Poslovni broj: Usž-20/21-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, mr. sc. Mirjane Juričić i Blanše Turić, članica vijeća te više sudske savjetnice- specijalistice Biserke Špoljar, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice J. G. iz O., koju zastupa Z. K., odvjetnik u O., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi utvrđivanja zloporabe prava poreznog jamca, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 6 UsI-813/2020-6 od 22. listopada 2020., na sjednici vijeća održanoj 16. veljače 2022.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija.
II. Potvrđuje se presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 6 UsI- 813/2020-6 od 22. listopada 2020.
III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništavanje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-415-01/15- 01/60, urbroj: 513-04-20-2 od 17. lipnja 2020. godine i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda S. i B., klasa: UP/I-471-02/15-01/165, urbroj: 513- 07-27-03-04/007-15-01 od 31. srpnja 2015. godine te odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Porezne uprave, Područnog ureda S. i B., klasa: UP/I-471-02/15-01/165, urbroj: 513-07-27-03-04/007-15-01 od 31. srpnja 2015. godine kojim je utvrđeno da je tužiteljica odgovorna zbog zlouporabe prava kao porezni jamac za neplaćene porezne obveze društva G. d.o.o. iz O., koje na dan 30. lipnja 2015. ukupno iznose 303.447,80 kn, te da za navedeni dug odgovara u iznosu od ukupno 164.955,63 kn radi čega joj je naloženo plaćanje dužnog iznosa na propisane račune, pod prijetnjom ovrhe.
3. Osporenu presudu tužiteljica pobija žalbom zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi reproducira navode iz obrazloženja presude i smatra da je sporna primjena zakona navedenih u presudi a u situaciji činjeničnog stanja i njihova konkurencija sa Zakonom o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi koji zakon je stupio na snagu 28. rujna 2012. godine. Poziva se na odredbe članka 3. i 17. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi i smatra da nitko ne može biti sankcioniran jer je radio sukladno pozitivnim zakonima na način kako je radila tužiteljica, držeći se odredbi tog Zakona. Smatra da sud nije pravilno primijenio materijalno pravo u ovom sporu pozivajući se na članak 5. Zakona o upravnim sporovima. Tužiteljica se već u tužbi pozvala na Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi koji je u vrijeme kada je tužiteljica poduzimala radnje bio na snazi. Predlaže Sudu da osporenu presudu poništi, usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu troškova spora, podredno da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
4. Tuženik iako pozvan nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS), u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti. Ovaj Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom ni po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. ZUS-a.
7. Uvidom u zapisnik o provedenom nadzoru proizlazi da je tužiteljica, direktorica Trgovačkog društva G. d.o.o. obavljanjem djelatnosti – prodajom trgovačke robe na tržnicama i prigodnim mjestima tijekom 2012., 2013., 2014. i 2015. godine ostvarivala prihode – gotovinski promet koji nije uplaćivala na žiro račun, da je obavljala gotovinska plaćanja dobavljačima, te da je nepravilno isplaćivala putne troškove. Također je utvrđeno da je Trgovačko društvo G. d.o.o. izvršilo otpis zaliha trgovačke robe bez prisutnosti ovlaštene osobe porezne uprave te je time evidentiran porezno nepriznati rashod.
7.1. Takovim načinom poslovanja došlo je do nemogućnosti podmirivanja poreznih obveza Trgovačkog društva G. d.o.o. u kojem je tužiteljica direktorica, pa su porezna tijela tužiteljicu utvrdila odgovornom za dospjeli a nepodmireni porezni dug. 8. Odredbom članka 26.a. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", 147/08. – 26/15.) propisano je da članovi uprave i izvršni direktori društva kapitala odgovaraju kao porezni jamci ako pri vođenju poslova društva zloupotrebljavaju svoje ovlasti što ima za posljedicu nemogućnost ispunjenja obveza iz porezno dužničkog odnosa i oštećenje poreznog tijela (st. 1.). Radnjama kojima se oštećuje porezno tijelo kao vjerovnik u porezno dužničkom odnosu osobito se smatraju: preusmjeravanje novčanih tokova na druge pravne ili fizičke osobe radi izbjegavanja plaćanja poreznih obveza, korištenje društva radi postizanja ciljeva koje ne bi samo moglo postići, a koji su zabranjeni, umanjenje ili otuđenje imovine društva ako je isto za posljedicu imalo nemogućnost plaćanja obveza iz porezno – dužničkog odnosa (st. 2.). Osobna odgovornost postoji i u slučaju osobe koja se koristi drugim osobama koje djeluju kao njegovi povjerenici, tako da se u društvu kao član ukazuje netko drugi, ali to čini po nalogu i uputama te osobe (st. 3.). Za podmirenje obveza društva, ali najviše do visine ostvarene koristi, supsidijarno odgovaraju i povezane osobe u čiju korist je poduzeto raspolaganje na štetu društva, što za posljedicu ima neispunjavanje obveze iz porezno – dužničkog odnosa (st. 4.).
8.1. Člankom 26.d. OPZ-a propisano je da osobi iz članka 26.a., 26.b., 26.c., te osobi iz članka 40.a., 40.b., i 40.c. ovog Zakona, čija odgovornost je utvrđena rješenjem iz članka 158.f. stavka 6. ovog Zakona za nemogućnost plaćanja obveze iz porezno – dužničkog odnosa, odgovaraju kao porezni jamci.
9. Prvostupanjski je sud održao usmenu javnu raspravu, čime je u smislu članka 6. stavka 1. ZUS-a dao svim stranama mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koje su odlučne za pravilno rješenje predmetnog upravnog spora, te je nakon toga izveo dokaze uvidom u sudski spis i spis upravnog postupka nakon čega je zaključio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.
10. Sud je činjenično stanje utvrdio na temelju činjenica koje su utvrđene u provedenom postupku poreznog nadzora koji tužiteljica svojim tužbenim, ali niti žalbenim, navodima nije dovela u sumnju.
11. Prema ocjeni ovog žalbenog suda osporena se presuda temelji na pravilno i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo a nisu utvrđene niti povrede postupka, pa stoga ne postoje žalbeni razlozi radi kojih se presuda pobija.
12. Neosnovan je prigovor tužiteljice da je u ovom postupku trebalo primijeniti odredbe Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi budući da se ovdje radi o utvrđivanju obveze poreznog jamca za dugove trgovačkog društva a ne o predstečajnom postupku.
13. Trebalo je stoga temeljem članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci.
14. Odluka o troškovima temelji se na članku 79. stavku 4. ZUS-a jer tužiteljica nije uspjela u ovom upravnom sporu.
U Zagrebu, 16. veljače 2022.
Predsjednik vijeća:
Boris Marković,v.r.
