REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4135/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. M. iz P., ..., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica M. T., odvjetnica u R., protiv I-tuženika D. T. iz R., I. M., kojeg zastupa punomoćnica V. T., odvjetnica u R. i II-tuženice J. T. iz R., I. M., koju zastupa punomoćnik D. T., odvjetnik u R., po tužbi radi uspostave prvobitnog stanja i predaje u posjed nekretnine i po protutužbi radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-344/2021-2 od 1. travnja 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku poslovni broj P-1707/2019-24 od 23. prosinca 2020., u sjednici održanoj 15. veljače 2022.,
r i j e š i o j e:
1. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-344/2021-2 od 1. travnja 2021. se odbacuje kao nedopušten.
2. Odbija se zahtjev tuženika da im tužitelj naknadi troškove odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužitelj V. M. je podneskom od 10. svibnja 2021. predložio da mu Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-344/2021-2 od 1. travnja 2021. radi pravnih pitanja naznačenih u prijedlogu.
2. Tuženici su odgovorili na prijedlog te su predložili da revizijski sud odbije prijedlog kao nedopušten, a tužitelju naloži naknaditi tuženicima troškove odgovora na prijedlog.
3. Postupajući sukladno odredbi čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, jer naznačena pitanja nisu važna za rješenje ovoga spora u smislu navedene odredbe.
4. Predmet spora po tužbi je vraćanje u prvobitno stanje nekretnine ogradni zid- suhozid i zemljište na dijelu nekretnine oznake: k.č. ..., upisana u z.k. ul. ... k.o. P. opisane u nalazu vještaka i predaje te nekretnine u posjed tužitelju, a predmet spora po protutužbi je utvrđenje prava (su)vlasništva tuženika na predmetnoj nekretnini.
4.1. Drugostupanjski sud je, postupajući po odredbi čl. 373.a ZPP utvrdio da su tuženici suvlasnici predmetne nekretnine koja čini sastavni dio njegove čestice jer su duže od 10 godina u posjedu betonskog zida sagrađenog 1988-1989. na dijelu čestice u vlasništvu tuženika, koji se nalazi uz među s tužiteljem, pa su stekli pravo vlasništvo zida na temelju odredbe čl. 28. st. 2. i čl. 30. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 9/92, 77/92 - dalje: ZOVO). U obrazloženju se sud pozvao i na odredbu čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 146/08, 38/09, 153/09, 3/12, 152/14 - dalje: ZV). Polazeći od utvrđenja da je tuženik vlasnik u presudi opisane nekretnine (zemljišta i zida), preinačenjem toč. I. i III. izreke i potvrdom toč. II. izreke prvostupanjske presude u cijelosti je pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev tužitelja i prihvaćen protutužbeni zahtjev tuženika.
5. Tužitelj je osporio pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje drugostupanjske presude te je predložio da mu Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju radi više pravnih pitanja.
6. Pitanja broj 1-4 se odnose na kvalitetu posjeda i vrijeme potrebno za stjecanje vlasništva dosjelošću i glase:
"1) Može li se pravo vlasništva temeljem dosjelosti utvrditi bez utvrđivanja kvalitete posjeda u pogledu samostalnosti posjeda (čl. 199. st. 1. ZV) i bez utvrđivanja razdoblja posjedovanja?
2) Je li sud prilikom donošenja odluke kojom se utvrđuje pravo vlasništva dosjelošću dužan obrazložiti kvalitetu posjeda te vrijeme početka i dovršetka razdoblja potrebnog za dosjedanje?
3) Da li, kada ne postoji kvalificirani posjed za stjecanje prava vlasništva na nekretnini fizičke osobe, potreban protek roka od 20 godina?
4) Je li danom primitka tužbe radi uznemiravanja prava vlasništva posjednik prestao biti pošten, tj. da li se razdoblje potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, sukladno odredbi čl. 151. st. 2. ZV, može računati vrijeme nakon zaprimanja tužbe kojom se traži predaja nekretnine u posjed?"
6.1. Naznačena pitanja (1-4) nisu važna za rješenje ovog spora i poziciju tužitelja jer je presuda donesena na temelju utvrđenja da su tuženici u poštenom posjedu predmetnog zida od njegove gradnje (1988-89) pa sve do podnošenja tužbe sudu (2006), pri čemu je iz sadržaja obrazloženja presude jasno utvrđenje da je riječ o samostalnom poštenom posjedu, pa je za stjecanje prava vlasništva dosjelošću dovoljno vrijeme posjedovanja u trajanju od deset godina (čl. 159. st. 2. i 3. ZV). U vrijeme dosjedanja nije uračunato vrijeme nakon podnošenja tužbe sudu, a tuženici su postali vlasnici prije podnošenja tužbe. Stoga tužitelj u prijedlogu polazi od pogrešnih tvrdnji da nije utvrđena kvaliteta i trajanje posjeda, i od pogrešnog shvaćanja da je za rješenje spora odlučna kvaliteta posjeda nakon što je tužitelj podnio tužbu radi zaštite od uznemiravanja.
7. Pitanja broj 5. i 6. su postupovnopravna i odnose se na dokazni postupak pred drugostupanjskim sudom, i s tim u vezi na odredbu čl. 366.a st. 1. i čl. 373. st. 1. toč. 3. ZPP (prvo pitanje) i odredbu čl. 29. Ustava Republike Hrvatske te odredbu čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
7.1. Pitanja glase:
"1) Je li sud drugog stupnja, prilikom primjene odredaba čl. 366.a) st. 1. i čl. 373. st. 1. toč. 3. ZPP dužan ocijeniti cjelokupni provedeni dokazni postupak? 2) Je li razmatranjem samo dijela dokaza provedenih u postupku došlo do povrede načela jednakosti građana pred zakonom i ravnopravnosti parničnih stranaka te do povrede načela kontradiktornosti postupka, te povrede prava na pošteno suđenje zajamčeno odredbom čl. 29. Ustava Republike Hrvatske te odredbu čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda."
7.2. Naznačena pitanja nisu važna za rješenje ovoga spora i poziciju tužitelja jer drugostupanjski sud može preinačiti prvostupanjsku presudu i kad ocijeni da bitne da bitne činjenice među strankama nisu sporne, kao i kad ocijeni da je odlučne činjenice moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze. Drugostupanjskom presudom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena prvostupanjska presuda u skladu s odredbom čl. 373. st. 3. ZPP, prema kojoj sud može preinačiti presudu i kad ocijeni da postoji bitna povreda odredaba parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. U ovom slučaju drugostupanjskom presudom je otklonjena bitna povreda odredaba čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, odlučne činjenice su utvrđene na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, a sud je obrazložio kako u zašto je ocijenio dokaze o odlučnim činjenicama različito u odnosu na ocjene i zaključke prvostupanjskog suda.
7.3. Tvrdnje tužitelja kojima obrazlaže navodno postojanje bitne povrede i postupanje suprotno odredbi čl. 29. Ustava Republike Hrvatske te odredbi čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Ustavu RH svode se sadržajno na navodno pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, što nije razlog zbog kojeg je dopušteno revizijom pobijati drugostupanjsku presudu.
8. Stoga nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije i intervenciju revizijskog suda, pa je valjalo prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbaciti na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP i riješiti kao u izreci ovog rješenja.
9. Zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan jer nije riječ o troškovima koji su bili potrebni za odluku o reviziji (čl. 155. st. 1. i 164. ZPP).
Zagreb, 15. veljače 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
