REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. Vojarna „Sv. Križ“ Dračevac

Split

Poslovni broj: SS 25 Pr-3624/2021-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Jerki Kovačić Garac, a na prijedlog više sudske savjetnice-specijalista Sanje Bikić, u pravnoj stvari tužiteljice S. J.- Š., O.: …, P. K. 15, G. M., zastupane po punomoćnici M.

J. M., odvjetnici u S., L. 23, protiv tuženika D. za starije i

nemoćne osobe S., O…, U. I. pl.Z. 2, S., zastupanog

po punomoćnicama E. K. B. i M. B.-P., odvjetnicama u S.,

Ć. M. 38, radi isplate razlike plaće, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4.veljače 2022. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice M. J. M., odvjetnice u S., i zamjenika punomoćnika tuženika I. Ć.,

odvjetnika u S., te održanog ročišta za objavu presude 15.veljače 2022.,

p r e s u d i o j e:

I. Nalaže se tuženiku D. za starije i nemoćne osobe S., O.: …, I. P.. Z. 2, u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici

J.-Š. S., O.: …, iz G. M., ,

iznos od 3.692,62 kn (slovima: tri tisuće šest stotina devedeset dvije kune šezdeset dvije lipe) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatog za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećano za 3% poena, a koja kamata:

- na iznos od 332,34 kn teče počev od 16. veljače 2016.

- na iznos od 302,06 kn teče počev od 16. ožujka 2016.

- na iznos od 306,94 kn teče počev od 16. travnja 2016.

- na iznos od 297,26 kn teče počev od 16. svibnja 2016.

- na iznos od 345,10 kn teče počev od 16. lipnja 2016.

- na iznos od 323,19 kn teče počev od 16. srpnja 2016.

- na iznos od 312,67 kn teče počev od 16. kolovoza 2016.

- na iznos od 298,94 kn teče počev od 16. rujna 2016.

- na iznos od 300,79 kn teče počev od 16. listopada 2016.

- na iznos od 319,18 kn teče počev od 16. studenog 2016.

- na iznos od 321,89 kn teče počev od 16. prosinca 2016.

- na iznos od 311,71 kn teče počev od 16. siječnja 2017.

- na iznos od 238,72 kn teče počev od 16. veljače 2017. a potom sve do isplate, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima.

II. Nalaže se tuženiku D. za starije i nemoćne osobe S., O.: …, , u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici

J.-Š. S., O.: …, iz G. M.,

parnični trošak u iznosu od 2.656,25 kn (slovima:dvije tisuće šest stotina pedeset šest kuna dvadeset pet lipa) s kamatom koja teče od 15.veljače 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatog za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećano za 3% poena, pa do isplate.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi zaprimljenoj 18.veljače 2021. navodi da je tužiteljica u zaposlenica tuženika na radnom mjestu njegovateljica u objektu ,,V., na kojem radnom mjestu je radila i u utuženom razdoblju. Tuženik je javna ustanova koji svoju djelatnost obavljaju kao javnu službu temeljem Zakon o socijalnoj skrbi te se na istog primjenjuju Kolektivni ugovori, Zakon o osnovici plaće u javnim službama te sporazumi o povećanju osnovice za plaće u javnim službama. Dana 23. studenoga 2006. između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi sklopljen je Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Sporazum) kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaće u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009. Zbog nastupa recesije dana 13. svibnja 2009. su Vlada RH i Sindikati javnih službi sklopili Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Dodatak Sporazumu) kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008. na iznos 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno čl. III. Dodatka Sporazumu, dok je čl. IV. i V. Dodatka Sporazumu ugovoreno postupno povećanje osnovice radi usklade plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u RH. Dana 26. listopada 2011. između Vlade RH i Sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javim službama (dalje: Izmjene Dodatka Sporazumu), a koje su prihvaćene i u obliku arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. Prema čl. XI. st. 4. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno trajanje istoga bilo je pet godina, ali zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14) primjena Izmjena Dodatka Sporazumu istekla je 26. siječnja 2017. Vlada RH i Sindikati javnih službi su 28. prosinca 2012. prihvatili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene čl.

IV. st. 5. u vezi s čl. VII. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. Prema čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu dogovoreno je: "Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu za isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama." Dana 28. kolovoza 2015. Državni zavod za statistiku (dalje: DZS) objavio je prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS od 4. rujna 2015. Dana 27. studenoga 2015. je DZS objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS od 4. prosinca 2015. Kako aritmetička sredina gore navedene dvije stope realnog rasta BDP-a iznosi 2% (1,2%+2,8%, sve podijeljeno sa 2), krajem studenoga 2015. ispunjen je uvjet iz čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu, jer su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS-a. Odredbom čl.

VII. c st. 3. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava "za mjesec" da se u prvom sljedećem mjesecu vrši ta primjena, isplata odnosno povišica, pa budući se osnovica u prosincu 2015. povećala na iznos 5.415,37 kn i na tako uvećanu osnovicu tuženik je kao poslodavac, bio dužan obračunati i isplatiti plaću u siječnju 2016. pa dalje, za čitavi utuženi period. Budući je tužiteljici za period od siječnja 2016. do siječnja 2017. isplaćivana neosnovano umanjena plaća, temeljena na osnovici od 5.108,84 kn, ista ovom tužbom potražuje isplatu neisplaćenog dijela plaće za iznos koji će tužiteljica specificirati nakon pribave obračunskih podataka o isplaćenoj plaći za period siječanj 2016.-siječanj 2017. Naime, tužiteljica ne raspolaže obračunom plaća za čitavi utuženi period, a budući se radi o ispravama koje su zajedničke kako za poslodavca tako i za radnika, tuženik je iste dužan dostaviti u smislu čl. 233.st.2. ZPP-a. Dakle, tužiteljica je prethodno podnijela stupnjevitu tužbu kojom je predložila da se rješenjem naloži tuženiku da u roku 8 dana u spis dostavi obračune plaća za utuženo razdoblje, uz prijedlog da se presudom utvrdi da je tuženik dužan isplatiti tužiteljici ukupan iznos koji bude utvrđen po dostavljenoj dokumentaciji odnosno provedenom odgovarajućem vještačenju na ime neisplaćene plaće, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na svaki pojedini mjesečni iznos teče od dospijeća do isplate, kao i da tužiteljici isplati parnični trošak sa zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 15 dana. Podneskom zaprimljenim 2.studenoga 2021. tužiteljica je dostavila u spis konačno uređeni i specificirani tužbeni zahtjev kojim potražuje isplatu iznosa od 3.692,62 kn na ime razlike plaće od siječnja 2016. do siječnja 2017. sa pripadajućom zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos od dospijeća do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je točno je da je 23. studenoga 2006. sklopljen Sporazum o osnovici plaće u javnim službama sklopljen (u daljnjem tekstu: Sporazum), kao što je točno i da je 13. svibnja 2009. sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama (u daljnjem tekstu: Dodatak), odnosno da su 26. listopada 2011. sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama (u daljnjem tekstu: Izmjene dodatka). Također je točno i kako je na temelju Dodatka donesena Arbitražna odluka od 07. prosinca 2011. (dalje u tekstu: Arbitražna odluka), kojom je utvrđen sadržaj Dodatka, kao i da su Vlada RH i sindikati javnih službi 28. prosinca 2012., donijeli Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama usvojenih arbitražom od 07. prosinca 2011. (dalje u tekstu: Vjerodostojno tumačenje). Međutim, tuženik osporava pravnu valjanost Sporazuma, Dodatka, Izmjene dodatka, Arbitražne odluke te Vjerodostojnog tumačenja, a sve iz razloga kako slijedi. Člankom 186. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 38/95., 54/95., 65/95., 102/98., 17/01., 82/01., 114/03., 142/03., 123/03., 30/04., 137/04. -službeni pročišćeni tekst, 68/05., 94/09., 149/09.; dalje: ZR/95), koji je važio u vrijeme sklapanja Sporazuma, propisan je način sklapanja kolektivnih ugovora ako je na području za koje se sklapa kolektivni ugovor zastupljeno više sindikata, odnosno udruga sindikata više razine. U tom slučaju poslodavac o sklapanju kolektivnog ugovora može pregovarati samo sa pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata. O broju članova i sastavu pregovaračkog odbora sindikati odlučuju sporazumno, a ukoliko ne postignu sporazum o broju članova i sastavu pregovaračkog odbora odlučuje Gospodarsko-socijalno vijeće, odnosno ministar nadležan za rad ako Gospodarsko-socijalno vijeće nije utemeljeno. U konkretnom slučaju, sklapanju Sporazuma nisu prethodili zakoniti kolektivni pregovori u smislu odredbe čl. 186. ZR/95 već su vršeni dogovori s predstavnicima pojedinih sindikata pa utoliko nije poštivana propisana procedura te se Sporazum zajedno sa svim svojim Dodacima, kao i Arbitražna odluka te Vjerodostojno tumačenje ukazuju nezakonitim. Tuženik nadalje ističe da Izmjene dodatka nisu sklopile sve stranke koje su sklopile Sporazum i Dodatak te da stoga iste nisu pravno valjane i obvezujuće. Naime, Sporazum i Dodatak sklopljeni su između Vlade RH i osam sindikata javnih službi dok su Izmjene dodatka sklopljene između Vlade RH i sedam sindikata (iste nije sklopio Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske). Notorno je da izmjene i dopune, da bi bile valjane, moraju ugovoriti sve strane ugovornog odnosa, a što ovdje nije slučaj, stoga se, uslijed nedostatka identiteta stranaka, radi o nevaljanom aktu; tako i VSRH u svojoj presudi posl. br. Revr-409/2009 od 17. ožujka 2010. ističe da „…Dodatak već sklopljenom Kolektivnom ugovoru…mogu sklopiti samo one iste ugovorne stranke koje su sklopile Kolektivni ugovor…te su samo one ovlaštene zajedno mijenjati i dopunjavati ili ukidati pojedina prava propisana već sklopljenim Kolektivnim ugovorom.“ Iz istog razloga ističe se nevaljanost Arbitražne odluke i Vjerodostojnog tumačenja. Tužiteljica osnovanost svog tužbenog zahtjeva temelji na odredbi čl. III. Izmjena dodatka u kojoj stoji da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415, 37 kn bruto „za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja)“, što tuženik osporava u cijelosti. Naime, plaće u javnim službama uređene su Zakonom o plaćama u javnim službama (NN 27/01 i 39/09) i Zakonom o osnovici plaće u javnim službama (NN 39/09 i 124/09). Odredbom čl. 2. Zakona o izmjenama zakona o osnovici plaće u javnim službama (NN 124/09) određeno je da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom. Nadalje, odredbom čl. 3. istog zakona određeno je da se do utvrđivanja nove osnovice plaće u javnim službama na temelju članka 2. primjenjuje osnovica plaće u javnim službama utvrđena Dodatkom sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi dana 13. svibnja 2009. Navedenim Dodatkom, odredbom čl. II. st. 1. istog, osnovica je utvrđena u visini od 5.108,84 kune bruto. Zakonom o plaćama u javnim službama, odredbom čl. 4., propisano je da plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Iz navedenih odredbi, koje su kogentne naravi te ih stranke nisu u mogućnosti svojom voljom mijenjati, proizlazi da je u utuženom razdoblju osnovica plaće iznosila 5.108,84 kune. Naime, tijekom utuženog razdoblja kolektivnim ugovorima nije bila određena osnovica plaće, a Vlada RH nije donosila posebne odluke o istoj, stoga se osnovica određivala sukladno odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama zakona o osnovici plaće u javnim službama kojom je ista utvrđena upravo u visini od 5.108,84 kn. Pritom eventualne kasnije izmjene osnovice (npr. po čl. III. Dodatka) ne bi bile od utjecaja niti bi se primjenjivale upravo stoga što ih je sam zakonodavac, uporabom termina -utvrđena osnovica (dakle ona osnovica koja je već utvrđena u vrijeme donošenja zakona, a ne ona koja će se tek utvrditi)- isključio. Vlada RH je pak na sjednici održanoj 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama (NN 123/16) kojom je ista utvrđena u visini od 5.211,02. kuna, s primjenom od siječnja 2017. Dakle, tijekom cijelog utuženog razdoblja, tužiteljici je plaća ispravno isplaćivana u visini koja je zakonom određena. Tužiteljica nadalje pogrešno cijeni da su nastupile pretpostavke iz čl. III. Izmjena dodatka, odnosno da se ostvario uvjet rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto. Naime, odredbom čl. VII. t. 1. Izmjena dodatka utvrđeno je da „ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III. do V. ovih Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP- a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao“. U razdoblju od listopada 2011. do rujna 2014. Državni zavod za statistiku zabilježio je pad (negativan rast) realnog međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a u ukupno 12. tromjesečja, stoga je primjenom odredbe čl. VII. t. 1., primjenu čl. III. valjalo odgoditi za dvanaest tromjesečja, odnosno do studenog 2019. Kod toga valja naglasiti kako su Izmjene dodatka sklopljene na određeno vrijeme -na razdoblje od pet godina -pa utoliko do usklađenja, obzirom da je Sporazum istekao prije no što bi se usklađenje imalo primijeniti, nije ni moglo doći. Tuženik ponovno ističe da je tijekom cijelog utuženog razdoblja plaću tužiteljice obračunavao i isplaćivao u visini sukladno Zakonu o plaćama u javnim službama, Uredbi o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, sukladno svojim općim aktima te sukladno važećim kolektivnim ugovorima. Slijedom navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan i obvezati istu na naknadu parničnog troška tuženiku.

3.Tijekom postupka stranke su u cijelosti ostale kod svojih navoda iz tužbe, odnosno odgovora na tužbu. Nadalje, tužiteljica je podnijela stupnjevitu tužbu prema odredbi čl.186.b ZPP-a, ali je podneskom zaprimljenim 2.studenoga 2021. dostavila u spis uređeni tužbeni zahtjev kojim potražuje isplatu iznosa od 3.692,62 kn sa pripadajućom zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos od dospijeća do isplate (nakon prigovora tuženika obračunu za siječanj 2017.), osim zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak. Na pripremnom ročištu održanom 4.veljače 2022., na kojemu je ujedno zaključen prethodni postupak te je otvoreno i zaključeno ročište za glavnu raspravu, tuženik je izjavio da ne osporava visinu uređenog tužbenog zahtjeva.

3.1. Prema mišljenju ovog suda u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za podnošenje stupnjevite tužbe niti se tužba tužiteljice može smatrati stupnjevitom tužbom iz odredbe članka 186.b ZPP. Ovo stoga jer nije ispunjena pretpostavka postojanja tražbine tužiteljice čija točna visina tužiteljici nije poznata. Naime, tužiteljica je svaki mjesec primala plaću, kao i obračunske liste iz kojih proizlazi visina plaće koju je ista primala, pa se tako samo radi o matematičkoj operaciji izračuna visine tužbenog traženja. S druge strane, nije ispunjena ni pretpostavka postojanja obveze tuženika u vidu građanskopravne obveze polaganja računa ili predaje pregleda imovine i obveza koju tuženica ne ispunjava jer tužiteljica nije ni tvrdila da joj tuženik nije dostavljao platne liste za utuženo razdoblje. Međutim, tuženik nije tijekom postupka prigovarao da se ne radi o stupnjevitoj tužbi, pa se stoga u toj situaciji ima smatrati da je od početka pa do uređenja tužbenog zahtjeva vrijednost predmeta spora bila ona koja je navedena u uređenom tužbenom zahtjevu (a u konačnici se radi o sporu male vrijednosti).

4. Sud je izveo dokaze pregledom Izmjena i dopuna Dodatku Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011., Arbitražne odluke od 7.12.2011., Dodatka Sporazumu od 13.5.2009., Vjerodostojnog tumačenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama usvojenog dana 28.12.2012., pregledom Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23.11.2006., koji je objavljen na službenim internetskim stranicama Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi www.sszssh.hr, pregledom priopćenja za javnost Državnog zavoda za statistiku od 28.8.2015. o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015., objave procjene DZS-a od 4.9.2015. i priopćenja za javnost DZS-a od 27.11.2015. o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015., i objave procjene DZS-a od 4.12.2015., koja priopćenja su ujedno objavljena i na službenim internetskim stranicama Državnog zavoda za statistiku www.dzs.hr, pregledom obračunskih/platnih listi za tužiteljicu za utuženo razdoblje uz tablicu izračuna razlike u isplati plaće, kao i pregledom presude VSRH-a priložene uz odgovor na tužbu.

5.Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

6.Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće temeljem odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. godine.

7.Među strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika koji kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama, na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme. Također, nije sporno da je tuženik u utuženom razdoblju obračunavao plaću prema osnovici od 5.108,84 kn, te nije sporna pravilnost izračuna razlike manje isplaćenih plaća u utuženom razdoblju nakon konačno preciziranog tužbenog zahtjeva na pripremnom ročištu.

8.Među strankama je sporna valjanost i pravna snaga, te potom i način tumačenja pojedinih odredbi Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., odnosno je li tuženik trebao obračunati i isplatiti tužiteljici plaću za utuženo razdoblje po osnovici od 5.108,37 kn ili po osnovici od 5415,37 kn sukladno odredbi članka III. IDDS-a.

9.Iz dokumentacije pregledane u dokaznom postupku proizlazi:

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se u 2007., 2008. i 2009., s primjenom od 1. siječnja svake godine, povećava osnovica za izračun plaća u javnim službama za 6% u odnosu na osnovicu za izračun plaće koja se primjenjivala u prethodnoj godini,

- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama u kojemu su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s tim da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto i to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te su u čl. IV. odredili način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, s tim da te izmjene nisu potpisane po jednom sindikatu, iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a na što ukazuje u odgovoru na tužbu tuženik, kojim su Izmjenama između ostalog izmijenjeni čl. III., IV., VII. i XI. Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, koji su se odnosili na način povrata osnovice, način usklađivanja pariteta, uvjete nužne za ostvarivanje odredbi predmetnih akata i vremensko trajanje, tako da je izmijenjenim čl. III utvrđeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojemu službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto mjereno aritmetičkom sredinom (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine), izmijenjenim čl. VII. je utvrđeno da se uskladba, dakle ne i osnovica, odgađa ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III. do V. Izmjena i dopuna za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao, a izmijenjenim čl. XI. je utvrđena primjena u trajanju od 5 godina,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe i to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu, time da je iz čl. 1.Vjerodostojog tumačenja razvidno da je 7. prosinca 2011. Arbitraža usvojila sadržaj Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

10.Plaća tužiteljice u utuženom razdoblju bila je uređena Zakonom o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj: 39/09), te je izmijenjenom odredbom čl. 2. Zakonom o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj: 124/09) od 24. listopada 2009. određeno da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom. Nadalje, čl. 3. naprijed navedenog Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama određeno je da se na plaće u javnim službama primjenjuje osnovica plaće utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sve dok se ne utvrdi nova osnovica na temelju naprijed citirane odredbe čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama.

11. Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela je Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj: 126/2016.), kojom je osnovica utvrđena u visini od 5.211,02 kn bruto te se ista primjenjivala od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine, koja je isplaćena u mjesecu veljači 2017.

12. Također, Vlada Republike Hrvatske i osam sindikata javnih službi sklopili su Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj: 84/07, dalje: TKU/07) u kojemu su u čl. 49. st. 4. ugovorile: „Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen 23.11.2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio ovog kolektivnog ugovora“, čime su ugovorne strane TKU/07 prihvatile sadržaj Sporazuma kao dio sadržaja TKU-a.

13. Slično je ugovoreno i prilikom sklapanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine broj: 115/10, dalje: TKU/10) u kojemu je u čl. 51. st. 4. ugovoreno: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“.

14. Odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine broj: 141/12, dalje: TKU/12) ugovoreno je: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“.

15. Iz odredbe čl. 199. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine broj: 93/14, 127/17 i 98/19, dalje: ZR) proizlazi da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka. Nadalje iz čl. 139. ZR proizlazi da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina ako ZR-om ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Također, iz čl. 90. st. 1. ZR-a proizlazi da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, a iz čl. 92. st. 3. ZR-a proizlazi da ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu.

16. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), te primjenjujući pravne izvore i odredbe mjerodavnog materijalnog prava, sud je utvrdio da tužiteljica osnovano potražuje isplatu razlike bruto plaće u utuženom iznosu, zbog čega je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I.

17. Za istaknuti je da su u cijelosti neosnovani navodi tuženika u kojima isti osporava pravnu valjanost i pravnu snagu Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011. (dalje IDD Sporazuma). Naime, iz naprijed citiranih odredbi TKU-a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 proizlazi da su Vlada RH i sindikati javnih službi nedvojbeno ugovorili da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje prema uvjetima specificiranim u IDD Sporazuma. Štoviše, Vlada RH kao potpisnik IDD Sporazuma izrijekom je potvrdila njegovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2012., te nikad nije dovodila u pitanje njegovu pravnu valjanost i nije nikada u odgovarajućem sudskom postupku tražila utvrđenje njegove ništavosti. Osim toga valja istaknuti i da su sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-408/12-2 i odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III/3535/12, odredbe kolektivnog ugovora ništetne zbog nedostatka u sklapanju samo ako je sindikat bio isključen protivno zakonu iz postupka kolektivnog pregovaranja i sklapanja ugovora. U konkretnom slučaju IDD Sporazuma nije potpisao jedan od sindikata, međutim iste je parafirao, a što ne spori niti tuženik, iz čega je razvidno da je sudjelovao u pregovaranju pa se ne može pozivati na ništetnost istih.

18. Slijedom navedenog, a prema stavu ovog suda, IDD Sporazuma predstavljaju valjani Kolektivni ugovor, što je potvrđeno i citiranim odredbama TKU- a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 pa su odredbe istog u smislu citiranog čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine broj: 39/09, 124/09) temelj za određivanje osnovice u utuženom razdoblju. To stoga što su odredbe IDD Sporazuma bile na snazi do 26. siječnja 2017. jer je čl. XI IDD Sporazuma ugovoreno trajanje na određeno vrijeme od 5 godina, koje je vrijeme produženo za tri mjeseca sukladno citiranom čl. 199. st. 1. ZR-a.

19. Neosnovane su tvrdnje tuženika vezane za odgodu primjene čl. III IDD Sporazuma jer odredbom čl. VIII IDD Sporazuma nije odgođena primjena čl. III. IDD Sporazuma. Naime, iz teksta i smisla odredbe čl. VII., kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011., tako i iz Vjerodostojnog tumačenje od 28. prosinca 2012. proizlazi da se odgoda odnosi samo na način "usklađivanja pariteta" određen u čl. IV. i V. IDD Sporazuma, slijedom čega nije došlo do odgode primjene čl. III. kojim je uređen način povrata osnovice. Istovjetan zaključak proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-1111/2020-2.

20. Budući su među strankama nesporni podaci Državnog zavoda za statistiku, prema kojima je zabilježena stopa rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a u drugom tromjesečju 2015. od 1,2%, odnosno u trećem tromjesečju od 2,8%, a što daje aritmetičku sredinu od 2 %, te da su podaci za treće tromjesečje objavljeni 4. prosinca 2015., proizlazi da su se uvjeti iz čl. III IDD Sporazuma za obračun plaća u javnim službama po osnovici od 5.415,37 kn bruto ostvarili s plaćom za prosinac 2015., koja je trebala biti isplaćena do 15. siječnja 2016. i trajali su do zaključno s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja je trebala biti isplaćena do 15. veljače 2017. Dakle, kako je nesporno da je tuženik u utuženom razdoblju tužiteljici obračunavao plaću prema osnovici od 5.108,84 kn (za siječanj 2017. po osnovici od 5.211,02 kn), a da je trebao primijeniti osnovicu od 5.415,37 kn, to je nastala razlika neisplaćene plaće prema toj osnovi za navedeno razdoblje u ukupnom iznosu od 3.692,62 kn, s mjesečnim iznosima razlike plaće koji nisu sporni između stranaka, te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

21. Rok za izvršenje predmetne činidbe određen je sukladno odredbi čl. 328. st.2. ZPP-a.

22. Prema odredbi članka 433.a stavak 1. ZPP-a kada utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu. Ako je utužio novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtijeva bruto iznos smatra se da je utužio bruto iznos,slijedom čega je odlučeno kao u izreci presude.

23. Na sve dosuđene iznose tužiteljici je dosuđena i zatezna kamata sukladno odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO), osim u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, sadržanim u bruto iznosu plaće, koji dospijevaju tek s isplatom sukladno odredbi članka 45. stavak. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak (NN 187/04) i članka 61. stavka 1. i 9. Pravilnika porezu na dohodak, a što je tužiteljica i specificirala u tužbenom zahtjevu.

24. Dokaze koji se ne obrazlažu posebno u ovoj odluci sud smatra irelevantnim za ishod ovog postupka.

25. Tužiteljica je u ovom postupku u cijelosti uspjela sa svojim zahtjevom, pa joj sukladno odredbi članka 154. st. 1. u vezi sa čl. 155. ZPP-a pripadaju troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, nadalje:Tarifa) i vrijednosti predmeta spora od 3.692,62 kn. Tužiteljici je priznat trošak za sastav tužbe u iznosu od 500,00 kn prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife, za sastav jednog obrazloženog podneska od 18.lipnja 2021. kojim se očituje na odgovor na tužbu u iznosu od 500,00 kn prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife, za zastupanje na ročištu na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari održanom 4.veljače 2022. u iznosu od 500,00 kn prema Tbr. 9. toč. 1.Tarife, za sastav neobrazloženog podneska od 2.studenoga 2021. u visini 125,00 kn sukladno Tbr.8.toč.3.Tarife, i za sastav obrazloženog podneska kojim se uređuje tužbeni zahtjev od 28.srpnja 2021. u iznosu od 500,00 kn, odnosno sveukupno 2.125,00 kn, što uvećano za pripadajući iznos PDV-a od 25% daje ukupan iznos od 2.656,25 kn. Svi troškovi koji su dosuđeni tužiteljici su po mišljenju suda bili nužni i opravdani za vođenje ovog postupka prema odredbi iz čl. 155. ZPP-a, te su usklađeni sa važećom odvjetničkom tarifom. Na sve dosuđene troškove sud je dosudio i zateznu kamatu prema stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a tekućom od dana donošenja ove odluke, a to sukladno odredbi iz čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine 142/12, 25/13, 93/14, 73/17). Stoga je odlučeno kao u izreci presude pod točkom II.

Split, 15.veljače 2022.

Sutkinja: Jerka

Kovačić Garac v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba može izjaviti žalbu putem ovog suda nadležnom županijskom sudu i to u roku od 15 dana od dana održanog ročišta za objavu presude za stranku koja je uredno obaviještena o istome, a od primitka iste za neuredno obaviještenu stranku o ročištu za objavu.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovog suda, pismeno u tri primjerka.

Ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, a istom ročištu nije pristupila tada će se dan objave presude na e-oglasnoj ploči smatrati kao dan primitka pismenog otpravka presude.

U slučaju da stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu tada će joj se pismeni otpravak presude dostaviti putem pošte te će se kao dan primitka uzeti dan kada joj je ista uručena od strane službenika pošte.

U razdoblju od 1.-15. kolovoza rokovi za žalbu ne teku.

Dna:

- tužiteljici putem punomoćnice,

- tuženiku putem punomoćnika,

- u spis.