REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4379/2021-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Saša Jelušić, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika ĆE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Karmela Tus, odvjetnica u Crikvenici, radi utvrđenja prava vlasništva i isplate, odlučujući o prijedlozima za dopuštenje revizije tužiteljice i tuženika protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1171/2020-4 od 29. travnja 2021. u dijelu u kojem je njome preinačena presuda Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-391/2020 od 8. srpnja 2020., u sjednici održanoj 15. veljače 2022.
r i j e š i o j e:
I. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice.
II. Tuženiku se dopušta revizija protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1171/2020-4 od 29. travnja 2021. u
- dijelu t. I. njene izreke kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-391/2020 od 8. srpnja 2020. u t. II. 2. i III. izreke
- t. III. njene izreke,
radi pravnog pitanja:
„Radi li se o prekoračenju tužbenoga zahtjeva ako je sud odluku utemeljio na činjeničnoj osnovi drugačijoj od one na koju se poziva tužitelj?“
Obrazloženje
1. Tužiteljica i tuženik su podnijeli prijedloge za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude kojom je odlučeno:
„I. Djelomično se odbija kao neosnovana žalba tužiteljice, dok se djelomično prihvaća kao osnovana i presuda Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P- 391/2020 od 8. srpnja 2020.:
- potvrđuje pod točkama I., II.1. i II.2. izreke za odbijajući dio u iznosu od 956.279,96
kuna
(devetstopedesetšesttisućadvjestosedamdesetdevetkunaidevedesetšestlipa),
- preinačuje pod točkama II.2. i III. izreke i sudi:
"Tuženik ĆE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan je tužiteljici CE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti iznos od 328.720,04 kune (tristodvadesetosamtisućasedamstodvadesetkunaičetirilipe) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 133.930,04 kune (stotridesettritisućedevetstotridesetkunaičetirilipe) teče od 16. srpnja 2015. do isplate, a na iznos od 194.790,00 (stodevedesetčetiritisućesedamstodevedeset) kuna od dana zaključenja glavne rasprave 3. srpnja 2020. do isplate a po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se kao neosnovan odbija zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate od 23. svibnja 2012. do 15. srpnja 2015. na
dosuđeni
iznos
od
133.930,04
kune
(stotridesettritusućedevetstotridesetkunaičetirilipe), a na iznos od 194.790,00 kuna (stodevedestčetiritisućesedamstodevedeset) za razdoblje od 23. svibnja 2012. do 2. srpnja 2020."
II. Nalaže se tužiteljici da naknadi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 78.390,00 kuna (sedamdesetosamtisućatristodevedesetkuna) u roku od 15 dana.“
2. Stranke su u prijedlozima za dopuštenje revizije naznačile pravna pitanja za koja smatraju da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u skladu s odredbama čl. 385.st. 1. i čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP).
3. Tužiteljica nije odgovorila na tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije.
4. Tuženik nije odgovorio na tužiteljičin prijedlog za dopuštenje revizije.
5. U odnosu na tužiteljičin prijedlog za dopuštenje revizije:
5.1. Tužiteljica je u prijedlogu postavila četiri pitanja od kojih niti jedno nije važno za odluku u sporu, pa se samim tim ne radi o pitanjima iz odredbe čl. 385. st. 1. ZPP.
5.2. Dvama od tih pitanja tužiteljica ukazuje na (relativno) bitne povrede odredaba parničnoga postupka navodno počinjene u postupku pred sudom prvoga stupnja.
5.3. Prva od tih povreda se odnosi na odredbu čl. 8. ZPP, pri čemu samo pitanje u sebi sadrži tvrdnju o navodnom propustu prvostupanjskoga suda da izvedene dokaze ocijeni „savjesno i brižljivo“, a potom tužiteljica u prijedlogu citira što je sve ovaj revizijski sud u nekim od svojih odluka obrazložio glede pretpostavki koje se moraju ostvariti da bi se moglo zaključiti da je ta bitna povreda ostvarena. Pritom iz prijedloga uopće nije jasno kako se ta shvaćanja imaju primijeniti na predmetni slučaj. Konačno, tužiteljica zanemaruje da se niti revizija ne može podnijeti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. čl. 1. ZPP počinjene u postupku pred sudom prvoga stupnja (čl. 386.a st. 1. ZPP).
5.4. Druga se odnosi na odredbu čl. 377. st. 2. ZPP, pri čemu tužiteljica ukazuje na to da u ponovljenom postupku nakon što je drugostupanjski sud prethodno ukinuo prvostupanjsku presudu, sud prvoga stupnja navodno nije raspravio sva sporna pitanja na koja mu je drugostupanjski sud ukazao. Osim što iz navedenoga proizlazi kako tužiteljica ne shvaća da je takvo eventualno (ne)postupanje prvostupanjskoga suda neodlučno u situaciji kada drugostupanjski sud ocijeni da je prvostupanjska presuda donesena u ponovljenom postupku djelomično pravilna i zakonita, a djelomično da se može preinačiti na temelju odredbe čl. 373.a ZPP, kao što je to obrazložio drugostupanjski sud u pobijanoj presudi, i za ovo se pitanje, glede pozivanja na razloge važnosti pitanja, kao i na njegovu dopuštenost, može ustvrditi sve ono što je navedeno u t. 5.3. obrazloženja ovoga rješenja.
5.5. Trećim pitanjem tužiteljica problematizira navodni propust prvostupanjskog suda da odluči o svim zahtjevima koje je postavila te navodi da se radi o povredi odredbe čl. 325. st. 1. ZPP. U vezi s tim tužiteljici se ukazuje na to da, ako je tako, onda odluke protiv koje bi mogla podnijeti pravni lijek niti nema, već se radi o valjanom razlogu za podnošenje prijedloga za donošenje dopunske odluke (čl. 339. st. 1. ZPP).
5.6. Konačno, četvrto se pitanje odnosi na prigovor navodno pogrešnog odlučivanja drugostupanjskoga suda o zahtjevu tužiteljice za naknadu parničnog troška, konkretno na navodno neuzimanje u obzir tužiteljičinog „kvalitativnog“ uspjeha u sporu, odnosno uspjeha u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva. No, ni ovo pitanje nije važno za odluku u sporu, s obzirom na razloge koje je drugostupanjski sud naveo u obrazloženju pobijane presude glede odluke o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška i primjene odredbe čl. 154. st. 2. ZPP.
5.7. Stoga je na temelju odredbe čl. 392. st. 6. odlučeno kao u t. I. izreke ovoga rješenja.
6. U odnosu na tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije.
6.1. Postupajući u skladu s odredbama čl. 387. ZPP ovaj je sud ocijenio da su ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije iz čl. 385.a st. 1. toga Zakona u odnosu na pitanje navedeno u izreci ovoga rješenja jer je postupanje drugostupanjskoga suda protivno shvaćanju ovog revizijskog suda izraženom u odlukama na koje se tuženik u prijedlogu pozvao (na pr. Rev 1984/2015 od 27. studenog 2018., Rev 1119/2015 od 29. siječnja 2020., Rev 4049/2019 od 12. veljače 2020. i ostale).
6.2. Slijedom navedenog u ovoj su pravnoj stvari ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP pa je na temelju odredbe čl. 387. st. 6. toga riješeno kao u t. II. izreke.
6.3. U odnosu na preostalo postavljeno pitanje iz tuženikovog prijedloga za dopuštenje revizije, kojim tuženik, kao i tužiteljica u svom prijedlogu, problematizira odluku o naknadi parničnih troškova, nije udovoljeno pretpostavkama za dopuštenje revizije jer za to pitanje vrijedi sve ono što je navedeno u t. 5.6. obrazloženja ovoga rješenja.
Zagreb, 15. veljače 2022.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
