Poslovni broj: Usž-553/22-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, mr.sc. Mirjane Juričić i Blanše Turić, članica vijeća, te više sudske savjetnice – specijalistice Biserke Špoljar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja D. P. iz Z., kojeg zastupa opunomoćenica M. L., odvjetnica u Z., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Z., radi imenovanja stalnog sudskog vještaka, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1253/21-5 od 15. studenog 2021., na sjednici vijeća održanoj 16. veljače 2022.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1253/21-5 od 15. studenog 2021.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 4.687,50 kn.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1253/21-5 od 15. studenog 2021. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske klasa: UP/II-710-06/21-01/06, urbroj: 514- 03-02-03-01/01-21-06 od 15. ožujka 2021., kao i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja predsjednika Trgovačkog suda u Zagrebu broj 4 Su-596/20 od 30. studenog 2020., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za imenovanje za stalnog sudskog vještaka za područje elektronike, elektrotehnike, informatike i telekomunikacije.
3. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je sud pogrešno utvrdio činjenice te na iste pogrešno primijenio odredbe Zakona o sudovima i Pravilnika o stalnim sudskim vještacima. Naime, člankom 2. Pravilnika o stalnim sudskim vještacima je propisano da za stalnog sudskog vještaka može biti imenovana osoba za koju se u postupku imenovanja, između ostalog, utvrdi da ispunjava uvjete da je u nakon završenog odgovarajućeg studija, odnosno odgovarajuće škole radila na poslovima u struci i to: najmanje 8 godina – ako je završila diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij. Ističe da je 2010. godine završio diplomski sveučilišni studij i stekao akademski naziv i zvanje magistar inženjer elektrotehnike – smjer elektroenergetika te je nakon toga radio na poslovima u struci na području elektrotehnike i to u početku na poslovima SSS, a kasnije VSS. Međutim, svi ti poslovi su u struci bez obzira na stručnu spremu kako su kvalificirani u radnoj knjižici. Tako je radio u pravnoj osobi Đ. d.o.o. P. na poslovima elektromontera, a kasnije i inženjera gradilišta, u pravnoj osobi H. d.o.o. na poslovima voditelja projekta - inženjera gradilišta i od veljače 2020. u pravnoj osobi S. d.o.o. na radnom mjestu voditelj projekta – inženjer gradilišta. Ukazuje da Pravilnik nigdje ne propisuje da bi nakon završenog odgovarajućeg studija trebao raditi na poslovima u odgovarajućoj stručnoj spremi već u struci, što su dva različita pojma. Naime, sukladno Zakonu o akademskim i stručnim nazivima i akademskom stupnju završetkom određenog obrazovanja se stječe i odgovarajuća stručna sprema pa se tako završetkom diplomskog sveučilišnog studija stječe visoka stručna sprema (VSS) uz akademski naziv magistra inženjer uz naznaku struke (u ovom slučaju elektrotehnika)). Dakle, njegova je struka elektrotehnika bez obzira na stručnu spremu u kojoj je radio taj posao te je cijelo vrijeme radio u struci. Zakonodavac razlikuje pojam struke i pojam stručne spreme odnosno akademski nazivlja. Naime, akademski naziv (stručna sprema) je stupanj obrazovanja, a struka je područje u kojem je taj naziv stečen. Stoga, s obzirom da je nakon završenog odgovarajućeg studija i to diplomskog sveučilišnog studija radio više od 8 godina na poslovima u struci (elektrotehnika) te ispunjava sve ostale uvjete iz Pravilnika o stalnim sudskim vještacima, proizlazi da je prvostupanjski sud donio nezakonitu odluku. Naime, zakonodavac nigdje nije propisao da bi se poslovi u struci obavljali u okviru odgovarajuće stručne spreme pa smatra da sud proizvoljno i bez zakonskog temelja tumači odredbe Pravilnika koja je jasna i nedvosmislena. Predlaže da se pobijana presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu troškova spora. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 4.687,50 kn.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da tužitelj u bitnom ponavlja žalbene, odnosno tužbene navode. Smatra da su neosnovani navodi tužitelja da se poslovi elektromontera, koje obavljaju osobe srednje stručne spreme, ubrajaju u potrebnih 8 godina rada u struci nakon završenog diplomskog sveučilišnog studija jer će različitu vrstu poslova iz područja elektrotehnike obavljati osobe ovisno o stečenom stupnju obrazovanja i upravo u tom smislu zakonodavac i propisuje obvezu da se osoba koja je završila, u ovom slučaju diplomski sveučilišni studij elektrotehnike obavljajući poslove u struci u okviru stečene stručne spreme, osposobi za obavljanje poslova sudskog vještaka iz područja elektrotehnike. Time je naglasak stavljen na potrebu da se za stalnog sudskog vještaka imenuju samo one osobe koje su radom u struci nakon završenog odgovarajućeg studija odnosno odgovarajuće škole stekle dovoljno stručnog znanja da bi obavljale složene i zahtjevne poslove sudskog vještaka. Na taj je način zakonodavac pružio osiguranje da će stalni sudski vještaci imati dovoljno stručnog znanja kako bi sukladno članku 125. Zakona o sudovima upravo na temelju tog svog stručnog znanja pružili sudu uslugu davanja vještačkog nalaza i mišljenju (vještačenja) kada je to potrebno radi utvrđivanja ili razjašnjenja činjenica koje se utvrđuju u postupku. Nadalje ukazuje da je zakonodavac smatrao potrebnim propisati različite uvjete u pogledu potrebnih godina rada u struci za osobu koja ima srednjoškolsko obrazovanje, odnosno koja je završila preddiplomski ili diplomski studij, a što je vidljivo iz činjenice da je propisano različito vrijeme koje je potrebno za rad u struci da bi ta osoba bila imenovana stalnim sudskim vještakom i to najmanje 8 godina ako je završila diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij, najmanje 10 godina ako je završila odgovarajući preddiplomski sveučilišni studij ili preddiplomski stručni studij i najmanje 12 godina ako je završila odgovarajuću srednju školu. S obzirom da tužitelj nakon završenog diplomskog sveučilišnog studija na Tehničkom fakultetu Sveučilišta u R. nema potrebnih 8 godina rada u struci, smatra da je prvostupanjsko tijelo pravilno odlučilo kada je odbilo zahtjev za imenovanje tužitelja za stalnog sudskog vještaka za područje elektronike, elektrotehnike, informatike i telekomunikacije. Predlaže da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi pobijana presuda.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 29/17., dalje: ZUS), u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. Ovaj sud nalazi da se pobijana presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi na koju tužitelj ukazuje u žalbi. Naime, iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski upravni sud tijekom postupka izvršio uvid u dokumentaciju u sudskom spisu i spisu upravnog tijela, te nakon održanog ročišta, slijedom utvrđenog činjeničnog stanja pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava osnovano zaključio da su upravna tijela pravilno i zakonito postupila odbijajući zahtjev tužitelja za imenovanje za stalnog sudskog vještaka za područje elektronike, elektrotehnike, informatike i telekomunikacije, s obzirom da ne zadovoljava uvjet iz članka 2. stavka 1. točke 3. Pravilnika o stalnim sudskim vještacima (Narodne novine broj 38/14., 123/15., 29/16. i 61/19., dalje: Pravilnik) od 8 godina rada u struci nakon završetka diplomskog studija, odnosno uvjet od 8 godina rada na stručnim poslovima koji odgovaraju spremi stečenoj po završetku diplomskog studija
8. Naime, prema odredbi članka 2. stavka 1. točka 3. Pravilnika o stalnim sudskim vještacima za stalnog sudskog vještaka može biti imenovana osoba koja je radila na poslovima u struci, i to najmanje 8 godina ako je završila diplomski studij, najmanje 10 godina ako je završila preddiplomski studij, odnosno najmanje 12 godina ako je završila odgovarajuću srednju školu za struku za koju nema odgovarajućeg preddiplomskog ili diplomskog studija.
9. Prema podacima spisa predmeta nije sporno da je tužitelj 25. listopada 2010. završio Tehnički fakultet Sveučilišta u R., dakle, diplomski sveučilišni studij i stekao akademski naziv magistar inženjer elektrotehnike – smjere elektroenergetika te da je nakon toga ima više od 8 godina rada na različitim poslovima kod nekoliko poslodavaca, no, prema potvrdi poslodavca proizlazi da je u razdoblju od 28. srpnja 2011. do 3. prosinca 2015. radio na poslovima srednje stručne sprema na radnom mjestu elektromonter u društvu Đ. d.o.o. P.
10. Stoga je pravilna ocjena prvostupanjskog tijela, a što prihvaća tuženik i prvostupanjski upravni sud, da tužitelj ne ispunjava uvjet iz članka 2. stavka 1. točka 3. Pravilnika jer nema potrebnih 8 godina rada u struci nakon završenog diplomskog sveučilišnog studija. Naime, pravilno je stajalište da je za imenovanje stalnim sudskim vještakom, između ostalog, potrebno da ispunjava uvjet propisan člankom 2. stavkom 1 točkom 3. Pravilnika tako da nakon završenog odgovarajućeg studija odnosno odgovarajuće škole radi na poslovima u struci za koje se školovala u okviru stečene stručne spreme, a to je u konkretnom slučaju 8 godina nakon završenog diplomskog sveučilišnog studija na Tehničkom fakultetu Sveučilišta u R.
11. Naime, navedenim Pravilnikom su propisane različite godine rada na poslovima u struci u odnosu na završen diplomski studij, preddiplomski studij ili srednju školu, pa je pravilna ocjena prvostupanjskog upravnog suda da je takvim propisivanjem nužnosti rada na poslovima u struci određeni broj godina ima u vidu nužnost rada na stručnim poslovima odgovarajuće spreme (struke) te da bi svako drugo tumačenje dovelo do toga da se prilikom razmatranja ispunjavanja uvjeta iz članka 2. stavka 1. točke 3. Pravilnika otvori mogućnost prihvaćanja minimalnih 8 godina rada po završetku diplomskog studija i u slučaju kada podnositelj zahtjeva uopće nema nikakvo iskustvo rada na stručnim poslovima navedene spreme.
12. Prema ocijeni ovoga suda, pravilno tuženik posebno ukazuje da se navedenim propisivanjem različitih uvjeta u pogledu potrebnih godina rada u struci za osobe koje imaju srednjoškolsko obrazovanje, odnosno koja je završila preddiplomski ili diplomski studij naglašena potreba da se za stalnog sudskog vještaka imenuju samo one osobe koje su radom u struci nakon završenog odgovarajućeg studija, odnosno odgovarajuće škole stekle dovoljno stručnog znanja da bi obavljale složene i zahtjevne poslove sudskog vještaka, odnosno time se pruža osiguranje da će stalni sudski vještaci imati dovoljno stručnog znanja da bi sukladno odredbi članka 125. Zakona o sudovima (Narodne novine broj 28/13., 33/15., 82/15. i 67/18.) na temelju svog stručnog znanja pružili sudu uslugu davanja vještačkog nalaza i mišljenja (vještačenja) kada je to potrebno radi utvrđivanja ili razjašnjenja činjenica koje se utvrđuju u postupku.
13. Stoga za ocjenu neispunjavanja uvjeta reguliranih odredbom članka 2. stavka 1. točke 3. Pravilnika žalbeni navodi tužitelja u žalbi nisu od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovoj stvari.
14. Budući da tužitelj nije uspio sa tužbom prvostupanjski upravni sud je zakonito odlučio o zahtjevu tužitelja za naknadom troškova upravnog spora primjenom odredbe članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima.
15. Slijedom navedenog tužitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a niti pravilnost primjene mjerodavnog materijalnog radi čega ovaj sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
16. Zato je temeljem odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a žalba odbijena i potvrđena prvostupanjska presuda.
17. Kako je žalba tužitelja odbijena i potvrđena prvostupanjska presuda tužitelju na temelju odredbe članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima ne pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupka pa je postavljeni zahtjev odbijen kao neosnovan.
U Zagrebu 16. veljače 2022.
Predsjednik vijeća
Boris Marković, v.r.
