe proizlazi da bi se radilo o obrambenoj radnji.

6.1. Osim toga, svakako treba navesti da ni iz iskaza svjedokinje S. U. B. nije potvrđen ovaj dio optužbe, kako to neosnovano smatra prvostupanjski sud, s obzirom da je ista doslovno iskazala: „U tom raspravljanju … između njih je došlo do naguravanja … znam da u trenutku kada je ovaj stariji ušao u trgovinu i počeo se raspravljati s mlađim a potom krenuo prema njemu, ovaj mlađi podignuo košaru i postavio ju ispred sebe, želeći spriječiti kontakt odnosno želeći se zaštiti od ovog starijeg koji je imao namjeru prepirati se“. Dakle, svjedokinja koja je očevidac inkriminiranog događaja i potpuno nezainteresirana za ishod postupka, jasno iskazuje da se okr. R. P. počeo približavati okr. V. Š., koja radnja sama za sebe ne predstavlja ispunjenje bića prekršaja za koji je okrivljenik proglašen krivim, dok ni u jednom dijelu svog iskaza ne opisuje da bi okr. R. P. imao namjeru udariti okr. V. Š., dapače jasno je navela da se okr. R. P. počeo približavati okr. V. Š. s namjerom prepiranja.

7. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud, u cilju pravilnog i točnog utvrđenja činjenica koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke, nije dovoljno kritički i savjesno ocijenio provedene dokaze, zbog čega je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

8. U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će, uvažavajući primjedbe dane u ovoj odluci (i procesne i činjenične naravi), provesti sve već provedene dokaze, a po potrebi provesti i druge te će pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti. Pritom će, u odnosu na dio optužbe za koji je ovom odlukom ukazano da ne ispunjava zakonsko obilježje inkriminiranog prekršaja, paziti da ne dođe do povrede načela zabrane reformatio in peius, budući da je podnesena samo žalba u korist okrivljenika.

9. Stoga je, na temelju čl. 206. st. 1. i 3. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 16. veljače 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Puli-Pola u 3 ovjerena prijepisa za spis, okr. R. P. i tužitelja.