Poslovni broj: Usž-870/21-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, mr. sc. Mirjane Juričić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Blanše Turić, članova vijeća te više sudske savjetnice – specijalistice Biserke Špoljar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja A. d.o.o., Z., zastupan po članu Uprave I. J., a ovaj po opunomoćeniku H. P. i I. B., odvjetnicama u Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi naplate trošarine, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3903/19-11 od 13. studenog 2020., na sjednici vijeća održanoj 16. veljače 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja A. d.o.o., Z. i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3903/19-11 od 13. studenog 2020. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 3.906,25 kn.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI- 3903/19-11 od 13. studenog 2020. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-471-01/19-01/297, urbroj: 513-04-19- 2 od 9. listopada 2019. (točka I. izreke presude), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke presude).
2. Tužitelj je protiv navedene presude podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te povrede pravila postupka. U žalbi u bitnom navodi da prvostupanjsku presudu nije moguće ispitati jer ista ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, odnosno, razlozi koji se presudom navode u suprotnosti su sa činjenicama koje nisu bile sporne i općepoznatim činjenicama. Ističe da je trošarina na predmetnu robu plaćena te je roba izašla iz skladišta I. d.d. sa plaćenom trošarinom, što nije bilo sporno tijekom postupka, a ovu ključnu činjenicu prvostupanjski sud uopće ne uzima u obzir, jednako kao i prvostupanjsko i drugostupanjsko upravno tijelo. Trošarinski proizvodi koji su pušteni u potrošnju na teritoriju Republike Hrvatske ne podliježu posebnim mjerama nadzora kretanja prilikom kretanja na teritoriju Republike Hrvatske, a opća pravila kretanja trošarinskih proizvoda su izdana i objavljena upravo od strane Carinske uprave. Postavlja pitanje kako je moguće počiniti zlouporabu prava u kretanju trošarinskih proizvoda za proizvod na koji je plaćena trošarina i koji je pušten u slobodnu potrošnju. Izdavanjem robe I. d.d. je platila trošarinu, dakle, radi se o robi koja je puštena u slobodnu potrošnju sukladno propisima. Smatra da se njegovo postupanje ne može niti logički, a niti pravno dovesti u uzročno posljedičnu vezu s naknadnim eventualnim nezakonitostima, nepravilnostima i zlouporabama počinjenim od strane trećih osoba, konkretno društva T. O. d.o.o. Drugačije postupanje tužitelja ne bi moglo osigurati da njegov kupac naknadno, dakle nakon što mu je roba predana, ne čini bilo kakvu nepravilnost, te u tom smislu upućuje na pravno mišljenje prof. dr. sc. J. O. vezano uz ustavnopravni i upravnipravni aspekt provedenog inspekcijskog nadzora koji se odnosi na njega te mišljenje ovlaštenog poreznog savjetnika mr. sc. K. H. J., dipl. oec. ovlaštenog poreznog savjetnika, K.-v. p. s. d.o.o. Nadalje, ističe da je kupio i prodao predmetnu robu u tranzitu te je istu knjižio na svoje veleprodajno skladište tranzit pa nije zlouporabio pravo u kretanju trošarinskog proizvoda ni na koji način, pa ni tako da je izravno ili neizravno sudjelovao u prikrivanju stvarnog kretanja trošarinskog proizvoda, a usprkos stajalištu suda, sva dokumentacija koju je ikada izdao je vjerodostojna i samo potvrđuje poslovni događaj upravo onako kako se dogodio, što tužitelj u žalbi iscrpno i opširno obrazlaže. Smatra da i sud i Carinska uprava nepravilno utvrđuju činjenice vezane uz poslovni proces te uopće ne uzimaju u obzir nespornu činjenicu da je kupovao i prodavao robu u tranzitu te pogrešno tumače pojam primitak u samostalan posjed, a isti uopće ne povezuje s ključnom činjenicom i pitanjem za čiji račun su radili prijevoznici robe u svakom konkretnom slučaju. Ističe da ništa nije skrivao, prikrivao ili fiktivno izdavao, upravo suprotno, potpuno je otvoreno i transparentno sudjelovao u svim poslovnim događajima te izdavao poslovnu dokumentaciju koja je jasno i pravilno odražavala stvarne poslovne događaje, i to točno onako kako su se i desili. Nadalje, navodi da prvostupanjski sud u svojoj odluci nije ničime, ali baš ničime, otklonio navode iz tužbe, pa čak štoviše, potpuno nekritički propisuje obrazloženja i zaključke tuženog tijela, bez da ih sučeli sa činjenicama i dokazima, te pravnim propisima koje je detaljno obrazložio i iznio u svojoj tužbi, kao i tijekom postupka. Sva tumačenja, zaključci i optužbe koje se iznose u odnosu na njega polaze od činjenica da je krivo knjižio poslovni događaj, jer da ga na taj način nije knjižio ne bi postojala niti njegova odgovornost. Međutim, on je sukladno računovodstvenim standardima proveo proces prodaje robe u tranzitu i to na način kako je opisano, a navedeni poslovni događaj upravo tako i prikazao u svojim poslovnim knjigama i to upravo na način kako se taj poslovni događaj i dogodio. Dakle, nije ništa skrivao, prikrivao ili fiktivno radio, kako tijekom poslovnog događaja, tako i tijekom kasnijeg postupka nadzora (koji nije ni vršen nad njime). Nadalje, u žalbi iznosi prigovore koji se odnose na nezakonitost provedenog postupka protiv njega koji nije mogao rezultirati pravilnom primjenom prava i donošenjem pravilnog zaključka, te posebno napominje da su već zapisnikom na grubi način povrijeđena njegova prava i to potpuno neosnovano. Takve povrede prava samo su nastavljene donošenjem prvostupanjskog rješenja i rješenja tuženika. Nadalje, ističe da nikada nije dobio obavijest o tome da se nad njime vrši nadzor te čime je nesporno utvrđena zlouporaba prava u kretanju trošarinskih proizvoda. Zaključno smatra da je fiktivnom činjeničnom konstrukcijom i tumačenjem relevantnih propisa utvrđena "odgovornost za drugog", to jest njegova odgovornost za postupanje trećeg subjekta, s kojim nije niti u pravnoj niti u stvarnoj vezi (jer se ne radi o povezanim društvima sukladno Zakonu o trgovačkim društvima, a pravne osobe su u pravnom poretku RH osobe koje imaju različitu pravnu osobnost). Navodi i konstrukcije da je znao ili morao znati nešto, čime je automatski uključen u prividne poslove, su apsurdni, pravno neosnovani i ni sa čime dokazani. Ističe da nije bio niti izravno niti neizravno uključen u kretanje trošarinskih proizvoda, a da je postupao s ciljem prikrivanje stvarne namjere, cilja ili osnove raspolaganja s trošarinskim proizvodima ili postupao s ciljem izbjegavanja plaćanja trošarine. Dakle, da bi postojala zlouporaba prava s njegove strane, morao bi imati namjeru prikrivanja stvarne namjere, cilja ili osnove raspolaganja s trošarinskim proizvodima ili namjeru izbjegavanja plaćanja trošarine. Tužitelj smatra da je pobijano rješenje u cijelosti nezakonito, da je tuženo tijelo povrijedilo zakon na njegovu štetu, da su povrijeđene odredbe Ustava Republike Hrvatske koje govore o vladavini prava, jednakosti svih pred zakonom te poduzetničke i tržišne slobode te da ne postoji osnova po kojoj bi bio dužan platiti bilo koji iznos na ime trošarine na energente kao jamac platac za poreznog obveznika T. O. Stoga predlaže da ovaj Sud pobijanu presudu preinači, uvaži tužbu, poništi drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje tuženika te obustavi daljnje vođenje postupka, a podredno da ukine presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Tužitelj je zatražio troškove žalbenog postupka u iznosu od 3.906,25 kn.
3. Žalba tužitelja dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim, tuženik u ostavljenom roku nije dostavio sudu odgovor na žalbu tužitelja, iako je istu uredno primio.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), u dijelu kojim je osporava žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
6. Ovaj Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima. Naime, prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud, sukladno odredbi članka 33. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima, presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, jer je održao raspravu 6. studenog 2020. čime je strankama u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima dana mogućnost očitovanja o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu članka 55. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, pravilno našao da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
7. Naime, bitna povreda pravila sudskog postupka postoji kada upravni sud u tijeku upravnog spora nije primijenio ili je nepravilno primijenio odredbe ovog Zakona, a to je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne odluke (članak 66. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima). Pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u sporu postoji kada je upravni sud kakvu odlučnu činjenicu pogrešno utvrdio ili je nije utvrdio ili je o činjeničnom stanju izveo pogrešan zaključak (članak 66. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima). Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada upravni sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (članak 66. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima).
8. Tužitelj u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu pravila sudskog postupka i to u dijelu koji se odnosi na obvezu suda se izjasni o svim navodima stranaka, odnosno tužitelja. Dakle, proizlazilo bi da tužitelj smatra da prvostupanjski sud nije primijenio, odnosno nepravilno je primijenio odredbu članka 60. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima.
9. Sadržaj obrazloženja presude u upravnom sporu propisan je odredbom članka 60. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima prema kojoj sud u obrazloženju presude izlaže zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijete i dokaze koji su predložile, koje je činjenice sud utvrđivao, zašto i kada ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i kako ih je ocijenio. Sud će posebno navesti koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući u sporu i izjasnit se o prijedlozima i prigovorima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora.
10. Žalbeni navodi tužitelja odnose se na nedostatnost i nepravilnost obrazloženja pobijane presude jer prvostupanjski sud nije uzeo u obzir sve tužbene razloge tužitelja i razloge koje je iznosio u upravnom sporu.
11. Prema ocjeni ovoga Suda tužitelj neosnovano ističe da je pobijana presuda iz tih razloga nezakonita jer iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud odgovorio na navode koji su bili odlučni za donošenje odluke u konkretnoj upravnoj stvari. Naime, i sam Europski sud za ljudska prava u odnosu na obvezu sudova da obrazlažu svoje odluke, koja obveza proizlazi iz Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, ističe da ta obveza ne podrazumijeva da sudovi trebaju detaljno odgovoriti na svaki argument koji stranke iznesu u postupku, već da se mjera do koje se proteže obveza davanja obrazloženja razlikuje s obzirom na narav odluke i okolnosti konkretnog predmeta (Hajdarić protiv Hrvatske br: 28183/09).
12. Nadalje, treba istaknuti da prema dosljednoj praksi Ustavnog suda Republike Hrvatske obvezu obrazlaganja odluka ne treba shvaćati kao zahtjev za detaljnim odgovornom na svaki navod, već opseg obrazlaganja odluke ovisi o naravi odluke i okolnostima određenog slučaja imajući u vidu i obrazloženje koje je stranka dobila u nižestupanjskom postupku koji je prethodio (U-III-1201/18).
13. Ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju pravilno protumačio i primijenio mjerodavno postupovno i materijalno pravo, postupak proveo sukladno zakonu te svoju odluku dostatno i razumno obrazložio pri tome prihvaćajući razloge koje je iznio i tuženik u pobijanom rješenju kojim je odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu.
14. Slijedom utvrđenog činjeničnog stanja u provedenom upravnom postupku koje slijedi iz spisa javnopravnog tijela dostavljenog prvostupanjskom sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da je proveden inspekcijski nadzor kod poreznog obveznika T. O. d.o.o., D. Z., u svrhu kontrole ispravnosti poslovanja sukladno Zakonu o trošarinama i Pravilnika o trošarinama za razdoblje poslovanja od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2017., te je utvrđeno da je navedeni porezni obveznik obavljao djelatnost trgovine na veliko naftnim derivatima na području Republike Hrvatske, te je između ostalog, utvrđena zlouporaba prava u kretanju i raspolaganju predmetima oporezivanja kod navedenog poreznog obveznika, te tužitelja A. d.o.o., Z. i A. o. d.o.o., K. Navedena društva bila su izravno uključena u kretanje trošarinskog proizvoda na način da su sklapali međusobne fiktivne pravne poslove i izdavali poslovnu dokumentaciju za događaje koji se nisu dogodili, odnosno izdavali su knjigovodstvenu i skladišnu dokumentaciju u obliku primitka na skladište i u obliku izdavanja sa skladišta, a da uopće nisu primili robu na skladište, niti su je otpremili sa skladišta, te je utvrđeno da su na takav način postupili suprotno odredbama članka 8. stavka 1. i 2. i članka 9. stavka 3. i 4. Zakona o računovodstvu („Narodne novine“ 78/15. – 120/16.).
15. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje u provedenom postupku, a posebno uvidom u otpremnice o kretanju predmetne trošarinske robe utvrđena je zlouporaba prava u kretanju robe, kao i da se radi o prividnim pravnim poslovima, jer su predmetna trgovačka društva trošarinsku robu koju su prodavala u tranzitu evidentirala u svojim poslovnim knjigama kao da su stvarno i fizički zaprimili robu naručenu po otpremnicama, a u stvari je situacija sasvim suprotna, jer je roba dostavljena trgovačkom društvu koje nije sudjelovao u poslovnom događaju, a kako je to opisano i obrazloženo u prvostupanjskom rješenju nakon provedenog prvostupanjskog upravnog postupka.
16. Prema ocjeni ovoga Suda tužitelju je pravilno primjenom odredbe članka 20a stavka 1., 2., 3., 4. i 5. i članka 25. stavka 12. i 13., te članka 21. stavka 4. Zakona o trošarinama („Narodne novine“ 22/13., 32/13., 81/13., 100/15., 115/16. i 106/18.) utvrđena obveza plaćanja trošarine na energente – plinsko ulje za pogon, kako je to pobliže navedeno u izreci rješenja tijela prvog stupnja od 12. travnja 2019.
17. Slijedom navedenog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja pa je prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima pravilno odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
18. Tužitelj u žalbi prigovara da ga se tereti za trošarinu na predmetnu robu koja je plaćena jer je izdavanjem robe I. d.d. platila trošarinu, dakle radi se o robi koja je puštena u slobodnu potrošnju na koju je plaćena trošarina. Međutim, navedeni prigovor tužitelja ovaj Sud ocjenjuje neosnovanim, te nalazi da je tužitelj predmetnu robu kupio od društva I. d.d., Z. na koju je plaćena trošarina, što nije sporno, a niti je sporno da je roba prodana tužitelju, već je sporna činjenica da je tužitelj kupljenu robu knjižio kao da je robu zaprimio na svoje skladište, iako je roba prodana u tranzitu, pa je sukladno odredbi članka 25. stavka 12. i 13. Zakona o trošarinama posljedica toga i plaćanje trošarina. Naime, predmetni eurodizel koji su prodavale tvrtke T. O. d.o.o., A. o. d.o.o. i tužitelj u tranzitu evidentirale su u svojim poslovnim knjigama kao da su stvarno fizički zaprimile robu naručenu po otpremnicama, te kao da je u stvarnosti nastao poslovni događaj, iako je u provedenom postupku utvrđeno suprotno odnosno da je roba dostavljena sasvim drugom trgovačkom društvu koje nije sudjelovalo u poslovnom događaju, pa iz toga i proizlazi zlouporaba prava.
19. Nadalje, treba istaknuti da s obzirom da je tužitelj knjižio u svojoj poslovnoj evidenciji nešto što se nije stvarno dogodilo, pravilno prvostupanjski sud nije prihvatio navode tužitelja da se radi o vjerodostojnoj dokumentaciji, jer ista ne odražava stvarni poslovni događaj, te je prvostupanjski sud osnovano postupio kada je odbio prijedlog za provođenje vještačenja poslovne dokumentacije na okolnost pravilnosti vođenja dokumentacije od strane tužitelja. Naime, pravilno navodi prvostupanjski sud da nije sporan način i sadržaj knjiženja obavljen u poslovnim evidencijama tužitelja već zaključak upravnih tijela da provedena knjiženja ne odgovaraju stvarnim poslovnim događajima pa je iz tog razloga odbijen prijedlog za vještačenje jer se istim ne bi moglo utvrditi drugačije činjenično stanje kako to pogrešno smatra tužitelj.
20. Prema ocjeni ovoga Suda prvostupanjska presuda temelji se na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju, na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu učinjene niti povrede pravila postupka, budući da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima i u obrazloženju svoje presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama.
21. Kako tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.
22. S obzirom da žalba tužitelja nije uvažena, tužitelju nije dosuđen trošak sastava žalbe sukladno odredbi članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima.
U Zagrebu 16. veljače 2022.
Predsjednica vijeća:
mr. sc. Mirjana Juričić
