REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac

Pr-6169/2021-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice M. M., iz Splita, M. G. 8, OIB: ……………., zastupane po punomoćnici S. M. B. odvjetnici u S.,

protiv tuženika A. za odgoj i obrazovanje, Zagreb, D. S. 38, OIB: ……….., zastupanog po punomoćnicima iz ZOU L. i S. u Zagrebu,

radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti punomoćnice tužitelja prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 15.veljače.2022.godine,

p r e s u d i o  j e:

I/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici razliku manje isplaćene naknade bruto plaće za razdoblje od 01.studenog 2012.godine do 31.listopada 2015.godine u ukupnom iznosu od 42.189,44 Kuna zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče:

-na iznos od 786,71 Kuna od 15.11.2012.godine; -na iznos od 883,01 Kuna od 15.12.2012.godine; -na iznos od 885,70 Kuna od 15.01.2013.godine; -na iznos od 888,06 Kuna od 15.02.2013.godine; -na iznos od 768,63 Kuna od 15.03.2013.godine; -na iznos od 768,63 Kuna od 15.04.2013.godine; -na iznos od 776,57 Kuna od 15.05.2013.godine; -na iznos od 768,63 Kuna od 15.06.2013.godine; -na iznos od 766,32 Kuna od

15.07.2013.godine; -na iznos od 829,16 Kuna od 15.08.2013.godine; -na iznos od 767,66 Kuna od 15.09.2013.godine; -na iznos od 767,66 Kuna od 15.10.2013.godine; -na iznos od 767,66 Kuna od 15.11.2013.godine; -na iznos od 758,64 Kuna od 15.12.2013.godine; -na iznos od 772,11 Kuna od 15.01.2014.godine; -na iznos od 762,55 Kuna od

15.02.2014.godine; -na iznos od 774,22 Kuna od 15.03.2014.godine; -na iznos od 607,08 Kuna od 15.04.2014.godine; -na iznos od 610,91 Kuna od 15.05.2014.godine;

-na iznos od 585,99 Kuna od 15.06.2014.godine;

-na iznos od 709,29 Kuna od 15.07.2014.godine; -na

iznos od 666,82 Kuna od 15.08.2014.godine; -na iznos

od 598,26 Kuna od 15.09.2014.godine; -na iznos od

606,38 Kuna od 15.10.2014.godine; -na iznos od 609,10

Kuna od 15.11.2014.godine; -na iznos od 597,69 Kuna

od 15.12.2014.godine; -na iznos od 368,65 Kuna od

15.01.2015.godine; -na iznos od 550,84 Kuna od

15.02.2015.godine; -na iznos od 606,93 Kuna od

15.03.2015.godine; -na iznos od 604,57 Kuna od

15.04.2015.godine; -na iznos od 608,53 Kuna od

15.05.2015.godine; -na iznos od 589,87 Kuna od

15.06.2015.godine; -na iznos od 558,43 Kuna od

15.07.2015.godine; -na iznos od 572,10 Kuna od

15.08.2015.godine; -na iznos od 589,59 Kuna od

15.09.2015.godine;

-na iznos od 278,90 Kuna od 15.10.2015.godine; do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referetno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

II/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici na ime troškova ovog parničnog postupka ukupan iznos od 15.625,00 Kuna, a koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužiteljici na ime troškova ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a (''NN'' 78/15) za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje do godina dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.U tužbi predanoj ovom sudu dana 05.listopada 2017.godine tužiteljica navodi da je zaposlenica O. škole S. u P., te da je zaposlena

na radnom mjestu učitelj kemije u Osnovnoj školi ''Strožanac'' u Podstrani, te da je zvanje mentor stekla tijekom 2006.godine temeljem odluke nadležne Agencije za odgoj i obrazovanje. Ističe se da je tužiteljica do 30.10.2012.godine imala zvanje učitelj kemije mentor, te da je na temelju predmetnog zvanja mentora koeficijent radnog mjesta bio drukčiji od koeficijenta radnog mjesta učitelj kemije te da je po tom osnovu primala višu plaću koja da je iznosila cca 500,00 Kuna mjesečno na plaću. Nadalje se navodi da je stjecanje stručnog zvanja mentora tužiteljica stekla na temelju rješenja kojeg da je donio tuženik. Ista ističe da stečeno zvanje mentora traje pet godina, a nakon čega da je potrebno obnoviti mentorstvo. Nadalje se navodi da je tijekom 2011.godine, a sukladno Pravilniku o napredovanju učitelja i nastavnika u osnovnom i srednjem školstvu Agencija za odgoj i obrazovanje na prijedlog ravnatelja O. škole S. pokrenula postupak reizbora tužiteljice

(učiteljice biologije i kemije) u O. školi S. u P. u zvanje učitelja

mentora. Istaknuto je da je u predmetnom postupku, a temeljem izvješća o provedenom stručno-pedagoškom uvidu u dokumentaciju i neposredni odgojno obrazovni rad u postupku izbora u zvanje učitelja mentora ravnatelj tuženika ad/2 donio odluku dana 03.10.2012.godine kojim odbija prigovor tužiteljice na predmetno izvješće u predmetu koji se vodio pod klasom 131-01/11-01/0446. Ističe se da budući je tužiteljica smatrala da je predmetnom odlukom nezakonito oštećena odnosno da je ista odluka nezakonita da je ista pokrenula upravni spor pred nadležnim Upravnim sudom u Splitu, a koji da se vodio pod poslovnim brojem Usl-2272/15-7. Tužiteljica nadalje navodi da je nakon zaprimanja tužbe tužiteljice tuženik donio odluku od 31. siječnja 2014.godine kojom da prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice u upravnom sporu radi izbora tužiteljice kao učiteljice u Osnovnoj školi ''Strožanac'' u Podstrani u zvanje učitelja mentora, a kojim da se traži poništenje odluke o odbijanju prigovora tužiteljice i izvješća o provedenom stručno-pedagoškom uvidu u dokumentaciju i neposredni odgojno-obrazovni rad donesenih od strane tužene Agencije za odgoj i obrazovanje u postupku napredovanja u zvanje učitelja mentora u predmetu koji se vodi pod klasom 131-01/11-01/0446, te da je poništena odluka o odbijanju prigovora tužiteljice pod istim brojem od 03.10.2012.godine i izvješće o provedenom stručno- pedagoškom uvidu u dokumentaciju, te da je prijedlog za izbor tužiteljice u zvanje učitelja mentora vraćen na ponovni postupak. Istaknuto je da je temeljem predmetne odluke dana 17.02.2015.godine Upravni sud u Splitu donio rješenje kojim se upravni spor obustavlja. Nadalje je navedeno da je Agencija za odgoj i obrazovanje dana 15.listopada 2015.godine donijela Odluku o napredovanju u zvanje, a kojom odlukom da je tužiteljici odobreno zvanje učitelj mentor, te je navedeno da predmetna odluka stupa na snagu danom donošenja. Ističe se da je u periodu od 01. studenog 2012.godine do 15.listopada 2015.godine tužiteljici nezakonito bilo oduzeto zvanje učitelja mentora, te da je radi toga plaća tužiteljice bila umanjena za cijeli navedeni period. Navodi se da se tužiteljica obratila tuženiku sa zahtjevom za isplatu naknade štete za predmetno razdoblje budući da je tužiteljica kroz period od nezakonitog donošenja rješenja od 01.11.2012.godine do ponovnog ostvarivanja statusa učitelja mentora 15.10.2015.godine trpjela materijalnu štetu. Navodi se da je tužena odgovorila tužiteljici kako nije nadležna za isplatu plaća zaposlenicima školskih ustanova, te da je obveza poslodavca u radnom odnosu zaposleniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću. Nadalje tužiteljica navodi da se sukladno odredbi članka 142. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi u državnom proračunu osiguravaju sredstva za financiranje školskih ustanova čiji da je osnivač Republika Hrvatska ili jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i to između ostalog za plaće i naknade plaće s doprinosima na plaće te materijalna prava radnika ugovorena kolektivnim ugovorom. Istaknuto je da se tužiteljica obratila i Osnovnoj školi Strožanac sa zahtjevom da joj se isplati razlika u plaći na ime nezakonitog oduzimanja zvanja, a da se Osnovna škola Strožanac obratila Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta koje da je dana 24.veljače 2016.godine uputio dopis Osnovnoj školi u kojemu da je dano mišljenje da tužiteljica ne ostvaruje pravo na isplatu razlike plaće za traženo razdoblje. Naposljetku je istaknuto da se tužiteljica dana 11.10.2016.godine obratila ODO-u sa zahtjevom za mirno rješenje spora te je navedeno da je dana 22.03.2017.godine tužiteljica putem punomoćnika zaprimila odgovor Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, a kojim da se zahtjev za mirno rješenje spora smatra neosnovanim te da Republika Hrvatska ne pristaje na rješenje ove pravne stvari u mirnom postupku. Zaključno je navedeno da je nesporno da je tijekom perioda od nezakonito donesenog rješenja do donošenja Odluke o imenovanju u zvanje mentora tužiteljici slijedom nezakonitog postupanja tuženika nastupila šteta koja da je nastala u periodu od 01.11.2012.godine do 14.10.2015.godine u ukupnom iznosu od 20.281,50 Kuna zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. U navedenom smislu tužiteljica predlaže donošenje odluke kojom će se naložiti tuženiku isplata 20.281,50 Kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Tužiteljica je konačno uredila tužbeni zahtjev podneskom od 28.09.2021.godine (list 152-153 spisa) te ista potražuje na ime razlike manje isplaćene naknade bruto plaće za razdoblje od 01.studenog 2012.godine do 31.listopada 2015.godine ukupan iznos od 42.189,44 Kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 51-52 spisa) navodi da ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Isti se poziva na odredbu članka 7. stavka 1. Zakona o radu kojom je propisano da je poslodavac u radnom odnosu obvezan dati radniku posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću te da tuženik u tom smislu ne može biti nadležan za isplatu razlike u plaćama tužiteljici već da je za isto nadležan poslodavac tužitelj odnosno školska ustanova gdje je tužiteljica zaposlena. Nadalje, tuženik ističe da sukladno pozitivnim propisima ne raspolaže financijskim sredstvima iz kojih bi se financirale plaće zaposlenika školskih ustanova jer da se sukladno odredbi članka 142. stavka 1. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi u državnom proračunu u okviru razdjela Ministarstva znanosti i obrazovanja osiguravaju sredstva za financiranje školskih ustanova, a čiji je osnivač Republika Hrvatska ili jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i to za plaće i naknade plaće sa doprinosima za plaće kao i za ostala materijalna prava radnika ugovorena kolektivnim ugovorima te sukladno članku 144. navedenog Zakona, ako je osnivač škole druga pravna ili fizička osoba iz članka 90. Zakona da je dužan osigurati potrebna sredstva za financiranje plaća i naknada plaća sa doprinosima te ostalih rashoda za radnike škole. Istaknuto je da budući tužiteljica nije bila u utuženom razdoblju promovirana u zvanje učitelja mentora da ista nije mogla ostvariti pravo na uvećanje koeficijenta radi promoviranja u zvanje. Istaknuto je i pozivom na odredbu članka 20. Pravilnika o napredovanju učitelja i nastavnika u osnovnom i srednjem školstvu da tužiteljica u razdoblju za koje potražuje naknadu štete radi razlike u plaći nije imala zvanje učitelja mentora, te da nije izvršila obveze koje da bi sukladno navedenom Pravilniku morala izvršiti da je u utuženom razdoblju imala navedeno zvanje. U podnesku od 11.10.2021.godine tuženik ističe da tužitelj ne može sukladno odredbi članka 190. Zakona o parničnom postupku po okončanju pripremnog ročišta vršiti preinaku tužbenog zahtjeva jer da je tužitelj to uradio nakon zaključenja pripremnog ročišta u predmetnom postupku, a koje da je zaključeno 17.05.2018.godine pa se u tom smislu tužena protivi tužbenom zahtjevu tužiteljice kojim potražuje na ime razlike plaće bruto iznos od 42.189,44 Kuna. Također tužena u istom podensku ističe prigovor zastare potraživanja za onaj dio tužbenog zahtjeva koji predstavlja razliku između provotno utuženog neto iznosa izgubljene zarade i iznosa preinačenog tužbenog zahtjeva povećanog na bruto iznos izgubljene zarade.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom odluke Agencije za odgoj i obrazovanje od 31.01.2014.godine (list 6-7 spisa); rješenja Upravnog suda u Splitu broj Usl-2272/12-7 od 17. veljače 2015.godine (list 8 spisa); odluke o napredovanju u zvanje od 15.listopada 2015.godine (list 9 spisa); obračunskih lista plaća tužiteljice (list 10-45 spisa); očitovanja Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta od 24.veljače 2016.godine (list 50 spisa); e-maila od 09.ožujka 2012.godine (list 57 spisa);izvješća o provedenom stručno-pedagoškom uvidu u dokumentaciju i neposredni odgojno-obrazovni rad od 06. lipnja 2012.godine (list 58-59 spisa); prigovora tužiteljice od 30.08.2012.godine (list 60-62 spisa); izvatka iz sudskog registra (list 67-71 spisa); izvješća o provedenom stručno-pedagoškom uvidu u dokumentaciju i neposredni odgojno-obrazovni rad od 01.lipnja 2015.godine (list 84- 86 spisa);potvrde o stručnom usavršavanju od 08. rujna 2011.godine (list 91 spisa); potvrde o stručnom usavršavanju od 30.listopada 2008.godine (list 92 spisa); potvrde o stručnom usavršavanju (list 93 spisa); certifikata (list 94-95 spisa); nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za knjigovodstveno-financijske poslove Dalibora Krklec (list 97-101 spisa); dopune nalaza i mišljenja vještaka Dalibora Krklec (list 107-110 spisa). Izveden je i dokaz uvidom u spis Upravnog suda u Splitu Usl- 2272/15 te u predmete O. škole S. i to predmet izračuna isplaćene

plaće, predmeta rješenja o obvezama učitelja M. M., predmeta platnih lista,

te predmeta u kojem su IP obrasci tužiteljice za razdoblje od 2012-2015.godine. Također je izveden dokaz saslušanjem svjedoka J. J. (list 80 spisa);

svjedokinje Ž. P. (list 81 spisa); tužiteljice M. M. (list 81 spisa).

4.Tužbeni zahtjev tužiteljice je u cijelosti osnovan.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za naknadu štete (izgubljene zarade) u iznosu od 42.189,44 Kuna sa pripadajućom kamatom iz razloga što tužiteljica smatra da joj je tuženik počinio štetu time što joj je u periodu od 01. studenog 2012.godine do zaključno 15. listopada 2015.godine oduzeo zvanje učitelja mentora pa da joj je za taj utuženi period tuženik isplaćivao umanjenu plaću upravo u utuženom iznosu od 42.189,44 Kuna bruto.

6. Prvenstveno je potrebno istaći da je prvotno uz tuženika Agenciju za odgoj i obrazovanje bila utužena i O. škola S. koja da je dana

18.01.2018.godine dala odgovor na tužbu. Međutim,u odnosu na Osnovnu školu Strožanac, ranijeg tuženika pod 1/ je na pripremnom ročištu održanom u ovoj pravnoj stvari dana 17.svibnja 2018.godine tužba povučena, te stranke nisu tražile pisani otpravak rješenja o povlačenju tužbe te su se odrekle prava na žalbu pa je u tom smislu jedini tuženik u predmetnom postupku Agencija za odgoj i obrazovanje Zagreb. Također je potrebno istaći da se u predmetnom postupku već vodio postupak te da je donesena presuda ovog suda Pr-756/2017 od 01.03.2019.godine kojom je tužiteljici bio dosuđen na ime razlike plaće (izgubljene zarade) neto iznos od 24.411,85 Kuna, odnosno bruto iznos od 42.189,44 Kune (list 123-134 spisa). Navedena presuda je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj 48 Gž R- 732/2019-2 od 01.lipnja 2021.godine i vraćena sudu na ponovno odlučivanje. Drugostupanjski sud je u navedenoj odluci ukazao na činjenicu da je presuda nerazumljiva jer da nije jasno što konkretno tužiteljica potražuje niti što je tuženik dužan ispuniti te da sukladno odredbi članka 433 a ZPP-a prema kojoj kad se utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koji se utvrđuju u bruto iznosu da ih je radnik dužan utužiti u bruto iznosu. Također je ukazano prvostupanjskom sudu da se visina štete sastoji u izgubljenoj zaradi pa da je potrebno prilikom odlučivanja o zahtjevu za isplatu voditi računa o činjenici da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi sve do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela na naplatu, te da da u tom slučaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek isplatom same plaće pa da se u odnosu na navedeni dio bruto iznosa zatezne kamate ne obračunavaju.

7. U predmetnoj pravnoj stvari je potrebno u ponovljenom postupku raspraviti sve navedene činjenice o kojima se izjasnio Županijski sud u Zagrebu u rješenju br. 48 Gž R-732/2019-2 od 01.lipnja 2021.godine te raspraviti prigovor preinake tužbenog zahtjeva istaknutog od strane tuženika i prigovor zastare potraživanja.

8. Što se tiče prigovora zastare potraživanja istaknutog od strane tuženika u ovom postupku navedeni prigovor je u cijelosti neosnovan. Naime, iako se u konkretnom slučaju ne radi o zahtjevu za naknadu razlike plaće prema poslodavcu visina naknade štete koju tužiteljica potražuje prema tuženiku u utuženom razdoblju zbog nepravilnog i nezakonitog rada utvrđuje se s obzirom na visinu izgubljene zarade koju bi tužiteljica ostvarila prema poslodavcu da nije bilo nezakonitog ili nepravilnog rada tuženika. U tom smislu temeljem odredbe članka 227. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' 35/05, 41/08,125/11, 78/15- u daljnjem tekstu ZOO-a) je propisano da pravo iz kojeg proističu povremene tražbine zastarijeva za pet godina računajući od dospjelosti najstarije neispunjene tražbine, te sukladno stavku 2. istog članka kad zastari pravo iz kojeg proističu povremene tražbine, vjerovnik gubi pravo ne samo da zahtjeva buduća povremena davanja nego i povremena davanja koja su dospjela prije te zastare. Kako pravo naknadu štete (izgubljene zarade) iz kojeg proizlazi zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće kao povremene tražbine zastarijeva za pet godina od dospjelosti najstarije povremene tražbine, a koja je prema podnesku tužiteljice od 28.09.2021.godine (list 152-153) kojim je uredila tužbeni zahtjev dospjela 15.11.2012.godine rok zastare tužiteljičinog potraživanja je 15.11.2017. godine. Obzirom da je tužiteljica podnijela tužbu u ovoj pravnoj stvari 05.10.2017.godine prije isteka roka od pet godina njeno potraživanje nije zastarjelo slijedom čega je prigovor zastare potraživanja istaknut od stane tužene u ovom postupku u cijelosti neosnovan. U odnosu na prigovor tužene da je tužiteljica izvršila preinaku tužbe budući da potražuje tužbom veći iznos od 42.189,44 Kuna, od neto iznosa kojeg je 24.411,85 Kuna i da je navedeno uradila nakon zaključenja pripremnog ročišta u predmetnom postupku, a koje da je zaključeno 17.05.2018.godine, a da nije dopušteno izvršiti preinaku tužbe nakon zaključenja pripremnog ročišta ovaj sud je mišljenja da su navedeni prigovori tužene upotpunosti neosnovani. Naime, sukladno odredbi članka 191. ZPP-a preinaku tužbe predstavlja promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Tužiteljica potraživanjem bruto iznosa od 42.189,44 Kune nije promjenila istovjetnost svog prijašnjeg zahtjeva niti ga je povećala budući je ista ranijim zahtjevom u podnesku od 09.siječnja 2019.godine (list 118 spisa) zapravo samo pogrešno omaškom postavila potraživanje u neto iznosu od 24.411,85 Kuna odnosno bruto iznos od 42.189,44 Kuna, a da je pri tome zapravo htjela istaći da bruto iznos neisplaćenih plaća tužiteljici na ime izgubljene zarade u iznosu od 42.189,44 Kuna predstavlja neto iznos od 24.411,85 Kuna, a zbog čega je drugostupanjski sud u svojoj odluci od 01.lipnja 2021.godine takav tužbeni zahtjev i smatrao nerazumljivim ističući da kad se utužuju tražbine iz radnog odnosa sukladno odredbi članka 433.ZPP-a radnik je iste dužan utužiti u bruto iznosu. U navedenom smislu tužiteljica je podneskom od 28.rujna 2021.godine postupila po odluci drugostupanjskog suda i iskazala svoje potraživanje u bruto iznosu prema odredbi članka 433.ZPP-a. Obzirom da je iz dopune nalaza i mišljenja vještaka Dalibora Krklec (list 107-110) razvidno da razlika plaće koju bi tužiteljica u razdoblju od 01.11.2012.godine do 14.10.2015.godine ostvarivala sa zvanjem metnora i plaće koju je ostvarila iznosi 42.189,44 Kuna bruto, a što da predstavlja 24.411,85 Kuna neto tad jasno proizlazi da tužiteljica svojim konačnim potraživanjem iznosa od 42.189,44 Kuna bruto na ime izgubljene zarade, a koja se izgubljena zarada manifestira kao visina razlike neisplaćene plaće , te koji bruto iznos izražen u netu iznosi 24.411,85 Kuna tad jasno proizlazi da tužiteljica podneskom od 28.09.2021.godine potražuje bruto iznos od 42.189,44 Kuna. U navedenom smislu je irelevantna primjedba tužene da je tužiteljica nakon zaključenja pripremnog ročišta preinačila tužbeni zahtjev budući iz svih navedenih obrazloženih razloga jasno proizlazi da do preinake tužbe u predmetnom slučaju nije došlo. Također je potrebno istaći i da postoji iznimka od pravila da se preinaka tužbe (a do koje preinake u ovom postupku nije ni došlo) može izvršiti samo do zaključenja pripremnog ročišta jer tu iznimku predviđa odredba članka 190 stavka 2 ZPP-a (''NN'' 70/19) prema kojoj tužitelj može iznimno od stavka 1. tog članka preinačiti tužbu do zaljučenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogla preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, a što je također irelevantno u predmetnom slučaju jer do preinake tužbe prema mišljenju ovog suda nije niti došlo. Slijedom svega navedenog neosnovani su prigovori tužene u kojima ističe da je tužiteljica neosnovano preinačila tužbeni zahtjev.

9. Iz pregledane odluke Agencije za odgoj i obrazovanje od 31. siječnja 2014.godine (list 6-7 spisa) proizlazi da je tom odlukom prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice Marije Madunić u upravnom sporu protiv tuženika Agencije za odgoj i obrazovanje radi izbora tužiteljice u zvanje učitelja mentora, a kojim je tužbenim zahtjevom traženo poništenje Odluke o odbijanju prigovora tužitelja od 03.10.2012.godine te poništenje izvješća o provedenom stručno-pedagoškom uvidu u dokumentaciju i neposredni odgojno-obrazovni rad , a donesenih od strane tuženika Agencije za odgoj i obrazovanje. Također je ovom odlukom poništena i odluka o odbijanju prigovora tužiteljice od 03.listopada 2012.godine i izvješće o provedenom stručno-pedagoškom uvidu u dokumentaciju i neposredni odgojno- obrazovni rad zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i prijedlog tužiteljice za izbor u zvanje učitelja mentora je vraćeno na ponovni postupak. Iz obrazloženja navedene odluke tuženika je razvidno da je na prijedlog Osnovne škole Strožanac tuženik Agencija za odgoj i obrazovanje pokrenula postupak izbora tužiteljice u zvanje učitelja mentora, te da je navedeni prijedlog zaprimljen 10.06.2011.godine. Po navedenom prijedlogu tužiteljice za izbor u zvanje učitelja mentora je zaključeno da nisu ispunjeni uvjeti za napredovanje odnosno za izbor tužiteljice u zvanje mentora. Iz navedenog obrazloženja je nadalje razvidno da je tužiteljica na navedeno izvješće podnijela prigovor 03.rujna 2012.godine u kojem je prigovorila ocjeni uspješnosti u radu sa učenicima kao i ocjeni stručnog usavršavanja. Ovaj prigovor je odlukom tuženika od 03.10.2012.godine odbijen kao neosnovan jer se smatralo da nisu ispunjeni svi potrebni uvjeti za izbor tužiteljice u zvanje učitelja mentora. Nadalje iz citiranog obrazloženja proizlazi da je tužiteljica naknadno protiv navedene odluke podnijela tužbu Upravnom sudu u Splitu koji da je tužbu proslijedio na odgovor Agenciji za odgoj i obrazovanje te je istaknuto da je Agencija za odgoj i obrazovanje tužbu zaprimila 17. siječnja 2014.godine, te da je uvidom u dostavljenu tužbu zaključeno da su u predmetu izbora Marije Madunić u zvanje učitelja mentora koji se u Agenciji vodio pod Klasom: 131-01/11-01/0446 činjenice nepotpuno utvrđene, a slijedom čega je predmet vraćen na ponovni postupak.

9. Iz pregledanog rješenja Upravnog suda u Splitu broj UsI-2272/12-7 od 17.veljače 2015.godine kao i pregledanog spisa Upravnog suda u Splitu Usl-2272/15 nedvojbeno proizlazi da je navedenim rješenjem Upravnog suda u Splitu od 17.02.2015.godine obustavljen upravni spor koji se vodio između tužiteljice i tuženika protiv odluke Agencije za odgoj i obrazovanje od 03.10.2012.godine. Iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi da je Upravni sud u Splitu rješenjem od 13.siječnja 2014.godine pozvao Agenciju za odgoj i obrazovanje da dostavi odgovor na tužbu te je navedeni odgovor kod Upravnog suda u Splitu zaprimljen 06.veljače 2014.godine. Istaknuto je da je u tom odgovoru tuženik naveo da priznaje tužbeni zahtjev tužiteljice te je isti priložio Odluku Agencije za odgoj i obrazovanje od 31. siječnja 2014.godine, a iz koje da je razvidno da je tuženik u cijelosti postupio u skladu sa tužbenim zahtjevom slijedom čega da je obustavljen navedeni upravni spor. Iz pregledane Odluke o napredovanju u zvanje od 15.listopada 2015.godine (list 9 spisa), a koju je tuženik donio nedvojbeno proizlazi da je tuženik ponovo nakon svega prethodno navedenog i nakon utvrđivanja svih relevantnih činjenica potrebnih za donošenje odluke o napredovanju tužiteljice u zvanje mentora donio navedenu odluku o napredovanju tužiteljice u zvanje učitelja mentora.

10. Iz pregledanog očitovanja Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta od 24.veljače 2016.godine (list 50 spisa) O. školi S. proizlazi da se ovo

tijelo očitovalo na način da je istaklo da je dana 15.10.2015.godine Agencija za odgoj i obrazovanje izdala Odluku o napredovanju tužiteljice u zvanje učiteljice mentorice te da se od tog datuma istoj isplaćuje plaća po koeficijentu složenosti poslova 1.481 za radno mjesto I. vrste, učiteljice mentorice, a da za razdoblje koje je prethodilo imenovanju tužiteljice u zvanju učiteljice – mentorice da tužiteljica nije bila promovirana u zvanje učiteljice kemije-mentora pa da joj se plaća mogla obračunavati samo po koeficijentu radnog mjesta kojeg da je obavljala pa da se prije 15. listopada 2015.godine tužiteljici plaća mogla obračunavati samo prema koeficijentu za radno mjesto učiteljice.

11.Iz pregledanog e-maila više savjetnice za biologiju i kemiju kod tuženika upućenog O. školi P. od 09.03.2012.godine (list 57 spisa) proizlazi da

je od O. škole P. tražena dodatna dokumentacija , a vezano za izbor tužiteljice u zvanje mentora i to potvrda o održanoj tematskoj izložbi, te potvrde ovjerene od strane službene osobe za sudjelovanje u radu povjerenstva za županijska natjecanja iz kemije za 2007, 2008. i 2009.godinu, te sve ovjerene potvrde o stručnom usavršavanju u organizaciji AZOO i ŽSV kemije Splitsko- dalmatinske županije.Iz pregledanog izvješća o provedenom stručno-pedagoškom uvidu u dokumentaciju i neposredni odgojno-obrazovni rad od 06.lipnja 2012.godine (list 58-59 spisa) proizlazi da je tuženik uvidom u dokumentaciju i neposredni odgojno-obrazovni rad dao ocjene rada tužiteljice i utvrdio da nisu ispunjeni uvjeti za napredovanje iste, te je istaknuto da se ne predlaže donošenje odluke o napredovanju. Tužena je na navedeno izvješće dana 03.rujna 2012.godine tuženiku uložila obrazloženi prigovor.

12. Iz iskaza svjedoka J. J. (list 80 spisa) proizlazi da je isti tajnik

OŠ Strožanac od 2009. godine i da u svakom slučaju sva zvanja mentora koja radnik stječe nisu ni od kakvog utjecaja na radno mjesto koje ima temeljem ugovora o radu sa školom bilo tko od djelatnika škole, već da je to osobno pravo svakog pojedinca da napreduje. Svjedok navodi da se to pravo pojedinca da napreduje u svakom slučaju reflektira na njegova primanja jer kad je osoba, djelatnik škole, unaprijeđen u zvanje mentora, da mu se sukladno tome povećava koeficijent plaće, pa samim time i plaća. U odnosu na zaduženja koja djelatnik ima isti je naveo da su ista vezana isključivo za ugovor o radu djelatnika sa školom i opis obaveza toga djelatnika da je sadržan je u rješenju o obvezama djelatnika škole za svaku školsku godinu, a te obaveze, koje su utvrđene rješenjem za svakog djelatnika škole da nisu vezane za zvanje mentora, već isključivo za radno mjesto djelatnika temeljem ugovora o radu zaključenog sa školom. Navodi da je citiranim rješenjem propisano 40 radnih sati tjedno. U odnosu na spomenuto zvanje mentora koje pojedini djelatnik može steći u skladu sa svojim napredovanjem, svjedok navodi da ovo zvanje mentora traje pet godina i ako djelatnik škole želi produžiti trajanje zvanja mentora, zahtjev za navedeno produženje za zvanje mentora ili za napredovanje u više zvanje mora podnijeti šest mjeseci prije isteka mandata za ovo zvanje. U tom pogledu, svjedok navodi da je tužiteljica uredno podnijela zahtjev za produljenje zvanja mentora. Nadalje, ističe da je OŠ Strožanac uvijek dobivala sve odluke Agencije za odgoj i obrazovanje (AZOO) vezano za ono što je odlučivano o tužiteljici vezano za zvanje mentora i da je pravilo kad navedena škola dobije rješenje od AZOO, da se tada u skladu s tim mijenja i koeficijent plaće toga zaposlenika. Naposljetku, svjedok ističe da je postojala odluka AZOO iz koje je bilo razvidno da je cijeli postupak vezano za zvanje mentora za tužiteljicu bio vraćen na početak. U odnosu na to u kakvom je sada statusu tužiteljica u OŠ S., navodi da je tužiteljica prof. kemije, prirode i biologije u OŠ S. i da ona i sada ima zvanje mentora, a da isti nije upoznat s time koliko su veća primanja osobe koja ima zvanje mentora u navedenoj školi, a da se to može vidjeti iz obračunskih lista plaća jer je to za svaku osobu različito jer se uzimaju u obzir godine staža i sl. Nadalje je svjedok istakao da status mentora traje pet godina i da se nakon toga ne može osobi i dalje obračunavati plaća sukladno statusu mentora ako taj status osobi nije produžen od strane Agencije za odgoj i obrazovanje. Navodi da je u odnosu na tužiteljicu primio odluku vezano za produženje statusa mentora od strane Agencije za odgoj i obrazovanje, a misli da je to bilo u listopadu 2015. godine, a da se točnije vidi iz dokumenata. Naposljetku je svjedok istakao da je tužiteljica cijelo vrijeme obavljala iste poslove.

13. Iz nalaza i mišljenja svjedokinje Ž. P. (list 81 spisa) proizlazi da je ista ravnateljica u OŠ Strožanac i da ne zna što se točno događalo vezano za zvanje mentora tužiteljice prije ovoga razdoblja, već da je samo čula da je istoj bilo oduzimano zvanje mentora pa ponovno vraćeno te da je 2015. godine tužiteljici ponovno vraćeno zvanje mentora. Ista ističe, u pogledu obavijesti AZOO po pitanju donošenja njihovih odluka vezano za tužiteljicu i njezino zvanje mentora u OŠ Strožanac da je uredno od trenutka kad je ona postala ravnateljica. U odnosu na radne obveze tužiteljice, navodi da se tužiteljičina zaduženja nisu mijenjala na njezinom radnom mjestu, neovisno o zvanju mentora.

14. Iz iskaza tužiteljice M. M. (list 81 spisa ) proizlazi da je ista od 1995. godine zaposlena u OŠ S. u P. na radnom mjestu učiteljice

prirode, biologije i kemije na kojem radnom mjestu radi do danas. Navodi da je prvi put stekla zvanje učitelja-mentora 2006. godine, a da je ovo zvanje izgubila 2012. godine na temelju izvješća koje je izradila AZOO, tuženik u ovom postupku. Navodi da je ona uložila žalbu na navedeno izvješće spomenute Agencije, a i da je protiv svega navedenog pokrenula i upravni spor. U odnosu na izvješće AZOO iz 2012. godine, navodi da je bilo nestručno izrađeno i da nije na odgovarajući način vrednovalo njezin dotadašnji rad i stručna usavršavanja. Navodi da su, s obzirom na ukidanje zvanja mentora u jednom trenutku, njezina primanja bila za cca 500,00- 600,00 kn netto, a da su njezina redovna mjesečna primanja cca netto 7.200,00 kn. Navodi da je AZOO sukladno postupku koji se vodio poništila odluku o napredovanju i vratila postupak na početak, a da je ona opet 2015. godine u listopadu stekla zvanje mentora i da otada pa dalje uredno prima dodatak na plaću zbog zvanja mentora. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je ona cijelo vrijeme stjecanja zvanja mentora do gubitka zvanja mentora i ponovnog stjecanja toga zvanja obavljala jednake poslove te da zvanje mentora nije ni na koji način utjecalo na povećanje njezinih zaduženja, već da je ona po osnovi zvanja mentora imala pravo primati veću plaću i da je primala veću plaću za zvanje mentora s obzirom na to da je ovo pravo propisano Kolektivnim ugovorom za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama iz 2012. godine. Ista navodi da je zapravo dokumentacija na temelju koje je stekla zvanje mentora bila dovoljna za njezin daljnji status za zvanje mentora i smatra da je nije trebalo nadopunjavati, međutim navodi kad je izgubila status mentora, da AZOO nije uzela u obzir niti joj je bodovala ni stručnu literaturu ni potvrde koje je priložila, a koje su joj se kasnije od iste agencije uvažile, a nije joj uzela u obzir ni bodovala ni seminare kojima je prisustvovala iz biologije i seminare na školskoj, državnoj i međunarodnoj razini koje je pohađala radi stručnog usavršavanja. Navodi da potvrde koje joj ranije nisu bile uvažene vezano za zvanje mentora, da su joj od strane AZOO bile uzete u obzir 2015. godine kad joj je ponovno AZOO priznala zvanje mentora i da je u svojoj odluci kojom joj priznaje zvanje mentora AZOO i navela da ona redovno pohađa i prati seminare za stručno usavršavanje organizirane na svim razinama od strane AZOO. Inače, tužiteljica napominje da činjenica što AZOO nije uvažavala određene potvrde čisto zbog određenih nedostataka kod klasifikacijskih brojeva, koje su potvrde izdavane upravo od navedene Agencije, tužiteljica ističe da je Agencija pored ovoga imala i spisak o pohađanju seminara od strane kandidata pa je mogla, ako je i smatrala da nešto nije u redu s potvrdama u pogledu klasifikacijskih oznaka, izvršiti uvid u vlastiti spisak pohađanja seminara i vidjeti pohađa li ona kao kandidat redovno seminare koje organizira AZOO. Tužiteljica napominje da ne postoji konkretan broj seminara koje neki kandidat za zvanje mentora mora pohađati i na kojem nivou to treba raditi niti se to boduje.

15. U odnosu na istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije istaknut od strane tuženika u ovom postupku ovaj sud je mišljenja da je navedeni prigovor upotpunosti neosnovan. Naime, među strankama u ovom postupku nije dvojbena činjenica da je tužiteljica zaposlenica na radnom mjestu učiteljice kemije u Osnovnoj školi Strožanac u Podstrani te da istoj nije poslodavac Agencija za odgoj i obrazovanje, tuženik u ovom postupku već da joj je poslodavac Osnovna škola Strožanac u Podstrani. U tom smislu nije dvojbeno da iz odredbe članka 84. stavka 3. Zakona o radu (''NN'' 149/09-u daljnjem tekstu ZR-a), a koji je u predmetnom slučaju u primjeni obzirom na utuženo razdoblje proizlazi da su plaća i naknada plaće u smislu Zakona plaća i naknada plaće u bruto iznosu, te nije niti dvojbeno da je temeljem odredbe članka 5. stavka 1. ZR-a (''NN'' 149/09) poslodavac dužan radniku za obavljeni rad isplatiti plaću. Također nije dvojbeno da je sukladno odredbi članka 142. stavka 1. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (''NN'' 126/12-pročišćeni tekst) propisano da se u državnom proračunu osiguravaju sredstva za financiranje školskih ustanova čiji je osnivač Republika Hrvatska i to za plaće i naknade plaća sa doprinosima na plaće. Međutim, pasivna legitimacija tuženika u ovom postupku proizlazi iz činjenice što je tužiteljica oštećenica u ovom postupku, a tuženik Agencija za odgoj i obrazovanje nije niti tužena kao poslodavac tužiteljice već kao štetnik i to za naknadu imovinske štete. Naime, isplata umanjene plaće tužiteljici zbog protupravnog postupanja od strane tuženika predstavlja jedan vid imovinske štete i to u vidu izgubljene zarade na strani tužiteljice.U navedenom smislu tuženik je u predmetnom postupku kao štetnik pasivno legitimirana stranka u ovom postupku, te isti nije niti tužen u svojstvu poslodavca stoga citirane materijalne odredbe Zakona o radu i Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi same po sebi ne eskulpiraju tuženika od odgovornosti za štetu u ovoj pravnoj stvari.

16. Temeljem odredbe članka 1046. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' 35/05, 41/08-dalje ZOO-a) šteta je između ostalog i umanjenje nečije imovine kao i sprečavanje njenog povećanja. Nadalje, temeljem odredbe članka 1085. stavka 1. ZOO-a odgovorna osoba je dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, a sukladno stavku 2. ZOO-a ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno odgovorna osoba je dužna za ostatak štete dati naknadu u novcu. Temeljem odredbe članka 1089. stavka 1. ZOO-a oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi. Nadalje, temeljem stavka 2. istog članka visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke osim slučaja kad zakon određuje nešto drugo. Temeljem stavka 3. istog članka kod ocjene izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

17. Ovaj sud je mišljenja da iz svih provedenih i pregledanih dokaza u ovom postupku nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da je tuženik tužiteljici isplaćivanjem umanjene plaće u utuženom periodu od 01. studenog 2012.godine do 14. listopada 2015.godine budući je istu neosnovano odbio u tom periodu unaprijediti u zvanje mentora spriječio tužiteljicu da ostvari plaću koja bi je pripadala sukladno koeficijentu složenosti poslova 1.481 za radno mjesto I. vrste, učiteljice mentorice, te je istoj nastavio umjesto toga neosnovano isplaćivati plaću po koeficijentu radnog mjesta učiteljice ne priznavajući joj zvanje mentora. U navedenom smislu tužiteljici je nastala šteta (izgubljena zarada) u visini razlike dobitka-plaće koja bi je pripadala za zvanje mentora, te koju je ista mogla osnovano očekivati u navedenom utuženom razdoblju prema redovnom tijeku stvari, ali je ostvarenje navedene plaće-dobiti spriječeno tuženikovom štetnom radnjom. Naime, da je tuženik tužiteljici uistinu počinio navedenu štetu u vidu neosnovanog odbijanja prijedloga Osnovne škole Strožanac u Podstrani od 10. lipnja 2011.godine da se tužiteljica izabere u zvanje mentora je razvidno već i iz same odluke tuženika od 31. siječnja 2014.godine iz koje je vidljivo da je sam tuženik prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice Marije Madunić zatražen tužbom podnesenom u upravnom sporu koji se vodio protiv tuženika, te da je tuženik ovom odlukom poništio vlastitu odluku o odbijanju prigovora tužiteljice i vezano za izvješće o provedenom stručno-pedagoškom uvidu u dokumentaciju i neposredni odgojno-obrazovni rad od 06. lipnja 2012.godine i to radi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te da je prijedlog za izbor tužiteljice u zvanje učitelja mentora vraćen na ponovni postupak. Iz obrazloženja navedene tuženikove odluke jasno proizlazi da tuženik prilikom donošenja odluke o izboru tužiteljice u zvanje učitelja mentora, a po prijedlogu O. škole S. u Podstrani od 10.

lipnja 2011.godine je istu odluku donio na temelju nepotpuno utvrđenih činjenica. Također, a obzirom da je iz pregledanog rješenja Upravnog suda u Splitu broj UsI- 2272/12-7 od 17. veljače 2015.godine razvidno (list 8 spisa) da je obustavljen upravni spor koji se vodio između tužiteljice i tuženika radi izbora tužiteljice u zvanje mentora i to upravo iz razloga što je tuženik prihvatio zahtjev tužiteljice i postupio u skladu s istim, te je tužiteljica u konačnici odlukom tuženika o napredovanju u zvanje 15. listopada 2015.godine i imenovana u zvanje mentora. Iz svega navedenog je upotpunosti razvidno da je tuženik u utuženom razdoblju od 01.11.2012.godine do 14.10.2015.godine zbog toga što nije po zahtjevu poslodavca tužene i to Osnovne škole Strožanac u Podstrani od 10. lipnja 2011.godine tužiteljicu imenovao u zvanje mentora premda je ista za navedeno imala uvjete jer nije upotpunosti utvrdio činjenično stanje vezano za imenovanje tužiteljice u zvanje mentora već je navedeno činjenično stanje utvrdio tek naknadno i tužiteljici priznao njena prava vezano za zvanje mentora tek kad je dobio tužbu na odgovor u spomenutom upravnom sporu koji se vodio kod Upravnog suda u Splitu pod poslovnim brojem Usl-2272/15, te je odluku o napredovanju tužiteljice u zvanje mentora donio tek 15.10.2015.godine (list 9 spisa) tužiteljici takvom štetnom radnjom izazvao imovinsku štetu budući je tužiteljica za cijelo utuženo razdoblje primala umanjenu plaću jer je primala plaću prema koeficijentu određenom za učitelje, a nije joj uzeto u obzir zvanje mentora za kojeg je propisan veći koeficijent. Iz iskaza saslušanog svjedoka Jakova Juretić jasno proizlazi da se pravo pojedinca pa tako i tužiteljice da napreduje u zvanje mentora odražava i na primanja tužiteljice jer kad osoba napreduje u zvanje mentora istoj se povećava koeficijent plaće. Nadalje, iz iskaza ovog svjedoka je razvidna i činjenica da je tužiteljica uredno podnijela zahtjev za produljenje mentorstva, kao i činjenica da škola u kojoj ista radi ne može promijeniti koeficijent plaće samoinicijativno nego tek kad dobije od tuženika rješenje o napredovanju tužiteljice u zvanje mentora.

18. Obzirom da je tuženik neosnovano ne priznavajući u utuženom razdoblju tužiteljici zvanje mentora i samim time plačajući joj plaću po nižem koeficijentu i na takav način neosnovano onemogućavajući istu u ostvarivanju napredovanja u zvanju iz navedenih razloga na opisani način prouzročio tužiteljici imovinsku štetu u vidu izmakle dobiti i to izgubljene zarade za cijeli utuženi period od 01.studenog 2012.godine do 14.listopada 2015.godine, te je isti navedenu štetu tužiteljici dužan naknaditi temeljem odredbe članka 1089. stavka 1.-3.ZOO-a, a u vezi sa člankom 1046. ZOO-a te 1085.ZOO-a.

19. U pogledu utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva izveden je dokaz vještačenjem i dopunom vještačenja od strane ovlaštenog sudskog vještaka za knjigovodstveno-financijske poslove D. K..

20. Iz nalaza i mišljenja vještaka za knjigovodstveno-financijske poslove D. K. (list 97-101 spisa) proizlazi da je uvidom u dokumentaciju i sukladno nalogu suda od 09. srpnja 2018.godine vještak utvrdio razliku između plaće koju je tužiteljica ostvarivala i plaće koju bi ostvarivala sa zvanjem mentora u razdoblju od 01.11.2012.godine do 14.10.2015.godine. Vještak navodi da je uvidom u obračunske listiće plaće tužiteljice utvrdio da je tužiteljici u razdoblju od 01.11.2012.godine do 14.10.2015.godine plaća obračunavana po koeficijentu složenosti poslova 1.325 za radno mjesto ''učitelj predmetne nastave''. Ističe se da je tužiteljici u razdoblju do 31.10.2012.godine i nakon 15.10.2015.godine plaća obračunavana po koeficijentu složenosti poslova 1,481 za radno mjesto ''učitelj predmetne nastave VSS – mentor''. Ističe se da je vještak izvršio i obračun razlike između plaće koju je tužiteljica ostvarivala i plaće koju bi ostvarivala sa zvanjem mentora u razdoblju od 01.11.2012.godine do 14.10.2015.godine odnosno razliku između plaće po koeficijentu složenosti poslova 1.481 i koeficijentu složenosti poslova 1.325. Vještak se pozvao na odredbu članka 19. KU-a za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama (''NN'' 66/11), a koja propisuje što sačinjava plaću zaposlenika. Istaknuto je da je obračun razlike između plaće koju bi tužiteljica ostvarivala u spornom razdoblju sa zvanjem mentora i plaće koju je tužiteljica ostvarila vršen u skladu sa odredbama KU za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama te da je prikazan u Tablici broj 1 koja da je prilog vještačenja. Zaključno vještak navodi da je razlika između plaće koju bi tužiteljica u razdoblju od 01.studenog 2012.godine do 14.listopada 2015.godine ostvarivala sa zvanjem mentora (po koeficijentu složenosti poslova 1.481) i plaće koju bi tužiteljica ostvarila (po koeficijentu složenosti poslova 1.325) iznosi bruto 42.189,44 Kuna ili po mjesecima kako je prikazano u koloni broj 22. Tablice 1. koja je prilog vještačenja. Sve navedeno vještak je prikazao u Tablici br. 1. koja je sastavni dio vještva.

21. Stranke u osnovi nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka D. K. stoga i ovaj sud navedeni nalaz i mišljenje smatra u cijelosti vjerodostojnim, stručnim i logičnim budući je isto doneseno u skladu sa nalogom suda i relevantnom dokumentacijom koja prileže spisu. Tuženik je samo podneskom od 17.rujna 2018.godine predlagao da se od vještaka zatraži da izrazi mjesečne neto razlike plaće. Navedenom se pridružila i tužiteljica u podnesku od 25.09.2018.godine. U navedenom smislu vještak D. K. je nadopunio svoj nalaz i mišljenje te u dopuni nalaza i mišljenja navodi da je obračun razlike između plaće koju bi tužiteljica ostvarivala u spornom razdoblju sa zvanjem mentora i plaće koju je tužiteljica ostvarila da je vršen u skladu sa odredbama KU za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama i to sve kako je opisano u osnovnom vještvu te da je prikazan u bruto i neto iznosima u Tablici broj 1. koja da je prilog vještačenja. Istaknuto je da je razlika između plaće koju bi tužiteljica u razdoblju od 01.11.2012.godine do 14.10.2015.godine ostvarivala sa zvanjem mentora (po koeficijentu složenosti poslova 1.481) i plaće koju je tužiteljica ostvarila (po koeficijentu složenosti poslova 1.325) iznosi bruto 42.189,44 Kuna ili po mjesecima kako je prikazano u koloni broj 22. Tablice 1., odnosno neto 24.411,85 Kuna ili po mjesecima kako je to prikazano u koloni broj 25 Tablice 1. koja je prilog vještačenja. Navedenom dopunom nalaza i mišljenja vještak je izrazio razliku plaće tužiteljicu u bruto i neto iznosima, a kako su to stranke u postupku i predlagale te je vještak u tom smislu sve razjasnio navedenom dopunom nalaza i mišljenja.

22. U ponovljenom postupku tužiteljica je tužbeni zahtjev uredila sukladno nalazu i mišljenju vještaka D. K. i dopuni istog, te sukladno odredbi članka 433. a ZPP-a kojom je propisano da je radnik dužan novčane tražbine po osnovi radnog odnosa utužiti u bruto iznosu tako da ista tužbom u konačnici potražuje bruto iznos od 42.189,44 Kuna sa pripadajućim kamatama. U pogledu navedenog potrebno je istaći da tužiteljicu sukladno nalazu i mišljenju vještaka Dalibora Krklec i dopune tog nalaza i mišljenje po osnovi naknade štete , a na ime razlike plaće koju bi tužiteljica u razdoblju od 01.11.2012.godine do 14.10.2015.godine ostvarivala sa zvanjem mentora (po koeficijentu složenosti poslova 1.481) i plaće koju je tužiteljica ostvarila (po koeficijentu složenosti poslova 1.325) u tom razdoblju pripada ukupno 42.189,44 Kuna bruto. Naime, tužiteljica kao oštećenik ima pravo na naknadu imovinske štete od tuženika kao štetnika u bruto iznosu iz razloga što se tek isplatom navedenog punog iznosa od 42.189,44 Kuna bruto tužiteljica u cijelosti obeštećuje za nastalu štetu. Naime, tuženik je sukladno odredbi članka 1085. stavka 1. ZOO-a kao odgovorna osoba za navedenu štetu dužan upotpunosti uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, a kako bi se moglo smatrati da je tužiteljica u cijelosti namirena. U navedenom smislu trebalo je usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 42.189,44 Kuna u cijelosti kao osnovan.

23. Na navedeni priznati iznos na ime naknade imovinske štete od 42.189,44 Kuna tužiteljicu pripada i zatezna kamata koja teče na svaki pojedinačni mjesečni iznos naveden u tužbenom zahtjevu, a koji mjesečni iznosi dospijevaju u rokovima dospijeća iz odredbe članka 84. stavka 3. ZR-a budući se plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuje najkasnije do 15 dana u idućem mjesecu, a mjesečni iznosi dospjeli na naplatu su utvrđeni sukladno iznosima koje je u tablicama koje prileže vještvu i dopuni vještva utvrdio vještak Dalibor Krklec, te koji su iznosi dospjeli na naplatu sukladno odredbi 1086. stavka 1. ZOO-a budući obveza naknade štete se smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. Navedena zakonska zatezna kamata se obračunava sukladno odredbi članka 29. stavka 1. i 2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08).

19. Budući da se zatezne kamate, koje se na zakašnjele isplate plaća isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju dohotkom od nesamostalnog rada i ne podliježu oporezivanju (čl. 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14) i čl. 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14), te da porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom, što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate te su zatezne kamate na bruto iznose plaće u tom smislu dosuđene kao u točki I/ izreke ove presude bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

24.Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku, te primjenom pravila o teretu dokazivanja, a sukladno odredbi članka 8. ZPP-a usvojen je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti i odlučeno kao u izreci presude.

25.Što se tiče troškova ovog parničnog postupka obzirom da je tužiteljica u cijelosti uspjela u ovom postupku tuženik joj je dužan naknaditi parnične troškove sukladno odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a. U navedenom smislu tužiteljicu kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pripadaju trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 07.03.2018.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 07.03.2018.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 17.svibnja 2018.godine u iznosu od 50 bodova (Tbr. 9 točka 2. OT-a-pripremno ročište); zastupanja na ročištu od 09. srpnja 2018.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska tužiteljice od 25.09.2018.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 01.10.2018.godine u iznosu od 50 bodova (Tbr. 9 točka 2. OT-a); zastupanja na ročištu od 09.01.2019.godine u iznosu od 100 bodova, trošak sastava podneska od 28.09.2021.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 24.09.2021.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na raspravi od 04.02.2022.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 50 bodova, a što ukupno iznosi 1050 bodova, te što s obzirom na vrijednost boda od 10,00 Kuna ukupno iznosi 10.500,00 Kuna te što uz dodatak od 25 % PDV-a u iznosu od 2.625,00 Kuna ukupno iznosi 13.125,00 Kuna, te što uz trošak vještačenja od 2.500,00 Kuna ukupno iznosi 15.625,00 Kuna, a koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužiteljici na ime troškova ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a (''NN'' 78/15) uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje do godina dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

U Splitu, 15. veljače 2022.godine

S u d a c:

Eneja Stejskal Kanazir,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:1/ tužiteljici – po punomoćnici

2/ tuženiku – po punomoćnicima