Poslovni broj: Usž-625/22-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Ante Galića, članova vijeća te više sudske savjetnice Lane Štok, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice
M. S. iz R., koju zastupa opunomoćenik P. J., odvjetnik u L., protiv tuženika Grada Rijeke, Gradonačelnika, R., radi rasporeda na radno mjesto, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 1 UsI-753/2021-10 od 12. studenoga 2021., na sjednici vijeća održanoj 16. veljače 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 1 UsI-753/2021-10 od 12. studenoga 2021.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 1 UsI-753/2021-10 od 12. studenoga 2021. poništena su rješenja tuženika, klasa: UP/I-112-02/21-02/4, urbroj: 2170/01-09-20-21-2 od 13. svibnja 2021. i rješenje o rasporedu Odjela za gradsku samoupravu i upravu Grada R., klasa: UP/I-112-02/21-02/1, urbroj: 2170/01-09-20- 21-60 od 19. ožujka 2021. te je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove upravnog spora u iznosu od 3.125,00 kuna.
2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je rješenje tuženika zakonito. Ističe da je u zapisniku o provedenom inspekcijskom nadzoru od 28. siječnja 2021. upravni inspektor dao uputu pravilnikom o unutarnjem redu utvrditi radno mjesto referenta-tajnika mjesnog odbora, na način da se obuhvate nazivi mjesnih odbora u kojima će službenik obavljati poslove navedenog radnog mjesta, s ciljem da se u budućnosti izbjegnu pritužbe na moguće nejednako postupanje prema službenicima. Napominje da upravni inspektor nije pronašao nepravilnosti u primjeni zakona i drugih propisa već samo dao uputu za buduće postupanje. Nadalje, navodi da je člankom 27. stavkom 2. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“ 86/08., 61/11., 4/18., 96/18. i 112/19., dalje: ZSNLPS) navedeno što sve rješenje o rasporedu treba sadržavati te smatra da su rješenje tuženika od 13. svibnja 2021. i rješenje o rasporedu od 19. ožujka 2021. formalno ispravna i donesena sukladno navedenoj zakonskoj odredbi. Smatra da sud pogrešno izvodi zaključak da u ovom slučaju pojedina potanja nisu uređena odredbama ZSNLPS-a te da stoga treba primijeniti odredbu članka 3. stavka 3. ZSNLPS-a koja upućuje na primjenu općeg propisa o radu. Stava je da se pri zapošljavanju i rasporedu na radno mjesto u jedinicama lokalne samouprave, kao lex specialis, primjenjuje ZSNLPS, u odnosu na Zakon o radu koji je lex generalis. Smatra da u slučaju sukoba normi ta dva zakona, vrijede pravila iz lex specialis. Napominje i da se u konkretnom slučaju radi o službenici Grada R. te je logično da se svi službenici i namještenici Grada R. zapošljavaju na radna mjesta u gradu R., na čijem području je i nadležnost same jedince lokalne samouprave, stoga smatra da je pogrešno izveden zaključak da se radi o pitanju na koje treba primijeniti opći propis. Dodaje da je tužiteljica od 1. srpnja 2008. službenica Grada R., koja je do dana donošenja pobijanog rješenja bila raspoređena u mjesnom odboru B. – D., rješenjima u kojima nije bila određena konkretna lokacija na kojoj tužiteljica obavlja poslove tajnice mjesnog odbora, a tužiteljica se na prethodna rješenja nije žalila. Predlaže da Visoki upravni sud usvoji žalbu i donese presudu kojom odbija tužbeni zahtjev tužiteljice.
3. Tužiteljica, iako uredno pozvana, nije podnijela odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitivanjem pobijane prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
6. Osporavajući zakonitost rješenja tuženika, tužiteljica je podnijela tužbu prvostupanjskom sudu, koji je na temelju provedenih dokaza tijekom upravnog postupka i tijekom upravnog spora, nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, ocijenio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.
7. Uvidom u spis predmeta dostavljen ovom Sudu uz žalbu utvrđeno je da je prvostupanjski sud utvrdio da je rješenjem o rasporedu od 19. ožujka 2021. određeno da se tužiteljica, ekonomistica, s položenim državnim ispitom i preko 30 godina radnog iskustva u struci, s danom 1. travnja 2021. raspoređuje na neodređeno vrijeme na radno mjesto Referentice 1 - tajnice mjesnog odbora u Odjel za gradsku samoupravu i upravu - Direkciji za mjesnu samoupravu, da do dana raspoređivanja nastavlja obavljati poslove koje je obavljala na dosadašnjem radnom mjestu odnosno druge poslove po nalogu pročelnika te da ostvaruje pravo na plaću i ostala prava iz službe sukladno dosadašnjem rješenju o rasporedu i plaći, da se od dana raspoređivanja plaća službenice utvrđuje u visini umnoška koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje se službenica raspoređuje (1,31) i osnovice za obračun plaće, uvećanog za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža te je utvrđeno da je do dana raspoređivanja ostvarila 30 godina, 3 mjeseca i 23 dana radnog staža. Rješenjem tuženika od 13. svibnja 2021. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja od 19. ožujka 2021.
8. Postupajući po tužbi kojom je tužiteljica osporavala rješenje tuženika, prvostupanjski sud je presudom poništio rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela.
9. Prvostupanjski sud je ocijenio da se u konkretnom slučaju u odnosu na pitanje navođenja mjesta rada imaju primijeniti odredbe Zakona o radu („Narodne novine“ 93/14., 127/17. i 98/19.) na temelju odredbe članka 3. stavka 3. ZSNLPS-a kojom je propisano da se na pitanja koja nisu uređena ovim ili posebnim zakonom, propisima donesenim na temelju zakona ili kolektivnim ugovorom, primjenjuju opći propisi o radu. Odredbom članka 15. stavka 1. točke 2. Zakona o radu propisano je da ugovor o radu sklopljen u pisanom obliku, mora sadržavati podatke o mjestu rada, a ako ne postoji stalno ili glavno mjesto rada, napomenu da se rad obavlja na različitim mjestima.
10. Prvostupanjski sud zaključuje da je sukladno citiranoj odredbi članka 15. stavka 1. točke 2. Zakona o radu pravo radnika da ga poslodavac upozna s mjestom rada te da se navedeno pravo sukladno citiranom članku 3. stavku 3. ZSNLPS odnosi i na lokalne službenike.
11. Prema ocjeni ovog Suda, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo, odredbe Zakona o radu, na temelju članka 3. stavka 3. ZSNLPS-a.
12. Odredbom članka 7. stavka 2. Zakona o radu propisano je da poslodavac ima pravo pobliže odrediti mjesto i način obavljanja rada, poštujući pri tome prava i dostojanstvo radnika. Odredbom članka 15. stavka 1. točke 2. Zakona o radu propisano je da ugovor o radu sklopljen u pisanom obliku, odnosno potvrda o sklopljenom ugovoru o radu, mora sadržavati podatke o mjestu rada, a ako ne postoji stalno ili glavno mjesto rada, napomenu da se rad obavlja na različitim mjestima.
13. Odredbom članka 3. stavka 1. točke 6. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ 71/14., 118/14., 154/14., 94/18. i 96/18.) propisano je da je mjesto rada svako mjesto na kojemu radnici i osobe na radu moraju biti, ili na koje moraju ići, ili kojemu imaju pristup tijekom rada zbog poslova koje obavljaju za poslodavca, kao i svaki prostor, odnosno prostorija koju poslodavac koristi za obavljanje poslova i koja je pod njegovim izravnim ili neizravnim nadzorom.
14. Imajući na umu navedene zakonske odredbe te sadržaj rješenja o rasporedu od 19. ožujka 2021., pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je donošenjem rješenja kojim je tužiteljica raspoređena na radno mjesto referentice 1 – tajnice mjesnog odjela, bez da je tim rješenjem navedeno mjesto rada, povrijeđen zakon. Pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je pravo poslodavca da odredi mjesto rada i način obavljanja rada, ali i pravo radnika (u konkretnom slučaju, službenika) da ga poslodavac upozna s mjestom rada. S obzirom da rješenje o rasporedu od 19. ožujka 2021. ne sadrži podatke o mjestu rada, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio rješenje nezakonitim.
15. Prvostupanjski sud je ukazao na odredbe članka 98. stavaka 1. i 5. ZSNLPS-a kojima je propisano da se službenika može po potrebi službe premjestiti na drugo radno mjesto u istom ili drugom upravnom tijelu iste lokalne jedinice, u istom ili drugom mjestu rada, ali samo na radno mjesto unutar iste stručne spreme, iste ili približne složenosti poslova te da se službenika ne može premjestiti iz jednog u drugo mjesto rada bez njegove suglasnosti ako ima više od 20 godina radnog staža ili ako bi se premještajem bitno pogoršale njegove obiteljske prilike. Pravilno zaključuje prvostupanjski sud da je radi primjene citirane odredbe bitno točno znati mjesto rada službenika, što ide u prilog zaključku da su podaci o mjestu rada, obvezan sadržaj rješenja o rasporedu.
16. Pravilno je prvostupanjski sud otklonio i prigovor tuženika da je radno mjesto tužiteljice sjedište poslodavca odnosno R., ukazujući na definiciju mjesta rada iz citiranog članka 3. stavka 1. točke 6. Zakona o zaštiti na radu. Mjesto rada tužiteljice u konkretnom slučaju nije sjedište Odjela za gradsku samoupravu i upravu Grada R., a niti je to cijelo područje Grada R., već sjedište konkretnog mjesnog odbora.
17. Ostali prigovori tuženika su neosnovani i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari, a pogotovo zbog toga što se radi o prigovorima koje je isticao i u postupku pred prvostupanjskim sudom o kojima se prvostupanjski sud detaljno i jasno očitovao, a s čijim zaključcima se u potpunosti slaže i ovaj Sud.
18. Pravilna je i odluka prvostupanjskog suda o trošku tužiteljice sadržana pod točkom II. izreke, donesena na temelju članka 79. stavka 4. ZUS-a s obzirom da je tuženik izgubio spor u cijelosti. Odluka je zakonita kako po osnovi, tako i po visini odmjerenih troškova budući da su tužiteljici priznati opravdani i nužni troškovi zastupanja po opunomoćeniku i to trošak zastupanja na ročištu u iznosu od 2.500,00 kuna uvećano za porez na dodanu vrijednost, na temelju Tarifnog broja 23. točke 2. i Tarifnog broja 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.).
19. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao niti onih na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a žalba je odbijena i potvrđena je prvostupanjska presuda.
U Zagrebu 16. veljače 2022.
Predsjednica vijeća
dr.sc. Sanja Otočan, v.r.
