REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3507/2019-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B., OIB: ..., iz I., kojeg zastupa punomoćnik I. U., odvjetnik u Z., protiv tužene M. S., iz Z., koju zastupa punomoćnik M. I., odvjetnik u P., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-583/2019-2 od 12. ožujka 2019. kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalne službe u Sesvetama poslovni broj Pn-693/2017-89 od 8. studenoga 2018., u sjednici održanoj 15. veljače 2022.,

r i j e š i o  j e :

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-583/2019- 2 od 12. ožujka 2019. kao i o dijelu odluke o troškovima parničnog postupka te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan na utvrđenje da je drugotuženica u solidarnoj obvezi s prvotuženikom isplatiti tužitelju na ime izgubljene zarade za razdoblje od 1. lipnja 2007. do 30. lipnja 2013. iznos od 345.753,53 kune sa zakonskom zateznom kamatom, na utvrđenje da je drugotuženica u solidarnoj obvezi s prvotuženikom plaćati tužitelju iznos mjesečne rente s osnove izgubljene zarade u iznosu od 4.751,62 kune počevši od 1. srpnja 2013. pa nadalje te se utvrđuje da je drugotuženica u solidarnoj obvezi s prvotuženikom dospjele, a neisplaćene mjesečne iznose tužitelju isplatiti odjednom sa zateznom kamatom tekućom od 15-tog u mjesecu za protekli mjesec do isplate, da je drugotuženica dužna tužitelju plaćati rentu s naslova izgubljene zarade počevši od dana presuđenja u mjesečnom iznosu od 4.751,62 kune pa nadalje s time da dospjele a neisplaćene iznose isplati odjednom zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, te na solidarnu naknadu prouzročenih parničnih troškova (stavak I izreke). U stavku II izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 43.500,0e kune sa zakonskom zateznom kamatom.

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

„I. Po djelomično osnovanoj žalbi tužitelja preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu Stalna služba u Sesvetama poslovni broj Pn-693/2017- 89 od 8. studenog 2018., pod stavkom I. izreke u dijelu pod kojim je odbijena točka 3. tužbenog zahtjeva te pod stavkom II. izreke i sudi:

1. Nalaže se tuženoj plaćati tužitelju rentu po osnovi izgubljene zarade u iznosu od po 4.751,62 kn mjesečno od 8. studenog 2018., kada je donesena prvostupanjska presuda pa nadalje, do svakog 15.-tog u mjesecu za prethodni mjesec, s time da dospjele a neplaćene iznose plati od jednom u roku od 15 dana, a dospijevajuće onako kako budu dospijevali sa zakonskom zateznom kamatom od zakašnjenja sa isplatom svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.

2. Odbija se zahtjev tužitelja da mu tužena nadoknadi troškove parničnog postupka, kao neosnovan.

II. Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje u preostalom dijelu presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni Stalna služba u Sesvetama poslovni broj Pn-693/2017-89 od 8. studenog 2018.

III. Odbija se žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu Stalna služba u Sesvetama poslovni broj Pn-693/2017- 89 od 8. studenog 2018., u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužene za naknadom troškova postupka.

IV. Nalaže se tuženoj nadoknaditi tužitelju troškove žalbe u iznosu od 7.812,50 kn u roku od 15 dana.‟

3. Protiv drugostupanjske presude tuženica podnosi reviziju iz čl. 382. st. 1. i čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i - dalje: ZPP) te predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu drugostupanjsku presudu preinači tako da u cijelosti odbije žalbu tužitelju i potvrdi prvostupanjsku presudu uz obvezu naknade parničnog troška i troškova revizije, ili ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati tom sudu na ponovno odlučivanje uz priznanje troškova revizije.

4. U odgovoru na reviziju tužitelj se protivi navodima revizije te predlaže da se ista odbaci kao nedopuštena, te se obveže tuženika na naknadu troškova odgovora na reviziju.

5. Revizija je osnovana.

6. Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna.

7. Prema odredbi čl. 36. ZPP ako se zahtjev odnosi na buduća davanja koja se ponavljaju, vrijednost predmeta spora računa se po njihovom zbroju, ali najviše do iznosa koji odgovara zbroju davanja za vrijeme od pet godina.

8. S obzirom da je predmet spora tužbeni zahtjev za plaćanje rente za tuđu pomoć i njegu u mjesečnim iznosima od 4.751,62 kune mjesečno (4.751,62 x 60) to znači da pobijani dio presude prelazi iznos od 200.000,00 kuna pa je revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP dopuštena.

9. Stoga je ovaj sud podnesenu reviziju razmatrao kao reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP odnosno kao redovnu reviziju te je sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu koji se pobija revizijom i samo zbog razloga određeno navedenih u reviziji.

10. Predmet spora je naknada imovinske štete nastale tužitelju ozljeđivanjem u prometnoj nezgodi 30. svibnja 2007. oko 19,10 sati, u Z. ..., kada je na tužitelja, dok se kao pješak kretao u grupi pješaka zemljanim putem izvan kolnika, naletjelo vozilo ..., kojim je upravljala tuženica, osiguranim na dan štetnog događaja kod C. o. d.d. Z., a posljedice kojeg ozljeđivanja su dovele do potpune nesposobnosti tužitelja za rad zbog čega tužitelj, po zanimanju profesionalni vozač i automehaničar, gubi zaradu.

11. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je prvostupanjskom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-5115/10-31 od 25. travnja 2014., naloženo je tada prvotuženiku C. o. d.d. i drugotuženici M. S. solidarno isplatiti tužitelju po osnovi izgubljene zarade u razdoblju od 1. lipnja 2007. do 30. lipnja 2013., 345.763,53 kune sa zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose te im je od 1. srpnja 2013. pa nadalje naloženo solidarno plaćati rentu u iznosu od 4.751,62 kune, kao i naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 57.100,00 kuna, sve sa zakonskom zateznom kamatom,

- da se protiv te presude prvotuženik C. o. d.d. nije se žalio već je žalbu izjavila drugotužena M. S. povodom koje je Županijski sud u Zagrebu rješenjem poslovni broj Gžn-1449/2014-2 od 28. veljače 2017. pod stavkom I izreke ukinuo presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-5115/10-31 od 25. travnja 2014., u odnosu na drugotuženicu M. S. te u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje,

- da je tijekom navedenog postupka na raspravi održanoj 31. kolovoza 2018. tužitelj i C. o. d.d. Z., zaključili su sudsku nagodbu (list 274 spisa), kojom su sporazumno utvrdili:

da je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-1449/14 od 28. veljače 2017., ukinuta presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 5115/10 od 25. travnja 2014., između ostalog i u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka,

kao nesporno da je tuženik u cijelosti postupio i postupa (plaća mjesečnu rentu) po prvostupanjskoj presudi poslovni broj Pn-5115/10 od 25. travnja 2014., koja je u odnosu na tuženika postala pravomoćna i ovršna,

da je pod stavkom II. sudske nagodbe, navedeno je da stranke tom nagodbom u cijelosti rješavaju međusobne odnose u odnosu na parnični trošak kojeg je tuženik dužan tužitelju namiriti u predmetu koji se sada vodi pod brojem Pn-693/17 pred OGS Zagreb, Stalna služba u Sesvetama i to tako da se tuženik pored dosuđenog i isplaćenog iznosa obvezuje isplatiti daljnji iznos od 12.500,00 kuna, dok je stavkom III. sudske nagodbe tužitelj se obvezao, nakon što mu bude isplaćen daljnji trošak prema nagodbi, protiv tuženika povući tužbu te su se stranke sporazumjele da nakon toga neće imati jedna prema drugoj nikakvih potraživanja s osnova parničnog troška u predmetnom postupku,

- da je nakon zaključenja navedene sudske nagodbe postupak nastavljen između tužitelja i tužene M. S. između kojih je sporna odgovornost tuženice za nastanak predmetnog štetnog događaja, osnovanost i visina zahtjeva tužitelja po osnovi izgubljene zarade i osnovanost po tuženici istaknutog prigovora zastare,

- da je pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj KS-353/07 od 16. siječnja 2009. odbijena optužba protiv okrivljene da je iz nehaja kršenjem propisa o sigurnosti prometa ugrozila promet da je izazvala nesreću u kojoj je neka druga osoba teško tjelesno ozlijeđena, pa da bi time počinila kazneno djelo protiv sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti u prometu - izazivanjem prometne nesreće

- opisano u čl. 272. st. 1. i 2. KZ, a kažnjivo u čl. 272. st. 2. KZ,

- da iz provedenog prometnog vještačenja po stalnom sudskom vještaku za cestovni promet i procjenu motornih vozila I. J. proizlazi da je kao uzrok slijetanja se može isključiti prekomjerna brzina kretanja vozila kroz zavoj koji prethodi mjestu nezgode, jer da granična brzina kretanja vozila kroz zavoj pri kojoj bi došlo do destabilizacije vozila iznosi oko 108 km/h, a da se vozilo u konkretnim okolnostima nije kretalo brže od 67 km/h,

- da je brzina kretanja vozila u trenutku slijetanja iznosila 44 km/h, a da tehničkim načinima na temelju evidentiranih tragova nije moguće utvrditi kojom se brzinom kretalo vozilo prije nezgode niti da tehničkim načinima na temelju evidentiranih tragova nije moguće utvrditi razlog ispuhivanja prednjeg desnog pneumatika, koji je u trenutku slijetanja već bio ispuhan, odnosno da nije moguće utvrditi uzrok slijetanja vozila s kolnika,

- da tužitelj ničim nije pridonio nastanku nezgode, niti je istu mogao izbjeći s obzirom da se kretao u istom smjeru kao i vozilo kojim je upravljala tuženica kojim je udaren s leđa, da se vozilo nalazilo izvan kolnika i da slijetanje vozila nije mogao pravovremeno uočiti,

- da iz mišljenja stalnog sudskog vještaka N. T. specijalistice medicine rada, proizlazi da je tužitelj ovisan o pomoći druge osobe u svakodnevnom životu i kretanju u prostoru, da nije sposoban za poslove za koje je redovnim školovanjem osposobljen, niti za nikakav vid profesionalne rehabilitacije ili rada na prilagođenom radnom mjestu, a niti za usvajanje novih znanja, odnosno za nikakav organizirani posao zbog kognitivnih smetnji, smetnji vida, spastične hemipareze, smetnji ravnoteže, nemogućnosti samostalnog kretanja u prostoru i dr., te zaključno da tužitelj zbog posljedica ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju, nije sposoban za nikakav organizirani posao koji bi mu omogućio stjecanje zarade vlastitim radom,

- da je prema mišljenju stalnog sudskog vještaka J. F., kirurga tužitelj u štetnom događaju zadobio slijedeće ozljede: natučenje i otok mozga, koma, gnječno dernu ranu zatiljka, natučenje pluća, spastičnu hemiparezu lijevo, dvoslike sa strabizmom, psihoorganski sindrom, u vezi kojeg ozljeđivanja je liječenje tužitelja u svojoj aktivnoj i kontinuiranoj fazi završilo 11. studenog 2009., po zadnjem nalazu oftalmologa te da se u tom trenutku stabiliziralo stanje tužitelja, a dalji postupci su poduzimani u smislu održavanja postignutog stanja,

- da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja bio u dobi od 24 godine, nezaposlen, a po zanimanju automehaničar i profesionalni vozač,

- da je stalni sudski vještak za knjigovodstvo, računovodstvo i financije Z. R. izračunao izgubljenu zaradu tužitelja u periodu od 1. lipnja 2007. do 31. ožujka 2012. u iznosu od 274.489,23 kune, a stalna mjesečna renta po osnovi izgubljene zarade da iznosi 4.751,62 kn mjesečno od 1. travnja 2012. pa nadalje.

12. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da tuženica nije odgovorna za nastanak štetnog događaja jer da u konkretnom slučaju nije dokazano da bi tuženica pridonijela nastanku štetnog događaja već da je do njezinog slijetanja i naleta na tužitelja došlo zbog tehničkog kvara kojeg ona nije mogla predvidjeti niti izbjeći.

13. Drugostupanjski sud na temelju takvih utvrđenja zaključuje da je tužitelj stradao kao pješak koji nije ujedno vlasnik, ni neovlašteni korisnik vozila pa se isti ima smatrati trećom osobom, a za štetu koju pretrpe treće osobe u vezi s pogonom motornog vozila odgovara njegov vlasnik odnosno korisnik sukladno odredbi čl. 1069. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 63/08, 89/14 – dalje: ZOO/05), a kako tuženica nije dokazala da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari (čl. 1063. ZOO) i kako tužitelj ničim nije pridonio nastanku štete jer se kretao u istom smjeru u kojem se kretalo vozilo kojim je upravljala tuženica ne postoji niti jedna pretpostavka za potpuno ili djelomično oslobođenje tuženice od odgovornosti slijedom čega prihvaća tužbeni zahtjev u odnosu na isplatu mjesečne rente u iznosu od 4.751,62 kune. U odnosu na istaknuti prigovor zastare isti ocjenjuje neosnovanim jer je liječenje završilo 11. studenoga 2009., a tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je 28. rujna 2010., a sve sukladno odredbi čl. 230. st. 1. ZOO. Pritom zaključuje da nije bilo mjesta određivanju solidarne obveze jer je obveza isplate dospjele rente prestala jer je C. o. d.d. u cijelosti postupila i postupa (plaća mjesečnu rentu) po prvostupanjskoj presudi, pa je tuženica je do tada oslobođena dospjele obveze pa ocjenjuju osnovanim tužbeni zahtjev i nalažu tuženici plaćati mjesečnu rentu od dana podnošenja prvostupanjske presude pa nadalje.

14. Međutim takav zaključak drugostupanjskog suda ne može se barem za sada prihvatiti.

15. Naime, u pravu je revident kada tvrdi da tužitelj po pravilima o teretu dokazivanja nije učinio izvjesnim da bi se u toj životnoj dobi zaposlio od samog nastanka štetnog događaja pa nadalje i na temelju svog rada ostvarivao zaradu.

16. Stoga je po ocjeni ovog suda na tužitelju bio, kao aktivnoj strani u postupku, teret dokaza da on učini odnosno dokaže izvjesnim svoju tvrdnju da bi se doista u toj životnoj dobi po redovnom tijeku stvari zaposlio odmah nakon prometne nezgode te na temelju svog rada stjecao i zaradu odnosno plaću.

17. Stoga se barem za sada ne može prihvatiti tvrdnja drugostupanjskog suda da bi bilo izvjesno da bi se tužitelj kao nezaposlena osoba s vrlo kratkim radnim stažem i dugim prekidom prije štetnog događaja sigurno zaposlio odmah nakon prometne nezgode i zarađivao da nije stradao u prometnoj nezgodi. Ovo stoga što za zaključak o potencijalno izgubljenoj zaradi drugostupanjski sud ne daje valjane razloge. Naime iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj po završetku obrazovanja pa do ozljeđivanja imao upisanog staža kod dva poslodavca, u 2002. kod tvrtke J. d.o.o. u trajanju od 1 godine, 5 mjeseci i 25 dana, te potom 2004. kod tvrtke M. d.o.o. u trajanju od 10 dana, što znači da je isti u mogućih 7 godina od završenog školovanja do ozljeđivanja imao tek nešto više od jedne i pol godine radnog staža s time da je pune tri godine prije ozljeđivanja bio nezaposlen. Imajući navedeno u vidu ne može se, dakle, za sada prihvatiti shvaćanje drugostupanjskog suda da je izvjesno i sigurno da bi se tužitelj zaposlio i zarađivao da nije stradao u prometnoj nezgodi već od samog trenutka nezgode.

18. Nadalje, drugostupanjski sud navodi da se radi o odgovornosti za štetu izazvanu motornim vozilom u pogonu, te zaključuje da tuženica nije dokazala da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti (čl. 1067. st. 1. ZOO), dok iz nalaza i miljenja prometnog vještaka I. J. proizlazi da se na temelju evidentiranih tragova nije moglo utvrditi razlog ispuhavanja prednjeg desnog pneumatika koji je u trenutku slijetanja već bio ispuhan niti je bilo moguće utvrditi uzrok slijetanja vozila kojim je upravljala tuženica. Slijedom navedenog postoji proturječnost između zaključka drugostupanjskog suda da tuženica nije dokazala da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka slijetanja vozila o nastaloj šteti slijetanja vozila i provedenog prometnog vještačenja u odnosu na odgovornost tuženika za nastalu štetu, pa je time ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju se revizijom ukazuje.

19. Stoga je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP drugostupanjsku presudu valjalo ukinuti i predmet u tom dijelu vratiti tom sudu na ponovno suđenje radi otklanjanja navedenih nedostataka.

20. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će utvrditi činjenično stanje relevantno za stajalište primjene odredbe čl. 376. ZOO, odnosno bitne za dosuđenje naknade za rentu za izgubljenu zaradu, kako bi mogao pravilno ocijeniti osnovanost prigovora zastare odnosno osnovanost tužbenog zahtjeva u odnosu na rentu za izgubljenu zaradu.

21. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 4. ZPP).

Zagreb, 15. veljače 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.