REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8

52100 Pula

Poslovni broj: 24 Povrv-373/2020-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli - Pola po sucu toga suda Saša Javoran, kao sucu pojedincu, a temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika Gorana Lipljana, u pravnoj stvari tužitelja V. I. O. društvo s ograničenom odgovornošću za javnu vodoopskrbu i odvodnju, OIB:…, F. …, … Z., zastupanog po punomoćnici M. Č., odvjetnici iz Z., protiv tuženika R. S., OIB: …, B. U. …, …P., zastupanog po punomoćniku M. F., odvjetniku iz P., nakon održane glavine i javne rasprave, zaključene 13. siječnja 2022., u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja A. S., odvjetnice iz P., radi Predmeti proslijeđeni od JB po prigovoru na rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave do 100.000,00 kn, dana 17. veljače 2022. godine objavio je i dana 16. veljače 2022. godine

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se održava se na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika R. G., poslovni broj: Ovrv-1174/2020 od 17. veljače 2020. godine u dijelu u kojem je nalaženo tuženiku R. S., OIB: …, iz P., B. U. …, da isplati tužitelju V. I. O. društvo s ograničenom odgovornošću za javnu vodoopskrbu i odvodnju, OIB: …, sa sjedištem u Z., F. …, iznos od 112,58 kn (stodvanaest kuna i pedesetosam lipa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama u iznosu od 4,57 kn (četiri kune i pedesetsedam lipa), obračunatim na pojedinačne iznose kako su navedeni u izvatku iz poslovnih knjiga tužitelja od 6. veljače 2020. godine od slijedećeg dana od dana dospijeća pa do 7. veljače 2020. godine, te daljnju kamatu nadalje sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, te u dijelu kojim je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 60,00 kn (šestdeset kuna) sa zakonskom zateznom kamatom od 17. veljače 2020. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotnih poena, sve u roku od 8 (osam) dana.

II Djelomično se ukida se platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika R. G., poslovni broj: Ovrv-1174/2020 od 17. veljače 2020. godine i odbija tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naloženo platiti tužiteljici nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 100,00 kn (sto kuna) sa zakonskom zateznom kamatom od 17. veljače 2020. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i u dijelu kojim je tuženiku naloženo nadoknaditi tužitelju u roku od osam dana predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od 430,00 kn (četiristotrideset kuna) sa kamatom od dana pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u visini od 725,00 kn (sedamstodvadesetipet kuna) u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Dana 7. veljače 2020. ovrhovoditelj je javnom bilježniku R. G. iz Z., podnio prijedlog za ovrhu temeljem izvatka iz ovjerenih poslovnih knjiga radi naplate novčane tražbine u visini od 112,58 kn s pripadajućim zakonskom zateznim kamatama zbog čega je javni bilježnik dana 17. veljače 2020. godine donio Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj Ovrv-1174/2020.

2. Nakon donošenja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ovršenik sada tuženik, podnio je dana 10. ožujka 2020. godine pravodoban prigovor protiv rješenja javnog bilježnika u kojem navodi da više nije vlasnik stana u Z., R…., a što je vidljivo iz javnog registra. Također, navodi kako je rješenje o ovrsi donio javni bilježnik koji nije mjesno nadležan prema odredbi članka 279. stavak 1. Ovršnog zakona, budući da je njegovo sjedište u G. Z. dok je prebivalište ovršenika, sada tuženika, u P..

3. Povodom prigovora tuženika a temeljem članka 282. stavak 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine": broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 37/17) javni bilježnik je dostavio spis predmeta Općinskom građanskom sudu u Z., radi provedbe postupka povodom prigovora. Navedeni se sud Rješenjem poslovni broj Povrv-2377/20-2 od 8. rujna 2020. godine, a koje je postalo pravomoćno 29. rujna 2020. godine, oglasio mjesno nenadležnim i ustupio predmet ovome sudu kao stvarno i mjesno nadležnom. Ovosudnim rješenjem, poslovni broj: Povrv-373/20-6 od 20. studenog 2020. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika u djelu kojim je određena ovrha te su ukinute provedene radnje, a postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Predmetno je rješenje postalo pravomoćno 2. siječnja 2021. godine. Pravomoćnošću citiranog rješenja na stvarnu i mjesnu nadležnost u ovome postupku primjenjuju se odredbe Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 53/1991,

96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019; u daljnjem tekstu: ZPP) koji u članku 34. stavku 1. točci 9. propisuje da Općinski sudovi u parničnom postupku uvijek sude u prvom stupnju u sporovima naknada za opskrbu pitkom vodom, dok u članku 47. stavku 1. propisuje da za suđenje je opće mjesno nadležan sud na čijem području tuženik ima prebivalište. Kako je uvidom u Jedinstveni registar osoba utvrđeno da tuženik ima prebivalište u P., to je za suđenje u ovoj pravnoj stvari stvarno i mjesno nadležan ovaj sud.

4. Podneskom od 15. studenog 2020. tužitelj je naveo kako tuženik evidentirani korisnik nekretnine i usluge tužitelja koju koristi u nekretnini na adresi u Z., R…., bez obzira na sada prijavljeno prebivalište. Navedeno potkrepljuje izvodom iz registra tužitelja, i to upravo izvod koji se odnosi na tuženika u objektu za koji se isporučuje usluga tužitelja (Matične evidencije - Bilješke). Tuženik je, nastavlja, evidentiran kao korisnik i u evidencijama Gradskog stambenog i komunalnog gospodarstva. Obavijest tuženika o promjeni korisnika, dodaje tužitelj, odaslana je nakon pokretanja ovog postupka te svakako nakon perioda za koji se odnose računi koji nisu plaćeni. Tužitelj nadalje navodi kao je također u knjigovodstvenom stanju dostavljenom uz ovaj podnesak i razrada svih troškova i osnova potraživanja te je jasno koji iznosi predstavljaju glavnice koje se potražuju, što je i koji je trošak koji se potražuje (konkretno trošak koji je detaljno popisan u Prijedlogu i rješenju o ovrsi), koji trošak je plaćen i nastao je te javni bilježnik ne bi mogao izdati rješenje o ovrsi da ne naplati naknadu i da ne dostavi rješenje te je nakon primitka upravo tuženi prigovorio rješenju. Također, tužitelj je u privitku svog podneska dostavio i arhivu knjigovodstvenog stanja iz koje je vidljivo da tuženi povremeno podmiruje svoje obveze ovdje tužitelju, ali ovdje predmetni dug nije platio. Time je osnov nesporan kao i status obveznika, smatra tužitelj. Tužitelj dostavlja u presliku i račune koje je tuženi dobio i u njima je točno iskazano koliko je potraživanje na mjesečnoj razini od strane tužitelja prema tuženiku. Na kraju, tužitelj obrazlaže kako svoju uslugu obavlja sukladno Zakonu o vodama (NN 46/201814/2018, 56/2013, 153/2009), Zakonu o vodi za ljudsku potrošnju (NN 104/2017, 64/2015, 56/2013), a ranije je uslugu obavljao i sukladno Zakonu o komunalnom gospodarstvu (tada NN 23/2003). Cijena se formira i temelji na Odluci tužitelja kao ovlaštene osobe temeljem Zakona o vodama (NN 46/201814/2018, 56/2013, 153/2009), a usluga se obavlja temeljem Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga - Službeni glasnik G. Z. 17/2013.

5. Tuženik je u odgovoru na podnesak tužitelja iz točke 4. ovog obrazloženja, podneskom od 15. prosinca 2020. godine, naveo kako je prebivalište tuženika u P., B. ulica …, a Z. h. putem kojega su se vršila obračunavanja pričuve i drugih troškova za predmetni stan tuženik je uputio dopis od 2.rujna 2020. kojim ih obavještava o činjenici da je vlasnik predmetnog stana S. N.. Obzirom da tuženik nije vlasnik stana, a prebivalište mu je u P. to nije imao niti trošak vodoopskrbe, odnosno nije konzumirao usluge tužitelja te se iste imaju naplatiti N. S., zaključuje tuženik. U privitku svog podneska tuženik je dostavio povijesni izvadak iz zemljišnih knjiga iz kojeg je razvidno da je N. S., Z., U. R… vlasnik predmetnog stana još od 2018. godine (ugovor o darovanju 26.6.2018.).

6. Tužitelj je na raspravi održanoj 13. siječnja 2022. godine u odsutnosti uredno pozvanog tuženika ostao u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva te svih dotadašnjih navoda i podnesaka.

7. Radi razjašnjenja za ovaj postupak odlučnih okolnosti te radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je tijekom postupka pročitao cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu predmeta i to: prijedlog za ovrhu sa izvatkom iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od 6. veljače 2020. godine (str. 1-2 spisa), rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (str. 3. spisa), prigovor tuženika (str. 6. spisa ), podnesak tužitelja od 15. studenog 2020. godine - sada tužba (str. 26-28 spisa), knjigovodstveno stanje obveznika - tuženika na dan 5. studenog 2021. godine (str. 29-31 spisa), Obračun naknada/usluga u svibnju 2019. godine izdan od Z. h., Račun br. 060849306 od 25. svibnja 2019. godine za potrošnju vode u razdoblju od 25. ožujka 2019. godine do 19. travnja 2019. godine, izdan od strane tužitelja (str. 34-35 spisa), Matične evidencije-Bilješke tužitelja od 9. studenog 2021. godine (str. 36. spisa), dopis tuženika od 18. siječnja 2017. godine Gradskom stambeno komunalnom gospodarstvu d.o.o. (str. 38. spisa), dopis tuženika od 25. travnja 2013. godine Gradskom stambeno komunalnom gospodarstvu d.o.o. (str. 39. spisa), Ugovor o kupoprodaji stana od 6. ožujka 1992. godine sa izračunom cijene stana isplatno na dan 16. rujna 1992. godine (str. 40-42 spisa), Rješenje o nasljeđivanju iza pok. Z. Ž. (str. 43-44 spisa), zemljišnoknjižni izvatci za k.č. br. … Grad Z. (str. 45-49 spisa), knjigovodstveno stanje tužitelja za tuženika na dan 9. studeni 2021. (str. 50- 61 spisa), knjigovodstvena kartica – sumarno izdana od tužitelja dana 9. studenog 2021. godine (str. 62. spisa), Pregled dospjelih potraživanja na dan 9. studeno 2021. godine (str. 63. spisa), Pregled obveznika na objektu (str. 64-65 spisa), podnesak tuženika od 15. prosinca 2020. godine kojim se očituje na tužbu (str. 22. spisa), dopis tuženika Z. holdingu od 1. rujna 2020. godine (str. 23. spisa), zemljišno knjižni izvadak za k.č br. … k.o. C., Zemljišno knjižnog odjela Z. – povijesno stanje (str. 24- 25 spisa).

8. Sud je proveo sve predložene dokaze stranaka, pri čemu, u smislu članka 7. stavak 1. Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispravljene, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19; dalje u tekstu: ZPP), u svezi članka 3. stavak 3. ZPP nije bio ovlašten utvrđivati činjenice koje stranke nisu iznijele, niti dokaze koje stranke nisu predložile, jer nije posumnjao da bi stranke raspolagale zahtjevima o kojima se ne bi moglo raspolagati.

9. Tužbeni zahtjev je u cijelosti osnovan.

10. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za isplatom naknade za potrošnju vode u visini od 112,58 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća pa do isplate. Sukladno odredbi članku 461.b stavak 2. ZPP, u postupku u sporovima male vrijednosti stranke su dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica. Sukladno odredbi stavka 3. istog čl., stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu. Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno stavku 3. istog članka sud neće uzeti u obzir (članka 461.b stavak 4. ZPP).

11. Prema odredbi članku 219. ZPP svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. U smislu citirane odredbe svaka je stranka dužna dokazati istinitost svojih tvrdnji pa ukoliko u tome ne uspije, njezin zahtjev za pružanje pravne zaštite valja odbiti. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koja su mjerodavna za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva odnosno osnovanosti istaknutih prigovora. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje, nužno je primijeniti pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP koja obvezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

12. Članak 3. st. 1. t. 6. st. 1. Zakona o vodnim uslugama (NN 66/19, u nastavku: ZVU) definira korisnika vodnih usluga kao vlasnika nekretnine u koju se putem građevina za javnu vodoopskrbu, a gdje je primjenjivo autocisternom ili na drugi način, isporučuje voda za ljudsku potrošnju, iz koje se otpadna voda, neizravno ili izravno, ispušta u građevine za javnu odvodnju odnosno vlasnik individualnog sustava odvodnje; ako vlasnika te nekretnine nije moguće utvrditi, korisnik vodnih usluga je posjednik te nekretnine odnosno individualnog sustava odvodnje; korisnik vodnih usluga je i drugi isporučitelj vodnih usluga kada je to uređeno ovim Zakonom.

13. Između stranaka je nesporna visina tužbenog zahtjeva, budući da iz stanja spisa proizlazi kako tuženik istu ne osporava, već osporava svoje svojstvo kao obveznika plaćanja usluge tužitelja, dakle osnovu tužbenog zahtjeva, uz navod kako "obzirom da tuženik nije vlasnik stana, a prebivalište mu je u P. to nije imao trošak vodoopskrbe, odnosno nije konzumirao usluge tužitelja te se iste imaju naplatiti N. S." (str. 22. spisa). Tužitelj nadalje navodi i kako je razvidno da je N. S. iz Z., Ulica R. …, vlasnik predmetnog stana još od 2018. temeljem Ugovora o darovanju od 26. lipnja 2018. godine. Kao dokaz navedene tvrdnje tuženik je u spis dostavio povijesni zemljišnoknjižni izvadak za predmetni stan.

14. Uvidom u izvadak iz ovjerenih poslovnih knjiga tužitelja od 6. veljače 2020. godine (str. 2. spisa) te u račun broj … za vodne usluge i naknade - potrošnja vode od 25. ožujka 2019. do 19. travnja 2019., kojeg je tužitelj izdao tuženiku 25. svibnja 2019. (str. 34. spisa), sud je utvrdio da je visina utuženih računa za vodu, dakle visina tužbenog zahtjeva, doista 112,58 kuna, što tuženik, kako je gore navedeno, ni ne osporava, te da zakonska zatezna kamata na neplaćeni dug do dana 6. veljače 2020. iznosi 4,57 kuna. Uvidom izvadak iz zemljišne knjige Zemljišnoknjižnog odjela Z. – povijesni prikaz, kojeg je dostavio tuženik (str. 24-25 spisa) te provjerom u zemljišnim knjigama za predmetni stan na kojeg se odnosi utuženo potraživanje, naime k.č. br. … k.o. C., zgrada mješovite uporabe br…, Ulica R., Z., kuća br. …, Ulica R., Z. i dvorište sa 686 m2, 6. suvlasnički dio s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-…), sud je utvrdio da je pravo vlasništva na ime i u korist N. S. uknjiženo temeljem gore navedenog Ugovora o darovanju od 26. lipnja 2018. tek sa danom 9. listopada 2019. godine.

15. Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014; u daljnjem tekstu: ZV), u članku 115. stavku 1. propisano je da na temelju valjanoga pravnoga posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjega vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom, dok je člankom 119. stavkom 1. istog zakona propisano da se vlasništvo nekretnine stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije. Također, članak 120. stavak 1. ZV propisuje da se vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu.

16. Slijedom citiranih odredaba ZV-a i dokaza navedenih u točci 13. ovog obrazloženja, razvidno je da je tužitelj osnovano izdao račun za vodne usluge za utuženo razdoblje od 25. ožujka 2019. do 19. travnja 2019. upravo na tuženika, budući da je isti tada bio vlasnik predmetnog stana. Nadalje, iz stanja spisa razvidno je da je tuženik obavijestio tužitelja o promjeni vlasništva na predmetnom stanu tek 2. rujna 2020. godine, dakle nakon utuženja (prijedlog za ovrhu je podnesen 7. veljače 2020. godine), što i sam potvrđuje u svom podnesku zaprimljenom kod ovog suda 16. prosinca 2020. godine (str. 22. spisa), slijedom čega je tuženik, uz činjenicu da nije po dospijeću platio utuženi račun za vodu, uzrokovao potrebu pokretanja ovršnog postupka radi prisilne naplate utuženog potraživanja.

17. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem odredbe članka 451. stavka 3. ZPP ("u odluci o glavnoj stvari sud će odlučiti da li se platni nalog u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida") odlučiti kao u toč. I. i II. izreke ove presude.

18. Odluka o trošku temelji se na članku 154. stavak 1. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje: OT).

19. Naime, tuženik je u cijelosti izgubio ovu parnicu pa je dužan tužitelju nadoknaditi sve troškove koje je imao i koji su, u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP, bili potrebni radi vođenja te parnice.

20. Tužitelju je priznat trošak ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 60,00 kn i to na ime javnobilježničke nagrade prema članku 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj: 151/05). Preostale zatraženi ovršne troškove sud tužitelju nije priznao jer nije dokazao da bi mu navedeni troškovi nastali. Tužitelju nije priznat ni trošak sastava prijedloga za ovrhu, budući da se stavljanjem rješenja o ovrsi izvan snage prijedlog za ovrhu ima smatrati tužbom, a prigovor odgovorom na tužbu pa time postaju sastavnim dijelom parničnog troška.

21. Tužitelju je priznat trošak odmjeren sukladno Tbr. 7/8. OT-a u iznosu od 500,00 kn na ime jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak uvećan za 25 % PDV-a (Tbr. 42. OT-a) što sveukupno iznosi 625,00 kn te mu je priznat zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 100,00 kn (Tar. br. 2. st. 1. Tarife sudskih pristojbi iz Zakona o sudskim pristojbama – „Narodne novine“ broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12 i 157/13).

22. Dakle tužitelju je priznat parnični trošak u ukupnom iznosu od 725,00 kn, a ovršni trošak na ime javnobilježničke nagrade u visini od 60,00 kn.

U Puli-Pola, 16. veljače 2022. godine

Sudac

Saša Javoran

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda u 3 (tri) istovjetna primjerka u roku od 15 (petnaest) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. toč. 3. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba protiv presude u sporovima male vrijednosti ne odgađa ovrhu (članak 467.a ZPP).

DNA:

1. Tužitelju po pun.,

2. Tuženiku po pun.