REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 854/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Opće bolnice Pula, Zagrebačka 30, Pula, OIB 16089706543, koga zastupa punomoćnica Tea Tončić, odvjetnica u Puli, protiv tužene VŽČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Vanja Peh & Jelena Batarelo, odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-409/2019-2 od 10. rujna 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-176/18-14 od 24. srpnja 2019., u sjednici održanoj 15. veljače 2022.,

r i j e š i o  j e :

Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-409/2019-2 od 10. rujna 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-176/18-14 od 24. srpnja 2019. u pobijanom dijelu kojim je naloženo tuženici platiti tužitelju iznos od 118.333,33 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama (dio točka I izreke), kao i u odluci o parničnim troškovima (točka II. izreke).

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da prvo postupovnopravno pitanje navedeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer se po svojoj naravi isključivo odnose na konkretan slučaj. Tim pitanjem predlagateljica zapravo pita jesu li u konkretnom slučaju nižestupanjski sudovi počinili određene bitne povrede odredaba parničnog postupka, pa ta pitanja nemaju značaj pravnih pitanja u smislu odredbe čl. 385. i 385.a ZPP koja bi mogla biti važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Pritom drugostupanjska presuda nije niti utemeljena na takvim bitnim povredama odredaba parničnog postupka, pa postavljanjem takvih postupovnopravnih pitanja predlagateljica polazi od pogrešne pretpostavke koja u konkretnom predmetu nije ostvarena.

2.1. U odnosu na drugo postavljeno pitanje, predlagateljica također polazi od pretpostavke koja nije ostvarena jer su sudovi ocijenili da nisu ništetne odredbe čl. 5. st. 2. Ugovora o visini troškova specijalizacije, iz razloga što je naknada štete zbog neispunjenja ugovorenih obveza Ugovora (čl. 5. st. 2. Ugovora) utvrđena u visini 50% ukupnih troškova specijalizacije, a ne u iznosu od 100%.

2.2. U odnosu na treće postavljeno pitanje valja reći da u odlukama na koje se kao razlog važnosti postavljenog pitanja predlagateljica poziva nije izraženo nikakvo shvaćanje o tim pitanjima, pa isto nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

2.3. Ni postavljena materijalna pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer ovise o okolnostima svakog pojedinog slučaja, načinu vođenja postupka, izvedenim dokazima i njihovoj ocjeni. Pritom u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr 808/14-3 od 13. siječnja 2015. i odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-86/2001 od 17. rujna 2003., a na koju se kao razlog važnosti postavljenih pitanja predlagateljica poziva nije izraženo nikakvo shvaćanje glede postavljenih pitanja, jer se sud nije bavio tim pitanjima u navedenim odlukama, pa stoga te odluke ne daju razlog važnosti zbog čega bi ta postavljena pitanja bila važna za odluku u konkretnom slučaju odnosno radi osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

2.4. Odgovor na ovako postavljena pitanja ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja, pri čemu su se okolnosti koje su utjecale na zaključak suda da je tuženica dužna isplatiti tužitelju iznos od 118.333,33 kuna sa zakonskim zateznim kamatama ocjenjivale prema utvrđenom činjeničnom stanju u ovom predmetu, pa iz pobijane odluke proizlazi pravno shvaćanje iz tih okolnosti, a ne i shvaćanje relevantno za ono što je odlučno za dopuštenost prijedloga za dopuštenje revizije i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

3. Budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s odredbom čl. 387. st. 5. ZPP riješio kao u izreci.

Zagreb, 15. veljače 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil