Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Jž-1732/2018

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. S. Š. koju brane S. V., odvjetnik u R. i V. A., odvjetnica u Z., zbog prekršaja iz čl. 17. i čl. 23. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine, broj 5/90, 30/90 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbama okrivljenice podnesenima putem branitelja protiv presude Prekršajnog suda u Zagrebu, broj: 84. Pp J-1888/2018 od 14. lipnja 2018., na sjednici vijeća održanoj 16. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okr. S. Š., preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda pod t. II. na način da se izriče:

Na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona (''Narodne novine'', broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18, dalje: PZ), okr. S. Š. (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi),

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

da dana 14. svibnja 2018. godine u 12,13 sati, u mezaninu hotela „P.“ u Z., T. K. Ć. x, na izdanu naredbu vođe sektora VII. policijske postaje Zagreb da se udalji iz hotela gdje se održavalo naprijed navedeno javno okupljanje, nije udaljila već je ostala sjediti izjavljujući da se ne želi udaljiti s mjesta na kojem se nalazi i da mogu na nju pucati iz pištolja,

- pa da bi time počinila prekršaj iz čl. 23. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

II. Uslijed odluke pod t. I. ove izreke, preinačuje se pobijana presuda u odluci o prekršajnopravnoj sankciji na način da se okr. S. Š. za djelo činjenično opisano pod t. I. izreke prvostupanjske presude, pravno označeno kao prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji je tom presudom proglašena krivom, prihvaća po prvostupanjskom sudu utvrđena novčana kazna te izriče novčana kazna u iznosu od 754,00 (sedamstopedesetčetiri) kune u koju kaznu se uračunava vrijeme provedeno u uhićenju i zadržavanju okrivljenice od 14. svibnja 2018. u 11,53 sati do 15. svibnja 2018. u 22,40 sati, kao 600,00 (šesto) kuna tako da okrivljenica ima za platiti 154,00 (stopedesetčetiri) kune novčane kazne, koju je okrivljenica dužna platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana pravomoćnosti presude, s time da će se ta novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ukoliko okrivljenica u navedenom roku plati dvije trećine preostale novčane kazne.

III. U ostalom dijelu se žalba okr. S. Š. odbija kao neosnovana te se prvostupanjska presuda u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje.

IV. Na temelju odredbe čl. 138. st. 2. toč 3. c) PZ-a, okr. S. Š. obvezuje se naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka u iznosu od 300,00 (tristo) kuna, u roku od 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okr. S. Š. je proglašena krivom zbog prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog pod t. I. izreke, za koji je na temelju istog propisa okrivljenici utvrđena novčana kazna u iznosu od 754,00 kuna (protuvrijednost od 200 DEM) te zbog prekršaja iz čl. 23. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog pod t. II. za koji je na temelju istog propisa okrivljenici utvrđena novčana kazna u iznosu od 754,00 kuna (protuvrijednost od 200 DEM) pa joj je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 1.508,00 kuna, u koju kaznu je okrivljenici uračunato vrijeme za koje je okrivljenici oduzeta sloboda kao 600,00 kuna, tako da joj je ostalo za platiti 908,00 kuna, uz pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne u roku od mjesec dana, a okrivljenica je dužna naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.

2. Protiv te presude okr. S. Š. je pravodobno putem branitelja podnijela žalbe uvodno iz svih žalbenih osnova, ali sadržajno pobijajući presudu zbog povrede prava na obranu, povrede materijalnog prekršajnog prava te nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući usvojiti žalbe, preinačiti presudu i osloboditi okrivljenicu od optužbe, a podredno, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovni postupak.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Rješavajući o žalbi, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 202. st. 1. PZ-a ispitivao je prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbama i to iz osnova i razloga koje se navode u žalbama i po službenoj dužnosti te je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku počinjena povreda prekršajnog materijalnog prava iz čl. 196. t. 1. PZ-a jer djelo činjenično opisano pod t. II., pravno označeno kao prekršaj iz čl. 23. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, nije prekršaj, što ispravno ističe okrivljenica u žalbi.

5. Naime, okr. S. Š. je pod t. II. izreke pobijane presude proglašena krivom zbog prekršaja iz čl. 23. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira počinjenog time što se „na izdanu naredbu vođe sektora VII. policijske postaje Zagreb da se udalji iz hotela gdje se održavalo naprijed navedeno javno okupljanje, nije udaljila već je ostala sjediti“. Međutim, odredba čl. 23. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira glasi: „Tko se ne udalji iz skupine koju je ovlaštena službena ili ovlaštena vojna osoba pozvala da se raziđe, kaznit će se….“, iz čega je razvidno da za ostvarenje zakonskog obilježja predmetnog prekršaja prvenstveno treba biti pozvana određena skupina na razilazak, a ukoliko se iz te skupine ne udalje pojedinci, tada su isti počinili predmetni prekršaj.

5.1. Slijedom navedenog, pozivanje od strane ovlaštene osobe određene skupine da se raziđe, jedna je od odlučnih činjenica koja čini biće prekršaja čl. 23. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Budući da se činjeničnom opisu izreke pobijane presude pod t. II., ne naznačuje da je neka skupina (kojoj bi pripadala okrivljenica), bila pozvana na razilazak, proizlazi da u činjeničnom opisu ovog prekršaja nedostaje jedan od konstitutivnih elemenata prekršaja počinjenje kojeg se okrivljenici stavlja na teret. Obzirom da je zakonski opis djela, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja, podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to zbog navedenog sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja.

5.2. Stoga, djelo za koje se okr. S. Š. optužuje i za koje se dijelom protiv nje vodi ovaj prekršajni postupak, a na način kako je to činjenično opisano u t. II. izreke pobijane presude po propisu nije prekršaj, što ispravno ističe okrivljenica u žalbi pa je ovaj sud, pravilnom primjenom zakona preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu i prekršaj iz čl. 23. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, na način da je okrivljenica za predmetno djelo oslobođena od optužbe, kako je to i navedeno u t. I izreke ove drugostupanjske presude, slijedom čega je preinačena i odluka o prekršajnopravnoj sankciji kao pod t. II.

6. Ističući povredu materijalnog prekršajnog prava, okrivljenica u žalbi u bitnome navodi da u konkretnom slučaju nije ostvareno zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, budući da je ona kao građanka, imala pravo tražiti od uređujućih policijskih službenika da ju obavijeste o razlozima utvrđivanja identiteta pa kako joj to isti nisu htjeli priopćiti, usprotivila se njihovom nezakonitom postupanju iskazujući nezadovoljstvo općenitim radom policije. Međutim, prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, ostvaruje onaj „tko omalovažava ili vrijeđa državne organe odnosno službene osobe prilikom vršenja službe ili njihova zakonita naređenja“. Postupanje okrivljenice predmetne zgode se sastojalo u obraćanju službenim osobama koji su vršili službenu

utvrđivanja

radnju utvrđivanja identiteta okrivljenice, a na koju radnju su ovlašteni radi istovjetnosti osobe, sukladno policijskim ovlastima iz odredaba Zakona o policiji (»Narodne novine«, br. 34/11., 130/12., 89/14., 151/14. i 33/15), te iz čl. 13. st. 1. t. 2. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima („Narodne novine“, broj 76/09., 92/14. i 70/19.). Prema činjeničnom opisu optužnog prijedloga i izreke, jasno je da je okrivljenica bila nekoliko puta upozorena od strane službenih osoba da prestane s omalovažavanjem i vrijeđanjem policije, na što se oglušila iz čega je razvidno da im se obraćala tijekom njihovog vršenja službe, kako u predvorju hotela „P.“, tako i u službenom policijskom vozilu. Okrivljenica se u žalbi referira na svoje razloge ne davanja osobne iskaznice tim policijskim službenicima, smatrajući svoje postupanje opravdanim zbog ne iznošenja razloga policijskih službenika za traženje na uvid njene osobne iskaznice, iako se okrivljenici niti ne stavlja na teret prekršaj odbijanja davanja na uvid osobne iskaznice ovlaštenim osobama. Stoga, po stavu ovog suda, policijski službenici su predmetne zgode imali zakonsku ovlast postupati prema okrivljenici tražeći ju na uvid njenu osobnu iskaznicu pa istu ne može osloboditi odgovornosti što po njenoj procjeni oni za to nisu imali povod, a budući da su prema činjeničnom utvrđenju policijski službenici uredovali prema okrivljenici i nakon što ih je ona omalovažavala i vrijeđala te ju između ostalog, tražili da im da na uvid svoju osobnu iskaznicu, okrivljenica je ispunila sva zakonska obilježja terećenog prekršaja kada im se pritom obraćala uvređujućim i omalovažavajućim riječima.

6.1. Nadalje, nije u pravu okrivljenica kada ističe da su tvrdnje koje je pritom koristila bile upućene policiji općenito, a ne uređujućim policijskim službenicima pa da zbog toga nije ostvareno zakonsko obilježje u odnosu na objekt radnje. Naime, iz izreke pobijane presude, kao i iz obrazloženja, nedvojbeno proizlazi da je okrivljenica izgovarala riječi upravo policijskim službenicima koji su postupali upravo u odnosu na nju, neovisno o tome što oni nisu poimence navedeni u činjeničnom opisu izreke. U odnosu na izraze koje je okrivljenica pritom koristila, niti za ovaj drugostupanjski sud nema dvojbe da su isti po svom sadržaju takve težine da objektivno predstavljaju njihovo omalovažavanje u radu kao i vrijeđanje istih, čime je okrivljenica ostvarila i ovo bitno obilježje prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, što je sve pravilno utvrdio i za što je dao razloge i prvostupanjski sud.

7. Žaleći se zbog povrede prava na obranu, odnosno, prava na učinkovitu pravnu zaštitu i pravično suđenje zajamčeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014) i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, (Narodne novine - Međunarodni ugovori br. 18/97., 6/99. - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02., 1/06. i 13/17) okrivljenica ističe da je predstavnik tužitelja tek nakon iznošenja obrane okrivljenice objasnio i neizravno potvrdio da je cilj dolaska policije bio udaljiti okrivljenicu i njezinu kćer iz hotela u kojem se održavao skup, tako da prema dokazima u spisu ona nije dala nikakav povod za njihovo uredovanje, a njezin zahtjev da bude obaviještena o razlozima policijske intervencije je bio opravdan, logičan i normalan. Iz ovakvog navoda žalbe suštinski proizlazi prigovor okrivljenice na neobavljanje procesnih radnji na zakonom propisani način. Međutim, iz zapisnika o ispitivanju okrivljenice od 14. svibnja 2018. razvidno je da je tijekom iznošenja obrane predstavnik tužitelja iznosio i svoje očitovanje na obranu okrivljenice te da je okrivljenica i nakon toga nastavila iznositi svoju obranu, sadržajno se očitujući i na prethodnu izjavu predstavnika tužitelja, što je sve sukladno načinu izvođenja dokaza iz čl. 165. st. 5. i 9. PZ-a te nije povrijeđeno pravo na obranu koje bi utjecalo na odluku u smislu čl. 195. st. 2. PZ-a.

8. Suprotno žalbenim navodima okrivljenice, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje i to nakon što je prethodno izveo sve potrebne dokaze koje je prihvatio i pravilno ocijenio. Naime, prvostupanjski je sud opravdano na temelju iskaza svjedoka Z. Đ., K. R. i M. J., policijskih službenika koji su jasno i detaljno opisali ponašanje okrivljenice predmetne zgode, a koje iskaze je prihvatio kao neposredno uvjerljive i vjerodostojne, u kojem nije bilo nelogičnosti niti kontradiktornosti, imao dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenica vrijeđala i omalovažavala službene osobe prilikom vršenja službe kako je to opisano u izreci pobijane presude, čime je ostvarila zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, prvostupanjski je sud slobodno cijenio provedene dokaze, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani žaliteljice. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio i dao u svemu prihvatljive razloge, koje prihvaća i ovaj sud.

8.1. Stoga su bezuspješna nastojanja žaliteljice u diskreditiranju iskaza ispitanih svjedoka policijskih službenika na kojima se temelji pobijana presuda te pokušaju opravdavanja svog postupanja. Po ocjeni ovog suda, navodi žalbe u kojima žaliteljica ne navodi nove činjenice i ne predlaže nove dokaze, u smislu odredbe čl. 193. st. 5. PZ-a, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.

9. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, odnosno, izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljenici za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenice i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, jer je izrečena u novčanom iznosu za prekršaj za koji je kao teža kazna propisana kazna zatvora u trajanju do najviše 30 dana pa je iz navedenog evidentno da je prvostupanjski uzeo u obzir i sve olakotne okolnosti na strani žaliteljice. Budući da je okrivljenica djelomičnom preinakom prvostupanjske presude oslobođena od optužbe i to za prekršaj iz čl. 23. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, sukladno tome je sanirana ukupna novčana kazna kao pod t. II. izreke ove presude u vidu izricanja novčana kazna samo za počinjeni prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Sukladno odredbi čl. 40. PZ-a, u tako izrečenu novčanu kaznu okrivljenici je uračunato vrijeme oduzimanja slobode te je sukladno čl. 152. st. 3. PZ-a ukazano okrivljenici i na pogodnost plaćanja dvotrećinskog iznosa preostale novčane kazne.

10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3. c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13), prema kojem je predviđen minimalni paušalni iznos troška postupka od 100,00 kuna pa do 5.000,00 kuna, a imajući u vidu da okrivljenica nije nesposobna za privređivanje te s obzirom na složenost i trajanje postupka.

11. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. (t. III. izreke) i čl. 207. (t. I izreke) PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 16. veljače 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenika, branitelje i tužitelja.