Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž-164/2022-3

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Marka Pribisalića predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i izvjestiteljice te Lucije Lasić članice vijeća, u pravnoj stvari ŠĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mislav Bistrović, odvjetnik u Zagrebu, Trg Marka Marulića 18, protiv tužene LĐ, glavne urednice hrvatskih sveučilišnih novina Universitas, iz Splita, Ruđera Boškovića 31, koju zastupaju punomoćnici - odvjetnici Odvjetničkog društva Mihočević i Bajs d.o.o. iz Zagreba, Smičiklasova 18/III, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-44/2021-9 od 1. srpnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 15. veljače 2022.,

r i j e š i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-44/2021-9 od 1. srpnja 2021. i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženoj HĐ, glavnoj urednici hrvatskih sveučilišnih novina Universitas, Split, Ruđera Boškovića 31, najkasnije u prvom sljedećem tiskanom izdanju hrvatskih sveučilišnih novina Universitas, na stranici 12. u donjem desnom kutu iste stranice, na isti ili istovrijedan način na koji je bio objavljen članak od **.**.2020. na koji se ispravak odnosi, bez promjena i dopuna objaviti ispravak informacije koji je dana 15.prosinca 2020. zatražio tužitelj ŠĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sljedećeg sadržaja:

'Ispravak netočne informacije u odnosu na ŠĐ

U 133.broju Universitasa od **.**.2020., na stranici 12., pod naslovom "Slučaj ''Filozofski'' TĐ stao uz mobera'' objavljena je netočna informacija koja glasi: "Ono što mi je u ovom slučaju zbunjujuće je reakcija tajnika Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja ŠĐ. Uloga sindikata jest ili bi trebala pružiti zaštitu zlostavljanom radniku. U ovom slučaju se davala podrška pravomoćno osuđenoj bivšoj dekanici za mobing i diskriminaciju, do te mjere da se pisalo premijeru i išlo u posjet predsjedniku na razgovor.'' Netočno je da bi g. ŠĐ davao podršku osobi koja je pravomoćno osuđena za mobing i diskirminaciju. Bivša dekanica Filozofskog fakulteta u Zagrebu, gđa ŠĐG, nije pravomoćno osuđena za mobing i diskriminaciju u sporu koji je protiv nje vodio g. FĐ. Naime gđa ŠĐG uopće nije bila tuženik u tom sudskom postupku, a Županijski sud u Zagrebu je presudom broj Gž R-21/20 od dana 26. lipnja 2020. odbio tužbeni zahtjev kojim se tražilo utvrđivanje da bi g. FĐ na radnom mjestu bio uznemiravan od strane gđe ŠĐG. Slijedom navedenog, objavljena informacija je očigledno netočna, a objavom iste informacije povrijeđena su prava osobnosti g. ŠĐ, posebno pravo na ugled, čast i ime.'

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 2.900,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama od dana donošenja presude pa do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže s tužitelju ŠĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], u roku od 15 dana, isplatiti tuženoj HĐ, glavnoj urednici hrvatskih sveučilišnih novina Universitas iz Splita, Ruđera Boškovića 31, po osnovi parničnog troška iznos od 4.062,50 kuna.

Obrazloženje

1. Pobijanom je presudom naloženo tuženoj kao glavnoj urednici hrvatskih sveučilišnih novina Universitas najkasnije u prvom slijedećem tiskanom izdanju hrvatskih sveučilišnih novina Universitas na stranici 12. u donjem desnom kutu iste stranice na isti ili istovrijedan način na koji je bio objavljen članak od **.**.2020. na koji se ispravak odnosi bez promjena i dopuna objaviti ispravak informacije koju je 15. prosinca 2020. zatražio tužitelj ŠĐ, na način da se ispravi informacija prema kojoj je tužitelj kao tajnik Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja dao podršku pravomoćno osuđenoj bivšoj dekanici za mobing i diskriminaciju do te mjere da se pisalo premijeru i išlo u posjet predsjedniku na razgovor (točka I. izreke). Ujedno je naloženo tuženoj naknaditi tužitelju trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 2.900,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate (točka II. izreke).

2. Protiv ove presude žalbu podnosi tužena pobijajući je u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Tužitelj je odgovorio na žalbu tužene ocijenivši je neosnovanom te ju je predložio odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba je osnovana.

5. Neutemeljeno tužena ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članaka 354. stavka 2. točke 6. ZPP koja uvijek postoji ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom. Naime, žaliteljica tvrdi da joj je sud onemogućio raspravljanje pred sudom time što nije prihvatio njezin prijedlog za izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka SĐ, autora spornog članka, i MĐ autorice knjige "Moberi: psihopati i sociopati na radnom mjestu" u okviru čijeg intervjua je informacija objavljena. Sud je prvog stupnja na ročištu za glavnu raspravu održanom 17. svibnja 2021. odustao od navedenih dokaza ocijenivši ih suvišnim za presuđenje u ovoj pravnoj stvari. Ocjena suda prvog stupnja o suvišnosti ovih dokaznih prijedloga je pravilna jer je iz dokaza priloženih uz tužbu i odgovoru na tužbu bilo moguće dati pouzdanu ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva s čim je sud stranke upoznao na spomenutom ročištu upravo time što je ove dokazne prijedloge ocijenio suvišnim.

5.1. Jednako tako, nije u pravu tužena ni kada u žalbi ukazuje na bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati zato što je njezina izreka razumljiva, ne proturječi sama sebi ni svojim razlozima, zato što presuda ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, zato što o tim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

5.2. Bez osnove također žaliteljica ukazuje i na bitnu povredu iz članka 353. stavka 1. u vezi s člankom 51. i člankom 52. stavkom 2. Zakona o medijima ("Narodne novine" broj 59/04, 84/11 i 81/13, dalje: ZM) jer okolnost što sud nije donio presudu odmah po zaključenju glavne rasprave i dostavio ju strankama u roku od tri dana od donošenja presude, iako nije pravilno jer je suprotno odredbama članka 51. i članka 52. stavka 2. ZM, ipak nije bilo od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite presude. Isto se odnosi i na okolnost što je sud dao pogrešnu pravnu uputu prema kojoj je rok za žalbu odredio u trajanju od petnaest dana umjesto roka od tri dana kojeg propisuje odredba članka 52. stavka 1. ZM time da valja naglasiti kako pravilno tužena ukazuje da ta okolnost ne može ići na štetu ni jedne od stranaka.

5.3. Žaliteljica ne ukazuje na druge bitne povrede, a ispitujući pobijanu presudu u granicama ispitivanja iz članka 365. stavka 2. ZPP, žalbeni sud ocjenjuje da u postupku nisu počinjene ni bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Pritom valja naglasiti da između stranaka i nije bilo sporno da je ostvarena procesna pretpostavka za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari iz članka 40. stavaka 1. i 3. ZM, odnosno da je tužitelj prije podnošenja tužbe od tužene zatražio ispravak sporne informacije što je tužena obrazloženo odbila.

6. Predmet je postupka zahtjeva tužitelja za ispravak informacije objavljene u medijima utemeljen na odredbi članka 46. stavka 1. i 2. u vezi s člankom 40. stavkom 1. ZM. U ovom je postupku tužitelj u obvezi dokazati da je objavljena informacija neistinita (netočna) ili nepotpuna i da kao takva vrijeđa neko njegovo pravo ili interes.

7. U postupku je utvrđeno da je sporna informacija objavljena u broju 133. tiskanog izdanja hrvatskih sveučilišnih novina Universitas od **.**.2020., na stranici 12., pod naslovom "Slučaj ''Filozofski'' TĐ stao uz mobera'' koji se bavi mobingom i drugim oblicima zlostavljanja na radnom mjestu, a koja prenosi intervju s KĐ, autoricom knjige "Moberi: psihopati i sociopati na radnom mjestu" i u kojem autorica iznosi svoja osobna iskustva s mobingom na radnom mjestu te ukazuje općenito na raširenost i posljedice mobinga u domaćem društvu.

7.1. U tom je kontekstu objavljena i informacija koju tužitelj nalazi štetnom i čiji ispravak traži, a koja glasi: "Ono što mi je u ovom slučaju zbunjujuće je reakcija tajnika Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja ŠĐ. Uloga sindikata jest ili bi trebala pružiti zaštitu zlostavljanom radniku. U ovom slučaju se davala podrška pravomoćno osuđenoj bivšoj dekanici za mobing i diskriminaciju, do te mjere da se pisalo premijeru i išlo u posjet predsjedniku na razgovor.''

7.2. Sud je prvog stupnja prihvatio tvrdnje tužitelja je netočna činjenična tvrdnji da je tužitelj dao podršku gospođi ŠĐG kao pravomoćno osuđenoj osobi za mobing i diskriminaciju u sporu koji je protiv nje vodio FĐ ocjenjujući da to proizlazi iz izreke presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R- 21/20 od 26. lipnja 2020., obzirom da je izrekom iste presude odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje da je ŠĐG uznemiravala FĐ, to tim i više što ŠĐG nije ni bila stranka tog sudskog postupka niti je onda mogla biti pravomoćno osuđena za mobing i diskriminaciju. Objavom netočne informacije su, prema daljnjim utvrđenjima suda prvog stupnja, povrijeđena prava osobnosti tužitelja, slijedom čega je sud prihvatio tužiteljev zahtjev za ispravak.

8. Osnovano tužena ukazuje na nepravilnost primjene materijalnog prava kod prihvaćanja tužbenog zahtjeva.

9. Svrha je ispravka, u skladu s odredbom članka 40. stavka 1. ZM, ispravljanje netočne ili nepotpune informacije, pa je u tom smislu ispravak zapravo tekst kojim se ostvaruje da se netočna (neistinita) ili nepotpuna činjenična tvrdnja ispravi točnom i potpunom informacijom.

10. U konkretnom je slučaju, međutim, prema ocjeni ovog suda, sporna informacija točna i potpuna. Naime, bit sporne informacije je da tužitelj kao predstavnik sindikata nije dao potporu radniku u okolnostima u kojima je radnik tražio pravnu zaštitu od mobinga kojeg je pretrpio u radnom mjestu, a tu je potporu dao osobi kod poslodavca koja je mobing počinila. Ova informacija da je tužitelj dao potporu ŠĐG nije osporena ni u tužbi, a ni u zahtjevu za ispravak informacije, već je u tim aktima osporeno samo da ŠĐG nije pravomoćno osuđena za diskriminaciju i mobing.

11. Međutim, pravomoćnom je presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-5482/2018-27 od 13. studenoga 2019. kojega je vodio radnik FĐ kao tužitelj protiv tuženika Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet, utvrđeno da je postupcima dekanice Sveučilišta, profesorice ŠĐG, FĐ kao radnik Sveučilišta, bio izložen šikaniranju-mobingu na radnom mjestu čime mu je povrijeđeno dostojanstvo, ugled i čast zbog čega mu je dosuđena neimovinska šteta. Utvrđeno šikaniranje - mobing je, prema pravomoćnoj presudi, počinjen na način da je dekanica tuženika odmah nakon stupanja na dužnost dekanice u studenom 2017. pa sve do prestanka radnog odnosa FĐ **.**.2018., više puta svojim radnjama dovela do toga da je tužitelj profesionalno ocrnjen u medijima, stručnoj javnosti i na radnom mjestu tako što je dala nepotpune informacije novinaru o njegovom stručnom radu, pokrenula postupak protiv njega usmenim neobrazloženim zahtjevom ne primjenjujući odredbe Etičkog kodeksa Sveučilišta i ne obavještavajući FĐ i Etički savjet o postupku, pokrenula postupak s ciljem oduzimanja znanstveno-nastavnog zvanja FĐ, iako je od strane rektora i povjerenika za zaštitu dostojanstva upozorena da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za oduzimanje znanstveno-nastavnog zvanja.

12. Kod takvih utvrđenja iz pravomoćne sudske presude, a imajući na umu da tužitelj nije ni u tužbi, a ni u zahtjevu za ispravak, osporio informaciju da kao predstavnik sindikata nije pružio zaštitu zlostavljanom radniku, već da je davao podršku dekanici čije je ponašanje prema radniku okarakterizirano kao šikaniranje i mobing, pravilno je zaključiti da je pobijana informacija istinita i točna usprkos tome što je u istom postupku utvrđeno da dekanica nije počinila uznemiravanje u smislu Zakona o suzbijanju diskriminacije, ali jest mobing i šikaniranje. To stoga što utvrđenje nepostojanja diskriminacije ne mijenja bit sporne informacije o izostanku tužiteljeve sindikalne potpore radniku u okolnostima zlostavljanja šikaniranjem i mobingom koju potporu je opravdano očekivati jer se sporni članak upravo i bavi problemom mobinga u kojem je izostanak potpore društva žrtvama mobinga jedno od obilježja tog problema. Od tužitelja je u tom smislu kao predstavnika sindikata upravo i opravdano očekivati potporu radniku u ugrožavajućoj situaciji koja je u konkretnom slučaju izostala, a što ni zahtjev za ispravak u svojoj biti niti osporio. Zato je, po ocjeni ovog suda, objavljena informacija istinita i točna.

13. Kako glavni urednik, u smislu odredbe članaka 48. stavka 2. ZM, nije dužan objaviti ispravak kada je informacija istinita odnosno točno i potpuna, to je pravilno tužena ocijenila tužiteljev zahtjev za ispravak neosnovanim, dok je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev prihvatio jer ga je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo odbiti. Stoga je pobijanu presudu valjalo preinačiti odbijanjem tuženog zahtjeva u skladu s odredbom članka 373. točke 3. ZPP.

14. Odluka je o parničnom trošku donesena na temelju odredbe članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP time da je parnični trošak tužene obračunat prema u tužbi navedenoj vrijednosti predmeta spora od 10.001,00 kuna, i to na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 107/15) na čiju primjenu upućuje odredba članka 155. stavka 2. ZPP. Tako je tuženoj obistinjen trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr. 8. točka 1.) te za zastupanje na ročištu od 17. svibnja 2021. na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari te su se izvodili dokazi u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr. 9. točka 1.) te za trošak sastava žalbe u iznosu od 1.250,00 kuna, što zbrojeno daje iznos od 3.250,00 kuna. Ovim je iznosu dodan iznos od 812,50 kuna po osnovi poreza na dodanu vrijednost (Tbr. 42. Tarife), što znači da ukupni parnični trošak tužene u ovom postupku iznosi ukupno 4.062,50 kuna koliko je tuženoj dosuđeno jer je u cijelosti uspjela u parnici. Napominje se da tuženoj nije dosuđen zatraženi trošak pristojbi jer iz sadržaj spisa ne proizlazi da je tužena platila sudske pristojbe koje potražuje.

Split, 15. veljače 2022.

Predsjednik vijeća

Marko Pribisalić