Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Braće Radić 2, Varaždin
Poslovni broj: 17 Kv II-31/2022-3
2 K-9/2017-226
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Ljiljane Kolenko, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Jasmine Šagi, u kaznenom predmetu protiv osuđenih N. L. i V. B., zbog kaznenog djela iz čl. 110. u vezi čl. 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11 i 144/12; dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi osuđenice V. B. protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj: 2 K-9/2017-215 od 24. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 16. veljače 2022.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba osuđenice V. B. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem ovoga suda pod točkom I izreke oštećenom H. B. je na ime naknade troškova kaznenog postupka dosuđen iznos od 88.538,14 kn, a pod točkom II naloženo je osuđenicima N. L. i V. B. da dosuđeni iznos od 88.538,14 kn solidarno isplate na žiro račun opunomoćenika oštećenika, odvjetnika Krešimira Kraljica, na račun otvoren kod Podravske banke u Koprivnici, u roku od 15 dana.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnijela osuđena V. B. po braniteljima mr. Dušanki Kuharić i Dejanu Kuhariću, odvjetnicima, "iz svih zakonom predviđenih razloga" s prijedlogom da izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Varaždinu usvoji žalbu te pobijano rješenje ukine i vrati sucu pojedincu na ponovno odlučivanje ili da pobijano rješenje preinači u pobijanom dijelu.
3. Žalba nije osnovana.
4. Žaliteljica pobija pravilnost rješenja ovog suda prvog stupnja u dijelu u kojem je osuđena V. B. obvezana oštećeniku platiti naknadu troškova za savjetovanja sa opunomoćenikom odvjetnikom prilikom davanja punomoći u trajanju od tri sata u iznosu od 1.500,00 kn, za zastupanje oštećenika prilikom ispitivanja u Borovu 2. veljače 2015. u iznosu od 2.250,00 kn, za zastupanje prilikom ispitivanja oštećenika i svjedokinje M. B. 3. travnja 2015. u iznosu od 2.250,00 kn te za zastupanje po opunomoćeniku na sjednici optužnog vijeća 5. kolovoza 2015. u iznosu od 2.000,00 kn, s tvrdnjom da je takva odluka protivna odredbi Tbr. 4. točke 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 – dalje: Tarife) kojom je prema njezinom mišljenju propisano da odvjetnik ima pravo na nagradu samo za zastupanju oštećenika na raspravi. Budući da se u navedenim slučajevima nije radilo o zastupanju oštećenika na raspravi, žaliteljica smatra da sukladno navedenoj odredbi Tarife oštećenik nema pravo potraživati naknadu troškova svog opunomoćenika po navedenim osnovama od osuđenice bez obzira na ishod kaznenog postupka. Pritom se u žalbi nastanak i visina navedenih troškova ne osporava.
5. Protivno žalbenim navodima, i prema stavu ovog suda drugog stupnja, pobijana odluka o obveznicima naknade spornih troškova oštećeniku kao tužitelju je pravilna. Naime, osuđeni V. B. i N. L. su pravomoćnom presudom Županijskog suda u Varaždinu broj K-9/2017-188 od 31. svibnja 2019. proglašeni krivim za kazneno djelo ubojstva u pokušaju iz čl. 110. u vezi čl. 34. KZ/11 počinjenog na štetu H. B.. Prema čl. 148. st. 1. ZKP/08, kad sud okrivljenika proglasi krivim, u presudi će mu naložiti da podmiri troškove kaznenog postupka, osim ako ne postoje uvjeti za oslobođenje od plaćanja troškova u cijelosti ili djelomično. Prema čl. 148. st. 3. ZKP/08 u presudi kojom je više okrivljenika proglašeno krivima sud će odrediti koliki će dio troškova podmiriti svaki od njih, a ako to nije moguće, odlučit će da svi okrivljenici solidarno podmire troškove, a kao što je odlučeno i pobijanim rješenjem.
5.1. Prema odredbi čl. 145. st. 2. toč. 8. ZKP/08 u troškove kaznenog postupka spadaju i nužni izdaci oštećenika i njegova zakonskog zastupnika te nagrada i nužni izdaci njegova opunomoćenika. Prema stavu ovog drugostupanjskog vijeća, već iz citiranih odredaba ZKP/08 jasno je da oštećenik imao pravo na dosuđeni pobijani iznos, a da su osuđenici, na temelju kogentne odredbe čl. 148. st. 1. ZKP/08 obveznici podmirenje tih troškova. Nadalje, odredbom čl. 23. st. 1. Pravilnika o naknadi troškova u kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 58/2012, 111/2012 ) propisano je da se branitelju i opunomoćeniku koji su odvjetnici, nagrada i troškovi određuju na temelju odvjetničke Tarife. Međutim u odnosu na Tarifu valja istaći da je ista odlučujuća i regulira ugovorni odnos stranke i odvjetnika, dok se za odluke suda temelje odredbe zakona. Polazeći od citiranih odredbi ZKP/08, prema stavu ovog drugostupanjskog vijeća, odredba Tbr. 4. točke 8. Tarife kojom je propisano da odvjetniku koji zastupa oštećenog na raspravi u kaznenom postupku pripada 50% nagrade iz tog tarifnog broja, ne može se tumačiti na način naveden u žalbi, odnosno da bi navedena Tbr. 4. toč. 8. Tarifa isključivala mogućnost naknade troškova oštećeniku zastupanog po odvjetniku s osnova nagrade za zastupanje ako se ne radi o raspravi. Upravo suprotno, ovaj žalbeni sud smatra da se smislenim i logičkim tumačenjem citirane Tbr. 4. toč. 8. Tarife dovodeći ih u vezu s citiranih odredbi ZKP/08 i Pravilnika, može zaključiti da navedena odredba Tarife samo precizira visinu naknade opunomoćenika oštećenika kao tužitelja za konkretnu radnju zastupanja na raspravi, a ne isključuje i njegovo pravo na naknadu i za druge radnje, bez obzira što se to pojedinačno ne navodi. Svako drukčije tumačenje navedene Tarifne odredbe dovelo bi do krajnje neravnopravnosti u načinu i mogućnostima zastupanju oštećenika s jedne strane, a u odnosu na obranu okrivljenika s druge strane, što zasigurno nije intencija niti zakonodavca, niti sastavljača Tarife. Pritom se ukazuje i na odredbu čl. 54. ZKP/08 kojom je propisano da opunomoćenik oštećenika može biti samo odvjetnik. S obzirom da je zakonodavac takvom kogentnom normom propisao tko može biti zastupati oštećenika, dajući to pravo isključivo pravno stručnoj osobi, tad je logično za zaključiti da odvjetnik treba poduzimati sve radnje u korist oštećenika, a oštećenik ima pravo očekivati da će u slučaju povoljnog ishoda kaznenog postupka troškove za te radnje u cijelosti snositi osoba koja ih je uzrokovala, što je u slučaju osuđujuće presude, okrivljenik.
6. Nije u pravu žaliteljica ni kad smatra da putni trošak opunomoćenika oštećenika za putovanje iz Koprivnice na rasprave u Varaždin te u mjesto Botovo u svezi provođenja istrage, kao i trošak izbivanja iz pisarnice, ne mogu pasti na teret osuđenice, s obrazloženjem da u sjedištu suda u Varaždinu, kao nadležnog u ovom slučaju, postoje odvjetnici koji su mogli zastupati oštećenika. Kao argument za svoj stav žaliteljica se poziva na odluku Županijskog suda u Varaždinu, broj Gž-883/08 čiji je stav prihvaćen u sudskoj praksi, prema kojem stranci u parničnom postupku pripada pravo na naknadu troškova vezanih uz zastupanje samo po odvjetniku iz mjesta sjedišta suda, dok se troškovi punomoćnika koji nije iz sjedišta suda stranci ne dosuđuju jer se smatraju nepotrebnim za vođenje parničnog postupka.
6.1. Takvo stajalište žaliteljice je pogrešno te ista pogrešno izjednačava ulogu i položaj opunomoćenika odvjetnika u parničnom postupku koji zastupa tuženika ili tužitelja sa procesnom ulogom i značajem punomoćnika oštećenika i žrtve u kaznenom postupku, a protivno je i Tbr. 45. Tarife. Naime, prema odredbi Tbr. 45. Tarife, odvjetniku za obavljanje poslova izvan sjedišta odvjetničke pisarnice pripada na ime putnih troškova naknada za prijevoz, te stvarni troškovi koje odvjetnik ima prilikom izbivanja iz odvjetničke pisarnice. Dakle, i Tarifa je predvidjela da odvjetnici prilikom pružanja odvjetničkih usluga izvan grada gdje se nalazi njihova pisarnica imaju pravo na naknadu troškova, jer isti samo po sebi razumljivo, svoju djelatnost mogu obavljati izvan mjesta svog ureda. Uzevši u obzir citirane odredbe ZKP/08 pod toč. 5.1. ovog rješenja, stav je ovog žalbenog vijeća kako se sudionicima u kaznenom postupku ne može ograničiti izbor odvjetnika samo na one koji imaju ured u sjedištu suda pred kojim se održava prvostupanjski postupak, jer iz različitih razloga, sudionici u postupku mogu se odlučiti na izbor odvjetnika iz drugih mjesta u državi, pa bi takvo njihovo pravo na izbor bilo zasigurno ograničeno spoznajom da ni u kom slučaju neće moći naplatiti stvarne troškove koje je njihov opunomoćenik imao zbog udaljenosti između mjesta odvjetničkog ureda i suda pred kojim je vođen prvostupanjski postupak. S obzirom da je pravo u izboru branitelja neograničeno, kako to izrijekom propisano Ustavom te nema mjesta zakidanju branitelja u troškovima puta i izbivanju iz pisarnice koji su realno nastali, a kakav je stav zauzela sudska praksa u kaznenim postupcima, kako domaćim, tako i u praksi Europskog suda za ljudska prava, tad ni oštećenik, kao sudionik u tom istom kaznenom postupku, u ulozi koja mu je nametnuta postupanjem okrivljenika, može biti po tom pitanju degradiran u svojim pravima u izboru odvjetnika, to tim više jer se u pravilu radi i o njegovom osjetljivom položaju kao žrtve. Drugačiji stav bi se jedino mogao zauzeti prilikom utvrđene moguće zlouporabe ili manipulacije u ostvarivanju tog prava na izbor odvjetnika, a o čemu se u konkretnom slučaju ne radi jer je opunomoćnik oštećenika odvjetnik čije je sjedište ureda u Koprivnici, koje područje u pravnom segmentu spada u nadležnost Županijskog suda u Varaždinu pred kojim sudom se vodio predmetni kazneni postupak.
7. Iz navedenih razloga žalba nije osnovana, a kako ovo vijeće nije utvrdilo da bi u pobijanom rješenju bila ostvarena neka od povreda na čije postojanje sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08 drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Varaždinu 16. veljače 2022.
Predsjednik vijeća
Igor Pavlic
