Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-423/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Filki Pejković, u izvanparničnom postupku predlagatelja E. K. iz P., OIB: ...., zastupanog po punomoćnici L.R., odvjetnici iz P., protiv protustranke I. K. iz P., OIB:......, zastupanog po sinu kao punomoćniku L. K. iz P., radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, rješavajući žalbu protustranke izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Puli - Pola posl.br. 3 PU R1-76/2018-19 od 7. listopada 2019.,16. veljače 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba protustranke te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli - Pola posl.br. 3 PU R1-76/2018-19 od 7. listopada 2019. u točki II. izreke.
Obrazloženje
1.Rješenjem suda prvog stupnja u točki I. izreke odlučeno je da se razvrgava suvlasnička zajednica predlagatelja i protustranke na nekretnini označenoj kao kč. br. ... upisanoj u zk. ul. ... k.o. P. – civilnom diobom i to prodajom na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način te da će se na taj način dobivena cijena podijeliti razmjerno suvlasničkim dijelovima stranaka.
2. U točki II. izreke naloženo je protustranci da predlagatelju naknadi trošak izvanparničnog postupka u iznosu od 2.682,52 kn u roku od 15 dana.
3. Protiv citiranog rješenja u odnosu na točku II. izreke žalbu podnosi protustranka zbog pogrešne primjene materijalnog prava, smatrajući da se prilikom odlučivanja o troškovima izvanparničnog postupka ne primjenjuje odredba čl. 54. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14; ZV) jer da je ustaljena praksa da se kao lex specialis primijenjuju pravna pravila Zakona o sudskom vanparničnom postupku iz 1934. koji se primjenjuje na temelju čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. Stoga da prema paragrafu 20 navedenog Zakona o vanparničnom postupku temeljno je pravilo da svaki sudionik snosi svoje troškove, a što je direktno u suprotnosti s čl. 54. ZV-a koji propisuje snošenje troškova razmjerno suvlasničkim dijelovima i da primjenom paragrafa 20. Zakona o sudskom vanparničnom postupku protustranka nije dužna snositi troškove predlagatelja jer da svaki sudionik snosi svoje troškove izvanparničnog postuipka. Smatra da je trebalo odlučiti temeljem paragrafa 20 st. 4 Zakona o sudskom vanparničnom postupku u vezi troškova koji su prouzrokovani neosnovanim prijedlozima ili grubom krivnjom jer da je isključiva krivnja predlagatelja što je potpuno nepotrebno prouzročio troškove sudskog vještačenja u svrhu utvrđivanja mogućnosti za geometrijsku diobu, jer da je upravo protustranka još prije pokretanja ovog postupka vlastitim trudom i sredstvima mimo suda pokrenuo isti takav postupak koji nije okončan.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba nije osnovana.
6. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je predlagatelj podnio prijedlog radi razvrgnuća suvlasničke zajednice kč. br. .... upisane u zk. ul. .... k.o. P. i da su stranke suvlasnici, svaki u ½ dijela.
7. Provedenim građevinskim vještačenjem utvrđeno je da nije moguća geometrijska dioba prema suvlasničkim dijelovima, da je horizontalna dioba moguća uspostavom etažnog vlasništva, obzirom da se stambeni objekt sastoji od tri stana koji čine samostalne uporabne cjeline, dok vertikalna dioba nije moguća bez potpune rekonstrukcije stambenog objekta. Utvrđeno je da se protustranka protivila prijedlogu za uspostavu etažnog vlasništva ili prodaju nekretnine na način da ona otkupi suvlasnički dio predlagatelja, navodeći da nema dovoljno novca za realizaciju takvog načina diobe, te da se suglasila s prijedlogom civilne diobe. Stoga je sud prvog stupnja primjenom odredbe čl. 50. ZV-a odlučio da se razvrgava suvlasnička zajednica na predmetnoj nekretnini civilnom diobom i to prodajom na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način i da se dobiveni iznos podijeli razmjerno suvlasničkim dijelovima stranka.
8. Odluku o parničnim troškovima sud je utemeljio na odredbi čl. 54 ZV-a koja propisuje da suvlasnici troškove razvrgnuća snose razmjerno suvlasničkim udjelima, te utvrđuje da se troškovi odnose na trošak provedenog uviđaja i građevinskog vještačenja u iznosu od 3.965,04 kn, zatim na trošak sudskih pristojbi na prijedlog i rješenje po 700,00 kn, odnosno ukupno 1.400,00 kn, pa da stoga je protustranka razmjerno svom suvlasničkom dijelu koji iznosi ½ dijela dužna naknaditi polovicu tih troškova predlagatelju i u iznosu od 2.682,52 kn.
9. Nisu osnovani žalbeni navodi protustranke da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo jer je pravilno primijenjena odredba čl.54. ZV-a u kojoj je propisano da troškove razvrgnuća snose suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, osim ako zakon ili njihov sporazum određuje drugačije.
10. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio visinu troškova izvanparničnog postupka i obvezao protustranku da od ukupnih troškova koji iznosi 5.365,04 kn nadoknade predlagatelju ½ tih troškova, odnosno ukupno 2.682,52 kn.
11. Nisu osnovani žalbeni navodi protustranke da je trebalo troškove odmjeriti uzimajući u obzir načelo krivnje culpe iz paragrafa 20. st. 4. Zakona o sudskom vanparničnom postupku, jer iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da u postupanju i predloženim radnjama podnošenjem prijedloga i predlaganjem dokaza postoji krivnja predlagatelja. Naime, prema odredbi čl. 47. ZV-a svaki suvlasnik ima pravo na razvrgnuće suvlasništva ako je moguće i dopušteno i to mu pravo ne zastarijeva. Također suvlasnik može zahtijevati razvrgnuće u bilo koje doba, osim kad bi to bilo na štetu ostalih, no može i tada ako se s obzirom na okolnosti ne bi moglo razumno očekivati da će se prilike uskoro tako izmijeniti da razvrgnuće ne bi bilo na štetu drugih suvlasnika.
12. Prema čl. 49 st. 1. ZV-a suvlasnici sporazumno određuju način razvrgnuća u granicama mogućeg i dopuštenog. Iz stanja spisa proizlazi da nije postojao sporazum o načinu razvrgnuća, te je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da geometrijska dioba nije moguća te je odlučio temeljem čl. 50. st. 4. ZV-a da se razvrgnuće provede prodajom na javnoj držabi na drugi, prikladan način (civilno razvrgnuće), a dobiveni iznos podijeli razmjerno suvlasničkim dijelovima.
13. Stoga žalbeni navodi protustranke kojima opisuje kronologiju događaja u pravcu da je predlagatelj najprije htio dogovor o etažnoj diobi suvlasništva, 8. prosinca 2016., da je protustranka odbila taj prijedlog i ponudila razgovor o geometrijskoj diobi 22. svibnja 2017., da se predlagatelj suglasio s prijedlogom protustranke o pokušaju geometrijske diobe 7. lipnja 2017., da je protustranka vlastitim trudom, radom i zalaganjem uz korištenje vlastitih materijalnih resursa vodila mukotrpan i skup izvansudski postupak u svrhu pokušaja geometrijske diobe, da je usprkos svemu navedenom i ne čekajući rezultate izvansudskog pokušaja geometrijske diobe, predlagatelj pokrenuo ovaj sudski postupak s nemogućim prijedlogom etažne diobe za koju je unaprijed znao da nema suglasnost protustranke, da je sud u ovom postupku zbog protivljenja protustranke otklonio mogućnost etažne diobe, pa da je stoga isključiva krivnja predlagatelja što je nepotrebno prouzrokovao sudske troškove, ne dovode do drugačije odluke u ovoj pravnoj stvari, jer iz navedenog ponašanja predlagatelja ne postoji opravdani zaključak da postoji krivnja na strani predlagatelja što je pokrenuo ovaj postupak.
14. Ispitujući po službenoj dužnosti da li je sud prvog stupnja počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365 st. 2 ZPP-a, utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda postupka koja bi utjecala na zakonitost pobijane odluke.
15. Slijedom obrazloženog, žalbu protustranke kao neosnovanu je trebalo odbiti i rješenje suda prvog stupnja u pobijanom dijelu u točki II. potvrditi, pa je stoga primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučeno kao izreci ovog rješenja.
16. Rješenje suda prvog stupnja u točki I. izreke kao nepobijano ostaje neizmijenjeno.
U Rijeci, 16. veljače 2022.
SUTKINJA
Filka Pejković
