Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: 6 Gž-556/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Verici Perić Aračić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja tužitelja B. B. iz I. G., OIB: …, zastupan po punomoćniku Lj. B., odvjetnici iz Z., protiv tuženika V. l. d.o.o. iz Z., OIB: …, zastupan po punomoćniku H. L., odvjetniku iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-641/2015-26 od 01. travnja 2019., 16. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-641/2015-26 od 01. travnja 2019.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-641/2015-26 od 01. travnja 2019. suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja B. B. iz I. G., OIB: …, koji glasi:

"Tuženik V. l. d.o.o. iz Z., OIB: …, dužan je isplatiti tužitelju B. B. iz I. G., OIB: …, iznos od 100.000,00 kuna (slovima: stotisućakuna) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe, 19. veljače 2015. do isplate u visini eskontne stope H. n. b. koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a sve u roku 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju B. B. iz I. G., OIB: …, nadoknaditi parnične troškove tuženiku V. l. d.o.o. iz Z., OIB: …, u iznosu 8.750,00 kuna (slovima: osamtisućasedamstopedesetkuna) sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude 1. travnja 2019. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu utvrđuje H. n. b., u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja B. B. iz I. G., OIB: …, za nadoknadom troškova postupka u iznosu 8.750,00 kuna (slovima: osamatisućasedasmtopedesetkuna)."

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tužitelj, i to zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14 i 70/19 - u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za novčanu naknadu neimovinske štete koju je trpio zbog objave informacije, a temeljem Zakona o medijima („Narodne novine“, broj 81/13 – u daljnjem tekstu: ZM). Tužitelj tvrdi da su u članku tuženika bile objavljene neistinite informacije, te da je njemu kao jednom od zapovjednika obrane V., te profesionalnom vojniku i časniku nanesena povreda prava osobnosti, te je trpio duševne boli zbog povrede ugleda, časti i dostojanstva.

6. U postupku je utvrđeno:

- da se tužitelj prije podnošenja tužbe obratio glavnom uredu tuženika sa zahtjevom za ispravak informacije, a koji je zahtjev isti odbio, pozivajući se na razloge predviđene glavom VI ZM (odgovornost za štetu),

- da je u tjedniku „V. l.“ broj 18 260 od 18. studenog 2014. na 14., 15. i 16. stranici objavljen članak novinara Ž. I. i D. I. pod naslovom „V. se nije branio samo u V.“,

- da su informacije za koje tužitelj tvrdi da mu je počinjena šteta objavljene unutar autoriziranog intervjua s povjesničarom D. M., a u članku se između ostalog navodi da je tužitelj samovoljno sa D. napustio zapovjedništvo obrane V., te da je riječ o jedinstvenom slučaju u HV, te da je uvijek sporno kad zapovjednik obrane ode, a borba još traje, dodamo li tome da je njegov zapovjednik B. B. m. J., isto tako samovoljno napustio zapovjedništvo obrane V., to je već vrlo neugodna činjenica, a postavlja se i pitanje zašto je B. izašao iz V. nekoliko dana prije pada, te da ljudi uopće nisu znali da se to dogodilo,

- u članku se također navodi da je stav načelnika stožera bio je da nema predaje i da on ostaje u V., a da je on izašao, znači to je samovoljno učinio. Također se navodi da je tužitelj bio profesionalni vojnik, a vojniku koji je to postao silom prilika možete tolerirati neke stvari, ali profesionalnom časniku ne možete, te se postavlja i teza o manje stradavanju ljudi da je netko službeno predao grad,

- da iz iskaza svjedoka A. T. proizlazi da je isti u zadnjim danima prije pada V. tužitelju rekao da sam donosi odluku za brigadu, da li će ići u proboj ili se predati, a što proizlazi i iz iskaza svjedoka V. V. i K. B.,

- da iz iskaza svjedoka M. V. proizlazi da je on bio civilna struktura vlasti a tužitelj izvršna,

- da iz iskaza svjedoka Ž. I., novinara tuženika proizlazi da je zbog približavanja godišnjice spomena na V. zajedno s kolegom I. napravio intervju s povjesničarom D. M., a mišljenje izneseno u članku je iznio D. M.

7. Prvostupanjski je sud zaključio da predmetni članak sadrži takve informacije o tužitelju koje su po svojoj naravi i značaju objektivno podobne nanijeti mu neimovinsku štetu. Već sama činjenica da se u članku navodi da je isti samovoljno napustio zapovjedništvo obrane V. dovoljna je da povrijedi čast i ugled tužitelja kao jednog od zapovjednika obrane V. i profesionalnog vojnika. A negativnim se tužitelj prikazuje i u dijelu u kojem se postavlja teza da bi žrtava bilo puno manje da je netko službeno predao grad te i ove informacije ozbiljno diskreditiraju tužitelja.

8. Polazeći od utvrđenih činjenica, prvostupanjski je sud zaključio da ne postoji odgovornost nakladnika jer je tuženik kod objave informacija postupao u dobroj vjeri, i to iz razloga što se radilo o autoriziranom intervjuu koji je dala stručna i kompetentna osoba za iznošenje teza o V. i Domovinskom ratu, a teze koje su iznesene ne predstavljaju očevidne uvrede ili klevete nego analiziranje događaja u posljednjim danima prije pada V. 1991.g.

9. Prvostupanjski je sud stoga odbio zahtjev, a pozivajući se pri tom na odredbu članka 21. stavak 4. ZM. Odredbom članka 21. stavak 4. točka 2. ZM propisano je da nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena objavljena unutar autoriziranog intervjua, a prema odredbi članka 21. stavak 7. ZM ako je informacija autorizirana, a pojedini dijelovi sadrže očevidne uvrede ili klevete, autorizacija ne isključuje i solidarnu odgovornost nakladnika i glavnog urednika, ukoliko nisu postupali u dobroj vjeri.

10. Tijekom prvostupanjskog postupka nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe iz članka 365. stavak 2. ZPP., a nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11.

ZPP na koju ukazuje žalitelj.

11. U konkretnom slučaju radi se o materiji iz Domovinskog rata i to o zadnjim danima obrane grada V. za što nedvojbeno postoji izuzetno zanimanje javnosti, jer javnost zanima što su državna tijela na tom području učinila ili mogla učiniti, što znači da je zanima i svaki eventualni propust ili nezakonitost u postupanju.

12. U članku je objavljen autorizirani intervju, a koji po naravi stvari ne uključuje istraživanje i istinitost izjave sugovornika, nego novinar točno i potpuno prenosi tvrdnje sugovornika, a granice njegove slobode su relevantnost sugovornika i javni interes. Iz sadržaja članka, i spornih informacija koje su dijelovi tog članka sasvim je jasno da se te informacije odnose na tužitelja i tiču se poslova koje je obavljao kao zamjenika zapovjednika obrane grada V.

13. Obzirom na autoriziranost spornih informacija bilo je potrebno ocijeniti je li nakladnik postupao u dobroj vjeri.

14. Novinari tuženika Ž. I. i D. I. obavili su intervju s povjesničarem D. M. o temi V. Obzirom da je u predmetom članku povjesničar D. M. iznio svoje mišljenje, te da je isti bio kompetentan za navedenu problematiku jer je kao povjesničar zaposlen u H. i. z. p., hrvatski je vojni povjesničar, koji je napisao i dvije knjige o V. na temelju dokumenata koje je imao na raspolaganju dok je radio u Ministarstvu, cijeneći dakle da se radi o stručnoj i kompetentnoj osobi za iznošenje teze o V. i Domovinskom ratu, novinari tuženika ne ulazeći u istinitost iznesenih informacija nisu imali razloga sumnjati da bi neke od tih tvrdnji mogle predstavljati uvredu pa je i po ocjeni ovog suda tuženik postupao u dobroj vjeri iako nije utvrdio točnost spornih informacija. Suprotno navodima žalitelja iz navedenog članka ne proizlazi da autori iznose tvrdnju da je počinio navedene povrede, nego je suština članka da se javnosti samo prenese informacija o zadnjim danima obrane grada V. prije nego ga je zauzela neprijateljska vojska, zbog čega se obavljanje autoriziranog intervjua s D. M. ne može dovesti u vezu s nedostatkom dobre vjere tuženika.

15. Kako žalba nije osnovana odlučeno je kao u izreci a temeljem odredbe iz članka 368. stavak 1. ZPP-a.

Dubrovnik 16. veljače 2022.

Sutkinja

Verica Perić Aračić