REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2274/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja i Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. J. iz Z., OIB …, koju zastupa punomoćnica Lj. P., odvjetnica u Z., protiv tuženika A. o. d.d., Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. & p., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2320/2020-2 od 16. studenog 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2944/01-72 od 4. rujna 2020., u sjednici održanoj 15. veljače 2022.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2320/2020-2 od 16. studenog 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2944/01-72 od 4. rujna 2020. pozivom na odredbu članka 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89 /14 i 70/19 – u nastavku teksta: ZPP).
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljica je predložila odbaciti prijedlog kao nedopušten.
3. Postupajući prema odredbama članka 385.a i članka 387. ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u odnosu na prvo pitanje iz prijedloga za dopuštenje nisu izloženi odgovarajući razlozi važnosti iz kojih bi proizlazilo da je to pitanje važno za odluku u sporu i osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP- a.
3.1. Podnositelj, naime, upire na pogrešnu primjenu članka 946. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01) te se poziva na rješenje Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-1220/04-3 od 29. studenog 2006., kojim je ukinuta prvostupanjska presuda. Međutim, time što se pozvao na ukidno rješenje drugostupanjskog suda tuženik nije ukazao na različitu sudsku praksu jer nepravomoćna odluka kojom se postupak ne završava (u pravilu) nema značaj različitog pravnog shvaćanja na razini drugostupanjskih sudova.
4. Ostala pravna pitanja iz prijedloga za dopuštenje revizije, kao ni razlozi kojima se ta pitanja obrazlažu, ne mogu opravdati intervenciju revizijskog suda jer već po svom sadržaju to nisu pravna pitanja koja bi mogla biti važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a niti za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP-a.
4.1. Riječ je o pitanjima u kojima predlagatelj, uz ostalo, tvrdi da su u nižestupanjskim postupcima počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka s tim da stvarno osporava ocjenu dokaza (članak 354. stavak 1. u vezi članka 8. i 250. ZPP-a), a time i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja - koje se u ovoj fazi postupka više ne može osporavati. Međutim, čak i pod pretpostavkom možebitnog postojanja neke od takvih povreda, ako se ne radi o osobito teškim povredama odredaba parničnog postupka i kad njihove posljedice ne premašuju granice konkretnog slučaja ili ne dovode do povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, tada one načelno gledajući, nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, što je osnovni smisao i svrha postupka koji se vodi povodom revizije po dopuštenju. Osim toga, tuženik navodi da sud odlučujući o zahtjevu tužiteljice za isplatu zateznih kamata na osigurninu nije primijenio Uvjete osiguranja tuženika budući da iz pobijane presude proizlazi upravo suprotno, stoga takvo pitanje nije važno za odluku u sporu iz jednostavnog razloga jer nema uporište u stanju spisa već samo u neprihvatljivoj i pogrešnoj tvrdnji tuženika.
5. Naznačujući razloge važnosti u odnosu na pitanje iz prijedloga za dopuštenje koje se odnosi na troškove postupka, tuženik se pozvao na revizijske odluke poslovni broj Rev 749/2011-2 od 22. svibnja 2012., Revr-1783/2010-2 od 14. prosinca 2010. i Rev- 402/2004-2 od 21. rujna 2005., te odluku Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-1173/2009-3 od 30. kolovoza 2011. Međutim, te su odluke donesene u različitoj pravnoj situaciji, odnosno prije stupanja na snagu novele ZPP-a iz 2019. ("Narodne novine", broj 70/19), za razliku od pobijanih odluka koje su donesene nakon toga - kada su odredbe o troškovima postupka iz članka 154. i 158. ZPP-a bitno i znatno izmijenjene. Stoga naznačene revizijske odluke ne predstavljaju odgovarajući razlog važnosti koji bi zahtijevao intervenciju revizijskog suda.
6. Jednako tako, u odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U- III/4427/2010 od 18. rujna 2013. i U-III/374/2008 od 27. listopada 2010. nije izraženo pravno shvaćanje koje bi se odnosilo na konkretno pravno pitanje o troškovima postupka.
7. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a stavak 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe članka 392. stavka 1. i 6. u vezi članka 387. stavak 3. i 5. ZPP- a, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 15. veljače 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
