REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 229/2018-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OTP banka d.d., Zadar, Domovinskog rata 3, OIB 52508873833, kojeg zastupaju punomoćnici Tomislav Šiško i Tadija Mamić, odvjetnici u odvjetničkom društvu Šiško i partneri j.t.d. u Splitu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, OIB 26187994862, Filijala Split, Trg hrvatske bratske zajednice 8, uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja VČ iz [adresa]., OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Vukić, odvjetnik u Rijeci, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7329/2014-2 od 6. prosinca 2017. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-118/2012 od 12. lipnja 2014., u sjednici održanoj 15. veljače 2022.,

r i j e š i o  j e :

I. Ukidaju se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7329/2014-2 od 6. prosinca 2017. i presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-118/2012 od 12. lipnja 2014. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 1.348.709,64 kune sa zakonskom zateznom kamatom kao i troškovima parničnog postupka u iznosu od 77.450,00 kuna.

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj podnosi reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske usvoji reviziju i ukine nižestupanjske presude, usvoji tužbeni zahtjev te naloži tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka, podredno ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak revizije.

4. U odgovoru na reviziju tuženik se protivi navodima revizije te predlaže da se ista odbije kao neosnovana te obveže tužitelja na naknadu troškova revizijskog postupka.

5. Revizija je osnovana.

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se presuda pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu osiguranog iznosa na temelju vinkulirane police osiguranja motornog broda "Bistra" broj [broj police osiguranja] - br. [broj police].

8. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je po ponudi broj [broj police osiguranja]-br. [broj police osiguranja] od 29. studenoga 2010. (list 42- 43 spisa) između VČ kao osiguranika i tuženika kao osiguratelja 29. studenoga 2010. sklopljen Ugovor o osiguranju motornog broda "Bistra", za razdoblje od 28. studenoga 2010. do 27. studenoga 2011. te je izdana polica osiguranja broj [broj police osiguranja] - br. [broj police osiguranja]

- da je iz police osiguranja vidljivo da se na uvjete osiguranja primjenjuju pravila za osiguranje pomorskih brodova tuženika T-31/92,

- da je polica osiguranja broj [broj police osiguranja] - br. [broj police osiguranja] vinkulirana u korist tužitelja kao sredstvo osiguranja po Ugovoru u dugoročnom kreditu, sklopljenom između VČ kao korisnika kredita te tužitelja kao davatelja kredita,

- da je 26. ožujka 2011. došlo do gubitka i uništenja broda kao predmeta osiguranja.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi ocjenjuju da tužitelj nije aktivno legitimiran za isplatu osigurane svote te primjenom odredbe čl. 962. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO), čl. 720. Pomorskog zakonika ("Narodne novine" broj 181/04, 76/07, 146/08, 61/11 i 56/13 – dalje: PZ) i čl. 24. i 25. Pravila o osiguranju pomorskih brodova TE 31/92 zaključuju da pravo na podnošenje zahtjeva za isplatu, a time i aktivnu legitimaciju u ovoj parnici ima jedino osiguranik, slijedom čega odbijaju tužbeni zahtjev.

10. Naime, prema odredbi čl. 962. st. 1. ZOO propisano je da nakon nastupanja osiguranog slučaja, založna prava i ostala prava (između ostalog i vinkulacija) koje su ranije postojale na osiguranoj stvari imaju za predmet dugovanu naknadu, kako u slučaju osiguranja vlastite stvari, tako i u slučaju tuđih stvari zbog obveze njihova čuvanja i vraćanja te osiguratelj ne može isplatiti naknadu osiguraniku bez suglasnosti nositelja tog prava. Prema stavku 2. istog članka te osobe mogu zahtijevati neposredno od osiguratelja da im u granicama svote osiguranja i prema zakonskom redu isplati njihova potraživanja.

11. U konkretnom slučaju riječ je o zalogu police u smislu odredbe čl. 962. ZOO. Policu je založio ugovaratelj osiguranja kao jamstvo vjerovniku za otplatu kreditnog duga, pa založni vjerovnik (u konkretnom slučaju tužitelj) zadržava svojstvo korisnika osiguranja do otplate osigurane tražbine ili do isteka roka na koji je založen. S druge strane, od trenutka kada je neka tražbina založena dužnik te tražbine zaloga (konkretno osiguratelj koji je uredno obaviješten o zalaganju police određenom vjerovniku) je dužan ispuniti tražbinu založnog vjerovnika (konkretno u smislu odredbe čl. 962. ZOO do visine osigurane svote). Dakle u konkretnim okolnostima pravo na prvenstvenu isplatu ima založni vjerovnik u čiju je korist polica osiguranja vinkulirana, pa osiguratelj osigurani iznos ne može isplatiti drugoj osobi bez suglasnosti založnog vjerovnika.

12. Isplatom osiguranine osiguraniku prava trećih osoba bi bila povrijeđena, jer isti više ne bi mogli namiriti zalogom osiguranu tražbinu iz vrijednosti založene stvari, koja je zbog nastanka osiguranog slučaja ili propala ili zbog oštećenja izgubila na vrijednosti. Stoga je radi zaštite založnog ili nekog drugog prava na osiguranoj svoti propisano da se založno pravo prostire i na osiguraninu. Isto načelo primjenjuje se i u našem pomorskom pravu. Hipoteka na brodu prostire se i na naknadu iz osiguranja broda koja pripada vlasniku broda, ako nije drugačije ugovoreno (čl. 231. st. 2. PZ).

13. Odredbom čl. 231. st. 1. PZ propisano je da se hipoteka na brodu prostire i na naknadu iz osiguranja broda koja pripada vlasniku broda ako nije drugačije ugovoreno. Založno pravo odnosno hipoteka u korist tužitelja na brodu u vlasništvu osiguranika VČ pa onda i na naknadi iz osiguranja zasnovana je na temelju ugovora o dugoročnom kreditu od 21. studenoga 2007. koji je solemniziran po javnom bilježniku Miri Rubiću iz Splita, Domovinskog rata 11, pod poslovnim brojem Ovr-11783/07 od 26. studenoga 2007.

14. Nadalje čl. 7. toč. 18. Ugovora o dugoročnom kreditu propisano je da se hipoteka na brodu prostire i na naknadu osiguranja koja pripada vlasniku broda te da korisnik kredita zalogodavac i ujedno jamac utvrđuje da su svi iznosi osiguranine, uključujući sve naknade i odštete koje proizlaze po uvjetima osiguranja, ustupljeni banci.

15. Upravo taj iznos tražbine s osnove ugovora o dugoročnom kreditu od 21. studenoga 2007. i na temelju vinkulirane police osiguranja tužitelj i traži u ovom postupku.

16. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da u ovom konkretnom slučaju tužitelj može nakon što nastupi osigurani slučaj, zahtijevati od osiguratelja isplatu svote osiguranja koja je osigurana vinkuliranom policom osiguranja. Pri tome je neosnovano pozivanje nižestupanjskih sudova na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 1037/07-2 od 19. studenog 2008. (a ne na Revt-1037/07- 2, jer se radi o rješenju donesenom u drugačijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji).

17. Proizlazi dakle, da je pogrešan pravni stav nižestupanjskih sudova da tužitelj nije aktivno legitimiran za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari jer time što je osiguranik vinkulirao policu osiguranja u korist tužitelja i time što je polica vinkulirana nije prestalo svojstvo osiguranika, što nitko u ovom postupku niti ne osporava. Stoga u slučaju kada ni tuženik kao osiguratelj ne isplati svotu osiguranja dobrovoljno može protiv njega podnijeti tužbu radi isplate svote osiguranja do iznosa osiguranih vinkulacijom.

18. Nižestupanjski sudovi pritom nisu uzeli u obzir da je polica osiguranja vinkulirana u korist tužitelja pa su obje nižestupanjske presude rezultat pogrešne primjene materijalnog prava zbog kojeg razloga činjenično stanje nije u cijelosti utvrđeno.

19. Iz iznesenih razloga je ovaj sud primjenom odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuo obje nižestupanjske presude i predmet vratio istom sudu na ponovno suđenje.

20. U ponovljenom postupku će nižestupanjski sudovi utvrditi imali tužitelj sukladno naprijed navedenom za naplatu svog potraživanja osnovan tužbeni zahtjev, te će potom donijeti novu i zakonitu odluku.

21. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 15. veljače 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil