REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb
Poslovni broj: 53 Pž-2501/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirte Matić, predsjednice vijeća, Ružice Omazić, sutkinje izvjestiteljice i Nevenke Marković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Stečajna masa iza J. – M. d.d. u stečaju, R., OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu B. & B. u Z., protiv tuženika S. d.o.o. B., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik H. M., odvjetnik u B., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-475/19-14 od 13. ožujka 2020., u sjednici vijeća održanoj 15. veljače 2022.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-475/19-14 od 13. ožujka 2020.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 3.125,00 kn.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-475/19-14 od 13. ožujka 2020. proglašena je nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u R., Stalne službe u O. poslovni broj Ovr-2531/2018-4 od 28. svibnja 2018. (točka I. izreke) i naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 11.393,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 13. ožujka 2020. do isplate (točka II. izreke).
2. Prvostupanjski sud je tako odlučio primjenom odredaba čl. 50. st. 1. t. 7. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 23/13, 93/14 i 73/17; dalje: OZ) u vezi s čl. 96. i 98. Stečajnog Zakona („Narodne novine“ broj: 71/15 i 104/17; dalje: SZ/12), odnosno čl. 167. i 169. Stečajnog Zakona („Narodne novine“ broj: 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 197/03, 187/04, 82/06 i 116/10; 25/12 i 133/12; dalje: SZ/96) budući da je utvrdio da tuženik nije ovlašten na temelju ovršne isprave tražiti ovrhu protiv tužitelja.
3. Žalbu je protiv te presude podnio tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, a odluku o trošku pobija zbog odluke o glavnoj stvari. Predlaže pobijanu presudu preinačiti ili ju ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva žalbeni trošak u iznosu od 3.906,25 kn uvećan za pristojbu po odluci suda.
U žalbi u bitnome navodi da je za razrješenje ove parnice bitno koji Stečajni zakon treba primijeniti u konkretnom slučaju. Nadalje, ističe kako je ovršni postupak pokrenut 28. veljače 2018. na temelju presude koja je postala ovršna 28. lipnja 2017. i to nakon što je tužiteljev prednik brisan iz sudskog registra, a prije nego što je stečajna masa upisana u sudski registar, pa smatra da je s obzirom na to da je stečajni upravitelj preuzeo parnicu, da bi tužitelj trebao naknaditi tuženiku trošak koji proizlazi iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Pazinu, a da sporna može biti samo naplata glavnice i kamata. Navodi kako se troškovi parničnog postupka namiruju kao troškovi stečajne mase, te ističe da je na temelju presude koja je postala pravomoćna odnosno podobna za ovrhu nakon zaključenja stečajnog postupka nad tužiteljem mogao pokrenuti ovrhu sukladno odredbi čl. 287. SZ/15 i to za cjelokupno potraživanje a ne samo ono koje se odnosi na parnični trošak.
4. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu kojim osporava žalbene navode i predlaže žalbu kao neosnovanu odbiti. Zahtjeva trošak odgovora na žalbu u iznosu od 3.125,00 kn.
5. Žalba nije osnovana.
6. Pobijana odluka ispitana je u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
7. Pobijana odluka nije zahvaćena nekom od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Iako se tuženik u žalbi poziva na sve žalbene razloge iz čl. 353. ZPP-a, iz sadržaja žalbenih navoda proizlazi da žalbu podnosi zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
9. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za proglašenje ovrhe nedopuštenom koja se vodi pred Općinskog suda u R., Stalna služba u O., poslovni broj Ovr-2531/2018. Tužitelj je tvrdio da tuženik nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju pravomoćne i ovršne presude poslovni broj P-241/09 jer je tražbina tuženika iz te odlike već priznata tuženiku u stečajnom postupku koji se vodi nad tužiteljem i iz razloga jer stečajni vjerovnici ne mogu protiv dužnika tražiti ovrhu na dijelovima imovine koja ulazi u stečajnu masu.
10. Između stranaka nisu sporna činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, nego je sporna pravilnost primjene materijalnog prava.
11. Prvostupanjski sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan budući da je utvrdio nespornim da je nad tužiteljem otvoren stečajni postupak 15. veljače 2012., da je tuženik prijavio svoju tražbinu u stečajnom postupku u visini od 237.898,10 kn, a radi se o tražbini iz presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-241/09 od 23. travnja 2010., da je navedena tražbina priznata tuženiku kao tražbina drugog višeg isplatnog reda i utvrđena je pravomoćnim rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj St-953/2011 od 27. veljače 2014., pa je pozivom na odredbe Stečajnog zakona koje propisuju da stečajni vjerovnici svoje tražbine prema dužniku mogu ostvariti samo u stečajnom postupku (čl. 167. SZ/15) i da stečajni vjerovnici ne mogu protiv dužnika tražiti ovrhu na dijelovima imovine koja ulazi u stečajnu masu (čl. 169. SZ/1), pravilno zaključio da tužitelj nije bio ovlašten na temelju pravomoćne i ovršne presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-241/09 od 23. travnja 2010. pokrenuti 2018. godine ovrhu protiv tužitelja u postupku koji se vodi radi naknadne diobe, te je pravilno ocijenio osnovanim zahtjev tužitelja za proglašenje ovrhe nedopuštenom (čl. 50. st. 1. t. 7. OZ-a).
12. Prvenstveno valja istaknuti da odredbe Stečajnog zakona iz 2015. i prijašnjeg Stečajnog zakona iz 2012. godine na identičan način propisuju kako stečajni vjerovnici ostvaruju svoje tražbine i nedopustivost ovrhe, a na koje se pravilno pozvao prvostupanjski sud.
13. U odnosu na žalbeni navod da je prvostupanjska presuda poslovni broj P- 241/09 od 23. travnja 2010. postala pravomoćna i ovršna tek 2018. godine valja reći da ta činjenica nije odlučna jer je tuženiku priznata prijavljena tražbina iz te presude u ukupnom iznosu od 237.898,10 kn, a obuhvaćala je glavnicu u iznosu od 138.406,96 kn s pripadajućom zakonskom kamatom do dana otvaranja stečaja, trošak ovršnog postupka u iznosu od 6.350,94 kn i trošak parničnog postupka u iznosu od 22.024,00 kn. Naime, to što je odluka o žalbi tužitelja protiv presude poslovni broj P-241/09 od 23. travnja 2010. donesena tek 31. svibnja 2017. (Pž- 4438/19) nema nikakvog utjecaja, jer je tražbina iz te presude već bila priznata tuženiku u stečajnom postupku u cijelosti.
14. U odnosu na tražbinu s osnove troškova parničnog postupka radi se o troškovima koji su nastali prije otvaranja stečajnog postupka i koji su već priznati tuženiku kao stečajnom vjerovniku, a ne radi se o troškovima koji bi se smatrali obvezom stečajne mase, kako pogrešno smatra žalitelj, jer troškovi nisu nastali nakon otvaranja stečaja.
15. Odluka o trošku postupka donesena je pravilnom primjenom odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a tuženik je odluku o trošku pobijao samo zbog odluke o glavnoj stvari.
16. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.
17. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan jer troškovi za sastav odgovora na žalbu, nisu bili potrebni za vođenje ove parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a).
Zagreb, 15. veljače 2022.
Predsjednica vijeća
Mirta Matić, v.r.
