REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 4235/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. K. iz Z., ..., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica L. H., odvjetnica u Z., protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-831/2020-2 od 20. svibnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3885/2014-36 od 28. rujna 2020., u sjednici održanoj 15. veljače 2022.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog tužitelja Ž. K. za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-831/2020-2 od 20. svibnja 2021., se odbacuje kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Tužitelj Ž. K. je podneskom od 5. srpnja 2021. predložio da mu Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-831/2020-2 od 20. svibnja 2021. radi pravnih pitanja naznačenih u prijedlogu.

2. Postupajući sukladno odredbi čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

3. Presudom je odbijen tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete u iznosu od 7.500,00 kuna sa zateznim kamatama, koju je tužitelj zahtijevao zbog povrede prava osobnosti koja je nastala uslijed loših smještajnih uvjeta u zatvoru R. u razdoblju probacije od 2. srpnja 2013. do 2. kolovoza 2013.

3.1. U obrazloženju drugostupanjske presude je navedeno da je tužitelj cijelo vrijeme boravka u zatvoru R. imao saznanja o uvjetima u zatvoru i eventualnoj šteti, kao i o odgovornoj osobi za stanje u zatvorima, ali nije podnosio nikakve pritužbe upravitelju zatvora, niti je tražio sudsku zaštitu.

4. Tužitelj je u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno naznačio pravno pitanje vezano za postojanje pravne osnove za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti i povrede čl. 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" dodatak MU br. 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak, 14/02 i 1/06 – dalje: Konvencija) u situaciji kad je osoba lišena slobode smještena u zatvorsku ćeliju površine manje od zakonom propisanog standarda, kad je sanitarni čvor smješten unutar zatvorske ćelije, te kad su zatvoreniku pružena neka druga prava i pogodnosti predviđene Zakonom o izvršenju kazne zatvora.

5. Naznačena pitanja glase:

"1) Je li utvrđenje sudova prema kojemu razdoblje od 30 dana provedeno u zatvorskoj ustanovi u manje od 3 m2 osobnog prostora na raspolaganju predstavlja kratko razdoblje suprotno stajalištu Europskog suda za ljudska prava u odluci Muršić protiv Republike Hrvatske?

2) Je li dopušteno otklanjati odgovornost Republike Hrvatske kao tužene zbog nehumanih i ponižavajućih uvjeta u zatvorskim ustanovama, na temelju okolnosti prekapacitiranosti zatvorskih ustanova ističući to kao objektivnu okolnost na koju tužena ne može utjecati?"

5.1. Predlagatelj smatra da su pitanja važna u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP zato što se drugostupanjska presuda temelji na shvaćanju koje je u suprotnosti u odnosu na odluku ESLJP: Muršić protiv RH, i dr. te u odnosu na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-3643/2018 od 25. lipnja 2020., U-III- 63/18 od 16. srpnja 2019., a da su važna i zato što o tim pitanjima postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, primjerice u odlukama Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2508/2020-2 od 16. ožujka 2021. i Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-474/2021-2 od 9. lipnja 2021.

6. Prema shvaćanju ovoga suda postavljena pitanja tužitelja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja Ustavnog suda Republike Hrvatske u odlukama navedenim u prijedlogu i pravnog shvaćanja ESLJP-a. Osim toga postavljena pitanja polaze od pogrešne pretpostavke da tužitelju, koji je doista imao manje od tri m2 osobnog prostora, nisu bila omogućena sva druga prava iz ZIKZ-a kao kompenzacija manjka osobnog prostora (korištenje knjižnice, sportske aktivnosti …), pa se pitanja u svojoj biti svode na prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a iz kojih razloga se ne može podnijeti ni prijedlog za dopuštenje revizije, niti revizija (čl. 385. i čl. 385.a ZPP-a).

6.1. Nadalje, presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2508/2020-2 od 16. ožujka 2021. i Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-474/2021-2 od 9. lipnja 2021. ne daju razlog važnosti naznačenim pitanjima jer su utemeljene na bitno drugačijoj činjeničnoj osnovi.

7. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj oba prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP-a, pa je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 15. veljače 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.