REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

K-211/2016

Ex vojarna Sveti Križ, Dračevac

S P L I T

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu pojedincu Boni Gamulin Frleta uz sudjelovanje zapisničarke Dijane Cvitković, u kaznenom postupku protiv optuženika R. C. C., zbog kaznenih djela iz članka 256. stavak 1. u svezi člankom

51. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/2021. dalje: KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj K-DO-903/2014, nakon održane i zaključene javne rasprave 11. veljače 2022., u prisutnosti optuženika, branitelja optuženika J. Č., odvjetnika u S. i zamjenika općinskog državnog odvjetnika u Splitu Željana Branice, 15. veljače 2022. objavio je i

p r e s u d i o  je :

Na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku ( "Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11,121/11, 91/12 - Odluka i Rješenje USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., i 126/19. dalje: ZKP/08 ),

Optuženik R. C. C., OIB: …, sin R. i

C., rođene C., rođen … . u W., K., s

prebivalištem u D., državljanin Republike Hrvatske i Kanade,

knjigovođa, nezaposlen, bez primanja, oženjen, otac troje djece, od kojih jednog malodobnog djeteta, pismen, sa završenom VSS, suvlasnik ½ dijela kuće u A., R., 75 m2 tlocrtne površine, vlasnik apartmana u T., C. G., od 127 m2, dva garažna mjesta u T., vlasnik 100% poslovnih udjela P. d.o.o. u D., vlasnik 100% poslovnih udjela B. F. d.o.o. u P., C. G.,

neodlikovan, neosuđivan,

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

I. da bi u razdoblju od 17 svibnja 2007. do 31. prosinca 2007. na području S., u svojstvu direktora i člana uprave trgovačkog društva T. Z.

. R. d.o.o., u nakani da uskrati Proračunu Republike Hrvatske sredstva izbjegavanjem plaćanja poreza na dodanu vrijednost, neistinito prikazivao poslovne činjenice i događaje odlučne za utvrđivanje osnovice poreza na dodatnu vjernost, pa je tako:

- postupajući protivno odredbi članka 3. Zakona o računovodstvu neosnovano iskoristio pretporeze u iznosu od 6.863,91 kunu temeljem nevjerodostojnih ulaznih računa dobavljača M. P. d.o.o. i H. N. d.o.o., za

kupnju aviokarte za K. za K. G., odnosno za reviziju procjene vrijednosti nekretnina, a koje usluge su izvršene u privatne, umjesto u poduzetničke svrhe,

- postupajući protivno odredbi članka 8. Zakona o porezu na dodanu vrijednost neosnovano iskoristio pretporez u iznosu od 15.501,20 kuna temeljem ulaznog računa dobavljača V. d.o.o. od 4. srpnja 2007. koji se odnosi na uređenje poslovnog prostora koji nije u vlasništvu društva T.

Z. R. d.o.o., te je pogrešno proknjižio odbitak pretporeza u

iznosu od 1.462,08 kuna,

na koji način da bi za 2007. godinu iskazao manju osnovicu poreza na dodatnu vrijednost u iznosu od 108.305,42 kune, na koji nije obračunao, prijavio i platio porez na dodanu vrijednost u iznosu od 23.827,19 kuna, čime da bi za svoje trgovačko društvo, a na štetu proračuna Republike Hrvatske pribavio nepripadnu materijalnu korist u navedenom iznosu,

II. da bi u razdoblju od 1. siječnja 2008. godine do 31. prosinca 2008. godine u S., u svojstvu direktora i člana uprave trgovačkog društva T. Z.

. R. d.o.o., u nakani da njegovo trgovačko društvo uskrati Proračunu Republike Hrvatske sredstava izbjegavanjem plaćanja poreza na dodanu vrijednost, neistinito prikazivao poslovne činjenice i događaje odlučne za utvrđivanje osnovice poreza na dodatnu vrijednost, pa je tako postupajući protivno odredbama iz članka 20. Zakona o porezu na dodanu vrijednost i članka 104. stav 1. točka 4. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost neosnovano iskoristio pretporez u iznosu od 106.116,86 kuna na temelju nevjerodostojnog računa koji je perfektuiran od povezanog trgovačkog društva T. G. d.o.o. za odvjetničke usluge

O. d. M. &. P. d.o.o., koje nisu obavljene za trgovačkog

društvo T. Z. R. d.o.o. na koji način je za 2008. godinu

iskazao manju osnovicu poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 482,349,37 kuna, na koji nije obračunao, prijavio i platio PDV u iznosu od 106.116,86 kuna, čime je za svoje trgovačko društvo, a na štetu Proračuna Republike Hrvatske pribavio nepripadnu materijalnu korist u navedenom iznosu,

III. dakle, s ciljem da djelomično izbjegne plaćanje poreza davao netočne podatke o činjenicama koje su od utjecaja na utvrđivanje iznosa porezne obveze pa je zbog tog došlo do smanjenja porezne obveze u iznosu koji prelazi 20.000,00 kuna,

IV. čime bi počinio u stjecaju dva kaznena djela protiv gospodarstva – utajom poreza ili carine – opisana i kažnjiva po članku 256 stavak 1. KZ/11, a sve u svezi člankom 51. KZ/11.

V. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu dana podiglo je 27. ožujka 2015. pred ovim sudom optužnicu pod poslovnim brojem K-DO-903/2014 od 20. ožujka 2015. protiv R. C. C., zbog u stjecaju dva kaznena djela protiv

gospodarstva – utajom poreza ili carine – opisana i kažnjiva po članku 256 stavak 1. KZ/11, a sve u svezi člankom 51. KZ/11.

2. Optuženik R. C. C. pozvan da se izjasni o osnovanosti

optužbe izjavio je kako se u odnosu na optužbe ne smatra krivim.

3. U dokaznom postupku pročitani su i pregledani: zapisnik o obavljenom poreznom nadzoru obračunavanja, evidentiranja, prijavljivanja plaćanja poreza i drugih davanja za razdoblje od 1. siječnja 2007. do 30 studenog 2008. kod poreznog obveznika T. Z. R. d.o.o. sačinjenog u Poreznoj upravi,

Područnom uredu S., klasa UP/I-471-02/09-01-286, ured broj 513-07-17-09-05 od 25. rujna 2009., (list 20-40 spisa), porezno rješenje Porezne uprave, Područnog ureda S., klasa UP/I-471-02/09-01/286, ur. broj 531-07-17-09-09 od 1. prosinca 2009. za poreznu obveznika T. Z. R. d.o.o., (list 63-76 spisa),

povijesni izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u Splitu za T. Z. R. d.o.o., (list 77-79 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Splitu od

16. svibnja 2007. i 18. ožujka 2010. o promjeni članova uprave trgovačkog društva T. Z. R. d.o.o., (list 81-82, 84-85 spisa), prigovori trgovačkog

društva T. Z. R. d.o.o. na zapisnik Porezne uprave,

Područnog ureda S. o obavljenom inspekcijskom nadzoru 13. listopada 2009. (list 86-99 spisa), žalba trgovačkog društva T. Z. R. d.o.o. protiv poreznog rješenja Porezne uprave, područnog ureda S. od 20 siječnja 2010., (list 100-117 spisa), rješenje Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak, Ministarstva, klasa UP/II-471-02/10-01/190, ur. broj 513-04/12-2 od

16. veljače 2012., (list 119-127 spisa), tužba trgovačkog društva T. Z. R. d.o.o. protiv Republike Hrvatske, Ministarstva,

podnesena Upravnom sudu u Splitu od 30 travnja 2012. godine, (list 128-147 spisa), rješenje o ovrsi Porezne uprave, područnog ureda S., klasa UP/I-415-02/2012- 001/00892, ur. broj 513-007-17/2012-01 od 5. studenog 2012. protiv ovršenika T. Z. R. d.o.o. zajedno sa pripadajućom dokumentacijom, (list 150-152 spisa), žalba i prijedlog za odgodu ovrhe trgovačkog društva T. Z. R. d.o.o. upućen Poreznoj upravi, Područnom uredu S., (list 183-

185 spisa), dokumentacija trgovačkog društva T. Z. R. d.o.o. koja se odnosi na račune dobavljača M. P. d.o.o., H. N. d.o.o. za

kupnju aviokarte za K. G., koja se odnosi na poslovni odnos društva

V. d.o.o. za uređenje poslovnog prostora, prijava poreza na dobit trgovačkog društva T. Z. R. d.o.o.za razdoblje od 1. siječnja 2007. do 31. prosinca 2007. zajedno s dokumentacijom i preslikama e-mailova, - dokumentacija trgovačkog društva T. Z. R. d.o.o. koja se

odnosi na izgradnju stambenog objekta u O., ugovor o nagradi razmjerno uspjehu u rastu aktivnosti sklopljen između T. G. d.o.o. i OD „M. & p. “ od 2. siječnja 2007. godine s aneksima i pripadajućim

računima, prijava poreza na dobit za T. G. za razdoblje od 1. siječnja 2006. do 31. prosinca 2006. s pripadajućom dokumentacijom, prijedlog za pokretanje stečajnog postupka nad trgovačkim društvom T. Z. R. d.o.o. od 1. rujna 2012. s prilozima, (list 567-568 spisa), nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje za računovodstvo financije S. G. od 16. rujna 2014. godine, (list 609-628 spisa), mišljenje Porezne uprave Klasa 410-01/10-01/1551 od 29. prosinca 2010 (list 930 spisa).

4. Na temelju odredbe čl. 431. st. 1. toč. 6. ZKP/08 uz suglasnost stranaka pročitani su: zapisnik o ispitivanju svjedoka N. D. od 11. veljače 2015.,

zapisnik o ispitivanju svjedoka D. S. od 11. veljače 2015., zapisnik o ispitivanju svjedoka L. P.-B. od 13. veljače 2015.

5. Suglasnošću stranaka na temelju odredbe čl. 431. st. 1. toč. 7. ZKP/08 pročitani su: zapisnik o ispitivanju svjedoka M. M. sa zapisnika o ispitivanju svjedoka od 6. svibnja 2021. (list 827-828 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka K. G. sa zapisnika o ispitivanju svjedoka od 6. svibnja 2021. (list 827-828

spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka M. M. sa zapisnika o ispitivanju svjedoka od 6. svibnja 2021. (list 829 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka S. M. sa zapisnika o ispitivanju svjedoka od 21. lipnja 2021. (list 854-856 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka S. D. sa zapisnika o ispitivanju svjedoka od 22. rujna 2021. (list 877-878 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka K. B. sa zapisnika o ispitivanju svjedoka od 22. rujna 2021. (list 878-880 spisa), zapisnik o ispitivanju vještakinje S. G. sa zapisnika o ispitivanju svjedoka od

23. studenog 2021. (list 901-903 spisa).

6. Stranke nisu imale prijedloga za nadopunu ovako provedenog dokaznog postupka, pa je na kraju dokaznog postupka pročitan izvadak iz kaznene evidencije za optuženika od 14. siječnja 2022., te je na kraju ispitan optuženik.

7. Optuženik u svojoj obrani iskazivao je kao na zapisniku o prvom ispitivanju optuženika od 5. prosinca 2014. Uvodno je naveo da je završio peto godišnji sveučilišni studij iz ekonomije i poslovanja i zatim nakon tri godine staža polagao je stručni ispit za ovlaštenog računovođu. Radio je za revizorsku kuću D. ukupno 14 godina na raznim lokacijama. U društvu T. da je bio financijski direktor što znači da je poslovao sa bankama, sa glavnim uredom u N. i sa investitorima i njihovim ponudama itd. U njegovoj nadležnosti da je bilo i računovodstvo iako on sam nije vodio niti obavljao poslove računovodstva. Kada je tek došao u firmu koristili su se vanjskim knjigovodstvenim servisom. Međutim, taj servis je radio dosta grešaka. Zbog toga je on uspostavio vlastitu knjigovodstvenu Službu i tu je zaposlio osobe s iskustvom, a posao je organizirao tako da je svaku osobu kontrolirala i još jedna duga osoba. Cijelu ovu računovodstvenu službu kontrolirala je kao nadređene K. B.. Ista je zatim svoje zaključke i svoje rezultate dostavljala njemu. On da nije ulazio u obračune PDV, jer da je bilo na stotine računa, svi na hrvatskom jeziku, a kojeg on ne govorim. K. B. da bi obračune PDV podnijela njemu na plaćanje i zatim bi vidjeli da li u tom mjesecu oni duguju još PDV ili potražuju pretporez, što je njemu bilo važno zbog tijeka gotovine. Pored toga on je angažirao vanjskog revizora koji je kontrolirao cijeli obračun PDV-a i godišnje poslovanje. Što se tiče pravnih stvari za to su angažirali odvjetnika M. M. koji je vodio taj pravni aspekt i pripremao sve ugovore iz svoje domene. Još naposljetku pored revizora angažirali su vanjskog poreznog savjetnika da od njega mogu zatražiti stručne savjete u vezi poreza kada im zatrebaju. Istakao je da se s ovako uspostavljenom službom osjećao siguran da neće doći do grašaka u obračunima, izvještajima itd. Što se tiče putovanja u K., to putovanje je obavio K. G. za M. profil i sa još nekim ljudima. To je bio isključivo poslovno putovanje, a što je vidljivo iz toga da je iz K. naručivana i kupovana roba ugovorena tim posjetom, a što su potvrdili kao točno i vještak i Porezna uprava. Jedini prigovor vještaka u vezi ovoga bio je da K. G. nije imao putni nalog. Međutim da nije njegova odgovornost provjeravati je li K. G. sebi ispunio putni nalog ili nije. On da mu nije niti mogao naložiti da tako nešto napravi jer su njihove pozicije bile ravnopravne i svaki je od njih bio ovlašten samostalno potpisivati, ugovarati itd. Praksa je bila u njihovoj firmi da onaj tko je nabavio robu i uslugu da ta osoba potpisuje nalog za isto plaćanje. S obzirom da je K. G. nabavio tu robu on je ovjerio račun za M. p. i tako ovjereni račun otišao u knjigovodstvo na plaćanje, a on ga zapravo nikada nije vidio. Ispunjavanje putnog naloga regulirano je Zakonom o porezu na dohodak. Kada prema tom Zakonu putni nalog ne postoji tada taj trošak pada na zaposlenika i on ga je dužan snositi kao svoj trošak. S obzirom da je račun stigao na M. p., a on nije potraživao naknadu troškova, nije postojala potreba za ispunjavanjem putnog naloga.

8. U odnosu na uređenje ureda uzimanje poslovnog prostora u zakup i njegovo uređenje kazao je da je uobičajena praksa širom svijeta i to da je stvar koja se regulira između zakupodavca i zakupoprimca. Tako da on npr. zakupljuje neki prostor i netko tu želi napraviti manju izmjenu, to nije problem ali ako netko želi npr. tu napravili ugostiteljski sadržaj to znači vrlo veliku investiciju recimo 200.000 EUR-a i to je stvar te osobe, dakle zakupoprimca. Ovaj zakup je ugovorio K. G. i oni su zapravo bili sretni što u istoj zgradi na rivi u kojoj su već poslovali moglu zakupiti još jedan stan. Međutim, da je to je bio privatni stan, boravišni prostor i trebalo ga je potpuno preurediti za njihove poslovene potrebe. Ugovor o tom zakupu pripremo je M. M. na hrvatskom jeziku zbog čega ga on nije pročitao, ali je vjerovao da on sadrži ono o čemu ga je K. G. obavijestio tj. zakup sa njihovim preuređenjem. Kazao je kako se ne može govoriti da su ti radovi stvorili korist za vlasnika, zakupodavca, jer su oni u prilikom preuređenja "počupali" sve što je bilo u tom stanu kao boravišnom prostoru i vlasnik bi nakon 10 godišnjeg zakupa sve morao ponovno vraćati u stanje pogodno za stanovanje. Kako su došli su računi za poslove preuređenja na M. p. , oni su bili izvođači, i oni su morali regulirati PDV. Mišljenje o ovim troškovima poboljšanja prostora naveo je porezni ured, on vjeruje da je to mišljenje podneseno sudu, a nije spomenuto u vještvu.

9. Kazao je ugovor sa M. M. utvrdio je i potpisao vlasnik S..

S. i M. su dogovorili taj Ugovor na način da će se usluge odvjetnika teretiti jedino ako T. g. kao cjelina u ovom poslu poveća vrijednost svoje imovine.

Ugovor ne spominje satnice ili neke druge jedinice obračuna već kao jedino mjerilo utvrđuje povećanje vrijednosti imovine T. g. Gosp. S. je objasnio da

ako oni u svom poslovanju ne uspiju onda neće morati M. platiti ništa, a ako uspiju onda da će mu biti u mogućnosti to platiti. S druge strane primjedba je vještaka da račun M. M. nije sadržavao specifikaciju izvršenih radnji pa da kao takav nije dokaz da su usluge uopće pružene. Oni su bili zadovoljni izvršenjem usluga jer je netko iz M. ureda svakodnevno bio u njihovim uredima. Istakao je kako su poslovanja sa nekretninama pravno složeni poslovi sa mnoštvom razno raznim ugovora, dozvola, i sva ta dokumentacija je na raspolaganju za uvid. U njihovom uredu da postoji doslovno brdo papira proizašlih iz rada M. M., tako da ne postoji potreba da se njegov rad specificira u satima ili na neki drugi način. Naveo je primjer ako angažirate agenta za nekretnine, njemu da pripada 5% od prodajne vrijednosti bez obzira je li on na toj prodaji radio tjedan dana ili godinu dana, njega sljeduje 5%. Kada je stigao račun M. M. njihov knjigovođa im je kazao ne

samo da mogu, nego da moraju rasporediti taj račun, jer je on pružen raznim firmama unutar grupacije. Zbog toga su oni uzeli M. račun i razdijelili ga između njihovih društva kćeri ovisno o povećanju vrijednosti svakog od tih društava. M. račun je sadržavao PDV pa je onda i T. g. prenijela PDV razmjerno rasporedu troškova na pojedina društva unutar grupacije. S obzirom da su sva društva kćeri u sustavu PDV-a, a ovaj troška je trošak njihovog poslovanja, prema Zakonu o PDV on se mogao odbiti kroz pretporez. Ovaj postupak sa PDV-om je prekontrolirao i njihov tadašnji revizor.

10. Istakao je da nema motiv da državi uskratim PDV, on nije vlasnik društva, već je to S., on je samo zaposlenik, koji sigurno da ne bi riskirao napraviti tako nešto, jer da bi time izgubio svoju profesionalnu licencu i svoju profesionalnu egzistenciju.

11. Upitan da opiše uobičajeni tijek računa od dolaska u firmu do njegovog knjiženja, plaćanja i postupanja po istom, optuženik navodi kada neki ulazni troškovni račun stigne u firmu, preuzima ga osoba koja je naručila tu robu ili uslugu, kontrolira ga. Dakle da je to bio račun npr. za revizorske usluge koje su u njegovoj odgovornosti on bi dobio taj račun prekontrolirao njegov iznos, da li imaju pravo na nekakve popuste ili neke druge elemente računa i ako bi ustanovio da je sve u redu, uputio bi ga na plaćanje i zatim na knjiženje. K. G. bio je tehnički direktor za sve firme u grupaciji, tako da bi sve što je vezano za gradnju, stiglo njemu na ovakvu obradu. Kada bi račun stigao u knjigovodstvo, računovodstvo bi pripremalo mjesečne PDV obračune, i utvrđivalo da li smo dužni uplatiti PDV ili smo preplatili porez. Kao što je K. B. izjavila u svom iskazu potpuno je u njihovoj domeni kao profesionalnih računovođa da odrede što ulazi u obračun PDV, a što ne. Ako bi ona imala nekakvo pitanje u vezi pojedinog računa, ona bi s tim pitanjem došla njemu, a on bi mišljenje zatražio od njihovog poreznog savjetnika u Z..

12. Na poseban upit branitelj optuženika je li u svezi tri sporna računa, je li s bilo koje razine u vrijeme dok je to bilo aktualno, je li od bilo kog dobio signal da nešto nije u redu, da ne treba knjižiti, da nešto fali i sl. uključujući da ne bi trebalo ići u odbitak pretporeza, optuženik je odgovorio da ne, da njega u vezi toga nitko nije ni na što upozorio. Štoviše ti računi nisu uopće stigli njemu, već K. G., jer su sva tri računa spadala u njegovu nadležnost; putovanje u K., preuređenje ureda i ugovaranje poslova sa odvjetnikom M.. Dalje upitan kakva je inače praksa kazao je da je bio u poziciji zakupodavca, jer su poslovali sa nekretninama, međutim dok je radio kao revizor bilo U RH ili drugim bankarskim zemljama, praksa firmi za koje je sastavljao revizorske izvještaje, bilo je da se takvi troškovi uključuju u troškove poslovanja. Optuženik u odnosu na poslovanje M. s T., kazao je kako nikako nije točno da M. nije pružio nikakve usluge firmi T. jer su u to vrijeme imali nekoliko aktualnih projekata na Č. i na P. i odvj. M. je tu pratio pravne aspekte tih projekata. U to vrijeme T. bila je najaktivnih firma u grupaciji, dok su ostale firme bile u idejnim fazama. Na upit zamjenika ODO-a tko je iz društva M. i p. stodnevno bio u T., te koje poslove je svakodnevno pratio,

optuženik je naveo da osoba koja je dolazila bio je M. P., on je kod njih bio svakodnevno, a usluge koje je ured M. u to vrijeme pružao bile su između ostalog odlasci u zemljišnik, ugovaranje kupnje zemljišta, ugovaranje gradnje, pribavljanje raznih građevinskih uporabnih i drugih dozvola, prodaja nekretnina kada su one bile gotove. M. M. osobno je bio aktivno uključen. Ne svakodnevno, ali je s njima npr. letio u K. – u A. za uspostavljanje odnosa sa bankom, u pronalaženju zemljišnih parcela koje smo mogli i bili voljni kupovati itd. Većinom je M. M. osobno poslovao izravno sa gosp. S., a ne s njim.

13. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, sud je cijenio sve izvedene dokaze, i to kako svaki dokaz pojedinačno, te u svezi s ostalim dokazima, na temelju takve ocjene dokaza, te obrane optuženika, ovaj sud smatra da u konkretnim slučajevima nije dokazano da je optuženik R. C. C. počinio kaznena

djela koja mu se stavljaju na teret, pa je temeljem članka 453. točke 3. ZKP/08 donio presudu kojom se optuženik R. C. C. oslobađa optužbe.

14. Tijekom postupka nije bilo sporno da je optuženi R. C. C.

tijekom inkriminiranog razdoblja bio odgovorna osoba trgovačkog društva u svojstvu direktora i člana uprave trgovačkog društva T. Z. R. d.o.o. (

u daljnjem tekstu T.). Nije bilo sporno da je obavljao poslove financijskog direktora. Nesporno je da je u razdoblju od 17 svibnja 2007. do 31. prosinca 2007 T. iskoristio pretporeze u iznosu od 6.863,91 kuna temeljem ulaznih računa dobavljača M. P. d.o.o. i H. N. d.o.o., za kupnju aviokarte za K. za

K. G., odnosno za reviziju procjene vrijednosti nekretnina, da je iskoristio pretporez u iznosu od 15.501,20 kuna temeljem ulaznog računa dobavljača V. d.o.o. od 4. srpnja 2007. koji se odnosi na uređenje poslovnog prostora koji nije u vlasništvu društva T. Z. R. d.o.o., te da je proknjižio odbitak pretporeza u iznosu od 1.462,08 kuna, da je u razdoblju od 1. siječnja 2008. godine do 31. prosinca 2008. iskoristio pretporez u iznosu od 106.116,86 kuna na temelju računa koji je perfektuiran od povezanog trgovačkog društva T. G. d.o.o. za odvjetničke usluge O. d. M. &. P. d.o.o.

15. U postupku je bilo sporno je li optuženik u nakani da uskrati proračunu Republike Hrvatske sredstva izbjegavanjem plaćanja poreza na dodanu vrijednost, neistinito prikazivao poslovne činjenice i događaje odlučne za utvrđivanje osnovice poreza na dodatnu vjernost, pa je li neistinito prikazao poslovni događaj kupnje aviokarte za K. za K. G., odnosno reviziju procjene vrijednosti nekretnina,

uređenje poslovnog prostora koji nije u vlasništvu društva T. Z.

R. d.o.o., kao i usluga O. d. M. &. P. d.o.o., je li na

temelju nevjerodostojnih ulaznih računa iskoristio pretporeze. Sporno je jesu li se navedeni poslovni događaji doista dogodili, jesu li bili u poslovne ili privatne svrhe, jesu li usluge O. d. M. &. P. d.o.o. pružene upće, te jesu li

pružene T., je li postupanje s računom V. u skladu s propisima i mišljenjem

Porezne uprave.

16. Sud je razmatrao obranu optuženika, materijalnu dokumentaciju iz spisa i kao iskaze svjedoka.

17. Iz povijesnog izvatka iz Registra Trgovačkog suda u Splitu za T. d.o.o. vidljivo je kako je u inkriminiranom periodu okrivljenik R. C.

C. bio odgovorna osoba, odnosno direktor i član uprave trgovačkog društva

T. d.o.o. i kao takav ovlašten zastupati društvo pojedinačno i

samostalno.

18. Iz zapisnika o obavljenom poreznom nadzoru obračunavanja, evidentiranja, prijavljivanja plaćanja poreza i drugih davanja za razdoblje od 1. siječnja 2007. do 30 studenog 2008. kod poreznog obveznika T. Z. R. d.o.o. sačinjenog u Poreznoj upravi, Područnom uredu S., klasa UP/I-471-02/09-01-286, ured broj 513-07-17-09-05 od 25. rujna 2009. (list 20-40 spisa) razvidno je da je imenovano tijelo obavilo nadzor obračunavanja, iskazivanja i plaćanja poreza u inkriminirano vrijeme, te utvrdilo nepravilnosti. Između ostaloga utvrdilo i nepravilnost da je T. odbilo pretporeze u iznosu od 6.863,91 kuna temeljem računa dobavljača M. P. d.o.o. i H. N. d.o.o., a koje isporuke nisu obavljanje u poduzetničke svrhe, u odnosu na račun za kupnju aviokarte za K. za K. G., da se radi o trošku za privatne potrebe. Isporuka po računu H. N.

d.o.o. da je isporuka za S. p. T. d.o.o., a ne T.. U odnosu na račun

V. d.o.o., račun koji se odnosi na uređenje prostora, koji nije u vlasništvu T.,

već zakupljen od T. g. d.o.o., na temelju Ugovora o korištenju ureda od 1.

siječnja 2007., a koji ne sadrži odredbu o da zakupoprimac ima pravo investicijskog ulaganja, te se knjiženje po navedenom računu odnosi na ulaganje u tuđu imovinu. Nastavno da je T. da je trebao izvršiti perfektuiranje ulaganja na tuđoj imovini zakupoprimcu, a ovaj vlasniku prostora, pa je došlo do utuženih nepravilnosti. Prema nalazu T. je odbio pretporez u iznosu od 106.116,86 kuna za usluge O. d. M. &. P. d.o.o., na temelju Ugovora o nagradi ovisno o uspjehu u rastu aktive od 2. siječnja 2007. zaključenog s T. g. d.o.o. O. d. M. &. P. d.o.o. da je ispostavilo račun br. 166/08 od 31. svibnja 2008. na iznos od 588.466,23 kune (osnovica+pdv). U odnosu na alokaciju troškova da se očitovala T. G., iz čega je razvidno da je naknada alocirana između

T. G., T., K. r. , T. i. n., A.,

C. V.. P. za alokaciju T. da je 13,20%. Zaključno da se iz navedenog računa ne može jasno saznati kako i kada i da li je obavljena usluga, pa da T. nije mogao odbiti pretporez. Na strani 37 zapisnika za utvrđene nepravilnosti navodi se da je odgovorna osoba K. G., direktor poreznog obveznika. Na temelju zapisnika o obavljenom poreznom nadzoru i utvrđenja istog izdano je porezno rješenje Porezne uprave, Područnog ureda S., klasa UP/I-471-02/09-01/286, ur. broj 531-07-17-09-09 od 1. prosinca 2009. za poreznu obveznika T.

Z. R. d.o.o. (list 63-76 spisa).

19. Rješenjem Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak, Ministarstvo, klasa UP/II-471-02/10-01/190, ur. broj 513-04/12-2 od

16. veljače 2012., (list 119-127 spisa) odbijena je žalba T. na porezno rješenje od 1. prosinca 2009.

20. Pregledom dopisa M. P. d.o.o. T. iz istog proizlazi da isti obavještavaju T. da je za P. R. & L. po odabiru gosp. M. i G.

dostavljena roba porijeklom iz K. pločice i oprema za kupaonice, uz navedeno se nalazi i promemorija sastanka M. P. d.o.o., zaprimljena kod T 19.

studenog 2007., oko prezentacije asortimana i dogovora oko ponude, između M. P. d.o.o. i T. G., u ime T. nazočni K. G., I. G., D.,

a sve uz sporni račun M. P. d.o.o.

21. Uvidom u račun H. N. d.o.o. RN00278-07 od 18. 5. 2007.

razvidno je da je isti ispostavljen T. na iznos od 6.597,28 kuna, uz isti prileži ponuda od 16. 5. 2007., na S. p. T. d.o.o. na iznos od 12.157,61

kunu, iz specifikacije iste proizlazi da po stavci revizija procijene vrijednosti nekretnine, 5 zgrada, 36 apartmana na N., otok P. potražuju 6.597,28 kuna. Po ponudi uplaćen je od strane T. dio ponude u iznosu od 7.969,78 kuna, dok je daljinom transakcijom H. N. d.o.o. vratile T. iznos od 1.372,50 kuna, a što je sve vidljivo iz potvrda banke.

22. Iz računa i predračuna društva V. d.o.o. razvidno je da se isti odnosi na uređenje poslovnog prostora, na 70.460,00 kuna, s pdv 15.501,20 kuna, iz dopisa T. potpisanim od strane optuženika proizlazi da je isti zatražio od S.

b., iz njihovog kratkoročnog kredita ispusti navedeni iznos u korist V. d.o.o.

23. Uvidom u dokumentaciju trgovačkog društva T. koja se odnosi na izgradnju stambenog objekta V. T. R. i L., građevinskih dnevnika razvidno da je investitor istih T., kao i iz izjave izvođača V. C., C. d.o.o. da su izvodili radove na navedenim objektima za ovog izvođača, iz izjava izvođača D., obrt za prijevoz, H. d.o.o. T. razvidno je da su izvodili građevinske radove na objektu V. T. investitora T.. Pregledom priloženih lokacijskih i građevinskih dozvola razvidno je da je T. bio investitor građevina u O..

24. Iz Ugovora o nagradi razmjerno uspjehu u rastu aktive sklopljenom između T. G. d.o.o. i O D „M. & p. “, te

knjigovodstvenog servisa „V.“ d.o.o. od 2. siječnja 2007. razvidno je da su ugovorili da su stranke ugovorile da će K. T. u slučaju rasta aktive, a do kojeg rasta aktive će doći dijelom i doprinosom posebnih stručnih i specijalističkih znanja O. društvo M. &. P. d.o.o. i S. „ V.“, navedenim krajem

2007., a najkasnije do kraja prosinca 2008. isplatiti posebnu nagradu razmjerno uspjehu i rastu aktive, sve na temelju podataka iz konsolidirane bilance napravljene na dan 31. prosinca 2007.

25. Uvidom u mišljenje Porezne uprave Klasa 410-01/10-01/1551 od 29. prosinca 2010 (list 930 spisa) proizlazi da je isto mišljenje dano u odnosu na porezni tretman ulaganja u tuđu imovinu kod raskida govora o zakupu poslovnog prostora i to pdv i dobitak. Odnosno je li se ulaganje na tuđoj imovini oporezuje porezom na dodanu vrijednost kod raskida ugovora o zakupu. Nadalje, je li neamortizirani dio izvršenih ulaganja na tuđoj imovini nakon prijevremenog raskida ugovora o zakupu porezno priznati rashod. Mišljenje porezne uprave je da je zakupoprimac obavljenim ulaganjima povećao vrijednost poslovnog prostora, a raskidom Ugovora o zakupu zakupodavac dolazi u posjed uređenog poslovnog prostora. Prema tome ako je zakupoprimac koristio pravo na odbitak pretporeza zaračunatog na izvršena ulaganja, smatraju da po raskidu ugovora o zakupoprimac treba izvršiti obračun ukupnih ulaganja koja je imao tijekom trajanja zakupa i obračunati porez na dodanu vrijednost na vrijednost ukupno izvršenih ulaganja, neovisno o tome što, kako je navedeno u upitu, nema prema ugovoru pravo zakupodavcu zaračunati ulaganje u tuđu imovinu. Prema mišljenju ulaganja u zakupljeni prostor se smatraju ulaganjima u pravo korištenja. Ulaganja u zakupljeni poslovni prostor koja su po svom sadržaju investicijskog karaktera, a koja su opravdana, odnosno učinjena u svrhu boljeg iskorištavanja poslovnog prostora s ciljem ostvarivanja prihoda, s poreznog aspekta se mogu smatrati porezno priznatim rashodom, ali tijekom razdoblja u kojem je utvrđeno pravo korištenja imovine i ako se izravno mogu povezati s određenim stavkama prihoda. Takva ulaganja se uobičajeno razmatraju kao ulaganja u nematerijalnu imovinu, odnosno kao ulaganja na tuđoj imovini radi poboljšanja u tijeku ugovora o dugoročnom najmu.

26. Svjedoci N. D., D. S. i L. P.-B. ispitani pred

Općinskim državnim odvjetništvom suglasno su iskazali da je optuženi R. C. C. tijekom inkriminiranog razdoblja bio odgovorna osoba trgovačkog društva

T., da je obavljao poslove financijskog direktora, dok se K. G. bavio tehničkim dijelom poslova T..

27. Ispitani svjedok M. M. u svom iskazu naveo je da se ne može sjetiti detalja poslovne suradnje s firmom T. z. r. d.o.o., naime poznato

mu je da sam s istom firmom imao zaključen Ugovor o zastupanju, te da je za istu obavljao pravne poslove u skladu s zaključenim ugovorom. Koliko se mogu sjetiti radilo se o Ugovoru o paušalu. Nakon čega je svjedoku pročitan zapisnik o ispitivanju svjedoka od 3. veljače 2015. te je svjedok iskazao da ostaje pri svom iskazu s pročitanog zapisnika. Kada ja kazao da ga je za pružanje pravne pomoći u T., angažirao J. B. S.. U samom početku suradnje sklopili su Ugovor o

pružaju odvjetničkih usluga, a za te usluge, primao je mjesečni paušalni iznos, ovisno o predmetu i firmi kojoj je pružana odvjetnička usluga. Nakon nekog vremena došlo je povećanja obima posla pa je između njegovog odvjetničkog ureda i T. sklopljen Ugovor o nagradi razmjerno uspjehu rasta aktive društva u T.. Naime, osim odvjetničkih usluga njegov odvjetnički ured je njima pružao i druga specijalistička znanja kako je to bilo precizirano Ugovorom. Na poseban upit zamjenika tužitelja naveo je da se radilo o specijalističkim znanjima iz navedenog ugovora, a koja su to znanja i usluge da se sada ne bi mogao sjetiti, a zbog proteka vremena, a da se zasigurno radilo o poslovima u okviru odvjetničkom posla. Dalje upitan je li se može sjetiti je li na ispostavljenim računima specificirao za koje usluge ispostavljam račun, istoga da se ne bi mogao sjetiti, vjerojatno da da jer su fakture bile ispostavljene u skladu s sklopljenim Ugovorima. Naveo je da je jedan od ugovora koje je moj odvjetnički ured pripremao za T. g. bio i Ugovor o renoviranju ureda na rivi.

28. Svjedok K. G. iskazivao je istovjetno kao na zapisniku od 13. veljače 2015. pred ODO Split, a kada je kazao da u inkriminirano periodu odgovorna osoba T. bio optuženik. Prema navodima svjedoka optuženik je obavljao poslove financijskog direktora. Koncepcija poslovanja T. bilo je snivanje društva za pojedine projekte gradnje pa je tako osnovan T.. Na okolnosti putovanja u K. kazao je kako je to putovanje doista realizirao preko društva T.. Putovanje je organiziralo društvo M. P.; koje je vele trgovac i izvođač radova interijera. M. P. da je pozvao i platio račune. Otišao je u K. i kupovao materijal koji je poslije ugrađen u objekt u O. G., kojeg je radio T.. Međutim, iz M. P. su ga obavijestili da moraju perfektuirati taj račun avionske karte, odnosno putne troškove, pa je T. taj račun uredno platio. Nije znao koji je datum njegovog putovanja. U odnosu na poslovnu suradnju T. s O. u. M., njegova saznanja o

tome su vrlo limitirana. Istaknuo je kako je s M. sve ugovarao osnivač T. i većinski imatelj poslovnih udjela J. B. S.. Poznato mu je da je M.

pružao odvjetničke usluge T., a s vremenom je došlo do povećanja opsega posla pa je M. imao i konzultativnu ulogu koja se odnosila na pravne savjete, ali i na procijene projekata i druge aktivnosti koje su se odnosile na rad društva. Zbog toga je s njim početkom 2007. sklopljen Ugovor o nagradi razmjerno uspjehu rasta aktive. Međutim, M. je sve dogovorio s S. koji je taj Ugovor osobno i potpisao. Na ročištu je nadopunio iskaz na način da je kazao kako je T. g. bila

H. g. , te je imala više trgovačkih društava koje su se bavile različitim djelatnostima i kao takve stvarale novac. Kazao je da je on u inkriminiranom razdoblju bio direktorom i to tehničkim direktorom, a za sve firme unutar H. g. kao što je optuženik bio financijskim direktorom. Naveo je da se i sjeća uloge trgovačkog društva V. kao potpisnika ugovora o nagradi razmjerno uspjehu aktive rasta T. g. .

29. Iz iskaza svjedoka M. M. proizlazi da je početkom 2007. angažirano savjetovanje T.. U ovaj pravni posao da je stupio posredstvom odvjetničkog društva M. M., s kojim je do tada često surađivao jer mu je bio knjigovođa. Naglasio je kako je odvjetnik M. osim pravnih pružao i šire savjetodavne usluge na različitim područjima vezano za poslovanje T.. Kako je 2. siječnja 2007. zajedno s odvjetničkim društvom „M. & p.“ sklopio s T. U. o nagradi razmjerno

uspjehu rasta aktive. Odgovorne osobe T. savjetovao je vezano za financijsku problematiku koja se odnosila prvenstveno na porezni aspekt. Po izradi konsolidirane bilance 21. prosinca 2007. došlo je do rasta aktive kod članica T., pa mu je na temelju Ugovor o nagradi razmjerno uspjehu rasta aktive bila isplaćena nagrada u visini od oko 1.000,00 kuna.

30. Svjedokinja S. M. u svom iskazu navela je da je prije zaposlenja u T. grupi radila u revizorskoj kući D. zajedno s optuženikom a nakon navedenog u firmi T. te ju je optuženik pozvao i zaposlio u T. g..

Naime, znao je da ima određena znanja u vezi knjigovodstva i ekonomije, te mu je trebala pomoć jer su unutar T. g. primijetili da im se pojedini računi knjiže na kćerke ove grupe i to pogrešno, odnosno da se račun ne knjiži za trgovačkog društvo koje bi trebalo nego na neko drugo unutar T. g.. Stoga su željeli uvesti reda unutar navedenog a radi pravilnog knjiženja pojedinog računa za pojedino trgovačkog društvo. Osim nje na ovim poslovima su bili zaposleni i knjigovodstveni radnici koji su prethodno radili u K. r. na istim

poslovima, a koju K. r. je kupila T. g. pa je ove radnike

angažirala na istim poslovima unutar T. g.. Radilo se o M. i S. čija prezimena ne zna, te o S. D., a koji je bio neformalno voditelj ovog tima koji se bavio knjigovodstvom. Naime, S. D. imao je najviše znanja, bio je vrlo pedantan, te je imao iskustva unutar K. r. na istim poslovima. U svakom slučaju knjigovodstvene poslove za T. g. tijekom 2007. obavljala je M. g., kao vanjski poslovni suradnik. Tendencija unutar T. je bila da se osnuje vlastito knjigovodstvo kako bi se izbjegle nepravilnosti, te je stoga angažiran njihov tim, a preuzeli su i računalni sistem. Naime, preuzeli su vođenje knjigovodstvo tek 2008., po njenom sjećanju, a do tada bi prikupljali sve račune tijekom tjedna za sva trgovačka društva unutar T. g., radilo se o više trgovačkih društva, jer je svaki projekt pratilo trgovačko društvo za taj plan. Tako prikupljene račune su slali M. g. na knjiženje, jednom tjedno. Oni su račune kopirali, slagali po dospijeću pojedinog računa, J. V. ih je kopirala, te bi pratili kada koji račun treba platiti i po dospijeću iste i plaćali. Nakon što su 2008 preuzeli knjigovodstvo unutar T. g., M. g. im je vratila sve račune,

te su ih oni čuvali nadalje kod sebe. M. g. tjedno su slali isključivo originale. Optuženik je u firmi bio uvijek u funkciji direktora, samo nikada nije bio naveden sam nego s nekim. Isti se razumio i bavio financijama, a unutar same firme slušalo se K. G., a kada nešto ne bi bilo u redu obratili bi se ovdje optuženom. K. G. je ponekad davao naloge da se nešto uplati, ali isključivo po računu odnosno predračunu. U vrijeme putovanja K. G. u K. ona da je bila na bolovanju,

ali pošto bi se čuli radi poslova s ljudima iz firme, poznato joj je da je K. G.

bio poslovno u K. i to je sve. U svezi preuređenja poslovnih prostora poznato joj je jedino da se firma proširila na još jedan kat iste zgrade i to III. da je bio isti vlasnik najma I. i III. kata pa da se iznos od preuređenja III. kata vlasniku umanjivao od najam. To je jedino što joj je poznato. U odnos na odnos T. g. te OD

M. & P. kazala je da su isti poslovali na temelju zaključenog ugovora, te da su njima stalno trebale usluge odvjetničkog društva za pravna pitanja, iste su svakodnevno kontaktirali, pretpostavlja da su isti plaćeni temeljem Ugovora, a na njihov račun, zna da su ih uredno isplaćivali preko računa. Navela je da je K. G. polovicom 2007. bio zaposlenik T. g.. OD M. i P. osim

savjeta vršili su usluge posredovanja kod kupnje pojedinog zemljišta, te rješavanjem zemljišno knjižnog stanja, čišćenje da sve bude 1/1 i sl., sačinjavali su kupoprodajne ugovore prilikom kupnje stanova. Kako je optuženik s njima komunicirao na engleskom jeziku, jer je njih 4-5 znalo engleski, kada bi mu se prezentirao neki dokument, preveli bi mu što se na istom nalazi. Uloga optuženika u T. g. je bila financijski direktor, te se njega pitalo za uplate i isti je određivao, a temeljem računa kome uplatiti i davao naloge za isto. Na upit je li optuženik morao biti upoznat sa putnim nalogom za neki račun, konkretno za put u K. K. G., kako se radilo o nekakvom mikro menađiranju, te da u niti jednoj firmi šefovi računovodstva nisu upoznati sa svakim putnim nalogom, te da to ne bi niti spadalo u njegov krug poslova gledati u svaki putni nalog i je li isti izdan. Uobičajeno financijski direktori i šefovi računovodstva provjeravat će jedino u slučaju ako je nešto sumnjivo. Na poseban upit branitelja kazala je da optuženik daje nalog da se nešto uplati po računu, a nakon što je račun proknjižen, dok samo računovodstvo ne bi smjelo knjižiti račun bez putnog naloga ako se radilo o samom putu i troškovima. Na poseban upit branitelja mogu kazati da se radio o propustu neupućenosti, a radi specifične situacije unutar T. g., a kada govore da je knjiženje za preuređenje

prostora išlo na T. z. r., a ne na T. g. kao zakupoprimca

istog prostora. Po njoj je također trebalo ići knjiženje na T. g., a radi računa prostora koji se preuređivao, po njoj se radi o propusti iz neznanja, nesporno je da je sam trošak preuređenja nastao. U odnosu na obračun pretporez, navela je da su imali ulazne i izlazne račune. Ulazni računi su računi po kojima su imali obvezu nešto platiti, a izlazni računu su računi kojima oni nešto potražujemo od kupca. Na kraju obračunskog razdoblja isti se sumiraju, te se vidi jesu li imali više rashoda ili prihoda. Ukoliko su imali više prihoda, tada potražuju od države da im vrati novac, i to je pretporez, a ukoliko imaju više rashoda tada oni državi plaćaju i to je njihov trošak. Isto se ne obračunava po jednom računu, već u odnosu na sve račune za pojedino obračunsko razdoblje koje se obračunava. Kako je optuženik bio financijski direktor za majku firmu T. g., te za sva trgovačka društva iste, dok je K. G.

po njoj bio glavni, odnosno za T. g. i ostala trgovačka društva unutar iste,

a za sve ostale poslove, kako se isto naziva ne zna, ali da je on bio glavni za sve ostale poslove. Misli da je K. G. bio jedan od vlasnika majke, nije sigurna. U odnosu na račun koji je plaćen OD M. & P. navela je da je isti plaćen po nekakvom ključu i bilanci, te po istom ključu raspoređivan na trgovačka društva unutar T. g.. Smatram da su T. z. r. unutar T., gradili stanove na Č. a koji su prodani. Istakla je da je i dovedena u firmu

kao revizor, a i platili su revizorskoj kući D. da dođe unutar firme provjeriti njihov rad, jer je optuženik želio da sve bude po zakonu, radilo se o računovodstvenoj i poreznoj reviziji D. T. grupe. Kako bi navedena revizorska kuća zasigurno uočila da je nešto bilo sporno s računom OD M. & P., te isplatom istih po ugovori, a oni nisu s ovim računima vidjeli ništa sporno.

31. S. D. u svom iskazu naveo je da zbog depresije od koje je obolio 2006. ne može se sjetiti okolnosti o kojima ga pitamo, da je u navedeno vrijeme radio kao računovođa u T. g., ne znam tko mu je bio naređeni, optuženik mu je poznat iz viđenja, da nikad nije čuo za T.. Kazao je da ne govorim engleski jezik. 32. Iz iskaza K. B. proizlazi da je bila zaposlena u T. g. kao voditeljica računovodstva od svibnja 2008. do listopada 2012. U istoj grupi upravu su sačinjavali optuženik, A. Z. i K. G.. Optuženik je bio zadužen za

financije, odnosno direktor za financije. Upravo njega kao direktora za financije smatrala je neposredno nadređenim, ona je bila zaposlena na radnom mjestu voditeljice računovodstva, a kako bi unaprijedila rad postojećeg računovodstva koje je preuzeto od K. r. i radilo se o starijim osobama koje su knjižile na starinski način, ručno, pa da je trebalo unaprijediti radi računovodstva kompjuterem i sl. Isto računovodstvo sačinjavali su S. D., S. M. i M.

S.. Isti nisu niti govorili engleski jezik, pa je ona bila ta koja se mogla sporazumijevati sa financijskim direktorom. U odnosu na OD M. & P. kazala je da je to Odvjetničko društvo obavljalo odvjetničke usluge za T. g. za iste usluge ispostavljali su se računi, i da su oni kao računovodstvo iste račune provodili. Naime, da je svaki račun trebao biti ovjeren prije nego što se proknjiži i plati u računovodstvu. Račune da bi ovjeravao netko od članova uprave pa i optuženik. Osim članova uprave pojedine račune npr. za nabavku materijala bi ovjeravali projekt menađeri. Nakon nekog vremena uvedeni su nalozi tako da prije knjiženja računa bi imali potpisani nalog koji bi se dao računovodstvu, pa bi računovodstvo tek po nalogu provodilo plaćanje. Ne zna kada je isto uvedeno, za vrijeme dok je optuženi bio financijski direktor ili nakon. Osobe koje su radile u računovodstvu su bile zadužene svatko za knjiženje pojedinih društva unutar T. g. , te je S. D.

bio zadužen za T. z.r. , ona je osobno najviše radila na računima knjiženja M. o.S.. Konkretno za plaćanje računa unutar računovodstva je bila zaposlena četvrta osoba J. V.. Ista osoba je vršila plaćanje po svakom račun za sva društva iz T. g. . Ona bi preuzela plaćanje po računima jedino u situaciji spriječenosti J. V. npr. radi porodiljnog dopusta. Navela je kako svi računi koji nisu bili redovni prije plaćanja bi postojao nalog nekog od članova uprave T. g. i to pretežno optuženika, a koji bi dao J. V., njoj

osobno mislim da nije. Istakla je da joj nitko nije davao naloge za knjiženje pretporeza, već ona to mora znati kao računovođa, a u odnosu na svaki pojedini račun. U odnosu na konkretni račun iskazan 2008. od strane M. & P. d.o.o. T. g. d.o.o. kazala je da koliki će biti iskazan pretporez je posao računovodstva, te isto nitko ne nalaže od članova uprave, obračunsko razdoblje ovisi o samoj firmi, te poslovima kojima se bavi, te kako se ista odredi. Njihovo obračunsko razdoblje bilo je mjesec dana. Na upit kada se vrši plaćanje po ulaznim i izlaznim računima, svjedokinja je navela da se isto vrši na kraju slijedećeg mjeseca za prethodni mjesec, te jedino ako bi se radilo o velikoj vrijednosti nakupljenih pretporeza i računima, da bi se tada pitalo članove uprave, a što u ovom slučaju nije bio slučaj. Dok da se uvijek gledaju izlazi i ulazni računi, te njihov odnos na kraju obračunskog razdoblja. Slijedom navedenog da u nekim obračunskim razdobljima postoje odbici, a kod drugih postoji obveze za plaćanje. Naime da kod investicijskih firmi, kao što je ova firma, specifičan je slučaj jer se tijekom obično dužeg investicijskog razdoblje akumulira pretporez po ulaznim računima, a koji se tek poslije koristi kod izlaznih računa npr. kod prodaje stanova kod izgradnje. Kako se na kraju godine pregledava i obračun poreza, te je i sama ovlašteni revizor, interni. Koliko se sjeća nije bilo nikada revizorskih primjedbi na ijednu godinu kada je ona radila, a da ih je bilo bile bi napisane u revizorskom izviješću. Navela je kako su pojedini članovi uprave unutar društva bili zadužena za pojedina područja, a tko je pečatio i potpisivao račune M. & P. ne bi se mogla sjetiti. Uobičajeni način poslovanja kako tada u T. g. tako u firmama u kojima je radila, da se račun ispostavi na firmu matice, a što je u ovom slučaju bila T. g. pa da se tada račun alocira na druge firme unutar firme matice. Tako da je bio slučaj s računom M. & P.,

a koji je lociran između ostalog na T. z. r. . Nije sigurna ali misli da je račun M. & P. podijeljen i na druge firme unutar T. g. a što da je uobičajeno.

33. Stalna sudska vještakinja S. G. ispitana pred sudom u cijelosti je ostala kod pisanog nalaza i mišljenja. Iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje za računovodstvo i financije S. G. od 16. rujna 2014. proizlazi kako bi se iz priložene dokumentacije moglo zaključi da je K. G. otputovao u K. za potrebe društva T. z.r. d.o.o. kako bi izvršio izbor opreme za stambene objekte koji su bili predmetom dogovora s dobavljačem na sastanku. Međutim, porezno računovodstveni propisi zahtijevaju točno određeni način dokumentiranja troškova putovanja za potrebe obavljanja poslove navedenih u putnom nalogu. U konkretnom slučaju prema mišljenju vještakinje predmetni račun koji se odnosi na kupnju avio-kate za K. G. za K. ne predstavlja vjerodostojnu knjigovodstvenu isprva i ne predstavlja dokumentaciju temeljem koje se može priznati pretporez i to iz razloga jer račun nije prilog putnom nalogu iz kojeg bi bila razvidna svrha putovanja, a isto tako K. G. nije zaposlenik društva

T. z.r. .o.o. u tom periodu. Naime, činjenica da K. G. nije zaposlenik društvo određuje i način postupanja u vezi s troškovima službenog puta. K. G. u svojstvu menadžera koji samostalno obavlja poslove upravljanja društvom i nema sklopljen ugovor o radu, ukoliko ima u okviru tih poslova troškove putovanja, takvi troškovi imaju obilježja samostalnosti i mogu biti nadoknađeni od strane društva samo u okviru naknade za upravljačku funkciju, a u poreznom smislu imaju karakter drugog dohotka za fizičku osobu, odnosno K. G..

34. U istom nalazu i mišljenju vještakinje za računovodstvo i financije ističe se kako je T. z.r. d.o.o. u svojim poslovnim knjigama proknjižilo i platilo račun dobavljača V. d.o.o. broj: 08/07 od 4. srpnja 2007. za uređenje zakupljenog ureda u S.. Mišljenje je vještakinje da je to društvo trebalo po računima za uređenje tuđeg prostora, koji koristi temeljem ugovora o zakupu, izvršiti obračun ukupnih ulaganja i zaračunati ih vlasniku prostora. Name, propisi o porezu na dodanu vrijednost ne poznaju pojam "perfektuiranje", već se porezi primjenjuju na sve isporuke uz naknadu, osim onih koje su navedene u zakonu. Slijedom toga bi plaćanje radova na uređenju prostora za zakupca predstavljalo zakupninu u naravi, obzirom da se radi o troškovima koje u pravilu snosi vlasnik prostora.

35. Što se tiče ugovora od 2. siječnja 2007. kojeg je T. g. d.o.o. sklopila s odvjetničkom društvom M. &. p. i knjigovodstvenim servisom V. d.o.o.,

odnosno ugovorom o nagradi razmjerno uspjehu u rastu aktive, vještakinja se izjasnila da iz priložene dokumentacije nije razvidno koje su usluge u kojem razdoblju pružene, da bi iz toga posljedično došlo do porasta aktive, odnosno ekonomske koristi za T. g. d.o.o., te nema dokumentiranog dokaza o pružanju nekih usluga iz područja za koje je sklopljen ugovor. Bez dokaza o vrsti, količini, vremenu pružanja usluga te poslovnoj uvjetovanosti za primatelja. T. g. d.o.o. nema uporište za perfektuiranje troška na društvu T. z. r. d.o.o. slijedom

čega alokaciju zajedničkih troškova T. g. d.o.o. na pojedine članice koje koriste iste funkcije, iako spada u uobičajeni način preraspodjele zajedničkih troškova, u ovom slučaju nema podlogu u vjerodostojnoj knjigovodstvenoj dokumentaciji. Zaključak je vještakinje kako nedostatak nije samo formalne naravi, po svojoj suštini, a prema odredbama ugovora, usluge se moraju specificirati od strane pružatelja, neovisno o visini naknade.

36. Konačno, mišljenje je stalne sudske vještakinje za računovodstvo i financijske S. G. kako je u inkriminiranom razdoblju u radu trgovačkog društva T.

z.r. d.o.o. bilo nepravilnosti koje se odnose na iskorišteni pretporez po ulaznim računima po kojima nije smjela biti umanjena obveza plaćanja poreza na dodanu vrijednost, jer se pretporez odnosi na porezno nepriznate i nevjerodostojno dokumentirane troškove u 2007. i 2008. godini te na neobračunati PDV temeljem obveze perfektuiranja zakupodavcu svih ulaganja koja je društvo kao zakupac izvršilo na prostoru u tuđem vlasništvu u 2007. Mišljenje je vještakinja kako je takvim postupanjem odgovorne osobe društva T. z.r. d.o.o. oštećen

proračun RH za ukupni iznos od 129.944,05 kuna. Ta šteta odnosi se na neobračunati, neprikazani i neplaćeni porez na dodanu vrijednost u 2007. u iznosu od 23.827,19 kuna i za 2008. godinu u iznosu od 106.116,86 kuna.

37. Vještakinja na poseban upita branitelja optuženika u odnosu na račune O.D. M. & P. j.t.d. kazala je da je tijekom vještačenja utvrdila da je T. g. d.o.o. sa istim Odvjetničkim društvom ugovorila nagradu razmjernu uspjehu u rastu aktive, te da je predmet vještačenja bio račun navedenog Odvjetničkog društva ispostavljen T. g. d.o.o. broj 89/07 od 28. prosinca 2007 godine za usluge po ugovoru o nagradi, razmjernu uspjehu i rastu aktive na iznos naknade bez PDV-a u visini od 2.558.442,62 kn, PDV-a u visini od 562.857,38 kn što ukupno iznosi 3.121,300,00 kn. Da je isti račun po izvodima plaćen od strane T. g. Na poseban upit da se izjasni kako tumači napisano u vještvu da iz navedenog računa nije razvidno koje su usluge u kojem razdoblju pružene, odnosno da se izjasnim na temelju koje bi dokumentacije trebalo biti razvidno koje su usluge pružene, kazala je da na temelju navedenog računa nije jasno o kojim se isporukama radi. Naime, u knjigovodstvu, a temeljem tada važećih i danas važećih propisa, kroz više zakona, potrebno je da točno stoji opis pružene usluge, odnosno opis poslovne promjene koja je predmet knjigovodstvenog zapisa. Rast aktive koji je u ovom slučaju bio ugovoren je način obračunavanja naknade, ali i dalje ostaje nejasno za što bi ta naknada trebala biti plaćena, a što je nužno znati, prema tome da ostaje jedina mogućnost pretpostaviti zašto bi naknada trebala biti plaćena, isto da ne piše na računu, a trebalo je pisati. Kazala je da račun na kojem ne piše za koju uslugu je ispostavljen, nije uredan račun. Na pitanje zbog čega račun o kojem govori nije osporen od strane Porezne uprave, po njenom vještačkom mišljenju isti nije uredan račun, te je sporno sve što je iz njega proizišlo pa tako i perfektuiranje istog T. z.r. Zaključila je da ovaj račun nije ispravan, te nije u skladu sada sa čl. 78. i 79. Zakona o PDV-u. Na pitanje tko je trebao ocijeniti da je račun ispravan ili neispravan navela je da je isto trebao procijeniti onaj kome je račun ispostavljen, primatelj računa. U slučaju perfektuiranja, a što se često koristi u gospodarskom poslovanju iako ovaj pojam računovodstvo knjigovodstveno po Zakonu o PDV-u ne postoji, već postoji samo isporuka i naknada, kod perfektuiranog računa trebao je onaj kojemu je račun perfektuiran u ovom slučaju T. z.r. uz račun pregledati i popratnu

dokumentaciju, pa tako i utvrditi i čime se pri perfektuiranju tereti, odnosno je li napisana usluga za koju se tereti, zašto je isti ispostavljen. Na upit je li bi T. z.r. trebali sumnjati jesu li fiktivne usluge koje pruža M. & P., jer upravo T. z.r. grade zgrade, kupuju zemlju, te djelatnosti M. &

P. odvije se pred njima, kazala je da su oni trebali vratiti ovakve račune koji su neispravni na ispravak O.D. M. & P. odnosno T. g. jer su njima računi perfektuirani. Ovakvi računi da su neispravni te ne mogu biti podloga za povrat PDV-a. Napomenula je da je na početku vještva navela cijeli niz zakonskih propisa, a koji govore o tome što je to vjerodostojna dokumentacija, kakav račun može biti osnova za knjiženje i obračun PDV-a kao i pretporeza, te da samo na temelju takve dokumentacije a koja je u skladu s citiranim zakonskim odredbama u vještvu računovodstvo može obraditi pojedini račun jer za isto nije niti bitno što je na terenu i isti ne trebaju niti znati što se događa na terenu jer računovodstvo radi temeljem vjerodostojne knjigovodstvene dokumentacije. Na poseban upit branitelja je li joj poznato porezno mišljenje prema kojem ulaganju u tuđu stvar se može smatrati porezno priznatim rashodom, a radi se o mišljenje broj Klasa:410-01/10-01/1551 od 29. prosinca 2010., navela je da joj je navedeno mišljenje poznato, a ona je isto uzela u obzir prilikom vještačenja, te da isto mišljenje govori o ulaganjima zakupoprimca u prostor zakupodavca za vrijeme trajanja Ugovora o zakupu, te da Porezna uprava ne priznaje PDV na ulaganja na tuđoj nekretnini, međutim stranke mogu ugovoriti, za vrijeme trajanja ovog odnosa, vraćanje u prvobitno stanje, ili tretiranje kao nekretnina u naravi, ili ništa. U ovom slučaju da nije bilo ništa dodatno ugovoreno u smislu ulaganja zakupoprimca u poslovni prostor, pa su prema tome i sama ulaganja nepriznata. U konkretnom slučaju kazala je da dokumentacija nije bila takva da bi se moglo iščitati da će PDV biti vraćen, pa da je dokumentacija kao takva bila za osporiti. Da bi se znalo koji od modela povrata PDV-a na uloženo će biti primijenjen treba na početku da se stranke o tome dogovore, to da je porezno pitanje. Isto to da je kasnije moguće navedeno aneksom ugovoriti. Na poseban upita optuženika ako bi u kojem slučaju navedeni Ugovor o zakupu imao i odredbe o rekonstrukciji prostora je li bi tada sve bilo uredno kazala je da bi trebalo vidjeti što je na kraju ugovornog razdoblja s prostorom da bi se znalo na koji način će se iskorišteni PDV zatvoriti.

38. Ovaj sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudske vještakinje za računovodstvo i financije S. G., osim u dijelu u kojem utvrđuje nepravilnosti povodnom računa V. d.o.o. broj: 08/07 od 4. srpnja 2007. za uređenje zakupljenog ureda u S., te u dijelu u kojem navodi da usluga O. d. M. &. P.

d.o.o. nije pružena (o razlozima neprihvaćanja vještva u ovom djelu u nastavku obrazloženja). Vještvo u prihvaćenom dijelu je izrađeno na temelju stručnih znanja i sposobnosti vještakinje, te objektivno.

39. Međutim, iako ovaj sud prihvaća nalaz i mišljenje vještakinje u gore navedenom dijelu, te iako u prilog istog govore i drugi dokazi u spisu, prije svega zapisnik o obavljenom poreznom nadzoru obračunavanja, evidentiranja, prijavljivanja plaćanja poreza i drugih davanja za razdoblje od 1. siječnja 2007. do 30 studenog 2008, te iako je iz navedenog jasno utvrđeno da se inkriminiranih prigoda (osim povodnom računa V. d.o.o. broj: 08/07 od 4. srpnja 2007.) postupalo nemarno i s propustima, takvo postupanje, ne predstavlja nužno kazneno djelo, niti nužno kazneno djelo optuženika, već isto može predstavljati i financijski prekršaj ili više njih ili pak kazneno djelo neke druge osobe.

40. Kazneno djelo utaje poreza ili carine iz č lanak 256. st. 1. KZ/11 čini onaj tko s ciljem da on ili druga osoba potpuno ili djelomično izbjegne plaćanje poreza ili carine daje netočne ili nepotpune podatke o dohocima, predmetima ili drugim činjenicama koje su od utjecaja na utvrđivanje iznosa porezne ili carinske obveze ili tko s istim ciljem u slučaju obvezne prijave ne prijavi prihod, predmet ili druge činjenice koje su od utjecaja na utvrđivanje porezne ili carinske obveze, pa zbog toga dođe do smanjenja ili neutvrđenja porezne ili carinske obveze u iznosu koji prelazi dvadeset tisuća kuna. Iz čega proizlazi da ovo kazneno djelo ima dva oblika, odnosno, ostvaruje se činjenjem (za koji oblik se tereti optuženik) ili nečinjenjem.

41. Iz citirane odredbe KZ/11 proizlazi da se ne traži posebno svojstvo počinitelja, odnosno da djelo može počiniti bilo tko, stoga oznaka optuženika kao odgovorne osobe T., financijskog direktora, ne predstavlja bitno obilježje djela, ali niti ne isključuje optuženika kao počinitelja.

42. U odnosu na inkriminirani poslovni događaj kupnje aviokarte za K. za K. G. u postupku je nedvojbeno utvrđeno da je isti put K. G. obavio u poslovne svrhe, te je istim putem dogovorena nabava i kupovana oprema za vile u O., pa isti put nije obavljen u privatne svrhe kako je navedeno u optužbi. U prilog navedenom govore mnogobrojni dokazi u spisu i to dopis M. P. d.o.o. T., promemorija sastanka M. P. d.o.o., zaprimljena kod T. 19.

studenog 2007, iskaz S. M. i K. G., a isto proizlazi i iz vještva stalne sudske vještakinje.

43. Ovaj sud je utvrdio da je poslovni događaj revizije procjene vrijednosti nekretnina od strane H. N. d.o.o., obavljen u poduzetničke, a ne u privatne svrhe, ali za S. p. T. d.o.o.

44. Poslovi događaj uređenja poslovnog prostora, na temelju kojeg je ispostavljen račun V. d.o.o. se nesporno dogodio u poslovne svrhe. Međutim, mišljenje je vještakinje da je trebalo po računima za uređenje tuđeg prostora, koji se koristi temeljem ugovora o zakupu, izvršiti obračun ukupnih ulaganja i zaračunati ih vlasniku prostora. Ovaj sud nije prihvatio mišljenje vještakinje u tom dijelu kao preuranjeni zaključak, a s obzirom na mišljenje Porezne uprave Klasa 410-01/10-01/1551 od 29. prosinca 2010 (list 930 spisa). Naime, iz istog mišljenja proizlazi da se ulaganja u zakupljeni prostor, a radi uređenja poslovnog prostora, po svom sadržaju investicijskog karaktera, a koja su opravdana, odnosno učinjena u svrhu boljeg iskorištavanja poslovnog prostora s ciljem ostvarivanja prihoda, te se s poreznog aspekta mogu smatrati porezno priznatim rashodom, ali tijekom razdoblja u kojem je utvrđeno pravo korištenja imovine i ako se izravno mogu povezati s određenim stavkama prihoda. U postupku je nedvojbeno utvrđeno da su ulaganja učinjena upravo radi dovođenja prostora u funkciju poslovnog prostora, pa prema tome i učinjena radi boljeg iskorištavanja prostora i s ciljem ostvarenja prihoda. Za ispravno utvrditi, a imajući na umu navedeno mišljenje je li došlo do kakve nepravilnosti, u smislu iskorištenog pretporeza, te proknjiženog odbitaka pretporeza, potrebno je sagledati što je bilo na kraju ugovorenog razdoblja, po isteku Ugovora o zakupu. Sagledati na koji način će se iskorišteni PDV zatvoriti, odnosno na kraju ugovorenog razdoblja sagledati obračun ulaganja i PDV-a. Naime, iako u konkretnom slučaju stranke u Ugovoru o zakupu nisu ništa ugovorile u pogledu ulaganja zakupoprimca na nekretnini zakupodavca, preuređenje iste ili pak vraćanje nekretnine nakon preuređenja u prvobitno stanje, ili tretiranje kao nekretnine u naravi, ili ništa, ovaj sud smatra da su zakupoprimac i zakupodavac mogli bilo koji od navedenih modela ugovoriti sve do isteka ugovorenog razdoblja zakupa, aneksom ugovora, te nema nikakve pravne zapreke za isto. U vrijeme izrade vještva još je trajalo vrijeme zakupa po Ugovoru. Slijedom navedenog, a s obzirom da vještakinja nije sagledala na koji način je okončan odnos zakupoprimca i zakupodavca, a u odnosu na ulaganja na nekretnini koja je predmetom zakupa, te s obzirom da se isto moglo uvijek tijekom trajanja odnosa aneksom urediti na bilo koji način preuranjen je zaključak o neosnovano iskorištenom pretporez u iznosu od 15.501,20 kuna. na temelju ulaznog računa V. d.o.o., te pogrešno proknjiženom odbitku pretporeza u iznosu od 1.462,08 kuna.

45. Stoga, a s obzirom da sud nije prihvatio mišljenje vještakinje u navedenom dijelu, pa tako ni zapisnik o nadzoru, a iz naprijed navedenih razloga, nije dokazano da je neosnovano iskorišten pretporez temeljem ulaznog računa dobavljača V. d.o.o. od 4. srpnja 2007., te pogrešno proknjižen odbitak pretporeza.

Kako je točka 1 optužnice sastavljena kao jedno i produljeno kazneno djelo koje se sastoji od dvije inkriminacije, tri poslovna događaja, put K. G. u K., reviziju procijene vrijednosti nekretnina, te uređenje poslovnog prostora u tuđem vlasništvu, a samo u zbroju svih inkriminacija dolazi se do iznosa od preko 20.000,00 kuna, odnosno 23.827,19 kuna. Bitno obilježje kaznenog djela koji se optuženiku stavlja na teret je da je došlo do smanjenja ili neutvrđivanja porezne obveze u iznosu koji prelazi 20.000,00 kuna. Zaključno, prednje utvrđenje nedokazanosti nepravilnosti koje proizlaze iz poslovnog događaja preuređenja poslovnog prostora, smanjuje iznos utajenog poreza ispod 20.000,00 kuna, a tada kaznenog djela opisanog u točki I. nema.

46. U odnosu na poslovni događaj odvjetničkih usluga O. d.

M. &. P. d.o.o., na temelju Ugovora o nagradi sukladno rastu aktive zaključenog s T. G. d.o.o., za kazati je da je sud utvrdio da su odvjetničke usluge pružane T., te trgovačkim društvima unutar iste, pa tako i T.. Navedeno proizlazi iz obrane optuženika koja je objektivizirana iskazima S. M., K. B., a koji iskazi su prihvaćeni kao uvjerljivi, svjedokinje su iskazivale okolnosno, a njihovi iskazi su lišeni skrivenih motiva. Naime, iz navedenih iskaza je razvidno da su odvjetničke usluge pružane T., kao trgovačkom društvu unutar T., te da je T. u inkriminirano vrijeme imao velike potrebe za takvim uslugama, a s obzirom na projekte koje je provodio na Č. i P.. U postupku je nedvojbeno utvrđeno koje je sve usluge O. d. M. &. P. pružalo, a na temelju iskaza

imenovanih svjedokinja, kao i svjedoka M. M., M. M., a koji su

iskazi također prihvaćeni s obzirom da se iskazi svih svjedoka u bitnome podudaraju, a kao svjedoci iskazuje i optuženik. Tako je utvrđeno da su OD M. i P. osim savjeta vršili i usluge posredovanja kod kupnje pojedinog zemljišta, te rješavanja zemljišno knjižnog stanja, čišćenje da sve bude 1/1 i sl., sačinjavali kupoprodajne ugovore prilikom kupnje stanova, pribavljali razne građevinske uporabne i druge dozvole. Iz svega proizlazi da se nije radilo o fiktivnim poslovima O. d. M. &. P. d.o.o., već stvarnim i izvršenim poslovima koje je isto odvjetničko društvo obavilo za T., ali i za T. unutar iste. Ugovaranje nagrade razmjerno uspjehu rasta aktive je zakonit način ugovaranja nagrade, a što nije niti sporno. Slijedom, čega ovaj sud nije prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje u dijelu kojem osporava da je navedena odvjetnička usluga pružena, kao i navod optužnice da ova usluga nije pružena u odnosu na T..

47. Kao što je naprijed navedeno prihvaćen je nalaz i mišljenje vještakinje u odnosu na knjigovodstveno računovodstvene nepravilnosti u svezi računa O. d. M. &. P. d.o.o., a što ne govori samo za sebe je li počinjeno i kazneno djelo, niti ako je počinjeno tko ga je počinio.

48. Važno je istaći, a radi boljeg sagledavanja stvari da je ovdje sporan samo perfektuirani dio računa od O. d. M. &. P. d.o.o., iz

zapisnika o obavljenom poreznom nadzoru da je razvidno da je temeljni račun alociran između T. G., T., K. r. , T. i. n., A., C. V.. Ponder za alokaciju T. da je 13,20%. Kako to tvrdi obrana, a optužba ne osporava preostali dio provedbe računa nije procesuiran. 49. U postupku je i utvrđeno da je poslovi računovodstava i knjigovodstva t.d T. tijekom inkriminiranog razdoblja bili organizirani na način da je knjigovodstvene poslove za T. g., pa tako i T. tijekom 2007. obavljala je M. g.,

kao vanjski poslovni suradnik. 2008. knjigovodstvo su u potpunosti preuzeli unutar T., koja je nadalje vodila računovodstvo i za T., a u istoj su bili zaposleni knjigovodstveni radnici koji su prethodno radili u K. r. i to S.

D., S. M. i M. S.. Dok su S. M., K. B. (koja je

od svibnja 2008. do listopada 2012. bila zaposlena na radnom mjestu voditeljice računovodstva), zaposlene radi unaprjeđivanja rada, te jer je prethodno dolazilo do pogrešaka u knjiženju, upravo na inicijativu optuženika. Osim organiziranog samostalnog računovodstava, angažirana je tvrtka D. kao vanjski revizor, te vanjski porezni savjetnik. Sam financijski direktor optuženik, a u čiju domenu rada je spadalo i računovodstvo imao je potrebne visoke stručne kvalifikacije za obavljanje istog posla peto godišnji sveučilišni studij iz ekonomije i poslovanja, stručni ispit za ovlaštenog računovođu, ta radno iskustvo na istim poslovima. Sve navedeno proizlazi iz iskaza svjedoka, posebno S. M. i K. B., sam optuženik na isti način opisuje rad računovodstva, a navedeno proizlazi i iz zapisnika o nadzoru Porezne uprave, spornog Ugovora s O. d. M. &. P. i

„V.“ (a za koji je utvrđeno da nije fiktivan, te da su usluge pružane za T., ali i za T.). Iz svega navedenog razvidno je da su poslovi računovodstava bili organizirani tako da postoji kontrola poslova unutar računovodstva, voditelj istog, vanjska revizija i po potrebi savjeti, a sve s ciljem funkcioniranja istog u skladu s pozitivno pravnim propisima. Ovaj sud smatra da se upravo optuženik kao financijski direktor zalagao i poduzimao radnje za uspostavu takvog računovodstva, a što naglašavaju svjedokinje S. M. i K. B..

50. Iz rezultata dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi da je optuženik u inkriminirano vrijeme bio financijski direktor, neposredno zadužen za rad računovodstva, te da je kao takav i ovjeravao račune prije knjiženja, međutim da ovjeru računa te naloge za uplatu po istima nije jedino davao optuženik. Naime, iz iskaz S. M. proizlazi da je i K. G. ponekad davao naloge da se nešto

uplati, dok K. B. potvrđuje da je svaki račun trebao biti ovjeren prije nego što se proknjiži i plati u računovodstvu. Račune da bi ovjeravao netko od članova uprave, pa i optuženik. Osim članova uprave pojedine račune npr. za nabavku materijala da bi ovjeravali projekt menađeri. Ovako iskazuje i optuženik. Iz čega proizlazi da optuženik iako financijski direktor nije nužno i osoba koja je ovjerila sporne račune, a u spisu ne postoji niti jedan dokaz koji bi govori u prilog tome, da bi ih optuženik ovjerio, ili pak bio upoznat s istima.

51. Nadalje, iz iskaza K. B. jasno proizlazi da koliki će biti iskazan pretporez je posao računovodstva, te isto nitko ne nalaže od članova uprave. Dok S. M. navodi da u niti jednoj firmi šefovi računovodstva nisu upoznati sa svakim putnim nalogom, te da to ne bi niti spadalo u njegov krug poslova gledati u svaki putni nalog i je li isti izdan.

52. Stoga, ovaj sud smatra utvrđenim na temelju prihvaćenog djela vještva da je došlo do propusta i nepravilnosti i to po računu „M. P.“ d.o.o. za kupnju avio karte za K. G. za K., jer ne predstavlja vjerodostojnu knjigovodstvenu ispravu i ne predstavlja dokumentaciju temeljem koje se može priznati pretporez, a iz razloga nema u prilogu putni nalog iz kojeg bi bila razvidna svrha putovanja, a isto tako K. G. nije zaposlenik društva T. z. r. d.o.o. u istom

periodu. Propust glede računa H.-N. d.o.o., jer je za ovaj račun trebalo teretiti društvo ulagača u nekretnine čija je procjena vršene, a ne T., pa tako po navedenom računu T. nisu mogli iskoristiti pretporez. Nepravilnosti glede računa odvjetničkog društva M. &. p. jer bez dokaza o vrsti, količini, vremenu pružanja usluga, te poslovnoj uvjetovanosti za primatelja. T. g. d.o.o. nema uporište za perfektuiranje troška na društvu T. z.r. d.o.o. Što je za posljedicu imalo nepravilnosti koje se odnose na iskorišteni pretporez, po ulaznim računima po kojima nije smjela biti umanjena obveza plaćanja poreza na dodanu vrijednost, jer se pretporez odnosi na porezno nepriznate i nevjerodostojno dokumentirane troškove u 2007. i 2008.

53. Međutim, u spisu nema niti jedan dokaz da bi upravo optuženik poduzeo bilo koju radnju koja je dovela do gore navedenih nepravilnosti. Kako je naprijed utvrđeno optuženik jest osoba odgovorna za rad računovodstava, ali nije jedini koji ovjerava račune prije knjiženja, niti jedini koji daje naloge za plaćanje po istima, za isto je ovlašten i K. G. koji je tehnički direktor, a i drugi članovi uprave, pa čak i projekt menađeri.

54. K. G. odlazi na put u K., na istom putu se nabavlja oprema za nekretnine čiju izgradnju vodi upravo K. G., sam navodi da je njemu M.

P. dostavio račun, pa stoga je isti bio u cijelosti upućen u ovaj račun. Nema niti jedne poveznice da bi optuženik znao za ovaj račun, ovjeravao isti. Važno je napomenuti da optuženik nije dužan provjeravati je li putni trošak prati putni nalog, je li uredno ispunjen, a o čemu govori svjedokinja.

55. Kad govorimo o odnosu s odvjetničkim društvom M. &. p. iz iskaza

K. G., kao i optuženika proizlazi da je odvjetničko društvo sve ugovarao s osnivačem T. i većinski imatelj poslovnih udjela J. B. S..

56. Slijedom, čega niti jedna utvrđena činjenica ne govori u prilog tome da bi optuženik poduzeo ili naložio kome da poduzme bilo koju radnju iz činjeničnog opisa kaznenog djela. Naprotiv utvrđeno je da je optuženik na svekolike načine, zapošljavanjem kompetentnih stručnjaka, te vanjskih suradnika pokušao izbjeći bilo kakve nepravilnosti u radu računovodstva.

57. Optuženik kao stručna osoba u području financija mogao je znati da navedeni računi ne predstavlju vjerodostojnu knjigovodstvenu ispravu i ne predstavlju dokumentaciju na temelju koje se može priznati pretporez, ali nema dokaza da je on znao za inkriminirane račune, ovjerio ih prije knjiženja, dao nalog za plaćanje ili iskorištavanje pretporeza po računu.

58. Analizirajući sve naprijed navedene dokaze razvidno je da u konkretnom slučaju ne postoje dokazi koji bi neprijeporno, dakle izvan svake sumnje upućivali na optuženog R. C. C. kao počinitelja u stjecaju dva kaznena djela

protiv gospodarstva – utajom poreza ili carine – opisana i kažnjiva po članku 256 stavak 1. KZ/11.

59. Tijekom postupka utvrđeno je da u poslovanju TZR postupalo nemarno i s propustima, ali takvo postupanje, po uvjerenju ovog suda ne predstavlja kazneno djelo optuženika.

60. Ovaj sud smatra da do uskrate Proračunu Republike Hrvatske sredstava izbjegavanjem plaćanja poreza na dodanu vrijednost nije došlo uslijed kakve radnje optuženika, a koju prati namjera za ostvarivanjem ove posljedice.

61. Slijedom svega naprijed navedenog i obrazloženog valjalo je optuženog Roberta Craiga Chiddentona na temelju čl. 453. toč. 3. ZKP/08 osloboditi optužbe.

62. Na temeljem čl. 149. st. 1. ZKP/08 odlučeno da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

Splitu, 15. veljače 2022.

Sutkinja

Boni Gamulin Frleta, v.r.

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjerka za sud i protivnu stranu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

- optuženiku

- branitelju

- Općinskom državnom odvjetništvu

- spis